Strana 2. CRVENA HRVATSKA“ Broj 34. vati, ako ne bude na drugi postupak pota- knut s višega mjesta. To potaknuće zbilja je došlo i posljedica toga bilo je to, da je barun Rauch poslao sekundante predsjedniku srpske samostalne stranke D.nf Bogdanu Medakoviću. U koliko je prodrlo na jatu, može se kao pozitivno tvrditi, da je barunu Rauchu bilo navedeno takovih činjenica, po kojima se dade dvojiti o njegovoj viteškoj časti i za to je bio stavljen pod časni sud. Već je svaka stranka imenovala svoje časne suce i to sa strane Dr. su Dr. Ante Trumbić odvjetnik i narodni za- stupnik i Dr. Andro Bakarčić, odvjetnik na Sušaku kraj Rijeke; sa strane pako baruna Raucha imenovani su grof Tomo Erdčdy i grof Aladar Jankovich. Ovi se još imaju složiti u osobi petoga časnoga suca, kao predsjednika. Ova affaira silno zanima i po- ličke krugove, ne samo u Zagrebu, ali i one u Pešti, a regbi najviše one u Beču. Za grebačka je pak publika nervozna u išćeki- vanju potankosti ob ovoj affairi, koje se na- ravno ne mogu obaznati, jer ih drže tajnim koli jedna, toli druga stranka. ać. Pismo iz Bečt. Beč, 20. IV. Zadnji put sam vam pisao o promjeni na ugarskoj vladi, koja bi se imala dogoditi u što kraćem roku. Aehrenthal se je već povratio u Beč. O tome dali je uspio u svojoj misiji nije ništa poznato. Svakako o tome dali će neovisna stranka sama preuzeti vladu nije još ništa definitivno odlučeno. Na putu su velike zaprijeke. Očito je. naime, da su bečki krugovi bili iznenađeni novom ovom odlukom neovisne stranke. Kroćenje neovisne stranke, koje poduze We- kerle uspjelo je samo djelomično, jer su i sami neodvišnjaci progledali. Stranka je mo- 'rala naime u zadnje doba, da doprinese velikih žrtava, jer je morala odobriti neko- B. Medakovića imenovani . liko odredaba, koje se ni malo ne slažu sa njezinim stranačkim pregramom. Neodvi- šnjaci vide, da je njihov položaj u zemlji teško uzdrman, ako budu kročiti ovom stran- puticom, a to tim više što se malo po malo u zemlji sastavlja opozicija, koja proti njima upotrebljava na vlas ista sredstva i iste argumente, koje nekoć upotrebljavaše neo- visna stranka. Da se izvuče iz toga škripca, a da nadoknadi što je izgubila od svoga populariteta misli neodvisna stranka, e bi bilo najbolje dobiti u svoje ruke sve uzde. Ovu dakle misao slijedi jedan izvjesni cilj, dobiti u svoj posjed vladu, pa provesti izbornu reformu onako kako će po nju biti najpro- bitačnije. Da bi došli do toga svog cilja, upotrije- biše neodvišnjaci bankovno pitanje kao zgodno sredstvo kojim bi mogli raspršiti sadanju koaliciju još prije nego prelazni režim bude mogao, da ispuni svoju zadaću. Eventualni otpor od strane Beča, misle oni odstraniti na taj način, da spoje bankovno pitanje i preuzetak vlade sa pitanjem vojni- čkim,.pa tada da naglase, kako će neodvisna stranka došavši na vladu lako riješiti vojni- čko pitanje, pođe li joj za rukom .da riješi povoljno ono bankovno. Tim bi bile ostra- njene s puta dvije velike zaprijeke, pa bi na to stranka bavila se nutrnjim reformama. Ovi kalkuli dali bi se ljepo provesti, kad im nebi stajale na putu neizbrojne za- prijeke stvarne i osobne naravi. Stvarne u koliko tvrdnja, da neodvisna stranka posje- duje većinu ne bazira na istini, ako se bolje promatri sastav ugarskog parlamenta. Neo- visna stranka broji danas 220 zastupnika, ako se odbiju oni od opozicijonalne ljevice. Pošto je cijele kuće broj 443 zastupnika, to neovisna stranka nema absolutnu većinu. Pa i onda, kad bi k njoj opet prišli zastup- nici ljevice, što je nevjerotno, počivala bi ta većina na vrlo slabim nogama, a prema kvalitativno i kvantitativno jakoj opoziciji našla bi se se u neprilici. Ostvarenje dakle spomenute kombinacije može se samo na taj način zamisliti, da neovisna stranka već u ljetu provede izbore i to na temelju starog reda. Dali bi to do- njelo stranci znamenitih uspjeha, najmanje, što se može reči jest sumnjivo, a po svoj prilici bi takova vlada mnabasala na jaku opoziciju, koja bi osujetila riješenje tako škakljivog problema, ko što je izborna re- forma. Da bi se