God. XVII. Broj 29. (CRVENA Cijena je listu unaprijeda: sa Dubrovnik i za rali. mo ii Oi i a na zi m somstvo 10 K i poštarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretpla! predbrojen i za došasto polugodište. Izdavatelj i odgovorni urednik Dr, Milorad Medini. : = m Q Štamparija DeGinii Hans LAZI SVAKE SRIJEDE I SUBOTE == POJEDINI BROJ 10 PARA. 4 etplata i oglasi šalju se upravi, & dopisi uredništvu lista. Za izjave, priopćena, zahyalo plaća se 40 para po retku, a za oglase 80 para. Oglasi, koji se više puta štampaju, po po === godbi uz razmjeran popust. Nefrankirana pisma ne primaju se. Od krize do krize. U Beču se gibaju stolice pod mi- nistrima Beckovim, a u Pešti se go- vori o raspadu koalicije. Ne vjeru- jemo, ni da če Beck ići, niti da će se madžarska koalicij& raspasti, ali već ovi glasovi pokazuju zrak, u ko- jem živemo. ,Od dana do dana“, to je lozinka politike naših državnika, a recimo pravo, ni ne mogu drugo. Dosta je ako.se takovim bilansira- njem uzdrže na nogama godinu-dvije dana, već su tim zaslužili, da im skinu kape njihovi predšasnici, koji ni to nijesu znali. Gdje je uzrok tomu? U neprirod- nosti sustava. Monarhija je po svomu geografičnom i etmografskom sasta- vu stvorena da bude federativna dr- žava, njezine sastavine su grupa ze- malja etmografski i geografski odije- ljene jedna od druge. Svaka ta griipa sačinjavala je pak već u prošlosti ' jednu samostalnu političku tvorevinu, i jedino oduzimanjem prava tim gru- pama moglo se doći do Austrije, kakva je danas. Je li to prirodno? Ne i baš zato ne može se sadanje stanje da održi. Dok je sila bila u rukama onih, ko- jim je današnji sustav u prilog bio, dotle je nekako išlo. Ali parlamen- tarnim životom i općim pravom glasa dobili su sile i potlačeni, i oni sada drmaju carevinom. Ove križe, koje se svaki čas javljaju, nijesu drugo nego nužna posljedica te promjene. Parlamenat, u komu se svaki čas može nači većina za federalizam, mora doći svaki čas u konflikt s ek- sekutivom, koja je još uvijek centra- listična. Tako je-u ovoj poli, a u g skoj je još i gore. Tu se hoće umjet- nim načinom da održi supremaciju naroda, koji brojno ne ispunja ni tre- činu, a dok se u zemlji tjera ta pc- litika, objest im ne diije mira, već propovijedaju državu nzeodvisnu wi ove pole monarhije. | Uz ovakove prilike nije čudo, što može dati povoda krizi jedan sudac u njemačkom dijelu Česke, koji od: kad čoski niski ili. jedan . nas je a ministerijalni savjetnik u ministarstvu nastave, što se u Budimpešti ne digne na noge, kad činovnik čita formulu vjenčanja. Oni su dali povoda, da se uzvitlaju pitanja, koja već postoje, a koja su se nastojala ušutkati i kriza je tu. Tako se putuje od krize do krize, - a sve te krize istoga su izvora, i ne će prestati, dokle se zlo ne izliječi radikalno. Prama takovu riješenju, mi bez sumnje idemo, ima znakova dapače, da se je svijest o općoj potrebi toga već uvriježila u javnom mnijenju u Austriji. Ali ipak smo još daleko; pa i naš narod, ako hoće da na tomu preustroju ne otiđe praznih šaka, tre- bat će da još mnogo žrtvuje i pregori. pismo iz Zagreba. Zagreb, 5. travnja, Hrvatska kriza. Ima nekoliko dana da se u domaćoj štampi ne piše toliko o onom nesređenom položaju, u kojemu se dandanas nalazi naša iskušana domovina. Hrvatska kriza kao da je prestala biti ono, čim se je . do nazad malo smatrala. Prve zapreke, prvi neuspjesi na polju pobjedonosnom, kao da su nas