U DUBROVNIKU, 18. travnja 1908. zmz ——————m———m——m———<m—=—m—m<=—m—<—<m—<—<mum——=————— CRVENA if i Broj 32. ATSK s pe kO Qijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik i za Austro-Ugarsku na godinu 10 K. Za ino- somestvo 10 K i poštarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se —— predbrojen i za došasto polugodište. ——z==m== Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Milorad Medini. = = === Štamparija DeGiulli i dr. nn === === ERE Ro Je Kriv. U Galiciji je ubio jedan rusinski đak namjesnika Potockoga. Ko je kriv? Po svemu izgleda, da ubojici nije bilo baš sve u redu u moždanima, ali ima mnogo mahnitaca u svijetu, a ipak nijesu politički zločinci. Mla- doga đaka učinile su zločincem pri- like, koje u zemlji vladaju; da nije on vidio, gdje žandar na izboru pro- bija bajunetom rusinskog seljaka, u njemu se nikad ne bi bila začela misao, da u Potockomu kazni tlači- telja svojega naroda. Umorstvo svraća po tom pažnju na prilike u krajevima, gdje skupa živu dva slavenska plemena, na plo- dne predjele zemlje, koja je monar- hiju zapala jednim aktom, koji je sve. drugo nego pravedan. :'To je dioba Poljske između Pruske, Rusije i Austrije. Dok su prve gledale, da u ugrabljenoj zemlji narod očuti tuđe gospodstvo, te stvarale tako gni- jezdo nezadovoljstva, Austrija se i tu poslužila svojim ,divide et im- pera“. Ona je igrala ulogu zaštitnika plemstva, a kad su se prilike: promi- jenile, te izbilo na površinu narodno pitanje, dopustila je Poljacima, da gniječe Rusine. Tako oni prvi u bra- toubilačkoj borbi zaboravili poljsko kraljevstvo, a drugi još i sada upiru oči -u Beč, o kojem su u školama čuli, da se drži načela: iustitia re- gnorum fundamentum. : Lavovski zločin nije dakle drugo nego posljedica tog izigravanja jed- nih proti drugim, isto kako što žalosni iskazi prošlih godina u Zagrebu proti Srbima nijesu drugo nego pokušaj, da Hrvati zaborave, u mržnji na Srbe sami sebe i postanu robovi be- čke misli, pioniri germanstva na Bal- kanu. To im na jugu nije uspjelo, one su inscenirane demonstracije po- spiješile dapače konačno zbliženje između Hrvata i Srba, a hoće li se na grobu Potockoga pomiriti Poljaci s Rutenima, to je ono veliko pitanje budućnosti, o riješenju kojega mnogo će ovisiti i budućnost cijele mo- narhije. se GC INEN kai GčimirhOui 2 ae e gh u um e EA « Tužimo se na dualizam, ali drugo nije u Austriji ni moguće bilo, kad se narodi svađaju među sobom. U Galiciji više nego trećina naroda protivna je federalizmu, u Českoj za- ziru od njega Nijemci, a u nas na jugu psovali su se Srbi i Hrvati. Prama tomu stanju izjave Poljaka, Čeha i Hrvata bile su platoničke . naravi, nijedan nije imao snage, ne ćemo reći da postigne, što je ista- knuo kao svoj cilj, nego niti da učini da ga drugi shvate ozbiljno. Jedino kad su se izmirili Srbi i Hrvati, hr- vatsko pitanje postalo je aktuelno. Boljega dokaza tomu nema do u ludomu naprezanju bečkih i peštan- skih krugova da nas opet zavade. Što oni ne će još. izmisliti, da Hr- vatima 'prikažu Srbe kako njihove prve neprijatelje. S jedne strane ču- jemo priču o veieizdajničkim tež- njama Srba, s druge bajku o go- spodstvu Srba u Hrvatskoj, i te ne će prestati, dek se i u Beču i u Pešti na uvjere, da je njihovoj poli- tici odzvonilo zauvijeke u našim krajevima. / pismo iz Beča. Beč, 13. IV. Baron Aehrental je u Pešti. S njegovim boravkom spajaju se razne kombinacije, kao o budućem razvoju parlamentarnih prilika u Ugarskoj, o balkanskom pitanju, a 'nema