Strana 2 »CRVENA HRVATSKA: Broj 22. maćem brodogradilištu, a sa tuđim] mate- rjalom i od tuđih ruka. Ta će bezumna parada stajati dakako novca, a toj će tako- zvanoj domaćoj industriji morati plaćati tribut naša domaća društva, gotovim nov- cem, te će još k tomu biti prijedmetom mla- denačkih eksperimenata novog brodogra- dilišta ! Sve je to poznato u Beču, vlada je uvjerena jednako kao i pisac ovih redaka, da je to tako, pa ipak ona direktno utječe u ovoj stvari izručujući kao obično interese slabijih na milost i nemilost jačemu. Najne- moralnije je pak pri svemu tomu, što se tom postupku hoće da dade nekakav kolorit parlamentarizma. U zadnje vrijeme se je naime uveo običaj, kada vlada hoće, da se izvuče iz škripca ili kad nema svoje vlastite inicijative, što se zbiva veoma često kod ministarstva trgovine, da traži mnijenje in- dustrijalnog vijeća. A ko sačinja industri- jalno vijeće ? Članovi imenovani od vlade, odaslanici trgovačkih komora, i nekih kor- poracija, a kod tih svih prevlagjuju nje- mački interesi, tim više što smo mi pre- već udaljeni a donekle i slabo organizovani, da bi mogli utjecati na rad tog vijeća. Nego više puta se događa, a to je bio i kod rije- šavanja ovog pitanja slučaj, da se ne pita industrijalno vijeće, da odluči, već se pozovu samo pojedinci, a to su baš ona lica, te bo- rave u Beču, ondješnji kapitaliste i industri- jalci, u nazočnom slučaju akcijoneri Cosu- lichevi i tvorničari ocjela i sl. za mnijenje, pa tada riješava ono isto ministarstvo koje je bilo malo vremena prije sklono, da neko pitanje u stanovitom smislu riješi, sasvim u protivnom smjeru, jednostrano na korist onih, koji mu se svojom snagom i drzovi- tosti nameću. Eto na koji se način postupa sa našim domaćim društvima, a kako s Lloydom, kako se jednom mjerom mjeri našoj domaćoj in- dustriji, a drugom, kad se radi o njemačko- talijanskim poduzećima. Na taj način su naša društva, da ne dođu u sukob s vladom i da se ne izvrgnu riziku eventualnih parnica, prisiljena, da uprkos jasnog sadržaja po- godbe, prignu šiju diktatima vlade, a naši kapitaliste moraju, da svojim, teškom mukom stečenim, novcima pomažu umišljena una- pređenja tuđih industrija. Pa ipak dok je sve to poznato, i premda je svak uvjeren, da se u Beču sistematično na taj način radi, kadgod se što nas tiče, izgleda, da naši zastupnici nemaju tomu što da prigovore, dapače očekujemo vidjeti po- jedince među njima kako će na svoje vri- jeme paradirati deklamacijam o zvanju Lloyda, te će u to ime glasovati, da mu se dade i opet nekoliko milijona bezkamatnog zajma za gradje parobroda za Aleksandrijske pruge. Red je dakle da mi sami svoje interese branimo, kako bolje znamo, te u tu svrhu osobito pazimo, da u naše trgovačke komore i slične korporacije budu birani ljudi, koji će biti na svom mjestu, i koji će znati za- govarati interese naših poduzeća. —g.— Škole za očuvanje. Popravilište, ili da se točnije izrazimo' naselbina kažnjenika ili ljudi za popravak, nije dan danas ono, što prije bijaše: nije više učiona-tamnica ili tamnic.-učiona, ustro- jena na temelju kažnjivih i potlačivih ideja. Na jednoj važnoj konferenci, držanoj u Budimpešti, gospodin je Grimanelli, upravi- telj popravilišta, nastojao podići ugled ovog zavoda, o koji se zlo misli, istaknuvši, da u javnim naseobinama, koje su pod njego- vom upravom, broj onih ljudi, koji su dva ili više puta morali tamo radi počinjena nedjela iznosi ,tek 29% svih kažnjenika. Kazneni odgoj, u pravom smislu riječi, ne može se posve ukinuti, ma koliko god se za tim išlo: on i nadalje ostaje tužni i neizbježivi pis-aller, s kojim se moramo poslužiti u nekim određenim slučajevima i teškim okolnostima. Nego i sami zastupnici odgoja u po- pravilištima ne mogu,.a da ne priznadu i upozore na potrebu zavoda drugčijeg ustroja, koji će biti različiti i od školskih zavoda i od naseobina za kažnjenike: sadašnja dru- štvena uredba, koja ide za tim, da djecu moralno zapuštenu uzme iz ruka onog ambijenta u kome se nalaze, i preda ih plemenitijim obiteljima, koji će se brinuti za njihov odgoj—treba, da se upotpuni sa osobitim zavodima za raspuštenjake i s oso- bitim učionama, u kojima će djeca anor- malna, izrodi _i manjkavi biti podvrženi liječničko-pedagoškom odgoju. Odlični liječnik Teofilo Roussel uteme- ljio je na toj podlozi zemaljsku školu, koja nosi njegovo ime. A vrhovno vijeće Sene, od kako je ustanovilo službu za djecu mo- ralno zapuštenu, razumjevši, da se sva ova djeca ne mogu bez razlike dati na odgoj seoskim kućama, ustrojilo je