God. XVI. U DUBROVNIKU, 15. veljače 1908. Broj 14. CRVENA HRVATSKA Ojena je listu unaprijeđa: za Dubrovnik i za Austrč-Ugarsku na godinu 10 K. Za ino- sometva | 19 X Kk i poštarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se = predbrojen i za došasto polugodište. Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Milorad Medini. ——— Štamparija DeGiulli i dr. ——— IZLAZI IZLAZI SVAKE SRIJEDE I SUBOTE en _ POJEDINI BROJ 10 PARA. Pretplata i oglasi šalju se upravi, a dopisi uredništvu lista. Za izjave, priopćena, zahvale plaća se kas para po retku, a za oglase 30 para. Oglasi, koji se više puta štampaju, po po — godbi uz razmjeran popust. Nefrankirana pisma ne primaju se. Kru Je pola, U Udbini bilježi hrvatski narod prvu žrtvu Rauchovu. Žandari su pucali u narod, jedan je pao mrtav na mjestu, a trojica su teško ranjena. Onaj, koji je naredio žandarima da pucaju, to je jedan kotarski pristav, neki Bogdanović, poznat još iz kuenovskih vremena, a žandari, što su pucali, to su — sinovi našeg naroda. Pucali su, jer im je to ,,duž- nost“ nalagala, a shvaćati tako duž- nost, naučio ih je — domaći sin. Hoćemo li krivit s toga te bijedne izvršioce tuđe volje? 'To bi bilo isto kao tužiti taneta, što su pogodila. Ta i oni su sredstvo u tuđim rukama isto kako su puške sredstvo u nji- hovim rukama. Prolivena krv dakle ne pada na njih, nego na prvog uzročnika. Pada na one, koji hoće da se mametnu narodu, pada na Raucha, koji dolazi bez stranke proti cijelom naroda, da bude slijepi vršilac volje svojih gospodara. Znamo, što Madžari hoće. Možemo ih krstiti megalomanima, možemo im predbaciti izdaju, a ima ih, koji će ih nazvati luđacima. Ali uza sve to njihov grijeh prama nama, nije ni sjena onomu zločinu, koji na našem na- rodu čine vlastiti mu sinovi. Madžare u grijehu vodi ideja gospodstva mad- žarskog naroda nad ostalim, a naše ljude vodi samo misao, da uz pomoć Madžara na ruševinama hrvatske slobode osnuju svoje gospodstvo. I za tu njihovu želju trebalo je da se prolije krv nevinog seljaka, koji je u očima vlastodržaca imao tu manu, da nije htio prodati se za novce. Prolivena krv vapije. osvetu, a to će stići prije ili poslije moralne krivce udbinskog pokolja. Ne duši se u krvi, bane nebane ,narodnog pokreta, ne mogu taneta odvratiti naroda, da ne traži svoga prava, nemogu ga sklo- nuti, da zapusti slatki materinski govor. Takove usluge ne čini svije- stan narod nikomu, a oni pojedinci, a sa i to spravni učiniti, neka pe pred krvi, koju su prolili, da eia "mimtinteo szatleijamma. Rauch je energičan čovjek, to eto vidimo —ako energija sastoji u potezu pera, kojim naređuje vojsci i žandarima, da ,čuvaju red“. Ali Rauch nije pametan čovjek, jer ne vidi, da su vremena prošla, kad su nasilje i prijetnja mogli .u Hrvatskoj činiti čudesa. Za doba Andrassyjevo mogla je vrijediti izreka o ,biču i > zobi“, ali ona se se davno preživjela. Nema ni biča ni zobi, koji bi umirili Hrvatsku. Nju može umiriti jedino pravo, a za pokušaje Rauchove vri- jedi ona talijanska ,chi semina vento, raccoglie tempesta “. Hrvatska borbe. Veleizdajnici. Madžari su silno bijesni što su hrvatski delegati odlučili glasovati za povišenje časničkih plata. Oni su bili uvjereni, da će cijela h-atsko-ngarska dele- gacija glasovati proti povišici, pa ih sad ljuti što se ne će moći izraziti jednoglasnost de- legacije, radi toga što će Hrvati biti za, dok su oni odlučili biti proti. Oni u tome, što su naši? delegati? za povišicu, kao što je i cijela austrijska delegacija, hoće da vide neku veleizdaju prama madžarskoj državi, čiji bi sinovi, a tu oni i Hrvate ubrajuju, morali uvijek biti solidarni. Tomičićeva izjava. Naš delegat ge- neral Tomičić ovako se je izjaviq jednom novinaru: Mi hrvati smatramo nužnim po- višenje častničkih .beriva. 