Broj 14. CRVENA HRVATSKA “., Strana 3. dira kao divljak, također stupiti u slučaju Izbora u koaliciju. si Narod koalicione kandidate svud doče- kuje s oduševljenjem, dok se Rauckovi kan- didati ne smiju ni pokazati. Tako je ono- madne gotovo bio isprebijen odjeln? pred- stojnik za bogoštovje i nastavu pl. Ferdo Mikšić, kada je držao izbori sastanak u Vukovaru. I tamo je pobjeda koalicijonog kandidata Dr. Palečeka sigurna. U subotu je bila riješena načelnička kriza u Zagrebu. Kako je poznato načelnik Dr. Milan Amruš, kada je za bana bio ime- novan barun Rauch, odrekao se načelničke časti samo, da ne mora iti na kolodvor, da u ime grada pričeka nenarodnog odnosno protunarodnog bana. Tim svojim činom bio je Amruš opet stekao izgubljene simpatije zagrebačkog građanstva. No Dr. Amruš od- više je ambicijeozan i on je za volju načel- ničke stolice pokorio se pred banom. U su- botu je bio ponovno izabran, a odmah poslije toga otišao u banske dvore da se pokloni barunu Rauchu kao glavaru zemlje. Tim svojim činom pokazao se je onim, što je i-do tada bio. Obični puzavac, koji za volju svoje ambicije zaboravlja na svoj karakter. ać. Pogledi po svijetu, Tvornica topova u Rumunjskoj. Između rumunjske vlade i dioničkog društva Fridricha Kruppa u Essenu vodili su se pregovori o ugovoru, po kojem bi Rumunjska vlada ustupila na 75 godina spomenutoj tvrdci arsenal i tvornicu stre- ljiva u Bukareštu. Tvornica bi se sa svoje strane imala obvezati, da će lijevati sve topove za Rumunjsku a dozvolom rumunj- ske vlade i za susjedne balkanske države. Ugovor je bio na pola gotov, ali u zadnjem je času: Rumunjska odustala, jer se je u cpozicionalnim krugovima razmahala proti ugovoru živahna agitacija. Sad je barun Sehenk, predstavnik tvrdke Krupp, zatražio od'bukareške vlade koncesiju, da može podi- gnuti u Rumunjskoj ljevaonicu topova. Krvava borba u Carigradu. Vojničke straže u Carigradu našle su u Armenskom pregrađu prostranu spremu pušaka, praha, naboja i dinamita. Straže su htjele to oružje zaplijeniti, ali su im se oprli armenski revolucionarci. Među vojskom i Armencima došlo je radi toga do pravog boja. Vojnici potisnuše Armence, te zatim upališe oinamit, koji je s takom silom pras- nuo, da je cijelo pregrađe porušio. Velik je broj mrtvih i ranjenih, a i šteta je silna. Strana štampa proti Ehrenthala. Ruska, talijanska i Francuska štampa oštro udaraju na austrijskog ministra iz- vanjskih posala Ehrentbala radi njegove zamisli, da se sagradi željeznica od Uveca do Mirrovice. Oni vide, da s tom šeljezni- com misli Austrija spustit se do Egejskog i Sredozemnog mora, željeznicom Beč-Pešta, Zagreb-Sarajevo-Mitrovica-Atena-Pirej. Ovo bi bio najkrači put za Indije i Egipat. S drugom istočnom prugom došla bi austrijska trgovina preko Carigrada u Malu Aziju. Ovako bi Austrija gospodarski zagospodo- vala cijelim 'Balkanom. Francuska vidi u ovom nastojanju Austrije Njemačke prste, pa za to je napada. Italija i Rusija, vide, da će im Austrija s novom svojom željez- nicom pomrsiti stari plan, koji bi imao vezati Italiju s Rusijom i to morskim pu- tem od Mletaka do Antivari, te željeznicom od-Antivari-Cetinje-Mitrovica, pa preko Sr- bije i Rumunjske do Ruske granice. Među- tim dok je štampa puna napadaja, vlade se drže u riservi. 0 domaćim stvarima. Kriza općinskog vijeća u Sara- jevu. — Gradsko vijeće u Sarajevu pri- pravilo je novi općinski štatut, t6 ga je donijelo. u vijeće na pretresanje. Dok se je radio ovaj štatut opažala se je velika agita- cija sa strane nekih ljudi, da se u štatut uvrsti, da aktivno i pasivno pravo glasa za općinske izbore ne mogu imati došljaci iz Austrije, Hrvatske i Ugarske, nogo sami bosanski urođenici. Međutim odbor koji je izradio 'štatut, odredio je, da i podanici iz monarhije mogu imati pravo glasa, ako su stanovito vrijeme živjeli u Sarajevu. Na dan općinskog vijeća upraviše do 800 mus- limana molbu na vijeće, u kojoj traže, da se samo rođenim sarajevcima prizna pravo glasa. I zbilja