Strana 2 , CRVENA HRVATSK:A“ Broj 26. hrvatskih političara, naime da će kralj po- zvati u audienciju vodje svih naših politič- kih stranaka, da sasluša njihovo mišljenje o riješenju hrvatskog pitanje, to se neće do- goditi, već će se to obaviti kod nadvojvode Leopolda Salvatora uz prisutnost prijestolo- nasljednika nadvojvode Franja Ferdinanda i ministra izvanjskih posala baruna Aeren- thala. Moguće je, da će koji političar biti primljen i u audienciju od kralja, a to bi bio u prvom redu grof Pejačević. Svakako već sada možemo konstatirati tu povoljnu činjenicu, da su se jedan nadvojvoda i sam prijestolonasljednik angažirali za nas. Hoće _ li to svršiti povoljnim rezultatom ili neće, to će nam pokazati budućnost, i ako imamo opravdana razloga da budemo optimiste. Barun se Rauch nalazi u Beču, tamo se nalazi i jedan od vođa koalicije bivši podban D.r Vladimir pl. Nikolić. Stvar se naroda nalazi u dobrim ruka- ma i mi nemamo nikakova razloga da zdva- jamo. Narod je svijestan svoje moći i svojih prava, pa se više ne dati izrabljivati u ničije svrhe. Mađžari su podmetali klipove pod noge narodnoj vladi, da ju sruše, i uspjelo im je, da ju za čas zbace s onoga- mjesta, na koje ju je narodna volja bila postavila. No na- rodna volja i narodna svijest, oslonjena na slogu Hrvata i Srba otpuhnuti će svakog eksponenta madžarske države sa vladinih stolica u Hrvatskoj, a na njihova će mjesta opet postaviti ljude svoga povjerenja. A tada biti će uzaludan napor Madžara oko madžarizacije u Hrvatskoj. Onda će se i Madžari morati osvjedočiti, da je samo jedna fikcija ideja o jedinstvenoj madžarskoj državi. Dogođaji se tako razvijaju, da će Mad- žari mnogo prije, nego se nadaju biti uvje- reni, da Madžarska jedinstvena država po- stoji samo kao fikcija bolesnih ljudi. ać. Pitanje | cilj ženskog pokreta. Pod tim naslovom izdalo je ,,Opće nje- mačko gospojinsko društvo“ jednu knjižicu, kojom prikazaše program umjerenih emanci- panih žena. Prema Die Umschau sadržaj bi se te knjižice dao razdijeliti u četiri glavne tačke: odgoj žena, rad, obitelj i javni život. * Odgoj. Da ženski utjecaj na savremenu kulturu uzmogne se potpuno i korisno raz- viti — a to je zadaća ženskog pokreta — treba u prvom redu pružiti ženi takav odgoj, koji bi joj omogućio vršiti taj utjecaj. Prvu tačku u ženskom programu zauzimlje pita- nje reforme obuke: one zahtijevaju, da uz neke promjene, koje odgovaraju naravi žena, budu i njima otvorena sva ona vrata nauke i odgoja, u koja su do sada samo muškarci po volji mogli ulaziti. Djevojke koje su do- vršile početne nauke, moraju usavršiti se u obligatnim višim školama. Treba ustrojiti ženske zanatlijske škole, uzdiči srednje žen- ske škole na visinu muških, te bezuvjetno otvoriti vrata svih viših škola: znanstvene, tehničke i umjetničke onim ženama, koje imadu za to dostatnu spremu. Opravdanost tih zahtjeva je danas sve- opće pripoznata, tako, da se danomice uva- đaju reforme u škole prema tim zahtjevima. Od svih tražbina žena, najvjerojatnije je, da će se najprije ostvarati one, te se odnose na škole. Te vrste zahtjevi zaista do malo će otpasti iz programa feminista. * Rad. Umjerene feministice priznaju da je dostatno nastojanje žene ono, što ga vrši kao majka obitelji; ali priznaju i to, da ekonomske nevolje prečesto sile pučku ženu da radi u kakovim tvornicama. S toga i ako odbacuju s jedne strane zahtjev nekih, da se udatim ženama zabrani raditi u tvornici, s druge strane traže potrebite oblakšice druge vrsti: uredba međusobne pripomoći, skrb za radnice sa strane dižave i zastup- stvo žena u radničkim komorama i t. d. Ove bi oblakšice umanjile zle posljedice, koje proizvodi ženski rad u tvornicama. Ovo što spomenusmo odnosi se na žen- ski proletarijat. A što se tiče srednjeg žen- skog stališa, poznato je, da i one traže, da im se otvore nova polja dobiti i rada. Umje- rene feministice slažu se s ovim zahtjevima. One drže, da je radno djelovanje moralna i ekonomska potreba svih onih žena, kojima sam muž nije u stanju pribaviti časno uz- državanje. Ipak i u ovom pogledu treba zabilježiti jednu važnu promjenu ; prije su feministice tražile da im se otvore sva ona polja rada, koja su čovjeku bila otvorena; a sada traže to za sama ona, gdje bi ženska, prema svo- jim naravnim sposobnostima, mogla uspješ- nije i bolje raditi od čovjeka. 