Broj 30. ; Naravno da te obrane Tolstoju nije bilo od potrebe, jer je on toliko uzvišen nad koje- kakvim švabskim ,Michl-ima“, da mu nijesu dostojni ni oputu s noga odriješivati. Ta stara je ona naša: ,Psi na zvijezde laju, ali one ne haju“. Pedeset godišnjica Slavjanskog. Juče je u prostranim Sofiensile u pri- sustvu mnoštva slavenskih gosta, proslavio Slavjanski 50 godišnjicu svoga kulturnog rada. Tačno u 8 sati veče izišla je na pozor- nicu dostojanstvena povorka ruskih. ljudi, na čelu im Dmitri Slavjanski. Veličanstvena njegova pojava izazvala je burni pljesak kod prisutnih. A što je tek bilo nakon sva- kog pojedinog komada, to se ne da opisati. Najdirljiviji je bio momenat, kad je na koncu prvog dijela programa, pristupila starcu mala djevojka noseći na gvantijeri pogaču sa zdjelicom soli. . Oduševljenju nije bilo ni kraju ni konca. U isto doba polagali su predstavnici raznih slavenskih društava pred njegove noge vijence sa vrpcacama. Naravno nije zaosto ni naš ,Zvonimir“. Po tome zapjevaše ,,Hej Slovane“, dvo- ranom - zaoriše poklici oduševljenja a na očima prisutnih sjale se suze. Družina Slavjanskog sastoji se od 35-40 članova. Svi na svome mjestu, osobito se ističe družestna pojava Slavljanskijeve kćeri Margarite, koja ugodno dira svojim finim tenorom, kao i basovi, kakve je teško naći. Svakako nosi sobom Slavjanski ugodan dojam i uspomenu - baš slavensku. J. Besmislenost današnjih kipova. Najmrža i najbesmislenija oznaka da- našnje dobe je pomama za spomenicima. Trebalo bi shvatiti, da je počast nekome podana u spomeniku danas bez značenja. Kad su Grci u kipovima uznašali svoja bo- žanstva, oni su tim služili materijalnom po- liteizmu, po kom je ljudsko tijelo slika-i zaklonište milo bozima: njihovi su bogovi bili lijepi, oni su ih vidjeli i htjeli da budu takovi. Svakomu se je bogu pridodavao je- dan posebni simbol, a opet je svaki od njih bio ljudsko biće. struji pri riječima odvažne govornice njenim srcem. Plamteče crvenilo pojavi joj se na licu, a njeno se srce u neugašenoj boli z grči. Svlada se i umukne. Jučer se je navršilo baš 10 godina, da je ukopala svoje jedino dijete. Ko je mogao to znati? .......... Gospode, oprosti Im ...... Jesen je. Svi su se opet povratiti u grad. Skupljaju se na uglima ulica, na svim putevima, nad svim jarcima i raspravljaju, kako je bilo ljeto: vruće ili hladno, kišovito ili suho, kako su prošli ljetni izleti. Kakve su udobnosti pružale gostione, gdje se je najbolje jelo, kakvo se je putovanje u goru poduzelo, tko je bio najodvažniji u plovlje- nju i jedrenju, tko je pobjedio u tenisu a k tomu i o drugim sličnim zgodama Međusobno pripovijedaju. koga su sreli na tom putovanju, pripovijeda se s nego- dovanjem i blistavih očiju o ljetnom sšiko- vanju lijepe gospođe Julije. U kratko, je- dan, te isti upit vlada od jutra do večeri: "Gdje ste bili ove godine?“ Govor prevla- duje prigovor, svak pita za tuđe došivljaje samo, da se može svojim ponositi, A CRVENA HRVATSKA“ A kašnje, kad se je uvukao običaj po- dizati svjetske kipove; klesarije, kojim se je htjelo obesmrtiti atlete pobjeditelje u anfi- teatrima ili odlične dvorkinje, imale su tu stalnu svrhu, da se s njima usčuva spome- nik plastične ljepote. Zatim, kad se je proširila upotreba slike, nadvlada misao usčuvanja plastične ljepote, ona slave i obesmrćenja. * Velike ličnosti rado ostavljaju iza sebe svoju sliku, u kojoj mi nalazimo neku poučnu i psihološku privlačivost: te privlačivosti nema u sadanjim spemenicima. Kad pro- matramo kip Bartola Colleoni ili Gattame- lata razumjemo, da njihovi golemi oklopi i . jaki konji označuju njihovu bojnu slavu. Dan danas - pako, mogli bi slobodno, bez neprilika, Ojama ili Moltke ne imati ruku, budući, da njihova fizična jakost ne igra nikakvu ulogu. A kad se, pri izradbi kipa vojskovođi, prikaže njega s jednom rukom ispruženom prema neodređenoj tačci, a gdje u drugoj drži zemljovid, to je najviše što se može uči- niti u plastičnoj umjetnosti. Ne bi odgova- ralo istini prikazati ga s kacigom u jednoj, a s mačem u drugoj ruci, kad znamo da danas vojskovođa stoji nekoliko kilometara daleko od bojnog polja, te otale šalje svoje zapovjedi telefonom. * Još je veća neprilika prikazati svjetov- njaka. Dvok se radi o govorniku, može mu. se jednu ruku izdjelati