Strana 2. 4 B

CRVENA HRVATSKA“

 

Broj 43.

 

Od tada su se prilike promijenile. Ru-
sija je potučena na skrajnom istoku, pa radi
toga ona nije više pogibeljna engleškim In-
dijama. Sad je Engleškoj više od štete Ja-
pan, a Njemačka joj je od prave pogibli rad
pomorsko-trgovačke i kolonijalne utakmice.
I za to se je sad Engleska približila Rusiji,
i za to ma kolikogod se proricalo i demen-
tovalo, ostat će napobijena tvrdnja, da po-
hod Eduarda Nikoli ima važni politički zna-
čaj, te da on znači rusko-engleško približenje
u brk Njemačkoj.

 Sveslavenski kongres.

U Petrogradu se nalaze tri zastupnika
austrijskih Slavena : Hribar, načelnik Ljub-
ljane, Čeh Kramaš i Poljak Clibovicki, za-
stupnici na bečkom parlamentu. Pošli su
tamo, da se dovare s Rusima o sazivu sve
slavenskog kongresa.

Hoće li doći do kongresa, teško je još
reči, jer mnogi mešetari nastoje spriječiti
i ovakav dokaz slavenske solidarnosti. Pa opet
kongres ne će se obdržavati, ako se ne iz-
kažu pripravni na nj doći Poljaci iz Austrije,
Prusije i Rusije. Ne zaboravimo na rusko-
poljski spor, koji je mnogo teži, nego je bio
hrvatsko -srpski, pak ćemo tad istom shva-
titi poteškoće, koje su na putu ovom kon-
gresu.

Ako se uspije svladati sve poteškoće,
kongres će imati kulturno značenje, a poli-
tika će se pustiti na stranu, jer će i tako —
kako veli Tresić — dosta prilike biti u že-

ljeznici, na objedima, šetnjama i t. d, da se .

o njoj razgovara, dok bi na kongresu samom
mogla politika zavaditi i ono, što zavađeno
nije. Eto u tome sastoji slavenska solidarnost.

Španjolski kraljevski par u Beču.

Listopadom minule godine imao je stiči
u Beč našem kralju u pokode španjolski
kralj Alfonso. Onda je naš kralj poboljevao,
pa s toga se je morao odgoditi taj pohod.
«A sad, kad je Franjo Josip u priličnom
zdravlju, dolazi kralj Alfonso sa svojom že-
nom Viktorijom svrhom rujna u Beč, da
pohodi i čestita vladarski jubilej našem kra-
lju, te da mu predstavi svoju mladu ženu.

Izbor patriarhe za Karlovce.!

Ovih je dana bio u Budimpešti upravi-
telj karlovačke metropolije episkop Lukijan
Bogdanović. On je tamo vijećao s ministrom
predsjednikom Wekerleom o sazivu narodno-
crkvenog sabora u Karlovcima. O istoi je
: stvari vijećao s ministrom i vođa srpskih ra-
dikala Krasojević. Sabor će biti sazvan sre-
dinom lipnja. Prva će mu zadaća biti; izbor
patriarhe. Dva su ozbiljna kandidata na to
mjesto: Lukijan Bogdanović i vršački epi-
skop Gavril Zmejanović. Srpski radikali
ovih će se dana sastati, da odluče kojeg će
kandidata birati.

Žensko izborno pravo u Engleškoj.

Engleska donja kuća prihvatila je u dva
čitanja zakon o izbornom pravu žena. Do
trećeg čitanja još nije došlo. Izaslanstvo do-
nje kuće pohodilo radi toga ministra pred-
sjednike Asquitha i zamolile ga, da odredi
1... i treće čitanje. Asquith im je odgovorio, da

|! vlada još u ovoj godini misli prikazati par-
be kojim bi se dosko-
=. | čilo nepravdama u sadanjem izbornom redu.

firvati u Americi,

Kolonija u Alsen-Cementonu. Radišna
i napredna je ta kolonija. Nije velika po
broju, ali jest po njenoj važnosti. Većinom
su iz Ljubuškog okružja u Hercegovini i iz
makarskog primorja. Samo ime ,, Alsen-Ce-
menton“ pokazuje nam, kojim se obrtom mje-
sto najviše bavi: proizvodnjom cementa, pa
baš u tvornicama te vrsti obrta većina je
naših kolonista zaposlena. Osim toga mnogi
rade i u kamenolozima. I crkvicu svoju
imadu Hrvati u Alsen-Cemeutonu, a ne će
dugo proteći, pa će i svog župnika doba-
viti, koji će im u materinjem jeziku službu
božju obavljati.

Nije dugo što je ta naša kolonija po-
svetila zastavu društva Sv. Jurja: hrvatsku
troboju s grbom. Svečanost je ta bila pravo
narodno slavlje, koje cijeloj koloniji na diku
služi, a ponajviše društvenom presjedniku
g. Tripu Krstoviću: Hrvati u Alsen-Cemen-
tonu živu pravim svojim narodnim životom :
svaka vesela, a i tužna zgoda, koju je pro-
živio naš narod, oživi u srcima kolonista na
spomen danima: ni 30 travnja nije prošao u
Alsen-Cementom  neopažen. Hrvati su taj
dan tužne uspomene dostojno proslavili.

