Strana 2

, CRVENA HRVATSK:A“ Broj 26.

 

hrvatskih političara, naime da će kralj po-
zvati u audienciju vodje svih naših politič-
kih stranaka, da sasluša njihovo mišljenje o
riješenju hrvatskog pitanje, to se neće do-
goditi, već će se to obaviti kod nadvojvode
Leopolda Salvatora uz prisutnost prijestolo-
nasljednika nadvojvode Franja Ferdinanda
i ministra izvanjskih posala baruna Aeren-
thala. Moguće je, da će koji političar biti
primljen i u audienciju od kralja, a to bi
bio u prvom redu grof Pejačević. Svakako
već sada možemo konstatirati tu povoljnu
činjenicu, da su se jedan nadvojvoda i sam
prijestolonasljednik angažirali za nas. Hoće

_ li to svršiti povoljnim rezultatom ili neće,

to će nam pokazati budućnost, i ako imamo
opravdana razloga da budemo optimiste.

Barun se Rauch nalazi u Beču, tamo
se nalazi i jedan od vođa koalicije bivši

podban D.r Vladimir pl. Nikolić.

Stvar se naroda nalazi u dobrim ruka-
ma i mi nemamo nikakova razloga da zdva-
jamo. Narod je svijestan svoje moći i svojih
prava, pa se više ne dati izrabljivati u ničije
svrhe.

Mađžari su podmetali klipove pod noge
narodnoj vladi, da ju sruše, i uspjelo im je,
da ju za čas zbace s onoga- mjesta, na koje
ju je narodna volja bila postavila. No na-
rodna volja i narodna svijest, oslonjena na
slogu Hrvata i Srba otpuhnuti će svakog
eksponenta madžarske države sa vladinih
stolica u Hrvatskoj, a na njihova će mjesta
opet postaviti ljude svoga povjerenja. A
tada biti će uzaludan napor Madžara oko
madžarizacije u Hrvatskoj. Onda će se i
Madžari morati osvjedočiti, da je samo jedna
fikcija ideja o jedinstvenoj madžarskoj državi.

Dogođaji se tako razvijaju, da će Mad-
žari mnogo prije, nego se nadaju biti uvje-
reni, da Madžarska jedinstvena država po-
stoji samo kao fikcija bolesnih ljudi. ać.

 

Pitanje | cilj ženskog pokreta.

Pod tim naslovom izdalo je ,,Opće nje-
mačko gospojinsko društvo“ jednu knjižicu,
kojom prikazaše program umjerenih emanci-
panih žena. Prema Die Umschau sadržaj bi
se te knjižice dao razdijeliti u četiri glavne
tačke: odgoj žena, rad, obitelj i javni život.

*

Odgoj. Da ženski utjecaj na savremenu
kulturu uzmogne se potpuno i korisno raz-
viti — a to je zadaća ženskog pokreta —
treba u prvom redu pružiti ženi takav odgoj,
koji bi joj omogućio vršiti taj utjecaj. Prvu
tačku u ženskom programu zauzimlje pita-
nje reforme obuke: one zahtijevaju, da uz
neke promjene, koje odgovaraju naravi žena,
budu i njima otvorena sva ona vrata nauke
i odgoja, u koja su do sada samo muškarci
po volji mogli ulaziti. Djevojke koje su do-
vršile početne nauke, moraju usavršiti se u
obligatnim višim školama. Treba ustrojiti
ženske zanatlijske škole, uzdiči srednje žen-
ske škole na visinu muških, te bezuvjetno
otvoriti vrata svih viših škola: znanstvene,
tehničke i umjetničke onim ženama, koje
imadu za to dostatnu spremu.

Opravdanost tih zahtjeva je danas sve-
opće pripoznata, tako, da se danomice uva-
đaju reforme u škole prema tim zahtjevima.
Od svih tražbina žena, najvjerojatnije je, da
će se najprije ostvarati one, te se odnose
na škole. Te vrste zahtjevi zaista do malo
će otpasti iz programa feminista.

*

Rad. Umjerene feministice priznaju da
je dostatno nastojanje žene ono, što ga vrši
kao majka obitelji; ali priznaju i to, da
ekonomske nevolje prečesto sile pučku ženu
da radi u kakovim tvornicama. S toga i ako
odbacuju s jedne strane zahtjev nekih, da
se udatim ženama zabrani raditi u tvornici,
s druge strane traže potrebite  oblakšice
druge vrsti: uredba međusobne pripomoći,

   

skrb za radnice sa strane dižave i zastup-
stvo žena u radničkim komorama i t. d.
Ove bi oblakšice umanjile zle posljedice,
koje proizvodi ženski rad u tvornicama.

Ovo što spomenusmo odnosi se na žen-
ski proletarijat. A što se tiče srednjeg žen-
skog stališa, poznato je, da i one traže, da
im se otvore nova polja dobiti i rada. Umje-
rene feministice slažu se s ovim zahtjevima.
One drže, da je radno djelovanje moralna
i ekonomska potreba svih onih žena, kojima
sam muž nije u stanju pribaviti časno uz-
državanje.

Ipak i u ovom pogledu treba zabilježiti
jednu važnu promjenu ; prije su feministice
tražile da im se otvore sva ona polja rada,
koja su čovjeku bila otvorena; a sada traže
to za sama ona, gdje bi ženska, prema svo-
jim naravnim sposobnostima, mogla uspješ-
nije i bolje raditi od čovjeka. 'To proširanje
ženske djelatnosti ne će vuči za sobom kao
posljedicu - čega se neki boje - umanjenje
muške djelatnosti, nego će naprotiv ono
proširiti djelatnost  cijelokupnog ljudstva.
Mnogo je grana obrta, koje bi ženska  svo-
jim radom mogla proširiti, a ne uništiti.

