Strana 2. 4 B CRVENA HRVATSKA“ Broj 43. Od tada su se prilike promijenile. Ru- sija je potučena na skrajnom istoku, pa radi toga ona nije više pogibeljna engleškim In- dijama. Sad je Engleškoj više od štete Ja- pan, a Njemačka joj je od prave pogibli rad pomorsko-trgovačke i kolonijalne utakmice. I za to se je sad Engleska približila Rusiji, i za to ma kolikogod se proricalo i demen- tovalo, ostat će napobijena tvrdnja, da po- hod Eduarda Nikoli ima važni politički zna- čaj, te da on znači rusko-engleško približenje u brk Njemačkoj. Sveslavenski kongres. U Petrogradu se nalaze tri zastupnika austrijskih Slavena : Hribar, načelnik Ljub- ljane, Čeh Kramaš i Poljak Clibovicki, za- stupnici na bečkom parlamentu. Pošli su tamo, da se dovare s Rusima o sazivu sve slavenskog kongresa. Hoće li doći do kongresa, teško je još reči, jer mnogi mešetari nastoje spriječiti i ovakav dokaz slavenske solidarnosti. Pa opet kongres ne će se obdržavati, ako se ne iz- kažu pripravni na nj doći Poljaci iz Austrije, Prusije i Rusije. Ne zaboravimo na rusko- poljski spor, koji je mnogo teži, nego je bio hrvatsko -srpski, pak ćemo tad istom shva- titi poteškoće, koje su na putu ovom kon- gresu. Ako se uspije svladati sve poteškoće, kongres će imati kulturno značenje, a poli- tika će se pustiti na stranu, jer će i tako — kako veli Tresić — dosta prilike biti u že- ljeznici, na objedima, šetnjama i t. d, da se . o njoj razgovara, dok bi na kongresu samom mogla politika zavaditi i ono, što zavađeno nije. Eto u tome sastoji slavenska solidarnost. Španjolski kraljevski par u Beču. Listopadom minule godine imao je stiči u Beč našem kralju u pokode španjolski kralj Alfonso. Onda je naš kralj poboljevao, pa s toga se je morao odgoditi taj pohod. «A sad, kad je Franjo Josip u priličnom zdravlju, dolazi kralj Alfonso sa svojom že- nom Viktorijom svrhom rujna u Beč, da pohodi i čestita vladarski jubilej našem kra- lju, te da mu predstavi svoju mladu ženu. Izbor patriarhe za Karlovce.! Ovih je dana bio u Budimpešti upravi- telj karlovačke metropolije episkop Lukijan Bogdanović. On je tamo vijećao s ministrom predsjednikom Wekerleom o sazivu narodno- crkvenog sabora u Karlovcima. O istoi je : stvari vijećao s ministrom i vođa srpskih ra- dikala Krasojević. Sabor će biti sazvan sre- dinom lipnja. Prva će mu zadaća biti; izbor patriarhe. Dva su ozbiljna kandidata na to mjesto: Lukijan Bogdanović i vršački epi- skop Gavril Zmejanović. Srpski radikali ovih će se dana sastati, da odluče kojeg će kandidata birati. Žensko izborno pravo u Engleškoj. Engleska donja kuća prihvatila je u dva čitanja zakon o izbornom pravu žena. Do trećeg čitanja još nije došlo. Izaslanstvo do- nje kuće pohodilo radi toga ministra pred- sjednike Asquitha i zamolile ga, da odredi 1... i treće čitanje. Asquith im je odgovorio, da |! vlada još u ovoj godini misli prikazati par- be kojim bi se dosko- =. | čilo nepravdama u sadanjem izbornom redu. firvati u Americi, Kolonija u Alsen-Cementonu. Radišna i napredna je ta kolonija. Nije velika po broju, ali jest po njenoj važnosti. Većinom su iz Ljubuškog okružja u Hercegovini i iz makarskog primorja. Samo ime ,, Alsen-Ce- menton“ pokazuje nam, kojim se obrtom mje- sto najviše bavi: proizvodnjom cementa, pa baš u tvornicama te vrsti obrta većina je naših kolonista zaposlena. Osim toga mnogi rade i u kamenolozima. I crkvicu svoju imadu Hrvati u Alsen-Cemeutonu, a ne će dugo proteći, pa će i svog župnika doba- viti, koji će im u materinjem jeziku službu božju obavljati. Nije dugo što je ta naša kolonija po- svetila zastavu društva Sv. Jurja: hrvatsku troboju s grbom. Svečanost je ta bila pravo narodno slavlje, koje cijeloj koloniji na diku služi, a ponajviše društvenom presjedniku g. Tripu Krstoviću: Hrvati u Alsen-Cemen- tonu živu pravim svojim narodnim životom : svaka vesela, a i tužna zgoda, koju je pro- živio naš narod, oživi u srcima kolonista na spomen danima: ni 30 travnja nije prošao u Alsen-Cementom neopažen. Hrvati su taj dan tužne uspomene dostojno proslavili. Zemljaci u Magallanu. Život naših i u Južnoj Americi dobija svoj pravi narodni značaj, a zbaca sa sebe tuđi. Hrvat više ne kaže da je ,austriak“, nego