MN U DUBROVNIKU, 6. svibnja 1908. nn... ________ S nn Cijena je listu unaprijeda: Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Milorad Medini. Štamparija DeGiulli i dr. sa Dubrovnik i sa Austro-Ugarsku na godinu %0 K. Za ino- gsoemstvo 10 K i poštarski troškovi. Ko ne vrati list; kad mu pretplata mine, smatra se ——— predbrojen i za došasto polugodište. —— = === IZLAZI SVAKE SRIJEDE I SUBOTE m _— ——m—m—=m—<m=mum=<m——m—m—m=m=—<ma=amumammm—m——— m ——— ————=————m—m—m—<=——m——— POJEDINI BROJ 10 PARA. Pretplata i oglasi šalju se uprsvi, & dopisi uredništvu lista. Za izjave, priopćena. zahvale plaća se 40 parsa po retku, a sa oglase 30 para. Oglasi, koji se više puta štampaju, po po — godbi uš rasmjeran popust. Nefrankirana pisma ne primaju se: = — Donn tvećenička zakletva. Povoda nam daje, da se na nju osvrnemo izjava u ,Pravoj Crvenoj Hrvatskoj“* gdje se kaže: »Što mi znamo, kler se drži one: Cesaru ce- sarevo, Bogu božje, narodu svoje. Zar bi se tražilo od onijeh, koje veže svečana zakletva, da se preko duše i zakletve upuste u kojekakove vra- tolomne skokove“. Ovo je, odgovor na naš prigovor, da je svećenstvo dubrovačko proti narodu. U današnje doba malo ih ima, koji se nijesu barem jedanput u ži- votu zakleli: ili kao. vojnik ili kao činovnik ili kao državljanin — svak položi zakletvu, ili ga barem drži zakletva tuđa. Samo mi smo cijenili, da ta zakletva uvađa čovjeka u dr- žavu namečuć mu dužnosti, ali i da- juć mu. prava. A sad dolazi jedan svećenik, koji u ime drugih, pozivom na zakletvu, izjavlja, da se kler preko duše i zakletve ne može upuštati u kojekakove ,vratolomne skokove“. Ova izjava ujedno je jedna prosta denuncija uperena proti nama. Mi je za to ne možemo pustiti neopa- ženu, i to tim više, što cijenimo, da je naša dužnost upozoriti puk na nazore, koji žalibože u svećenstvu prevlađuju, a koji se ne mogu slo- žiti s narodnom svijesti. Jer ta svijest zahtijeva da se mi Hrvati ujedinimo, a ono shvaćanje državljanskih obveza, koje je ,sve- čeniku“ kazivalo u pero gore pome- nutu izjavu, isključuje ne samo rad u tom «smislu, ako nije vlasti povo- ljan, nego i samu želju, da ovo stanje, koje sada u monarhiji vlada, promijeni na našu korist. Izjava naime proglasuje stvari savjesti, ne upuštati se u ono, što zove, myrato- lomne skokove“, a griješi se o savjest i želeći. Mi ne amijemo, dakle ni že: ljeti slobodnu ujedinjenu Hrvatsku, a zašto? — Razlog, koji do toga do- vodi našeg ,svećenika“, čita se među recima same izjave, a mi ga ne treba da ponavljamo, jer se toj danomice čita u svim novinama, koji su uzeli kao zadatak. da utuku hrvatski pokret. > | Nego kad bismo dopustili za čas, da je naša državljanska dužnost samo slušati, nek nam Svećenik“ kaže, koga imamo slušati. Mi naime lučimo vladara i državu, od vlade. Mi znamo i to, da ne živimo u ap- solutizmu, već da ima u državi ne- kakav ustroj, koji se zove parlame- nat, gdje i mi šaljemo zastupnike. Jedino sudioništvom parlamenta i vladara stvaraju se zakoni, vladi na- protiv pripada samo izvršivanje za- kona. Po tomu, vrši li ih ona, ili ne vrši, mi njoj sudimo. To će nam pravo dati sigurno i svećenik“. Naš ,vratolomni skok“ ne može dakle sastojati u tomu, što i mislimo i radimo proti vladi, koja ne če da se drži zakona, koji nam jamči pravo da se. sjedinimo. Mi nijesmo po tom dužni slušati vladu, kad od nas traži da se odre- čemo naših prava, a tad: koga čemo slušati ? | Ne ćemo se igrati na skrivice, i kazat ćemo, što je ,svećeniku“ ostalo u peru. On jamačno misli, da smo se ogriješili o dužnosti prama vladaru, ali to je samo njegovo subjektivno. mnijenje, mi naprotiv uvjereni smo, da bismo uvrijedili Veličanstvo vla- darevo već onda, kad bismo Njegovu osobu počeli uplitati“ u zadjevice, koje postoje između naroda u mo- narkiji i koje će postojati uvijek, dok god se ne urede prilike prama pra- vici. Kako dolazi ,svećenik“ uopće do toga, da se umišlja, kao da znade, što je vladaru milo i što on hoće i ne će. Zar ne imamo mi isto toliko pravo cijeniti, da je vladaru borba koalicije ugodna, kao što je i ,sve- čenik“ uvjeren, da nije? Je li njemu . vladar povjerio svoje tajne? , Dajmo ,Cesaru cesarevo, : Bogu bor šije, narodu svoje“, ali kako ,sveće- nik“ dijeli, bojimo se, da »narodu“ ne če ostati ništa. Jer: ne radi va . Hrvatsku, jer to jedan neće; ne radi, da crkva bude narodna, to ne če, a tad nego da se cio narod upiše n. stado, koje če pastiri“. goniti po svojoj Ali koji ,cesar“, koji ,Bog“ 2 Ne Bog, koji žive u našim srcima, nego onaj, kakvoga nam prikazuju oni — naši pastiri. Ne cesar, koji je otač svim narodima, a kakav zbilja Nj. Vel. hoće da bude, nego ,cesar“, kojega oni u svoje svrhe hoće da povuku u stranačke borbe. I da po- niženje ljudskih ideala bude još više, oni se pozivlju na svoju zakletvu, kao da svećenstvo nema uzvišenijeg zadatka nego služiti kao žandari svakoj vladi. I to su ti svećenici, koji se kunu na pravaštvo! Jadne nauke Starče- vićeve, u čije je ruke zapala! Ona, koja je polazila sa stanovišta, da na- rod treba da vojuje za svoja prava, odgojila je eto ,svećenika“, koji u ime ,pravaštva“ uči narod, da ima prignuti glavu pred očitom krivicom, za to, jer ga tobože zakletva veže! Znamo, da ima svećenika, koji ovako ne osjećaju, ali ti neka sami sebe upitaju, kako je do toga došlo, da ovakov ,svećenik“ može davati izjave u ime dubrovačkog klera. Možda je tomu najviše kriv ludi strah od naprednjaštva i be.:boštva, koji ih je zaslijepio, te ne vide ruglo, što čine od religije ovakovi. branići . vjere. Proganjanje sveučilišnih profesora. 3 i: I i ma smaA 5% I Kia či A ii a u o SRI E i — BEŽ JEL. SA Et