sumnje, da je i hrvatska kriza skočila iz pozadine, jer čir je odviše zreo, a da ga ne bi morao gospodin Aehrental secirati. Mno- gobrojni znakovi pokazaju nam, da se i u mjerodavnim krugovima mnogo bave ovim pitanjem, te da se već sada pripravljaju one odluke, koje će se u tom pogledu učiniti u nedalekoj budućnosti. Ta nije niko tako ćo- rav, a da nel vidi plamen u kojem bukti cio Balkan, pa ni baron Aehrental, Graditi trane- balkansku željeznicu, dok u Trojednici vrije, jalov je posao: Kolikogod je gospodin mi- nistar izvanjskih poslova nevječa još u ovome konglomeratu :naroda što se Austrijom zove, to mu se ipak mora priznati, e sa umije snaći u prilikama, koje oko njega vladaju. _ Revizija kućnog poslovnika u Ugarskoj je primljena. Tim je ispunjena pretposlječna etapa, te je ugarsko ministarstvo došlo na sadnju staciju svoga uglavljenog rednog IZLAZI SVAKE SRIJEDE I SUBOTE POJEDINI BROJ 10 PARA. Pretplata i oglasi šalju se upravi, a dopisi uredništvu lista. Za izjave, priopćena, zahvale plaća se 40 para po retku, a za oglase 30 para. Oglasi, koji se više puta štampaju, po po ——-————— godbi uz razmjeran popust. Nefrankirana pisma ne primaju se. = EE OM KE e M i se i ako u pakta od aprila 1906 stoji, da će koalicijoni kabinet voditi još nove izbore, a ono se ipak pričinja, e će već nakon pro- vedbe izborne reforme stupiti na mjesto sa- danjeg prelaznog režima neka promjena. Ovo vrijeme nije daleko, pa danas vlada naokolo samo pitanje, što bi moralo doći po smrti današnje vlade. Govor ministra Ko- šuta držan tu ne davno na nekom banketu, jasno nam slika konture budućeg razvitka političkih odnošaja i želje neovisne stranke. U tom govoru naglasuje se naime budući režim neovisne stranke sa njezinim dana- šnjim programom, jer Frano Košut naziva svoju stranku ,regierungsfilhig“ ko i ostale 1867 stranke, za koje izriče mogućnost, & će se stopiti u jednu jaku neovisnu stranku, jer inače nema harmonije među kranom i narodom. Vođa neodvišnjaka, uza svu svoju po- litičku kratkovidnost, nije tako na laku ruku dao ove znamenite enuncijacije. Njegove ri- ječi tim su znamenitije, što je Košut pred malo dana imao prigode, da Njegovom Ve- ličanstvu podade izvješće o stanju u Ugarskoj. Ako se dakle uporedi njegova audijen- cija i ovaj govor, to se dobije ključ za zna- menite one pregovore, te se vode ovih dana u Pešti među viđenim austro-ugarskim dr- žavnicima. Osim toga imamo još i jedan drugi vrlo značajni simptom, da neovisna stranka misli na to, kako bi sama preuzela vladu, a to je držanje njezine štampe. Od nekog stanovi- tog vremena nastoji se, da se dokaže neob- E hodnost samovlade neovisne stranke. Ako se pomnjivo prate ove izjave neovisne štampe, : dobija se jasan pojam o tome, zašto se već i sada pretresaju takova pitanja.' Pitanje voj- % ničko i povišenje časničkih beriva morala bi & prema mnijenju, štampe riješiti samo neovi- v sna stranka. Dokle pak ona mora da dijeli - : vlast sa 67-mašima, misli e se pri ovom pi- tanju mora postupati sa najvećim oprezom. Kad bi pak ona sama bila na vladi, pola- - čilo bi se valjda štogod u dvom pitanju, jer bi od tog momenta ona dala svome položaju u zemlji sasvim drugi temelj. Do sada se u po raznim izjavama moglo suditi, & su ove, M samo izlijev mišljenja pojedinih viđenijih u članova 48-maške stranke, ali govor Košu- a tov daje im neku ozbiljnost. (i Nastaje dakle pitanje, kako će se prema :e ovome podnijeti mjerodavni bečki krugovi i x 1867-maške stranke. Nada Frana Košuta, 48 tabor viš za i