Strana 2 »CRVENA HRVATSKA: Broj 22.

maćem brodogradilištu, a sa tuđim] mate-
rjalom i od tuđih ruka. Ta će bezumna
parada stajati dakako novca, a toj će tako-
zvanoj domaćoj industriji morati plaćati
tribut naša domaća društva, gotovim nov-
cem, te će još k tomu biti prijedmetom mla-
denačkih eksperimenata novog brodogra-
dilišta !

Sve je to poznato u Beču, vlada je
uvjerena jednako kao i pisac ovih redaka,
da je to tako, pa ipak ona direktno utječe
u ovoj stvari izručujući kao obično interese
slabijih na milost i nemilost jačemu. Najne-
moralnije je pak pri svemu tomu, što se
tom postupku hoće da dade nekakav kolorit
parlamentarizma. U zadnje vrijeme se je
naime uveo običaj, kada vlada hoće, da se
izvuče iz škripca ili kad nema svoje vlastite
inicijative, što se zbiva veoma često kod
ministarstva trgovine, da traži mnijenje in-
dustrijalnog vijeća. A ko sačinja industri-
jalno vijeće ? Članovi imenovani od vlade,
odaslanici trgovačkih komora, i nekih kor-
poracija, a kod tih svih prevlagjuju nje-
mački interesi, tim više što smo mi pre-
već udaljeni a donekle i slabo organizovani,
da bi mogli utjecati na rad tog vijeća. Nego
više puta se događa, a to je bio i kod rije-
šavanja ovog pitanja slučaj, da se ne pita
industrijalno vijeće, da odluči, već se pozovu
samo pojedinci, a to su baš ona lica, te bo-
rave u Beču, ondješnji kapitaliste i industri-
jalci, u nazočnom slučaju akcijoneri Cosu-
lichevi i tvorničari ocjela i sl. za mnijenje,
pa tada riješava ono isto ministarstvo koje
je bilo malo vremena prije sklono, da neko
pitanje u stanovitom smislu riješi, sasvim u
protivnom smjeru, jednostrano na korist
onih, koji mu se svojom snagom i drzovi-
tosti nameću.

Eto na koji se način postupa sa našim
domaćim društvima, a kako s Lloydom, kako
se jednom mjerom mjeri našoj domaćoj in-
dustriji, a drugom, kad se radi o njemačko-
talijanskim poduzećima. Na taj način su naša
društva, da ne dođu u sukob s vladom i da
se ne izvrgnu riziku eventualnih parnica,
prisiljena, da uprkos jasnog sadržaja po-

godbe, prignu šiju diktatima vlade, a naši
kapitaliste moraju, da svojim, teškom mukom
stečenim, novcima pomažu umišljena una-
pređenja tuđih industrija.

Pa ipak dok je sve to poznato, i premda
je svak uvjeren, da se u Beču sistematično
na taj način radi, kadgod se što nas tiče,
izgleda, da naši zastupnici nemaju tomu što
da prigovore, dapače očekujemo vidjeti po-
jedince među njima kako će na svoje vri-
jeme  paradirati deklamacijam o zvanju
Lloyda, te će u to ime glasovati, da mu se
dade i opet nekoliko milijona bezkamatnog
zajma za gradje parobroda za Aleksandrijske
pruge.

Red je dakle da mi sami svoje interese
branimo, kako bolje znamo, te u tu svrhu
osobito pazimo, da u naše trgovačke komore
i slične korporacije budu birani ljudi, koji
će biti na svom mjestu, i koji će znati za-

 

govarati interese naših poduzeća. —g.—
Škole za očuvanje.
Popravilište, ili da se točnije izrazimo'

naselbina kažnjenika ili ljudi za popravak,
nije dan danas ono, što prije bijaše: nije
više učiona-tamnica ili tamnic.-učiona, ustro-
jena na temelju kažnjivih i potlačivih ideja.
Na jednoj važnoj konferenci, držanoj u
Budimpešti, gospodin je Grimanelli, upravi-
telj popravilišta, nastojao podići ugled ovog
zavoda, o koji se zlo misli, istaknuvši, da
u javnim naseobinama, koje su pod njego-
vom upravom, broj onih ljudi, koji su dva
ili više puta morali tamo radi počinjena
nedjela iznosi ,tek 29% svih kažnjenika.
Kazneni odgoj, u pravom smislu riječi, ne
može se posve ukinuti, ma koliko god se
za tim išlo: on i nadalje ostaje tužni i
neizbježivi pis-aller, s kojim se moramo
poslužiti u nekim određenim slučajevima i
teškim okolnostima.

Nego i sami zastupnici odgoja u po-
pravilištima ne mogu,.a da ne priznadu i
upozore na potrebu zavoda drugčijeg ustroja,

koji će biti različiti i od školskih zavoda i

od naseobina za kažnjenike: sadašnja dru-
štvena uredba, koja ide za tim, da djecu
moralno  zapuštenu uzme iz ruka onog
ambijenta u kome se nalaze, i preda ih
plemenitijim obiteljima, koji će se brinuti
za njihov odgoj—treba, da se upotpuni sa
osobitim zavodima za raspuštenjake i s oso-
bitim učionama, u kojima će djeca anor-
malna, izrodi _i manjkavi biti podvrženi
liječničko-pedagoškom odgoju.

Odlični liječnik Teofilo Roussel uteme-
ljio je na toj podlozi zemaljsku školu, koja
nosi njegovo ime. A vrhovno vijeće Sene,
od kako je ustanovilo službu za djecu mo-
ralno zapuštenu, razumjevši, da se sva ova
djeca ne mogu bez razlike dati na odgoj
seoskim kućama,  ustrojilo je zemaljske
škole : za slagare i radnike pokućstva, teza
vrtlare. Te su škole posve odgovorile svojoj
svrsi.