takova opozicija našla više je nego sigurno, kad se je neovisna stranka tako teško ogriješila o svoj program. Personalni pako momenat leži u tom, što u stranci ima grupa zastupnika, koji premda tvrdokorno zahtjevaju samostalnu banku, ipak ne odobravaju taktiku većine, pa traže da koalicija pod svaku cijenu mora baš ona provesti izbornu roformu. Ovoj grupi zastupnika pripada lijep broj viđenijeh političara, koji traže, da se u bankovno pi- tanje još ne dira. Kako se vidi dakle ovo pitanje igra veliku, možda višu nego se misli ulogu u razvoju političkih prilika.ugar- skih. Ono će biti valjda i onaj kamen, o koji -će se najviše spotaći stranke, pa bi moglo nastati nenadanih preokreta. J. Hrvatska Borba. Časna afera Medaković-Rauch. Javili smo zadnji put, da su svjedoci dr. Medakovića major Uzelac i zast. dr. Lor- ković izjavili, da je b&n Rauch * nesposoban da primi, dotično da da zadovoljštinu. Iza te izjave stvar je bila predata u ruke časnog suda. Rauch je imenovao svojim časnim sud- cima grofa Tomu Erdody i grofa Aladara Jankovića, a Medaković dr. Andra Bakarčića odvjetnika na Sušaku i dr. Antu Trumbića. Obojica su brzojavno pozvani i odmah se uputili u Zagreb. Časni suci moraju skupa izabrat petog suca. Isprva se je mislilo na generala Gerbu, ali kad je ovaj izjavio da bi od kralja morao za to dobiti dozvolu, odustalo se je od toga. Svakako je jasno, da Ljubav. Sjedala je kraj prozora sa predavanje listova jednog gradskog poštanskog ureda. Dotične gospođe nijesu u istinu lijepe, pre- davaćice u dućanima posjeduju obično više prednosti, ali pošta neće da se svojom robom nikomu ulagiva, niti se ubraja među one koji nastoje da sebi vragoljastim licem dje- vojčica priskrbe što više mušterija. Sami dolaze. Pa ipak između ovih ženskih poš- tanskih činovnika ima i lijepih gospođa, da i veoma lijepih, ali da čitatelj saznade za moju nakanu, želim, da nastavim ono, što sam u prvim redcima radi istine prekinuo. Njene ruke bijahu ugojene, krasne, kao da naravna ljepota ostentativno od sebe od- bija umjetnu uresninu. Niti je imala ikakvu mrlju crnila na njima, premda je cijeli dan otpremljivala poštanske doznačice i popu- njavala dosadne (poštanske) obrazce i pro- račune sa jednakim tuđim imenima, broje- vima. Nosila se je veoma ubavo, nešto po muškaračkom ukusu, to znači, da se je na njenim prsima svodila raznobojna muška košulja, a da je oko ovratnika s doli uzvi- nutim vrhovima imala s dugim krajevima ovi- jenu ovratnicu. On — ta nema mnogo interesantnih zgoda, a da nebi u njima jedan ,On“ igrao kakvu ulogu — on bijaše graditelj, te je gradio privremeno odvažne zgrade nade s krasnim pogledima, ali na nešto klimavom temelju. On se je, kako se običaje kazati, mZablenno“ u krasnu poštansku činovničicu, ljubio j ju je stić ivostitičovjeka, koji goji oz- grudima. Dolazio je ona doista slu-. nim djevojačkim je on šelio čuti cio dan. I četvrt sata bi čekao kraj prozora, kada bi ga ostale stranke sprječavale; nije se naprijed tiskao, već se je osjećao sretan, kada ju je mogao iz tako male blizine gle- dati i promatrati, dok nije došao red na njega, a onda bi rekao običnu rečenicu: ,,Moja gospođice, molim jednu dopisnicu !“ Qćutio bi tada, da mu srce kuca na vratu, t& nigda se nije nijedna dopisnica pitala s takom za- bunom čuvstava;; jeli slutila ? Jedva! Nije mogla shvatiti, da su kupnje dopisnice u- prav radi nje poduzete, za nju je bio on stran- ka kao i drugi ; makar u početku. A nije imala ni vremena da ga promotri, kada bi napo- kon odstupio od prozorčića k stolu, prihvatio, na dugoj vrpci pričvršćeno, iskušano — ali ipak navaljalo — pero i stao pisati, nepre- stano okrečuć se k njoj želeć njen pogled, koji je za njeg mnogo vrijedio, tada je bio nalik čeznutljivom vitezu Toggenburgu, se mo što je nešto više želio, od vjerne ,, ljubavi“, To je slijedilo svaku sedmicu. nakon određenog vremena budu imajrjete niji ljubavnici nezadovoljni, te ga je velika iznašateljica i tražiteljica veza Ljubav i na- prijed povela. S neznatnog kupitelja ia dospio mIAE & učka si tako prrijm, se siri te staviš