Strana 4. »CRVENA HRVATSKA“. ii Broj 36. Istina je živa, da se nije potpuno po- , stigao ovaj cilj, jer je to rad ljudske naravi i nemoguće. Ali ipak je prosjačenje u Donjoj Austriji silno opalo, tako da odmah nakom druge godine djelovanja Zwangsarbeitshaus, broj je kažnjenika radi prosjačenja opao za . 60%. JR Popravilište za skitalice i prosjake na- “lazi se u Korneaburgu, mjestu udaljenu malo milja od Beča. Sastoji se od više zgrada, između kojih u glavnoj samo ima prostora za 1000 zatvorenika. Izvanka iz- gleda taj skup zgrada kao neka tvrđava: opkoljen je visokim zidom, a pri ulazima vidjet je oružane stražare. Unutra se pazi veoma strogo na rad. nMnogo rada, a što umjerenije hrane“, na- čelo je koje u popravilištu vlada; a opet ko više radi, više dobiva lirane. Nagrada je onima koji više rado i dobro se ponašaju :: puštenje na slobodu. Ipak, u nijednom slu- čaju zatvor ne može biti dulji od tri godine uzastopce. Za radnike iz Austrije najveća je sramota biti zatvoren u popravilištu u Kor- neuburgu; budući se opće drži, da je iamo mjesto za one, koji su se uvježbali u zanatu življenja na tuđa leđa i tuđi trošak : nametnika. U Zwangsarbeitshaus zatvaruju so, po uredbi zakona od g. 1885. proti skitanju, oni pripadnici Donje,Austrije, koji su navršili 18 godina, te koji su se dali u skitanje bez sredstava, ili se utječu javnoj dobrotvornosti, ili šalju, djecu kupiti milostinju; te koji, premda siromašni i bezposleni, odbijaju pra- vedne ponude rada. Od jedan srpnja g. 1901. do 20. lipnja 1902., godine bilo je smješteno u Korneu- burgu do 811 zatvorenika, od kojih 291 bilo dovedeno zadnjih mjeseca. Od ovih 293, koji su predstavljali sve moguće zanate, pa i slobodne, 144 su već od prije bili kažnjeni radi krađe, prevare, napadaja, paleža i osta- lih sločina. - Od njih su samo 22 bili ože- njeni, a 81 su imali od 18 do 21 godini. Kašnjenici u Korneuburgu su razdije- ljeni u tri razreda. Kad dođu stupe u treći dijete, Zorko. Razumijeteli ? drugog ne mogu dobiti. Meja žena neće imati nigda djece?“ »Nigda neće imati ?* poviče mlada žena, a njene oči nenadno sablistaše. Smijuć se pogleda u šumarevo lice i veče mu milo : razred, te kroz tri godine popravljanja mo- raju se uspeti svojim dobrim ponašanjem i marljivim ,radom do prvog razreda. Rad traje cd 6 sati u jetro, do 6 ili 7 u večer, i to prema godišnjoj dobi. Razumije se, da u ovo radno vrijeme treba ubrojiti odmore i vrijeme za ručanje. Ako jedan zatvorenik više zaslužuje nego mu treba prema pro- pisu za uzdržavanje, jedna polovica preo- statka daje mu se u novcu, a druga se sprema, pa kad -ga puste iz popravilišta, dadu mu je. Zatvorenici drugog razreda rade u ogradi Zwangsarbaitshaus, i to po moguć- nosti svaki u svome zanatu. Oni drugog razreda vrše kućne službe, ili rade u vrtu i slično. Dok popravnici prvog razreda šalju se od uprave zavoda raditi u koje tvornice ili radione, gdje su traženi. Na rad polaze u četama od 10 ili 20 ljudi, praćeni od stražara. Ako radione, u kojim su zaposleni, nijesu preveć udaljene, tad se u večer vraćaju u Kor- neuburg; a inače se povraćaju samo kad su dovršili posao, dok se međutim skrbe unaj- mitelij za njihovu hranu i spavanje. Ako koji zatvorenik pokuša pobječi ili u tome