pruženu a usta po- luotvorena; ali glede ostalih, kipar je u pravoj neprilici kakve kretnje da im označi. A lako je shvatiti uzroke ove neprilike. Prikazba tijela slavnih ljudi nema u sebi ni jednu stranu koristnu. Nema, a nit će u buduće biti ikakve važnosti kako su oni obučeni. Sva važnost se svraća na glavu, na prikazanje lica, pa se može reči, da je potpuno logična uspomena izrađena u poprsju ili medaljunu. Na žalost, toliko se je zašlo u pomami za kipovima, da nam se čini, e je spomeniti način uspomene preveć čedan, da je on za ljude drugog reda, po- luvmnike ili još niže. A kad se radi o lju- dima u istinu velikim, tad treba prikazati Pri ulažu u. tramvaj susreću se dvije mlađe dame, koje su u majčinoj pratnji po- duzele prvu šetnju oko grada. Usred vreve i tiske, čuje se pri pozdravu gotovo uvijek isti upit; stanu jedna drugu temeljito ispi- tivati ne brinući se za cijeli svijet, a niti su opazile, da su u prekomjernoj navali svi- jeta zaboravile nać mjesta jedna kraj druge. »Dakle ovaj put ste proputovali Švi- carsku? Ta, kako je, bilo %“ »Ah, veličanstveno, jedinstveno, pre- krasno“. Slični usklici su prekidali razgovor. »A kako ste se snašli u Italiji ?“ Ah, znate Italija! Bilo je veoma lijepo. Mnogo zabava; ne možete pojmit. Govorila je s takvom ozbiljnošću, da se je činilo, da govori o kakvom poslu i nije shvaćala nipošto smiješnost svog me- lankoničkog pogleda. Između tih elegantnih dama ajedi jedan radnik. Cijelo je njegovo držanje umornost. s 1 er \ * < r a i. a C o Ki 3 4 ljefi, koji prikazuju epizode iz života slav- a nose oni, koji naređuju dizati spomenike. Strana 3. cijelo njihoyo tijelo. Pa ipak, svi shvaćamo ispraznost takovih počasti; a da je tako, dokazom je« to, što se kod većine spomenika A osjeća neka potreba protumačiti uzrok istih, : pa se s toga nadodaju na podnožje basre- e ljenika. * # Izražena počast u spomenicima po sebi je samoi smiješna; a da je to tako, dosta nam je promotriti ravnodušnost puka. Spo- menik opažaju samo stranci. Hiljade ljudi idu i povraćaju se mimo spomenike, koji su i u blizini njihovih stanova, a bez da svrate svoj pogled na njih ili da s pameti, koja je puna misli o svakidanjoj životnoj borbi, prolete preko njihova života. Onaj kip stoji ondje za ometu, izgnušen od nevremena, proklinjan od trhonoša i kočijaša, izložen bez uzroka buci i banalnosti ulice. Oni pako, koji svaki dan vide te spomenike, ne shva- ćaju im važnost jednako kao što ništa ne znadu o djelima ljudi, kojima su posvećene ulice; dapače su tri dijela tih imena posve nepoznata skupnosti naroda. Predbacuje se kiparima, da djelaju gru- : be spomenike ; ali zapravo krivnju radi toga & Radeći spomenike, umjetnici ne moraju izaći iz routive. Slučaj, koji se je desio s Balzacovim A spomenikom, izrađenim od Rodina, svjedoči, a kako se buni duh routine, kad umjetnik simbolično prikaže slavnu osobu. Više bi pobude potakli kipovi popra- ćeni s alegoričnim slikama. Ali svi su oni, te su u zadnja vremena bili izvršeni srednje uspjeli, i još manje nego srednje, jer je osobito moderno kiparstvo nadalmuto reali- zmom, pa teško kipar uspjeva s alegorijom. 3 Dosljedno preostaje još samo jedan # oblik: spomenik alegorički bez slike osobe. O tome je dao divan primjer talijanski ki- M par Leonardo Bistolfi sa svojim remek dje- lom, posvećenim uspomeni Segaatinia. Tu sama jedna jaka slika otkriva duh i preg- > 4 nuće slavnog slikara Alapa. i a * < Svršavajući, reć nam je, da treba preo- š krenuti s odavanjem počasti pomoću kipova =... mrskih, besmislenih, bezukusnih, koji ne- maju vrijednosti, ni uzroka. Što znadu njegove susjede o tom ? One ć brblju naprijed, mirno, preko njega....... a Poslije ponoći. | Ponoća je odavna prošlo. Društvo seje > bez muke razdijelilo u male skupine, kao =. što ih spaja dob i simpatija. U sobi od - Fr. glazbe svira mladi gospodin na glasoviru bezbrižno, stare neprolazne Straussove — valzere, koji pobuđuju čežnju za životom; svirao je na po glasa, za sebe samoga, «kao da želi čuti odavna zaboravljene uspomene. Amo tamo ljuljaju se u tihom ritmu oduše- vljeni i od svijeta zaboravljeni parovi. Go- 3 stima se je odavna, meopazice pridružio . su se na okupu, u telji“, kako se obično u šali nazivaju oni, koji su nazad 7 do 8 godina szaplesali. prvi put valzer ili o ledu.