#
*

: CRVENA HRVATSKA« Broj 20.

čelični Hrvat Grga Tuškan, a popredsjedni-
cima D.r Bogoslav Mažuranić i Vaso Mua-
čević. Za tajnike su bili birani sveučilišni
rofesori D.r Gjuro Šurmin, D.r Ferdo pl.
Šiša te odvjetnik D.r Bogdan Stojanović.

U eksekutivni odbor koalicije bili su
birani slijedeći zastupnici :

Grga Tuškan, D.r Ante Bauer, Stjepan
Zagorac i prof. Josip Purić (od hrvatske
stranke prava) D.r Bogdan Medaković, Sve-
tozar Pribičević, D.r Dušan Peleš (od srp-
ske samostalne stranke); D.r Vladimić pl.
Nikolić i Milan Roje (sa strane autonomnoga
kluba koalicije); D.r Ivan Lorković (od hrv.
pučke napredne stranke) te Frano Supilo
(izvan stranaka).

Kao zamjenici bili su birani Dr. Edo
Lukinić, Dr. August Harambašić (hrv. str.
prava), Jovan Banjanin (srp. samost. str.) i
Dr. Gjuro Šurmin (hrv. p. napr. stranka).

Poslije konstutiranja koalicije prešlo se
je na pretresivanje najvažnijih pitanja, pra-
ma kojima koalicija mora da zauzme stano-
vište. To su pitanja ponajviše taktičke na-
ravi, pa naravno je, da se o tomu ne može
ništa saznati, jer se zaključci drže tajnima.
Vijećanja će koalicija večeras nastaviti, a
valjda i sutra i prekosutra.

Poznato je samo toliko, što se tiče re-
vizije poslovnika zajedničkoga sabora u
Budimpešti, da se delegatima prepušta, da
oni zauzmu stanovište prama svojoj uviđav-
nosti, dok hrvatski sabor sam ne zauzme
u tom pitanju svoje stanovište. Uslijed
ovoga zaključka pogovara se, da će već
sutra nekoliko delegata otputovati u Bu-
dimpeštu.

Bivša banica grofica Pejačević na  pro-
lazu kroz Zagreb. Kako je poznato bivša,
hrvatska bamica grofica Lila Pejačević bila
je teško bolesna, te se je nalazila u jednom
sanatoriumu u Budimpešti. . S vremenom je
visoka dama potpuno ozdravila, te je taman
danas otputovala potpuno zdrava iz Budim-
pešte u Opatiju, da se još bolje okrijepi.
Kada su Zagrebčani i Zagrebčanke obaznale
da će svjetla gospođa danas proći kroz Za-
greb, obuzelo ih je veliko veselje, te se spre-

miše, da ju što srdačnije dočekaju. I zbilja
danas u 2%, sata poslije podne, kada je
imao da stigne brzi vlak iz Budimpešte
našlo se je na zagrebačkom kolodvoru mno-
go otmenog svijeta, a osobito su se isticale
dame iz -najotmenijih zagrebačkih familija.
Među ostalim bilo je vidjedi; grofa Miro-
slava Kulmera, bivšeg podbana Dr. Vladi-
mira Nikolića pl. Podmirškog, zagrebačkog
načelnika Dr. Milana Amruša, te zbornog
zapovjednika FML. Gerbu.

Kada je vlak prispio, te se vidjelo lice
preuzvišene gospođe iz stotina grla zaori
gromorni: Živjela grofica Pejačević. Kiša
ljubica i drugog cvijeća sasu se na bivšu

* banicu.

Vidjelo se je na licu, premda su se još
opažali tragovi bolesti, da je bivša banica
ovim i ovakovim dočekom bila ugodno izne-
nađena. Svojim milim glasom zahvaljivala
je iz vagona na srdačnom dočeku. ,, Najljepša
vam hvala na srdačnom dočeku; moja je
najvruća želja, da vas čim prije vidim i da
se u vašu sredinu povratim“. Kazala je preu-
zvišena gospođa sakupljenom društvu. Na
to je Dr. Car, podstarješina zagrebačkog
hrv. sokola držao kratki govor bivšoj ba-
nici, kao pokroviteljici svesokolskog sleta.
Na ovaj pozdrav se je svijetla gospođa sa
par ljubeznih riječi vrlo lijepo zahvalila.
Kada je pak vlak imao da dalje krene sa-
kupljeno mnoštvo intonira ,,Lijepa naša“,
koju svi prisutni opjevaše gole glave.'

Treba još napomenuti, da je preuzvi-
šenoj grofici bilo predano mnogo bouqueta
krasnog cvijeća, koje je ona najzahvalnije
primila i ponijela ih sobom kao ugodnu
uspomenu. ać.

Uzajamnost | socijalizam.

nŽelite li znati što je socijalizam? Uz-
mite čvorka, pa ga prisilite, da više puta
opetuje : uzajamnost, uzajamnost i dobit će te
socijalistu“. Ovako je pisao pred 25 g. priz-
nati ekonom Ant. Leroy Beaulieu. A sada u
ovo zadnjih 5—6 godina našao se je skup
vrijednih ljudi, koji su u ovo vrijeme više

 

puta opetovali riječ: ,uzajamnost“, pa ipak
nijesu postali socijaliste.

