God. XVII.

  

 

 

Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Milorad Medini. —*
Štamparija Pid th

 

 

saarEmznsjEmsnsszzmz=aD

frh! u Hrvatskoj.

Borba, što se vodi sada u Hr-
vatskoj, okupila je s jedne strane, što
je bolje i razumnije, a s druge se
nađoše skupa ljudi tamne prošlosti
i oni, koji nemadu što da izgube
služeći tuđinu,
frazerstvo zavelo na stramputice.

Tako Frankovci i — Srbi radi-
kali, jedoi u ime Velike Hrvatske, a
drugi u ime Dušanova carstva, vo-
juju za isto, za tuđina: Jaša Tomić
i Dr. Krasojević idu u poklone We-
kerleu, Frank se preko Kršnjavoga
dogovara sa Rauchom, a treći su u
tom čudnom savezu ljudi, koji su i
samom Khuenu bili . preveć, Crnko-
vići i Junkovići. Svi su se ti urotili
proti koaliciji, svi su složni da va.
ljaju, ali što će biti, kad bi im us-
pjelo da obore, to niko od njih ne
pita.

Koalicija naprotiv, pa i sastajala
se od toliko stranaka, ima jedan za-
jednički program rada, ona je pe
tom jedina sposobna u sadanjim pri-

likama za život. U načinu pak, kako.

je sastavljena, ona je živi dokaz, da
sloga između Srba i Hrvata nije ni-
kakav fantom, kako je drugi okr-
stiše, samo treba s jedne i,s druge
strane ljudi, koji ne zahtijevaju od
drugova nemoguće, već shvaćaju po-
zitivno zadatak političke borbe.

Takovih ljudi ima na pretek srp-
ska samostalna stranka i njima treba
da zahvali svoje uspjehe kod birača,
ali njima i Hrvati treba da su harni.
Bez njih hrvatska bi borba bila ja-
lova, u njima smo dobili borilaca
ži Hrvatsku, koji se ne zovu Hrvati,
ali u koje bi se. mnogi Hrvati mogli
ugledati, S njihovom zaslugom .Hr-
Vatska nije više strašilo za Srbe, a
Hrvati su se navikli gledati u Srbu
građanina, koji ima pravo, da mu se
njegova osobnost poštuje.

Kad se. počelo govoriti o slozi
Hrvata i Srba, mnogi su cijenili, da
će nastati zlatna vremena, kad će
svaka razlika između jednih i :dru-
gih nestati. To se. nije dogodilo, eto
vidimo, gdje i sa srpsko i sa hrvat-
ske strane. ima ljudi, koje zabavlja

 

Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik i ga Austro-Ugarsku na fis
somstvo 10 K i poštarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretpl. ta
— ==  predbrojen i za došasto polugodište.

sa ljudima, koje j&

U DUBROVNIKU, 29. siječnja 1908.

a ip) R f T ( $
aki (
ZORANA |

   

 

 

 

 

nijekati međusobno pravo na .op-
štanak. To znači, da takova sloga
nije moguća, ali kooperacija hrvat-
skih stranaka sa srpskom samostal-
nom strankom pokazuje, da između
Hrvata i između Srba ima ljudi, koji
se ne žele klati drugomu za volju, a
gdje je te odluke, tu se lako nađe i
ono, zašto će se složno boriti.

 

Uglednom Uredrištvu
»Crvene Hrvatske“
Mjesto.

Na temelju $. $. 19. i 22. za-
kona o štampi pozivljem to Ugled.
Uredništvo, da na prvom ili drugom
broju na istom odriosećem se mjestu
i istim slovima i razmacima donese
slijedeći

Ispravak:

U broju 8. ,Crvene Hrvatske“
od 25. sječnja, u uvodnom članku
pod naslovom: ,Ko sad uspijeva!“
pri dnu II.gog stupca na IV. crti sa
dna čita se: ,...... Kako je ondje
jedan Antonije zasio na vrat ,pa-
triotima“, tako ovdje Crespi i Tadini
pune stupce ,Prave Crv. Hrvatske“
infamijama, za koje treba da plaćaju
drugi“. Izjavljujem, da to u koliko
se odnosi na mene, ne odgovara
istini, jer ja niti punim stupce ,Prave
Crv. Hrvatske“ infamijama niti je
ikada itko drugi za tobožnje moje
infamije trebao da odgovara.

