AA. ZVEE 0 i oo DUSI VII XVII.
CRVENA_H
Cijena je listu unaprijeda: sa Dubrovnik i za Austro-Ugarsku na go AS
semstvo 10 K i poštarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu Bee : a ašra h
= —. predbrojen i za došasto polugodište.
Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Milorad Medini.
Štamparija DeG
Mi, veleizdalnici.
Krstiše nas, i treba da prignemo
glavu i rečemo: bit će! Kako bismo
mogli drukčije, kad nam to go-
vore ljudi upućeni u sve tajne velike
politike, koji znadu, gdje vrag kašu
mete, a kamo li ne će, što se kuha u
Beogradu, šta u Zagrebu? Oni će
valjda tačno znati dakle, što i mi
hoćemo, i to što hoćemo, ako istinu
kažu, to je — ,veleizdaja“.
A što hoćemo! Prvo svega ne
možemo da zatajimo, da smo sa Sr-
bima jedan narod, i kao jedan na-
rod osjećamo da imamo dužnosti
prama Srbima, kao što i Srbi imadu
prama nama.
Zatim hoćemo Hrvatsku slobodnu :
i ujedinjenu, hoćemo sjedinjenje Dal-
macije, hoćemo da u svojoj kući bu-
demo sami gospodari.
A što ne ćemo! — Ne čemo
madžarskog tutorstva u Hrvatskoj,
ne čemo da budemo panduri Beča,
ni drugih tuđinaca, kako smo dosad
bili; ne ćemo da u našim zemljama,
proti zakonu uvlače madžarski jezik,
ne ćemo da jezik 5 šestina dalma-
tinskog pučanstva bude zapostavljen
za volju njemačkih hlepnja na naše
more, ne ćemo u jednu riječ da bu-
demo podnožje ničijoj slavi, a ho-
ćemo da budemo narod, i da kao
takav uživamo sva ona prava, što
ih drugi narodi uživaju, jer kako
nema superiornih ljudi, tako : nema
ni superiornih naroda. :
Sve to sačinjava ,teški prestupak
proti državi“, to je po mnijenju vla-
stodržaca ,veleizdaja“ ....
*o*
*
Jesu li ti ljudi, koji:se na nas ba-
caju tako teškom osvadom, promi-
slili, kako tim čine lošu uslugu
baš onoj državi, kojoj se name-
tnuše za nepozvane branitelje. Jer
ako je zbilja veleizdnjstvo ono, što
mi hoćemo, tad je država, kojoj pri-
padamo, za na& nemoguća. Mi se
naših zahtjeva odreći ne možemo, jer
one sačinjavaju biće hrvatstva, pa
ako vrijedi ona veleizdajnička teorija,
koja se tako živahno ventilira i koja
sada ineđir nama traži žrtava, tad je
U DUBROVNIKU, 22. travnja 1908.
6 |
= ke
NOO S
er rd
država i hrvatstvo naše nešto, što se
nikako ne može složiti.
Do toga još nije došlo, i oni, koji
nas s veleizdajstva obijeđuju, uvjere-
ni su sami, da Hrvatska, kakvu mi že-
limo, može biti u monarhiji, i da to
ne bi bilo za+nju nikakvo zlo. Došlo
bi dakako do preustrojstva države,
ali to ne bi bilo ni prvo ni zadnje u
Austriji.
* #*
*
Kad je ovako, čemu tada ovoliko
prijetnja i buke s našeg veleizdajstva?
Naprosto za to, što. i u Beču i u
Pešti cijene, da među nama; Srbima
i Hrvatima, ima još uvijek ljudi, kojim
ta fraza imponira, kao što je jedan od
takovih i veliki Hrvat Dr. Mile Star-
čević. Ali jedna lasta ne čini pro-
ljeća — .a bečke i peštanske želje.
Vremena su prošla, kad se moglo ope-
rirati kod nas s uspjeiom sa sličnim
frazama.
pismo iz Zagreba.
Zagreb, 15. Aprila 1908.
Novi zapletaji na vidiku ?
U mašoj monarhiji se je opet počelo
s krizama. Neka tjeskoba vlada kod svih:
mjerodavnih krugova. Najprije smo imali
hrvatsku krizu, za koju još ni danas ne zna
nitko, kako će se riješiti, onda je nastala
češka kriza u obliku jezičnog pitanja. Naj-
noviji pak zločin u Galiciji, . kojem je pao
žrtvom sam namjestnik galički grof Andrija
Potocki pokazuje kako i koliko je zaoštren
odnošaj između Poljaka i Rusina. No nekako
preko svega toga kušalo se je preći na
dnevni red ili bar odgoditi riješenje tih i
takovih pitanja do boljih vremena. 'Te su
se krize smatrale krizama drugoga reda, a
de facto i jesu prama onoj krizi, o kojoj se
govori, .da je nastala putovanjem ministra
izvanjskih posala barana Aehrentala u Peštu.