prestrašili, i izgleda, da smo sma- laksali i omlitavili u borbi. Sjajna pobjeda narodne oporbe kojoj se u omolikoj mjeri, budimo iskreni, nijesmo nadali spojila nas je, a kad ne vidjesmo odmah rezultate te pobjede zabrinu;a nas je. Neka, potištenost prouzročena neiz-xvsnošću danas je najbolja karakteristika javnoga : mnijenja. u . našem narodu. Posljedica pako. svega toga jest to, što smo davno zaboravili na pravu: borbu za slobodu, te ju tražimo drugovdje, a ne u nama samijem. Nama kao da momentano ne dolazi na pamet, da svakt marod mora sam, da sebi izvojšti slobodu, a dok to postigne mora da doprinese ogromnih žrtava i moralnih i materijalnih. Nema dana bez rumene zore, ni slobode bez krvi junačke, lijepo veli narod; pa kad je to tako, onda mi moramo biti svjesni, da se mi nalazimo na početku velike borbe, kojoj je cilj sloboda naroda našega. Sloboda, to je ona krilata riječ, koja je znala sakupiti pod enu braću jedine majke, odakle -ne će biti skinuto prije, nego bude riješeno onako, kako to zahtijeva pravda ljudska i interesi hrvatskoga naroda. Sa ovo par uvodnih riječi dovoljno sam označio karakter hrvatske krize, a istodobno sam podao i sliku položaja, u kojemu se sada nalazimo. Teško mi je ponavljati ono, o čemu se je već toliko govorilo i pisalo, ali ipak u ovim sudbonosnim i teškim da- nima, cijenim potrebnim, da uvijek treba naglasivati pravac, kuda treba kretati, da se ne skrene s pravoga puta; treba uvijek upo- zorivati na pogibao, da nas kojim slučajem ne zateče nepripravne: ne smije se nikada prestati stražiti narodnu stražu, a najmanje onda, kada je: gotovo već Hanibal ante por- tas. Dani, koje proživliujemo, takove su oz- biljne naravi, da će oni odrediti sudbinom naroda nam i domovine za mnogo i mnogo decenija unaprijed. Došli smo na Rubikon, pače smo ga već i prešli, a sada što Bog dade i sreća junačka. Srnuli smo u boj, a ovaj boj je odlučan za naš daljnji bitak. Sud- bina naša nalazi se u našim rukama; ili ćemo pobjediti, onda će ta pobjeda donijeti nam mnogo stečevina, koraknuli bisiqo .ve- likim korakom na putu k slobodi; a ako pak budemo pobjeđeni, onda smo bačeni za mnogo godina unatr&g, onda je teško i do- gledati sve one užasne posljedice, koje bi nas uslijed poraza zadesile. Posmatrajući stvari stoga stanovišta onda nam je jasno, koliki prijegor mora da vlada mislima i generala i vojnika naše narodne vojake, koja se već nalazi na političkom mezevu. Prve, koje smo sastali na putu u borbi za slobodu, bili su Madžari. U njima mišlja- smo naći saveznike, a kad tamo nađosmo gorde protivnike; prvu bitku s njima zapo- česmo i ne bijasmo loše sreći, već vidimo uspjehe naše borbe, S njima započesmo prva čarkanja, a izgleda da ćemo s njima imati i odlučan boj, naravno, da se za njima kriju i neki drugi faktori. Ako potučemo Mađžare, kao emisare drugih činovnika, biti će.i ti čimbenici sami potučenici. Ako razgledamo teren tamo amo nao- kolo, viditi ćemo, da nam šance ne stoje loše, paček, da nam stoje i dobro, Do nazad malo smatrasmo po vanjskom ' svijetu i mi Madžare kao narod idealan; patriotičan, koji je spreman da prinese i najveće žrtve na žrtvenik slobode svoje de- movine. Još nam je zvonilo okolo uši ono silno oduševljenje Madžara, koje se je oči- tovalo u njihovoj revoluciji od god. 1848. * Mi smo bili vični smatrati aristokraciju . madžarsku pionirima. u borbi za slobodu, a tužeći se na svoje E mad sui e izinaa 3 PI A RA TOM EE, VEI MD i ši