God. XVII.

 

Broj 29.

 

(CRVENA

Cijena je listu unaprijeda: sa Dubrovnik i za rali. mo ii Oi i a na zi m
somstvo 10 K i poštarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretpla!

predbrojen i za došasto polugodište.

 

 

Izdavatelj i odgovorni urednik Dr, Milorad Medini. : =
m Q
Štamparija DeGinii

 

 

Hans LAZI SVAKE SRIJEDE I SUBOTE ==

     
  
  
 
   

 

 

POJEDINI BROJ 10 PARA.

4 etplata i oglasi šalju se upravi, & dopisi uredništvu lista. Za izjave, priopćena, zahyalo
plaća se 40 para po retku, a za oglase 80 para. Oglasi, koji se više puta štampaju, po po
=== godbi uz razmjeran popust. Nefrankirana pisma ne primaju se.

 

 

 

Od krize do krize.

U Beču se gibaju stolice pod mi-
nistrima Beckovim, a u Pešti se go-
vori o raspadu koalicije. Ne vjeru-
jemo, ni da če Beck ići, niti da će
se madžarska koalicij& raspasti, ali
već ovi glasovi pokazuju zrak, u ko-
jem živemo. ,Od dana do dana“, to
je lozinka politike naših državnika,
a recimo pravo, ni ne mogu drugo.
Dosta je ako.se takovim bilansira-
njem uzdrže na nogama godinu-dvije
dana, već su tim zaslužili, da im
skinu kape njihovi predšasnici, koji
ni to nijesu znali.

Gdje je uzrok tomu? U neprirod-
nosti sustava. Monarhija je po svomu
geografičnom i etmografskom sasta-
vu stvorena da bude federativna dr-
žava, njezine sastavine su grupa ze-
malja etmografski i geografski odije-
ljene jedna od druge. Svaka ta griipa
sačinjavala je pak već u prošlosti
' jednu samostalnu političku tvorevinu,
i jedino oduzimanjem prava tim gru-
pama moglo se doći do Austrije,
kakva je danas.

Je li to prirodno? Ne i baš zato
ne može se sadanje stanje da održi.
Dok je sila bila u rukama onih, ko-
jim je današnji sustav u prilog bio,
dotle je nekako išlo. Ali parlamen-
tarnim životom i općim pravom glasa
dobili su sile i potlačeni, i oni sada
drmaju carevinom. Ove križe, koje
se svaki čas javljaju, nijesu drugo
nego nužna posljedica te promjene.
Parlamenat, u komu se svaki čas
može nači većina za federalizam,
mora doći svaki čas u konflikt s ek-
sekutivom, koja je još uvijek centra-
listična.

Tako je-u ovoj poli, a u g
skoj je još i gore. Tu se hoće umjet-
nim načinom da održi supremaciju
naroda, koji brojno ne ispunja ni tre-
činu, a dok se u zemlji tjera ta pc-
litika, objest im ne diije mira, već
propovijedaju državu nzeodvisnu wi
ove pole monarhije. |

Uz ovakove prilike nije čudo, što
može dati povoda krizi jedan sudac
u njemačkom dijelu Česke, koji od:

kad čoski niski ili. jedan . nas je a

ministerijalni savjetnik u ministarstvu
nastave, što se u Budimpešti ne digne
na noge, kad činovnik čita formulu
vjenčanja. Oni su dali povoda, da se
uzvitlaju pitanja, koja već postoje, a
koja su se nastojala ušutkati i kriza
je tu.

Tako se putuje od krize do krize, -
a sve te krize istoga su izvora, i ne
će prestati, dokle se zlo ne izliječi
radikalno. Prama takovu riješenju,
mi bez sumnje idemo, ima znakova
dapače, da se je svijest o općoj potrebi
toga već uvriježila u javnom mnijenju
u Austriji. Ali ipak smo još daleko;
pa i naš narod, ako hoće da na tomu
preustroju ne otiđe praznih šaka, tre-
bat će da još mnogo žrtvuje i pregori.

 

pismo iz Zagreba.