kad. se je došlo na $ 13 šta- tuta, većina vijećnika, svi. Srbi i neki mus- limani glasovaše proti $S. 13. kako ga je odhor bio sastavio, a odrediše, da se samo sarajevcima poda pravo glasa. Sarajevski načelnik Esad eff. Kulović, vrlo liberalan čovjek, koji je mišljenja, da svi ljudi, te jednake tterete nose, moraju prava jednaka imati, zahvalio se je na svojoj časti radi tog glasovanja. Autonomija za Bosnu i Hercego- vinu. — Ministar Burian, kako se pogo- vara, živo radi u Beču, da se otvori u Ša- rajevu sabor za Bosnu i Hercegovinu. Ovoj njegovoj težnji bio bi protivan : ministar izvanjskih posala Ehrenthal i za to je bilo došlo do sukoba među oba ministra. Među- tim se čini, da će Burianu poći za rukom sklo- niti odlučujuće faktore, da se okupiranim zemljama da autonomija. Bosanski sabor imao bi se otvoriti još u ovoj jubilarnoj godini. Bio bi uređen po put hrvatskog sabora. Imao bi 140 zastupnika od kojih 46 virilista. Mandate virilista dobili bi crk- veni i državni poglavice. Vlada bi od umje- renih Hrvata, muslimana i Srba stvorila sebi večinu, koja bi je zajedno s virilisti- ma podupirala. 8 Za zavod sv. Jeronima. — Naš delegat zast. Vuković zatražio je u austrijs- koj delegaciji, da zavod sv. Jeronima bude dan na upravljanje hrvatskom episkopatu. Žalostno je, da u ustavnoj državi, moramo moliti, da nam so povrati naša stvar, i to od onih, koji su nam je sami oteli. Pepeljuga austrijskog carstva. — U Berlinu je držala predavanje o Dalma- ciji književnica Meta Schoepp. Predavačica prikazavši naravne ljepote i umjetničke spo- I andio otvori usta i reče : , Bježi odatle, ti njesi više dostojan živjeti s tvojim bra- tom. Više vrijedi jedan skok tvog brata, nego sva djela, koia si ti sa zlatom učinio.“ Ispripovijedi Afanazij zatim kolikom broju siromaha i putnika on je hranu dao, a kolikom broju sirota njegu. A andio mu odgovori ; Sam đavao, koji bijaše onđe bacio no- vac, da te zavede, naučio te je tako govo- rit1“, Afanazij udari se u prsa, jer je razu- mio, da svoja djela nije u božju slavu uči- no, te stade plakati i kajati se. Tada se andio uzdignu s puta, a tu stajaše Ivan, svog brata čekajući. Od tog vremena nije se više Afanazij bustio od vraga zavesti, koji bijaše prosuo zlato, On je upoznao, da se ne može Bogu ! ljudima služiti novcem, nego as radom. I braća živjeli su skupa kao i prije. Gjavolski sluga. Živio je nekad jedan dobri bogataš. Mnogo je imao i svi su se dičili sa svojim a Oni govorahu: ,Pod « rt. Sa i Tet o ai 3 ei SN stva LA ć ALALISLK A i vrijeđa nikoga. On nije kao ostali gospodari, mu to ne uspije ; a ako mu uspije, da mo- koji gore sa slugama postupaju nego s mar- vom, koji pravedne i dobre kazni, te im nikad dobru riječ ne uprave. Naš gospodar nam želi, čini i govori dobro. Bolji život mi ne možemo imati. : Ovako su se-ponosili sluge sa svojim gospodarom. I vragu je bilo neugodno, što sluge dobro i u ljubavi živu sa svojim gospodarom, i on zaposjednu jednog slugu, koji se je zvao Aleb, te mu zapovidi ostale sluge zavesti. I kada jednom sluge hvali- jahu svog gospodara, uzdignu Aleb svoj glas i reče : . »Utaman se braćo ponositi s dobrotom našeg gospodara. I sam bi đavao bio dobar kad bi mu se sve ugađalo. Mi služimo dobro gaspodaru i u svemu mu ngađamo. raju ostali sluge ostaviti svoja svetačna odi- jela. Osim toga oni mu moradoše obećati, da će ga braniti od gospodara, ako ga ovaj ushtjebude svezati. Aleb poda riječ, da će sutra dan svog gospodara rasiditi. — : Aleb bijaše postavljen kao čuvar stada, on je morao paziti na skupocijene ovce. A kad u jutro gospodar stupi u ovčarnicu sa svojim gostima, da im pokaže svoje blago, namignu đavolski sluga drugovima: pazite, odmah ću razsrditi gospodara. Svi se sluge sakupiše .na_vrata i gledahu. Đavao se sakri u jedno stablo, te je odanle gleđao, kako će mu momak poslužiti. Gospodar je obila- zio ovčarnicu i pokazivao gostima ovce i krave, te im htio jednu najbolju kozu uka- u : ati. I ostale su koze lijepe reče on sali