, Čisti socijaliste, ultralmarksisti, iskazuju
veliki prezir prema ovom pokretu uzajam-
nosti: oni tvrde da je uzajamnost nauka '
postavljena na vodi od ružica, te da ne može
opstojati nikakay vez među ovom čovjeko-
ljubivosti konferenciera i revolucijom, koju
marksisti propovijedaju.

Drugi, naprotiv, ukočeni  pravovjernici
optužuju solidariste, da slabe u puku vjeru
u zdrava načela o ekonomskoj slobodi ; op-
tužuju ih, da priućuju puk neposluhu pra-
ma ,višim realnostima“, a to jest prama
sreći i umnosti, te da podbadaju mržnju
siromaha prama bogatašima. Napokon za-
ključuju, da je uzajamnost, mješte da bude
*ograda, most preko kojega će se proći na
otvorenu revoluciju.

Postavivši se u sredinu ovih protivnih
tvrdnja, pokušat ćemo naći pravu istinu.

*

Uzajamnost polazi sovog gledišta, da
ljudi zavise jedan od drugoga, kao što uda
od istog tijela, te da je ova međuzavisnost
uvijet životu i napredku svakome od njih.
Treba dakle ustaliti ravnotežu između raz-
nih strana ljudske skupnosti, ustanovivši
neku vrst nadzora svih nad koristi, te je
pojedinac vuče iz ljudske udruge. Ovaj se
skupni nadzor može u nekom pogledu na-
zvati socijalizmom. š

Solidariste priznaju, da'smo u današ-
njem društvu daleko od željene ravneteže :
Jer i ako je sjedne strave istina, da na-
predak u uljudbi sve to više koristi priba-
vlja siromašnim razredima, s druge strane
ne može se ne priznati, da se bogatstvo
gomila u ruke nekih razreda, dok radnik
ne dobiva od ovog bogastva dio, koji bi
odgovarao njegovom trudu. 'Te dok neki ne
znadu što bi činili sa silnim dohodcima,
ima radnika, kojima fale najnužnija sredstva,
da pokriju svoje tjelesne i duhovne potrebe,

Ideal pravednosti ne će se ostvariti na
zemlji, dok svaki čovjek ne bude priznao
dug, koji leži na njemu radi ljudske uza-
jamnosti. Moramo priznati dau _sadanjoj

=====—==—==—=—=———————===m—==m==mmm—__m_m—m—————m————

Krummacher: Parabole.
Zemaljske ruže.

Eva, majka- smrtnika, stupala je jednog
dana sama i tužna po oskvrnjenom polju
griješne zemlje. Najednom opazi iz daleka
jedan busen pun procvalih ruža, koje su
poput jutarnjeg crvenila slijevale svoj sjaj
na zeleno lišće.

O! poviče ushićeno, varam li se ili
vidim i ovdje Edenovo dražestno cvijeće?
Iz daleka već uzdišem njihov nebeski miris.
Zdravo da si, mili simbolu nevinosti i ve-
selja! Zar ne? ti mi magoviještaš, da će
nam uza sve zemaljsko trnje ipak cvijetati

 
 
 
 
 
 
 
   
  
 

g Saloma odgovori

takve, dok vas pupoljak zaokružuje prijazne
slike nevinosti.

. S ovim riječima prigne se k njima.
Tad opazi bodiljke i prepade se. O! zar i
vi, poviče ona nemate zaštite? Zar i vi
nosite uz veselje u vama savjest, — je li ovo
trnje, vaše rumenilo (stida). Da ste mi na-
novo zdravo, krasna djeco, proljeća, koja ste
kao jutarnje nebesko crvenilo nad trnovom

zemljom.
Saloma.

Saloma, majka plemenitog Ivana, sta-
jala je jedne večeri na jezeru Genezaret-
skom u tihom promatranju.

Sunce je bilo zapalo, purpur večernjeg
crvenila odsijevao se na zapadnoj strani
neba, 'a plavetni zadah počivao je na
gorama.

U to izađe otac Zibdaj, opazi Salomu
svoju ženu 1 progovori: Zašto stojiš tako
sama i zamišljena, Saloma, i zašto 'suze
ispanjaju tvoje oči?“

Prije sam promatrala veličansko nebe.
sko svijetlo. Sada mi se pričinja ljepša u
tihom valu jasnog jezera.

Gle! kako mirno teče i ne zna, da se
u njem ogleda sjaj .i veličanstvo nebesko.
Na to sam se s materinjim srcem sjetila.
našeg sina Ivana.

Nije li naše. nježno tiho i iskreno
dijete Ivan, poslanik božanskog čovjeka u
Nazaretu ?

Gorski cvijetak.

Jednog proljetnug jutra iđaše jedna
majka sa svojom kćerkom u goru. Kad su
bile već na polju, djevojče: se veseljaše
cvijeću i biljkama, koje su se na putu nala-
zile i ovale. AE

Između ostalih dopade joj se jedan

- ovijetak, koji je bio malen i - nježan,

boja njegova je bila crvenkasta i lijepa.
Mina, — tako se je naime zvala

djevojčica — otkine cvijetak promotri ga, s