pomogne svog druga, stiže ga kazan : iz pr- vog, ili drugog razreda povrate ga u' treći. wx Sva odgovornost za dobar uspjeh po- pravilišta u Korneuburgu leži na upravitelju, koji mora raznovrsnije i teže službe vršiti nego ijedan činovnik u Austriji. Prava svrha zavoda nije kažnjenje skitalica, nego njihov popravak: radi toga upravitelj, ma premda mora paziti, da se tačno vrši red i teško kazniti nepopravljive; opet mora budno pa- ziti i poticati svaki znak moralnog popravka svojih zatvorenika; te nastojati, da oni opet postanu korisni društveni članovi. Upravitelj, premda ima slobodne ruke u nadzoru i upravi zavoda, opet za svako svoje djelo odgovoran je jednom izaslaniku ze- maljskog sabora. Spomenuti izaslanik i je- dan zastupnik guvernera Donje .Anstrije, posjećuju svako 15 dana Korneuburg, te tamo vijećaju s upraviteljem, svećenikom i liječ- nikom popravilišta o dobru zavoda. To vi- sve, što želite. Ako ne budete pak postupali s mojim sinom, onako, kako morate, onda JET Ne ljutite se. Vidite, to je samo zato jer veoma ljabim mališa. Sutra ću opet doči, te ćemo govoriti ob ovoj stvari“. soil \ jeće odlučuje o pitanjima hrane i rada zatvo- renika, o premještanju njihova iz nižeg u viši razred, kao i odpustu popravljenih. Svako jutro upravitelj sudi onim po- pravnicima, koji su u zadnja 24 sata zgriješili štogod proti redu ili proti kojem svom drugu. One, koji se ne mogu pohvaliti, upravitelj opominje, prijeti im, skraćuje im hranu, ili ih zatvori .u sobu. A one, koji počine koji teški zločin, predaje se redovi- tim državnim sudovima. Spavališta i radionice u Korneuburgu su prostrane, zimi grijane, uvijek dobro ure- đene. U svakoj radionici radi po 20 ljudi, koje nadzire glavar odjela i jedan zatvore- nik, koji steče rad svoje marljivosti i po- slušnosti povjerenje u upravitelja. * Popravilište ne dobija od radnje zatvo- renika onoliko, koliko bi trebalo za njegovo uzdržavanje. U početku se je za sagradnju q ostalo potrošilo 1,200.000 K.Ovu je svotu. pokrila dijelom država, a dijelom pokrajina. Troškovi za popravilište g. 1902. prešli su 145.800 franaka, dok je primitak iznosio 612.700. Deficit od 133.100 franaka morala je pokriti pokrajina. « Za to nas može zadovoljiti moralni bi- lanac u Zwangsarbeitshaus. Od 330 ljudi, koji su g. 1902. bili pušteni iz popravilišta, 280 ih nije dovršilo svoje 3 godine, nego su pušteni prije radi svog dobrog ponašanja i radinosti. A, po riječima upravitelja ga- voda, svi dolaze bolji nego su došli u Kor- neuburg, budući gotovo kod svih nestane one odvratnosti, koju u početku pokazivahu prema radu; ili, u najgorem slučaju cijene rad kao neko zlo, kojemu se ne može izbječi. Bivši zatvorenici,. pušteni na slobodu, primaju se rado ponuđenog posla i za to, jer se boje, da ih opet ne zatvore. Od 293 skitaoca, koje g. 1902. zatvoriše u popravi- lište, samo ih je sedam bilo, koji su -već jeduoč bili unutra. — Po Edith Sellers. — NRNRNRNiIIHNmTRČmSN“TAJ H HRlllRšillššćkišiHi Žena prihvati njegovu ruku. Gledala mu je puna odvažnosti u oči. mJa sam te slijedila. Vidjela sam, da ideš amo. Ne gnjevi se na me“. nJa se ne ljutim, ali... .“ , »Nešto ću ti reči. Nešto znamenita...“ Začuđeno pogleda joj šumar u . lice. "Žena se bolno nasmije.