'Ta je stvar za nas čisto gospodarsko pitanje. Žalimo što su Madžari od toga; napravili političko pi- tanje. Zagovarat ćemo povoljno riješenje ovoga pitanja, ali s obzirom na politički po- ložaj ne možemo glasovati za vojni proračun. Madžari bijesne. Grdno je potresla Madžarima živce vijest, da će hrvatski de- legati glasovati ža povišenje časničkih plata, dok su oni odlučili glasovati proti, da se tako osvete ministru rata što im ni jednu koncesiju u vojničkom pitanju nije dao. Njihovi su listovi puni napadaja na naše delegate. Tako ,,Pester Iloyd“ piše: ,,Par- lamentarni zastupnici hrvatsko-srpske koali- cije u zajedničkom saboru, koji su izaslani u delegaciju, složili su se, sa svojim suple- menicima u austrijskoj delegaciji, da skuju zavjeru proti ugarskoj delegaciji, otežčaju njezin rad i dapače ga osujete, ako bi bilo moguće ...... Brzo ćemo obračunati & takom bagrom. Swavim je svejedno, s kojega je raz- = loga cijela ugarska delegacija u pitanju glede porikise častničkih beriva zauzela stajalište, što se kosi sa stajalištem austrijanske dele- gaćije. Kad smo već jedanput tako odlučili, tada je svaki pojedini član delegacije dužan i obvezan, da se prilagodi ovomu stajalištu. Kad Hrvati međutim“ šuruju i paktiraju sa protivnicima, koji su k tome predstavnici _ jedne druge države, moramo ih okriviti s izdajstva“. ,,Pesti Hirlap“ još žešće piše: / To više nije bezazlena šala. Hrvati su so odvažili na korake, što su napereni proti parlamentarnom načelu, proti državnom ustavu, proti ugarskomu državnomu pravu. Ugarsko zakonodavstvo i odgovorna vlada ne smiju tu ni časak oklijevati. Njihova je dužnost, da upotrijebe sva sredstva i nai- strože kazne ovo očito izdajstvo.... mi pripi- sujemo veliku i ozbiljnu važnost ,solidar- nosti“, što su ju Hrvati proglasili u Beču. Od g. 1867. do sada ne doživjesmo ni s koje stran? takove besramne perfidije i drskosti. Sada kad su nam Hrvati s naivnom drzkošću neznalica priredili takovu psinu, ugarska dr- žava budućnosti i ugled našega ustava be- zuslovno iziskuju da statuiramo zastrašujući primjer za sva vremena, kao što i za sve nemadžarske stranke i individue“. Ban Rauch kod kralja. — Na 12. o. m. ban Pavao Rauch otputovao je preko Pešte u Beč. U Pešti je posjetio ministra Franja Košuta, te je s njime na dugo kon- ferirao. Popodne je otputovao u Beč, da sutradan bude primljen od kralja u posebnu audijencu. Rauch bi imao izvijestiti kraljao položaju u. Hrvatskoj i s njime ustanoviti dan izbora. Po svršenoj audienciji s kraljem pohodit će ban ugarskog ministra predsjed- nika Wekerlea, da dobije od njega naputke, kako će dalje vladati u Hrvatskoj. Izbori. Misli se za stalno, da netom se vrati ban iz Beča, da će biti objelodanjen dan za izbore. Hrvatsko-srpska koalicija doći će pojačana u novi sabor, tako isto i Stače- vićanci, dok se drži da će madžaroni i srp- ski radikali grdno biti potučeni, usprkos 'svega službenog aparata, koji s nevjerojatnom drskosti pomaže radikalima i madžaronima. Zaključak hrvatskih delegata. — . Naši] delegati & ove i s one strane Velebita držali su u Beču skupnu sjednicu, na kojoj