Napokon se je osjetila i ta potreba, da
se stvore zakoni, koji će dati pravo vlasti,
da uzme pod svoj nadzor mlađariju nepo-
slušnu i onu, te se je podala kakvim zlim
običajima. Takav je zakon bio i stvoren:
on određuje, da se prvi stave u javne i
privatne zemaljske škole“ trgovačke ili po-
ljodjestva; a drugi u kaznione ili popra-
vilišta.

*

Što bi za pravo morala biti škola za
očuvanje, odredio je na drobno kongres g.
1900: ovi se zavodi ustrajaju, e bi se u
njima mogli odgajati i brigu voditi sa stra-
ne javne oblasti ili čovjekoljubivih društava,
nad djecom, koju nije moguće, : radi  mo-
ralne strane, dati kojoj obitelji na odgoj.
Ova oznaka dostatna je, da uništi svaku
misao, kao da bi ovi zavodi bili kao neke
kaznione.

Otac obitelji, koji svoje dijete daje u
ove zavode, tim ga za pravo ne podlaže
nikakvoj kazni. Ipak je istina, da ga on
tim riješava one obiteljske dražesti, i daje
ga pod oštriju pazku ; za to ove škole, o
kojim je riječ, imadu nehi harakter popra-
vilišta.

=== ————————————— === —=—«uw——m—m=<—===—a=a=aa=a=aa<—m<==—=—m<==—m=—==m==m=mw=—=<==m=mmu==a=—===<=mm=m===

Znamenita pećina (Spilja) u Monavlima.

(Saopćio D. V. M.).

Konavoska krajina, sa zemljopisnog i
geološkog pogleda, bila je dosad posve slabo
istražena, možda slabije nego ijedan predjel
naše domovine. Specijalno o tome slabo
je dosad napisano bilo, pa, ako izuzmeš g.
prof. Luja Adamovića, koji se je god. 1886.
naročito bio popeo na Sniježnicu da ispita
i opiše ondješnju floru, ne znam da li je
već koji strukovnjak u Konavle zalazio da
pregleda mnogo toga što bi svakako zaslu-
žilo da se prouči i na vidjelo iznese. U
»Zemljopisu Hrvatske“, što ga je otrag dvije
godine s mnogim trudom obradio i objeloda-
nio veleučeni g. Dragutin Hirc iz Zagreba,
nalaze se učeno i vještački opisane mnoge i
mnoge ljepote i rijetkosti ove naše zemlje,
ali i ondje — izuzmeš li opis Sniježnice —
zaludu ćeš o Konavlima što posebna tražiti.

A ipak sama formacija prostranoga ,Kona- *

_ voskog polja“, koje je po svoj prilici u

preistoričko: doba bilo jezero, čije vode tije-
kom vremena izglodavši naravni zatvor s južne
strane, produble su poznate jazove da isteku

vanka — mogla bi već podati dovoljno mate-

rijala za proučavanje stručnjaku“ istraži vaocu

prirode, a da ništa ne govorim o mnogome
što bi se pod zemljom i pod ,,Stijenama
Konavoskim“ moglo kriti i što se bez sumnje
krije, zašto se do sad nije znalo, niti se je
hajalo znati, jer za te stvari nije dosad na
žalost s nijedne strane bilo nikakva shvaća-
nja ni upućenja.

Eto n. pr. ko je dosad, neću reći izvan
Konavala, nego i u dobrom dijelu samih
Konavala znao za znamenitu , Đurovića ja-
mu“ ili ti špilju u blizini sela Moćići, koje
je od Cavtata daleko tek kakvih pet kilo-
metara? Doista malo iko! I ne samo što se
nije znalo za nju, nego se držalo da u Ko-
navlima uopće i nema nijedne znamenite
pećine, e bi barem bilo spomena vrijedna !
A ja ipak držim da je pomenuta špilja radi
svoje čudnovate tvorbe, prostranosti i ljepote
mnogo znamenitija od nekih drugih, koje se
u nekojim Ioni kao , čudovišta“ spo-
minju.

Pa da bi bila samo ona! Pripovijedao
mi je g. Vuko Klaić, posjednik u Popovi-
ćima, kako kad su nazad godina probijali
PA rd io: iznali. provdski, šeljotanica i to

u krasnu špilju, razdijeljenu u dvije dvo-
rane, okolo kojih bilo je vidjeti kamenita
sjedala ; našlo se također kosti od životinja,
raznog alata i lonaca a u jednom kutu je-
dan grob i u njemu ljudskih kosti: znakovi
očevidni da su ondje u davna vremena ljudi
stanovali. Po uvjeravanju g. Klaića ta je
pećina bila uprav krasna, urešena kapljevnim
stupovima, jedna dvoranica imala je 6 me-
tara u promjeru, visoka 4 m., a u visini
bila je svedena na ,kupolu“ a-iz sredine
visio je jedan stalagmit (siga), da je bilo
ljepota vidjeti. Ova špilja, kako se vidi,
spadala bi u vrstu tako zvanih ,obrambenih
špilja“, o kojima govori g. Hirc u svom -
»Zemljopisu“. Stala je otvorena za dva mje-
seca, kroz koje vrijeme g. Klaić pismeno se
bio obratio nadležnoj vlasti moleći neka bi
se samo malo zaokučio put kud ima željez-
nica proći, da se tako ta lijepa špila sačuva
od uništenja, Nakon više vremena bi mu
odgovoreno da stvar nije interesantna . ...
Radnici nastaviše kopanjem i — zasuše
špilju !
= Nego, sudeći po mnogim znakovima, u
istoj okolici, to jest u predjelu što siže od
sela Viganja do ,Gošpe od Zaluga“ mora
da bude još više. takovih špilja; cijeli onaj