Zagreb, 5. travnja,

Hrvatska kriza. Ima nekoliko dana da
se u domaćoj štampi ne piše toliko o onom
nesređenom položaju, u kojemu se dandanas

nalazi naša iskušana domovina. Hrvatska

kriza kao da je prestala biti ono, čim se je

. do nazad malo smatrala. Prve zapreke, prvi

neuspjesi na polju pobjedonosnom, kao da
su nas prestrašili, i izgleda, da smo sma-
laksali i omlitavili u borbi. Sjajna pobjeda
narodne oporbe kojoj se u omolikoj mjeri,
budimo iskreni, nijesmo nadali spojila nas

je, a kad ne vidjesmo odmah rezultate te

pobjede zabrinu;a nas je. Neka, potištenost
prouzročena neiz-xvsnošću danas je najbolja
karakteristika javnoga : mnijenja. u . našem
narodu. Posljedica pako. svega toga jest to,
što smo davno zaboravili na pravu: borbu
za slobodu, te ju tražimo drugovdje, a ne
u nama samijem. Nama kao da momentano
ne dolazi na pamet, da svakt marod mora
sam, da sebi  izvojšti slobodu, a dok
to postigne mora da doprinese ogromnih
žrtava i moralnih i materijalnih. Nema
dana bez rumene zore, ni slobode bez krvi
junačke, lijepo veli narod; pa kad je to
tako, onda mi moramo biti svjesni, da se
mi nalazimo na početku velike borbe, kojoj
je cilj sloboda naroda našega. Sloboda, to je
ona krilata riječ, koja je znala sakupiti pod
enu braću jedine majke,

odakle -ne će biti skinuto prije, nego bude
riješeno onako, kako to zahtijeva pravda
ljudska i interesi hrvatskoga naroda.

Sa ovo par uvodnih riječi dovoljno sam
označio karakter hrvatske krize, a istodobno
sam podao i sliku položaja, u kojemu se
sada nalazimo. Teško mi je ponavljati ono,
o čemu se je već toliko govorilo i pisalo,
ali ipak u ovim sudbonosnim i teškim da-
nima, cijenim potrebnim, da uvijek treba
naglasivati pravac, kuda treba kretati, da se
ne skrene s pravoga puta; treba uvijek upo-
zorivati na pogibao, da nas kojim slučajem
ne zateče nepripravne: ne smije se nikada
prestati stražiti narodnu stražu, a najmanje
onda, kada je: gotovo već Hanibal ante por-
tas. Dani, koje proživliujemo, takove su oz-
biljne naravi, da će oni odrediti sudbinom
naroda nam i domovine za mnogo i mnogo
decenija unaprijed. Došli smo na Rubikon,
pače smo ga već i prešli, a sada što Bog
dade i sreća junačka. Srnuli smo u boj, a
ovaj boj je odlučan za naš daljnji bitak. Sud-
bina naša nalazi se u našim rukama; ili
ćemo pobjediti, onda će ta pobjeda donijeti
nam mnogo stečevina, koraknuli bisiqo .ve-
likim korakom na putu k slobodi; a ako
pak budemo pobjeđeni, onda smo bačeni za
mnogo godina unatr&g, onda je teško i do-
gledati sve one užasne posljedice, koje bi
nas uslijed poraza zadesile. Posmatrajući
stvari stoga stanovišta onda nam je jasno,
koliki prijegor mora da vlada mislima i
generala i vojnika naše narodne vojake, koja
se već nalazi na političkom mezevu.

Prve, koje smo sastali na putu u borbi
za slobodu, bili su Madžari. U njima mišlja-
smo naći saveznike, a kad tamo nađosmo
gorde protivnike; prvu bitku s njima zapo-
česmo i ne bijasmo loše sreći, već vidimo
uspjehe naše borbe, S njima započesmo prva
čarkanja, a izgleda da ćemo s njima imati
i odlučan boj, naravno, da se za njima kriju
i neki drugi faktori. Ako potučemo Mađžare,
kao emisare drugih činovnika, biti će.i ti
čimbenici sami potučenici.

Ako razgledamo teren tamo amo nao-
kolo, viditi ćemo, da nam šance ne stoje
loše, paček, da nam stoje i dobro,

Do nazad malo smatrasmo po vanjskom '
svijetu i mi Madžare kao narod idealan;
patriotičan, koji je spreman da prinese i
najveće žrtve na žrtvenik slobode svoje de-
movine. Još nam je zvonilo okolo uši ono
silno oduševljenje Madžara, koje se je oči-
tovalo u njihovoj revoluciji od god. 1848.

* Mi smo bili vični smatrati aristokraciju .

madžarsku pionirima. u borbi za slobodu, a
tužeći se na svoje
E mad

    

sui e izinaa 3

PI A RA TOM EE, VEI MD
i ši