'To proširanje ženske djelatnosti ne će vuči za sobom kao posljedicu - čega se neki boje - umanjenje muške djelatnosti, nego će naprotiv ono proširiti djelatnost cijelokupnog ljudstva. Mnogo je grana obrta, koje bi ženska svo- jim radom mogla proširiti, a ne uništiti. Ovu razdiobu rada među dva roda osobito je preporučiti na znanstvenom ypo- lju: čovjeku široki vidici, rastavljanje i sin- teza; ženi djelomičnosti, istraživanja vršti, analiza. Naravno je, da se ne može tačno ustanoviti granice djelatnosti muškaraca i ženskinja, budući da to mnogo ovisi o oso- bnim sposobnostima; ali je ipak stalno, da sve i kad bi se pustila ženi potpuna slo- boda, da razvije svoje sposobnosti, ona će ipak uvijek uščuvati neki miris ženskog osjećaja i uma. A ovo nije šteta : naprotiv će se stim umnožiti načini znanstvenog istra- živanja. Načelo u teoriji o jednakosti vrijednosti, ako li ne o jednakosti vrste, te muškog i ženskog radnog djelovanja, vodi u praksi do zahtjeva feminista: ,Jednakom radu, je- dnaka nagrada“. Ovo je zahtjev i ženskog m==m==========================—=—————————————u———muEumn—————m—mummmĐ—mmmmmmmmnmmmmm": Krummacher : Parabole. Domovinsko svijetlo. Neki se hodočasnik vraćao iz daleke zemlje u svoju domovinu i njegova duša bijaše prepuna slatkih sanja. Ta, nije u to- liko godina izbivanja vidio ni svoje mile roditelje, ni svoju kraću. Radi toga je veoma hitio. Ali kad se je nalazio na gori, zateče ga noć, i bilo je tako tamno, da nije mogao vidjeti ni palicu u svojoj ruci. A kada se sputi s brda u ravnicu, zaluta na svom putu te je tumarao lijevo i desno, razžalosti se i zajauče: ,,Ah! da bi sreo kakova čovjeka, koji bi me s ove stranputice, priveo na pravi put, kako bi mu bio zahvalan“! Tako je govorio i mirno stajao, te čekao kakva provodića. Dok je zalutali hodočasnik stajao na tom mjestu, pun zdvojnosti i nemira, gle! u tami iz daleka trepti nestalno svijetlo, a njegov bljesak mu se je učinio dražestin u tamnoj noći. ,Budi mi blagoslovljen“, poviće on, ,glasniče mira! ti mi navješćuješ bli- zinu ljudskog bića! — Tvoj slabi bljesak pričinja mi se u noćnoj tami prijazan kao On politi čvrstim korakom u daljinu k blijesku, to mu se pričini, da vidi čovjeka, koji nowi svijetlo. Ali gle! bilo je varavo svjetlo, koje je porodivši se iz močvare, lebdilo nad blatom. On je stupao prema okrajku jednog ponora. Nenadno zaori glas iza njega: ,Stani ! ili si dijete smrti!4 — On stane i obazre se. Bio to ribarev glas, koji mu je dovikivao iz lađice. — ,,Zašto“, reče on, ,,ne bi slijedio prijatno svijetlo? ja sam zalutali putnik !“ — ,Prijateljsko svijetlo ?“ reče ribar, nazi- vaš varavi bljesak, koje mami putnika u propast. Podzemna zla bića prikazuju iz smrad- nog blata nočnu paru, koja oponaša sjaj milog svijetla. Gle! kako se nestalno koleba, zlo djelo noći i tame!“ "Tako je govorio, a tada se ugasi varavo svijetlo. Varavo svijetlo se ugasilo, a umorni ho- dačasnik zahvali srdačnim priznanjem ribaru za svoj spas. Ali ribar reče: ,Kako bi jedan čoviek mogao drugog ostavit na stranputici i ne povesti ga na pravi put? Obojica se moramo zahvaliti Bogu; ja, do me je iza- brao kao oruđe, da ti učinim dobročinstvo, a ti, da se je tako dogodilo, da sam se ja u taj sat nalazio u lađi. Nato napusti dobroćudni ribar svoju lađu, otprati zalutalog hodočasnika komad puta i pokaže mu pravi put k očinskom domu. Ovaj je sada putovao utješljivom od- važnosti, a između stabala išlo-mu je u susret sa tihim, čednim sjajem domovinsko svijetlo, to ga je dvostruko razveseljivalo, jer je do njega dospio preko pogibelji i luta- nja. Pokuca, vrata se otvore, a otac, majka, braća i sestre visjahu o njegovu yratu, te ga ljubljahu i plakaha od radosti. Lazar. Kada je Gospodin uskrisio svog milje- nika u Betaniji, bilo je Lazaru, kao da se je probudio iz jutarnjeg sna. On se je oba- zirao oko sebe i promatrao marame, koje su s njega skinuli. Kada su došli u kuću i među. sobom se veselili, približi se smiješkom na licu Marija svom ljubljenom bratu i upita ga: Zašto su tvoje oči tako zamišljeno počivale na maramu kada si napustio tamnu pečinu, u kojoj si spavao? Pogled tvog oka bijaše čudnovat i pun značenja...... < Na to odgovori Lazar: ,Bilo mi je kao onomu kojemu se snijeva, dijeca znao, da mi se je duh povratio u tijelo, već sam mislio, da u onom času napuštam zemlju i da letim u drugi svijet... .... t »Ali — reče Marija — marame i otirač, kako su mogli svratiti na se tvoju pozor- nost?“ Lazar odgovori: Pričini mi s6, da su zemaljska odjeća moje duše, za 0 sam