Niegovu se je putovanju pripisivalo mnogo
itoga ;-:da je pak bilo od jako. velike i dale-
kosežne. važnosti o tomu danas ne dvoji
nitko, ko je iole upućen u politika današnjih .
mjerodavnih faktora. Svakako jedan fakat u
ovim prilikama ne smijemo mimoći ili pre.
šutjeti, . a to je fakat; da su službene i po-
luslužbene novine ngstojalo prekriti to pri< *
tovanje ili bolje značenje istoga nekim tajin+
stvenim velom. Prvi::;i sasvim dostatni
dokaz, da se je tu radilo o vašnim i ošbiljnim
stvarima. Da se je u konferencijama, koje
si s: dodo u Dočikpaši ralo izuoda
tom
til
ji
Hi
VATSKA
' paz ,AZI SVAKE SRIJEDE I SUBOTE
POJEDINI BROJ 10 PARA.
atplata i oglasi šalju se upravi, a dopisi uredništvu lista. Za izjave, priopćena, zahvale
g flaća se 40 para po retku, .a za oglase 30 para. Oglasi, koji se više puta štampaju, po po
———— godbi uz razmjeran popust. Nefrankirana pisma ne primaju se. — ===
može biti dvojbe, kada je poslije Aehren-
thala osvanuo i ban barun Pavel Rauch u
Budimpešti. U ostalom to se nije kušalo ni
dementirati. Poslije ovoga možemo spome-
nuti još jedan fakat, koji se je dogodio.
Barun Aehrenthal tek se je vratio u Beč i
još mu se što no rieč nije ni prašina sa
cipala odstranila, a kao bomba iz vedra
neba, car izdaje jedan nalog. Taj je nalog
doduše humanitaran, on sastoji u tome, da
se iz carskih privatnih fondova dade miro-
vina onim činovnicima, koji su služili Fe-
jervaryevu vladu, a koje je današnja koali-
ciona vlada svojim nastupom odpustila. Na
prvi mah izgleda ovaj akt kraljev doista
humanitaran, i ako je valjda unikum u hi-
storiji, da car iz svojih privatnih fondova
hoće da plaća one činovnike, koje je odpu-
stila ona vlada, koju je on sam imenovao i
u koju još i današ ima povjerenje, a nota
bone, valjda ih je otpustila, jer su se borili
protiv države i naroda. Zbilja čudnovato.
No ako se malo bolje zamislimo u stvar,
onda će nam .se ovaj akt carev prikazati
kao jedna ozbiljna opomena prama Madža-
rima. I ovo bi imao da bude drugi hitac
popat one vojničke zapovijede iz Chlopy-a.
Jednom sam prilikom ob onom prvom hitcu,
naime onoj vojničkoj naredbi, što je sam
car kao vrhovni gospodar i zapovjednik
vojske u Chlopyu izdao, da taj hitac nije
upalio, već da je promašio svoj cilj. Hoće
li pak ovaj drugi hitac promašiti cilja, to
ne treba biti prorok pa proricati, jer će nam
skora budućnost, radi se naime samo o par
sedmica, dati najbolji odgovor. Možemo samo
konstatirati činjenicu, da su ma gajdama
strune opet napete. Ova napetost u odno-
šajima između Madžara, te ministra izvanj-
skih posala i Austrije, sili nas na neke re-
fleksije, a to poglavito s toga, jer se i naša
sudbina nalazi u tim rukama. Razvitak do-
gođaja najbliže budućnosti imati-će velika
upliva na prilike u našoj domovini, paček
možemo kazati, da će im biti ravnalom i
mjerilom. O čemu s& je radilo u Pešti? ..
Čitateljima novina poznato je, kako je
- Aehrenthal austrijskoj delegaciji u prošlom
zasjedanju dao obećanje, da će se delegar
cije sazvati za mjesec svibanj-lipanj. Poznato
je nadalje, kako vojnički krugovi traže po-
višicu časničkih: beriva, za koje se je sus-
trijska delegacija sa čisto humanitarnog sta-
novišta založila. Nadalje će biti posnato,
REM