MN

 

U DUBROVNIKU, 6. svibnja 1908.

 

 

 

nn... ________ S nn

Cijena je listu unaprijeda:

 

 

 

Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Milorad Medini.
Štamparija DeGiulli i dr.

 

 

sa Dubrovnik i sa Austro-Ugarsku na godinu %0 K. Za ino-
gsoemstvo 10 K i poštarski troškovi. Ko ne vrati list; kad mu pretplata mine, smatra se
——— predbrojen i za došasto polugodište. —— = ===

 

 

 

 

IZLAZI SVAKE SRIJEDE I SUBOTE

m _— ——m—m—=m—<m=mum=<m——m—m—m=m=—<ma=amumammm—m———
m ——— ————=————m—m—m—<=——m———

 

 

POJEDINI BROJ 10 PARA.

 

Pretplata i oglasi šalju se uprsvi, & dopisi uredništvu lista. Za izjave, priopćena. zahvale
plaća se 40 parsa po retku, a sa oglase 30 para. Oglasi, koji se više puta štampaju, po po
— godbi uš rasmjeran popust. Nefrankirana pisma ne primaju se:

 

 

= — Donn

tvećenička zakletva.

Povoda nam daje, da se na nju
osvrnemo izjava u ,Pravoj Crvenoj
Hrvatskoj“* gdje se kaže: »Što mi
znamo, kler se drži one: Cesaru ce-
sarevo, Bogu božje, narodu svoje.
Zar bi se tražilo od onijeh, koje veže
svečana zakletva, da se preko duše
i zakletve upuste u kojekakove vra-
tolomne skokove“. Ovo je, odgovor
na naš prigovor, da je svećenstvo
dubrovačko proti narodu.

U današnje doba malo ih ima,
koji se nijesu barem jedanput u ži-
votu zakleli: ili kao. vojnik ili kao
činovnik ili kao državljanin — svak
položi zakletvu, ili ga barem drži
zakletva tuđa. Samo mi smo cijenili,
da ta zakletva uvađa čovjeka u dr-
žavu namečuć mu dužnosti, ali i da-
juć mu. prava. A sad dolazi jedan
svećenik, koji u ime drugih, pozivom
na zakletvu, izjavlja, da se kler preko
duše i zakletve ne može upuštati u
kojekakove ,vratolomne skokove“.

Ova izjava ujedno je jedna prosta
denuncija uperena proti nama. Mi
je za to ne možemo pustiti neopa-
ženu, i to tim više, što cijenimo, da
je naša dužnost upozoriti puk na
nazore, koji žalibože u svećenstvu
prevlađuju, a koji se ne mogu slo-
žiti s narodnom svijesti.

Jer ta svijest zahtijeva da se mi
Hrvati ujedinimo, a ono shvaćanje
državljanskih obveza, koje je ,sve-
čeniku“ kazivalo u pero gore pome-
nutu izjavu, isključuje ne samo rad
u tom «smislu, ako nije vlasti povo-
ljan, nego i samu želju, da ovo
stanje, koje sada u monarhiji vlada,
promijeni na našu korist. Izjava
naime proglasuje stvari savjesti, ne
upuštati se u ono, što zove, myrato-
lomne skokove“, a griješi se o savjest
i želeći. Mi ne amijemo, dakle ni že:
ljeti slobodnu ujedinjenu Hrvatsku,
a zašto? — Razlog, koji do toga do-
vodi našeg ,svećenika“, čita se među
recima same izjave, a mi ga ne treba
da ponavljamo, jer se toj danomice
čita u svim novinama, koji su uzeli
kao zadatak. da utuku hrvatski
pokret. > |

Nego kad bismo dopustili za čas,
da je naša državljanska dužnost
samo slušati, nek nam Svećenik“
kaže, koga imamo slušati. Mi naime
lučimo vladara i državu, od vlade.
Mi znamo i to, da ne živimo u ap-
solutizmu, već da ima u državi ne-
kakav ustroj, koji se zove parlame-
nat, gdje i mi šaljemo zastupnike.
Jedino sudioništvom parlamenta i
vladara stvaraju se zakoni, vladi na-
protiv pripada samo izvršivanje za-
kona. Po tomu, vrši li ih ona, ili ne
vrši, mi njoj sudimo.

To će nam pravo dati sigurno i
svećenik“. Naš ,vratolomni skok“
ne može dakle sastojati u tomu,
što i mislimo i radimo proti vladi,
koja ne če da se drži zakona, koji
nam jamči pravo da se. sjedinimo.
Mi nijesmo po tom dužni slušati
vladu, kad od nas traži da se odre-
čemo naših prava, a tad: koga čemo
slušati ? |

Ne ćemo se igrati na skrivice, i
kazat ćemo, što je ,svećeniku“ ostalo
u peru. On jamačno misli, da smo se
ogriješili o dužnosti prama vladaru,
ali to je samo njegovo subjektivno.
mnijenje, mi naprotiv uvjereni smo,
da bismo uvrijedili Veličanstvo vla-
darevo već onda, kad bismo Njegovu
osobu počeli uplitati“ u zadjevice,
koje postoje između naroda u mo-
narkiji i koje će postojati uvijek, dok
god se ne urede prilike prama pra-
vici. Kako dolazi ,svećenik“ uopće
do toga, da se umišlja, kao da znade,
što je vladaru milo i što on hoće
i ne će. Zar ne imamo mi isto toliko
pravo cijeniti, da je vladaru borba
koalicije ugodna, kao što je i ,sve-

čenik“ uvjeren, da nije? Je li njemu .

vladar povjerio svoje tajne? ,
Dajmo ,Cesaru cesarevo, : Bogu bor

šije, narodu svoje“, ali kako ,sveće-

nik“ dijeli, bojimo se, da »narodu“

ne če ostati ništa. Jer: ne radi va .

Hrvatsku, jer to jedan neće; ne radi,

da crkva bude narodna, to

ne če, a tad

nego da se cio narod upiše n. stado,
koje če pastiri“. goniti po svojoj

Ali koji ,cesar“, koji ,Bog“ 2 Ne
Bog, koji žive u našim srcima, nego
onaj, kakvoga nam prikazuju oni —
naši pastiri. Ne cesar, koji je otač
svim narodima, a kakav zbilja Nj.
Vel. hoće da bude, nego ,cesar“,
kojega oni u svoje svrhe hoće da
povuku u stranačke borbe. I da po-
niženje ljudskih ideala bude još više,
oni se pozivlju na svoju zakletvu,
kao da svećenstvo nema uzvišenijeg
zadatka nego služiti kao žandari
svakoj vladi.

I to su ti svećenici, koji se kunu
na pravaštvo! Jadne nauke Starče-
vićeve, u čije je ruke zapala! Ona,
koja je polazila sa stanovišta, da na-
rod treba da vojuje za svoja prava,
odgojila je eto ,svećenika“, koji u
ime ,pravaštva“ uči narod, da ima
prignuti glavu pred očitom krivicom,
za to, jer ga tobože zakletva veže!

Znamo, da ima svećenika, koji

ovako ne osjećaju, ali ti neka sami

sebe upitaju, kako je do toga došlo,
da ovakov ,svećenik“ može davati
izjave u ime dubrovačkog klera.
Možda je tomu najviše kriv ludi
strah od naprednjaštva i be.:boštva,
koji ih je zaslijepio, te ne vide ruglo,
što čine od religije ovakovi. branići

. vjere.

 

Proganjanje sveučilišnih profesora.

 

 

 

3
i:

I
i

ma smaA 5% I

Kia či A ii

a u
o SRI E i — BEŽ JEL. SA Et