Zatim u istom članku, u III.em
stupcu, od 10. .do 12. crte stoji:
»Dosta je samo upogoriti na uspjehe
Antonija i Tadina, da se .. . . na-
smiješ“. I to u koliko se tiče mene,
ne odgovara istini.

Napokon u istom članku u III.em
stupcu na 18.toj crti je govora o
meni, gdje megju ostalim stoji ,....
pa je došao bio i k nama“, što ni
najmanje ne odgovara istini, jer ja
k nikome nijesam išao, Sa poštova-

- njem :

IZLAZI SVAKE SRIJEDE I SUBOTE

Broj 9.

 

 

 

 

POJEDINI BROJ 10 PARA.

etplata i oglasi šalju se upravi, & dopisl ur&dništvu lista. Za izjave, priopćena, zahval6
aća se 40 para po retku, a za oglase 30 para. Oglasi, koji se više puta štampaju, po po
godbi uz razmjeran popust. Nefrankirana pisma ne primaju se.

 

 

Hrvatska borba.

Hrvatski delegati. U ponedjelnik otpu-
tovali su u Beč hrvatski delegati dr. Medaković
dr. Vinković, Grga Tuškan i general Tomičić.
Delegacije su započele svoj rad na 27 o. m.
Naši delegati i u austrijskoj i u ugarskoj
delegaciji razvit će živa raspravu o hrvat-
skom pitanju, a osobito o odnošaju Hrvatske
prama Ugarskoj. General pl. Tomičić u
prvim će sjednicama delegacije prikazati
potrebu, da se u Hrvatskoj ustroji jedna
vojnička realka.

Srpski radikali i Rauch. Perjanice
srpskih radikala obilaze pragove ugarskih
ministara u Pešti, da ih sklonu imenovati
njihova čovjeka za srpskog patriarhu, a oni
će zato podupirati Raucha u Hrvatskoj.
Vođa radikala dr. Krasojević pregovarao je
u Zagrebu s Rauchom o složnom radu pri
nastajnim izborima. Radikali dakako opro-
vrgavavaju ove vijesti.

Ban u kavezu. Na vijest o imeno-
vanju Raucha za_bana nije se u našem no-

“ vinstvu digla onaka bura prosvjeda, kao što

se bijaše digla proti imenovanju Rakodezaya
To je imalo značiti, da Hrvatska goji neko
povjerenje prama Rauchu, jer ne bijahu još “
zaboravljeni oni snažni govori Rauchovi u
hrvatskom saboru, a osobito ona izjava za
sjedinjenje trojednice. U Rauchu ima dobrih
temelja : osjećalo se je. A kad je N. F. Presse
iznijela mnijenje, e će se Rauch i koalicija
međusobno približiti, nitko nije to đržao za
nemoguće, jer konačno treba naći izlaz iz
ovog položaja. Od svega se toga ništa nije
ispunilo. Rauch se je prevjerno držao We-
kerlovih naputaka,.a ti naputci kakvi su
mogli biti od čovjeka koji se je zakleo
uništiti Supila i cijelu koaliciju ? Rauch je
obijedio koaliciju s antidinastičnosti, a ona
mu ije dostojno odgovorila: prihvatila je
dobačenu “rukavicu, te danas cjelokupno
nezavisno naše novinstvo silnije juriša na
Raucha nego na Rakodezaya. Tako je sam
Wekerle tisnuo Raucha u kavez iz kojega
ima samo jedan izlaz, onaj kroz koji je
izletio i Rakodezay. Taj će izlet brzo i doći,
ako se u Pešti, a ne u Zagrebu ne obori

vjera u uspjeh bića i zobi. :

pismo iz Zagreba

Zagreb, 26. januara 1908.
“Ricka slava Dubrovčanina. — Jučer

 

je naš zemljak gospar Andro Mitrović do-

0. Kalist -Tadin živio rijeđku slavu u Zagrebu. Sinoć se je:

: franjevac.
Dubrovnik, 28-1 1908.

 

 

naime po prvi put predstavljala u kazališta ro

«njegova nova opera ,Priča jedne noći“.
«Andro se je Mitrović istaknuo po prvi pat
sa svojom kantatom , Pjesma nad pjesmama“,
30-05 ie iavađaje 4 ber, rečivo A S o