Ovu razdiobu rada među dva roda
osobito je preporučiti na znanstvenom ypo-
lju: čovjeku široki vidici, rastavljanje i sin-
teza; ženi djelomičnosti, istraživanja vršti,
analiza. Naravno je, da se ne može tačno
ustanoviti granice djelatnosti muškaraca i
ženskinja, budući da to mnogo ovisi o oso-
bnim sposobnostima; ali je ipak stalno, da
sve i kad bi se pustila ženi potpuna slo-
boda, da razvije svoje sposobnosti, ona će
ipak uvijek uščuvati neki miris ženskog
osjećaja i uma. A ovo nije šteta : naprotiv će
se stim umnožiti načini znanstvenog istra-
živanja.

Načelo u teoriji o jednakosti vrijednosti,
ako li ne o jednakosti vrste, te muškog i
ženskog radnog djelovanja, vodi u praksi
do zahtjeva feminista: ,Jednakom radu, je-
dnaka nagrada“. Ovo je zahtjev i ženskog

m==m==========================—=—————————————u———muEumn—————m—mummmĐ—mmmmmmmmnmmmmm":

Krummacher : Parabole.

Domovinsko svijetlo.

Neki se hodočasnik vraćao iz daleke
zemlje u svoju domovinu i njegova duša
bijaše prepuna slatkih sanja. Ta, nije u to-
liko godina izbivanja vidio ni svoje mile
roditelje, ni svoju kraću. Radi toga je veoma
hitio. Ali kad se je nalazio na gori, zateče
ga noć, i bilo je tako tamno, da nije mogao
vidjeti ni palicu u svojoj ruci. A kada se
sputi s brda u ravnicu, zaluta na svom putu
te je tumarao lijevo i desno, razžalosti se i
zajauče: ,,Ah! da bi sreo kakova čovjeka,
koji bi me s ove stranputice, priveo na pravi
put, kako bi mu bio zahvalan“! Tako je
govorio i mirno stajao, te čekao kakva
provodića.

Dok je zalutali hodočasnik stajao na
tom mjestu, pun zdvojnosti i nemira, gle!
u tami iz daleka trepti nestalno svijetlo, a
njegov bljesak mu se je učinio dražestin u
tamnoj noći. ,Budi mi blagoslovljen“, poviće
on, ,glasniče mira! ti mi navješćuješ bli-
zinu ljudskog bića! — Tvoj slabi bljesak
 pričinja mi se u noćnoj tami prijazan kao

On politi čvrstim korakom u daljinu

k blijesku, to mu se pričini, da vidi čovjeka,

koji nowi svijetlo. Ali gle! bilo je varavo
svjetlo, koje je porodivši se iz močvare,

lebdilo nad blatom. On je stupao prema
okrajku jednog ponora.

Nenadno zaori glas iza njega: ,Stani !
ili si dijete smrti!4 — On stane i obazre
se. Bio to ribarev glas, koji mu je dovikivao
iz lađice. — ,,Zašto“, reče on, ,,ne bi slijedio
prijatno svijetlo? ja sam zalutali putnik !“
— ,Prijateljsko svijetlo ?“ reče ribar, nazi-
vaš varavi bljesak, koje mami putnika u
propast.

Podzemna zla bića prikazuju iz smrad-
nog blata nočnu paru, koja oponaša sjaj
milog svijetla. Gle! kako se nestalno koleba,
zlo djelo noći i tame!“ "Tako je govorio, a
tada se ugasi varavo svijetlo.

Varavo svijetlo se ugasilo, a umorni ho-
dačasnik zahvali srdačnim priznanjem ribaru
za svoj spas. Ali ribar reče: ,Kako bi jedan
čoviek mogao drugog ostavit na stranputici
i ne povesti ga na pravi put? Obojica se
moramo zahvaliti Bogu; ja, do me je iza-
brao kao oruđe, da ti učinim dobročinstvo,
a ti, da se je tako dogodilo, da sam se ja u
taj sat nalazio u lađi.

Nato napusti dobroćudni ribar svoju
lađu, otprati zalutalog hodočasnika komad
puta i pokaže mu pravi put k očinskom
domu. Ovaj je sada putovao utješljivom od-
važnosti, a između stabala išlo-mu je u
susret sa tihim, čednim sjajem domovinsko
svijetlo, to ga je dvostruko razveseljivalo,

jer je do njega dospio preko pogibelji i luta-
nja. Pokuca, vrata se otvore, a otac, majka,
braća i sestre visjahu o njegovu yratu, te
ga ljubljahu i plakaha od radosti.

Lazar.

Kada je Gospodin uskrisio svog milje-
nika u Betaniji, bilo je Lazaru, kao da se
je probudio iz jutarnjeg sna. On se je oba-
zirao oko sebe i promatrao marame, koje su
s njega skinuli.

Kada su došli u kuću i među. sobom
se veselili, približi se smiješkom na licu
Marija svom ljubljenom bratu i upita ga:
Zašto su tvoje oči tako zamišljeno počivale
na maramu kada si napustio tamnu pečinu,
u kojoj si spavao? Pogled tvog oka bijaše
čudnovat i pun značenja...... <

Na to odgovori Lazar: ,Bilo mi je kao
onomu kojemu se snijeva, dijeca znao, da
mi se je duh povratio u tijelo, već sam
mislio, da u onom času napuštam zemlju i
da letim u drugi svijet... .... t

»Ali — reče Marija — marame i otirač,
kako su mogli svratiti na se tvoju pozor-
nost?“
Lazar odgovori: Pričini mi s6, da su
zemaljska odjeća moje duše, za 0 sam