Hrvat. Doduše nije ta narodnosna spoznaja još kod svih prodrla, ali se svakako očit napredak u tome opaža. U tome mnogo pomažu društva naših kolonista. U Magallanesu Hrvati imadu tri svoja društva: vatrogasno, dobrotvorno i tamburaško društvo ,Tomislav“. Kao narod vrlo su poštovani i obljubljeni, pa se često kilenska vlada obraća na njih s kakvom molbom. Jednom su zgodom tamburaši uda- rali na parobrodu u počast Mirku Seljanu, i kilenskom admiralu Jurju Montl. Admiral im se zahvali i reče: ,guverner mi je rekao tko ste vi i koji narod prestavljate, Pohvalio mi se je, da ste mu uvijek i u svemu od pomoći. Zahvaljujem Vam na tome u ime kilenske vlade“. [I nas veseli kad čujemo, kako naši zemljaci u tuđini svoje narodno ime prodičuju. Brojke govore. Statistički ured države New-York objelodanjuje, da je u minuloj godini unesrećeno u raznim tvornicama i rudokopima'19,431 radnika. Ubijeno ih je u istoj državi 344. Ovo je . broj nastradalih u samoj jednoj državi Sjedinjenih Država, a kad promislimo, da su još 42 države, te da je još mnogo i mnogo ubitih i nestradalih za koje se nezna, tad istom ćemo moći do- nekle se tek približiti onoj ogromnoj brojci, koja nam kaže koliko ljudi godimice pogine u Sjedinjenim Državama. A koliko je među tim nesretnicima naših zemljaka? Njihove majke i svojaci proklinju ih što im se ne oglasuju, što su ih tako brzo zaboravili, a ne znadu, da su njihove kosti moguće več odavna otrule u zemlji. - talijanski. Talijanci običavaju zdrele rogače zamočiti u more ili u slanu voda, pak ih ponovo osuše. 'To čine zato, da zapriječe, da se u njih zavuče crv i da se sačuva njihov nutarnji okus. Na ovo upozorujemo- naše proizvađače i trgovce rogača. + Prof. Špiro Brusina. U Zagrebu je preminuo hrvatski učenjak Špiro Brusina, sveučilištni profesor u miru, član jugosla- venske akademije i bivši ravnatelj naravo- slovnog muzeja u 63. godini života. Špiro Brusina rodio se je 12. prosinca 1845. god. u Zadru. Sveučilištne nauke svr- šio je na bečkom sveučilištu. Koncem g. 1867. pošao je u Zagreb kao pristav u mu- zej. God. 1876 imenovan bje profesorom zoologije u kr. sveučilištu Franje Josipa I. u Zagrebu. Prirodopis mu je bila omiljela nauka od djetinstva. Mnogo je radio na po- lju stručne naravoslovne književnosti. Ista- knuo se je radnjama o fauni moluska Ja- dranskoga mora, te je onda pisao mnoge knjige, rasprave, brošure i članke, pa mu spisak radnja premašuje 100 djela. U pri- rodopisnoj nauci je utro nove putove, pro- našao je više stotina recentnih i fosilnih životinja i time stekao svjetski glas. Pred više mjeseci obolio je Brusina od vodene bolesti. Kad se povratio iz Italije od svog prijatelja prof. Budmania, bolest mu krenula na gore, te je evo sad podle- gao. Ostavlja za sobom ucviljenu suprugu, sina i brojnu rodbinu. Slavna mu uspo- mens. bila ! Zoranićeva četristogedišnjica. — Obrazovao se je odbor u svrhu, da priredi proslavu 400-godišnjice pjesnika Zoranića. Pisac ,Planina“ rodio se je u Zadru g. 1508. Kad je umro ne zna se, nit se zna, gdje je umro. Odboru je na čelu Manfred knez Bo- relli Vranski. Proslava će sastojati u tome, da će se u Ninu, otadžbini Zoranića, posta- viti spomen ploča, te tom prilikom izdati jednu spomen knjigu. Milodari za proslavu mogu se poslati na odbornog blagajnika Pavla pl. Zanki — Knin. Dalmacija pred carev. vijećem. Na 19. ov. mj. raspravljao se je u bečkom par- lamentu prešni predlog vinarskoga odbora, kojim se je tražilo, da se zemljama okuže- nim od filoksere čim prije priskoči u po- moć. Naš zastupnik Biankini govorio je za Dalmaciju. Napao je vladu za to, što još nije ništa odlučna učinila, da zapriječi šire- nje Tiloksere u Dalmaciji. Od 50.000 ha vino- grada već je 30.000 okužila filoksera, a ubrzo će i ono ostalo 20.000 ha. Amerikan- ska je loza posađena tek na 4000 ha. Vlada je bila obećala, da će dati pokrajini bezka- matne zajmove za preporođenje vinograda. Ali i to je obećanje, kao i svako drugo ostalo na papiru: jedina je paška općina dobila zajam. Međutim Dalmacija propada : filoksera je osiromašila narod, pa- on bježi u Ameriku. Neka su sela posve opustošena : u njima nema muške glave. Osuđuje pa- tvaranje dalmatinskog vina. Osobito ga pa-