Zemljaci u Magallanu. Život naših i u
Južnoj Americi dobija svoj pravi narodni
značaj, a zbaca sa sebe tuđi. Hrvat više ne
kaže da je ,austriak“, nego Hrvat. Doduše
nije ta narodnosna spoznaja još kod svih
prodrla, ali se svakako očit napredak u tome
opaža. U tome mnogo pomažu društva naših
kolonista. U Magallanesu Hrvati imadu tri
svoja društva: vatrogasno, dobrotvorno i
tamburaško društvo ,Tomislav“. Kao narod
vrlo su poštovani i obljubljeni, pa se često
kilenska vlada obraća na njih s kakvom
molbom. Jednom su zgodom tamburaši uda-
rali na parobrodu u počast Mirku Seljanu,
i kilenskom admiralu Jurju Montl. Admiral
im se zahvali i reče: ,guverner mi je rekao
tko ste vi i koji narod prestavljate, Pohvalio
mi se je, da ste mu uvijek i u svemu od
pomoći. Zahvaljujem Vam na tome u ime
kilenske vlade“. [I nas veseli kad čujemo,
kako naši zemljaci u tuđini svoje narodno
ime prodičuju.

Brojke govore. Statistički ured države
New-York objelodanjuje, da je u minuloj
godini unesrećeno u raznim tvornicama i
rudokopima'19,431 radnika. Ubijeno ih je u
istoj državi 344. Ovo je . broj nastradalih u
samoj jednoj državi Sjedinjenih Država, a
kad promislimo, da su još 42 države, te da
je još mnogo i mnogo ubitih i nestradalih
za koje se nezna, tad istom ćemo moći do-
nekle se tek približiti onoj ogromnoj brojci,
koja nam kaže koliko ljudi godimice pogine
u Sjedinjenim Državama. A koliko je među
tim nesretnicima naših zemljaka? Njihove
majke i svojaci proklinju ih što im se ne
oglasuju, što su ih tako brzo zaboravili, a
ne znadu, da su njihove kosti moguće več
odavna otrule u zemlji. -

 

talijanski. Talijanci običavaju zdrele rogače
zamočiti u more ili u slanu voda, pak ih
ponovo osuše. 'To čine zato, da zapriječe,
da se u njih zavuče crv i da se sačuva
njihov nutarnji okus. Na ovo upozorujemo-
naše proizvađače i trgovce rogača.

+ Prof. Špiro Brusina. U Zagrebu
je preminuo hrvatski učenjak Špiro Brusina,
sveučilištni profesor u miru, član jugosla-
venske akademije i bivši ravnatelj naravo-
slovnog muzeja u 63. godini života.

Špiro Brusina rodio se je 12. prosinca
1845. god. u Zadru. Sveučilištne nauke svr-
šio je na bečkom sveučilištu. Koncem g.
1867. pošao je u Zagreb kao pristav u mu-
zej. God. 1876 imenovan bje profesorom
zoologije u kr. sveučilištu Franje Josipa I.
u Zagrebu. Prirodopis mu je bila omiljela
nauka od djetinstva. Mnogo je radio na po-
lju stručne naravoslovne književnosti. Ista-
knuo se je radnjama o fauni moluska Ja-
dranskoga mora, te je onda pisao mnoge
knjige, rasprave, brošure i članke, pa mu
spisak radnja premašuje 100 djela. U pri-
rodopisnoj nauci je utro nove putove, pro-
našao je više stotina recentnih i fosilnih
životinja i time stekao svjetski glas.

Pred više mjeseci obolio je Brusina od
vodene bolesti. Kad se povratio iz Italije
od svog prijatelja prof. Budmania, bolest
mu krenula na gore, te je evo sad podle-
gao. Ostavlja za sobom ucviljenu suprugu,
sina i brojnu rodbinu. Slavna mu uspo-
mens. bila !

Zoranićeva četristogedišnjica. —
Obrazovao se je odbor u svrhu, da priredi
proslavu 400-godišnjice pjesnika Zoranića.
Pisac ,Planina“ rodio se je u Zadru g. 1508.
Kad je umro ne zna se, nit se zna, gdje je
umro. Odboru je na čelu Manfred knez Bo-
relli Vranski. Proslava će sastojati u tome,
da će se u Ninu, otadžbini Zoranića, posta-
viti spomen ploča, te tom prilikom izdati
jednu spomen knjigu. Milodari za proslavu
mogu se poslati na odbornog blagajnika
Pavla pl. Zanki — Knin.

Dalmacija pred carev. vijećem. Na
19. ov. mj. raspravljao se je u bečkom par-
lamentu prešni predlog vinarskoga odbora,
kojim se je tražilo, da se zemljama okuže-
nim od filoksere čim prije priskoči u po-
moć. Naš zastupnik Biankini govorio je za
Dalmaciju. Napao je vladu za to, što još
nije ništa odlučna učinila, da zapriječi šire-
nje Tiloksere u Dalmaciji. Od 50.000 ha vino-
grada već je 30.000 okužila filoksera, a
ubrzo će i ono ostalo 20.000 ha. Amerikan-
ska je loza posađena tek na 4000 ha. Vlada
je bila obećala, da će dati pokrajini bezka-
matne zajmove za preporođenje vinograda.
Ali i to je obećanje, kao i svako drugo
ostalo na papiru: jedina je paška općina
dobila zajam. Međutim Dalmacija propada :
filoksera je osiromašila narod, pa- on bježi
u Ameriku. Neka su sela posve opustošena :
u njima nema muške glave. Osuđuje pa-
tvaranje dalmatinskog vina. Osobito ga pa-