zemaljske škole : za slagare i radnike pokućstva, teza vrtlare. Te su škole posve odgovorile svojoj svrsi. Napokon se je osjetila i ta potreba, da se stvore zakoni, koji će dati pravo vlasti, da uzme pod svoj nadzor mlađariju nepo- slušnu i onu, te se je podala kakvim zlim običajima. Takav je zakon bio i stvoren: on određuje, da se prvi stave u javne i privatne zemaljske škole“ trgovačke ili po- ljodjestva; a drugi u kaznione ili popra- vilišta. * Što bi za pravo morala biti škola za očuvanje, odredio je na drobno kongres g. 1900: ovi se zavodi ustrajaju, e bi se u njima mogli odgajati i brigu voditi sa stra- ne javne oblasti ili čovjekoljubivih društava, nad djecom, koju nije moguće, : radi mo- ralne strane, dati kojoj obitelji na odgoj. Ova oznaka dostatna je, da uništi svaku misao, kao da bi ovi zavodi bili kao neke kaznione. Otac obitelji, koji svoje dijete daje u ove zavode, tim ga za pravo ne podlaže nikakvoj kazni. Ipak je istina, da ga on tim riješava one obiteljske dražesti, i daje ga pod oštriju pazku ; za to ove škole, o kojim je riječ, imadu nehi harakter popra- vilišta. === ————————————— === —=—«uw——m—m=<—===—a=a=aa=a=aa<—m<==—=—m<==—m=—==m==m=mw=—=<==m=mmu==a=—===<=mm=m=== Znamenita pećina (Spilja) u Monavlima. (Saopćio D. V. M.). Konavoska krajina, sa zemljopisnog i geološkog pogleda, bila je dosad posve slabo istražena, možda slabije nego ijedan predjel naše domovine. Specijalno o tome slabo je dosad napisano bilo, pa, ako izuzmeš g. prof. Luja Adamovića, koji se je god. 1886. naročito bio popeo na Sniježnicu da ispita i opiše ondješnju floru, ne znam da li je već koji strukovnjak u Konavle zalazio da pregleda mnogo toga što bi svakako zaslu- žilo da se prouči i na vidjelo iznese. U »Zemljopisu Hrvatske“, što ga je otrag dvije godine s mnogim trudom obradio i objeloda- nio veleučeni g. Dragutin Hirc iz Zagreba, nalaze se učeno i vještački opisane mnoge i mnoge ljepote i rijetkosti ove naše zemlje, ali i ondje — izuzmeš li opis Sniježnice — zaludu ćeš o Konavlima što posebna tražiti. A ipak sama formacija prostranoga ,Kona- * _ voskog polja“, koje je po svoj prilici u preistoričko: doba bilo jezero, čije vode tije- kom vremena izglodavši naravni zatvor s južne strane, produble su poznate jazove da isteku vanka — mogla bi već podati dovoljno mate- rijala za proučavanje stručnjaku“ istraži vaocu prirode, a da ništa ne govorim o mnogome što bi se pod zemljom i pod ,,Stijenama Konavoskim“ moglo kriti i što se bez sumnje krije, zašto se do sad nije znalo, niti se je hajalo znati, jer za te stvari nije dosad na žalost s nijedne strane bilo nikakva shvaća- nja ni upućenja. Eto n. pr. ko je dosad, neću reći izvan Konavala, nego i u dobrom dijelu samih Konavala znao za znamenitu , Đurovića ja- mu“ ili ti špilju u blizini sela Moćići, koje je od Cavtata daleko tek kakvih pet kilo- metara? Doista malo iko! I ne samo što se nije znalo za nju, nego se držalo da u Ko- navlima uopće i nema nijedne znamenite pećine, e bi barem bilo spomena vrijedna ! A ja ipak držim da je pomenuta špilja radi svoje čudnovate tvorbe, prostranosti i ljepote mnogo znamenitija od nekih drugih, koje se u nekojim Ioni kao , čudovišta“ spo- minju. Pa da bi bila samo ona! Pripovijedao mi je g. Vuko Klaić, posjednik u Popovi- ćima, kako kad su nazad godina probijali PA rd io: iznali. provdski, šeljotanica i to u krasnu špilju, razdijeljenu u dvije dvo- rane, okolo kojih bilo je vidjeti kamenita sjedala ; našlo se također kosti od životinja, raznog alata i lonaca a u jednom kutu je- dan grob i u njemu ljudskih kosti: znakovi očevidni da su ondje u davna vremena ljudi stanovali. Po uvjeravanju g. Klaića ta je pećina bila uprav krasna, urešena kapljevnim stupovima, jedna dvoranica imala je 6 me- tara u promjeru, visoka 4 m., a u visini bila je svedena na ,kupolu“ a-iz sredine visio je jedan stalagmit (siga), da je bilo ljepota vidjeti. Ova špilja, kako se vidi, spadala bi u vrstu tako zvanih ,obrambenih špilja“, o kojima govori g. Hirc u svom - »Zemljopisu“. Stala je otvorena za dva mje- seca, kroz koje vrijeme g. Klaić pismeno se bio obratio nadležnoj vlasti moleći neka bi se samo malo zaokučio put kud ima željez- nica proći, da se tako ta lijepa špila sačuva od uništenja, Nakon više vremena bi mu odgovoreno da stvar nije interesantna . ... Radnici nastaviše kopanjem i — zasuše špilju ! = Nego, sudeći po mnogim znakovima, u istoj okolici, to jest u predjelu što siže od sela Viganja do ,Gošpe od Zaluga“ mora da bude još više. takovih špilja; cijeli onaj