God XVII.
U DUBROVNIKU, 30. svibnja 1908.
Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik i za Austro-Ugarsku na godinu 10 K. Za ino-
semstvo 10 K i poštarski troškovi. Ko ne vrati list. kad mu pretplata mine, smatra se
predbrojen i za došasto polugodište.
Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Milorad Medini.
Štamparija DeGiulli i dr.
+.
.
===————————————==—mmmm——————————
IZLAZI SVAKE SRIJEDE I SUBOTE :
POJEDINI BROJ 10 PARA.
retplata i oglasi šalju se upravi, a dopisi uredništvu lista. Za izjave, priopćena, zahvale
aća se 40 para po retku, a za oglase 30 para. Oglasi,
godbi uz razmjeran popust. Nefrankirana
koji se više puta štampaju, po po
pisma ne primaju se,
Obećanju puna vreća,
Ima već skoro dvije godine, da
se je onako svečano svijetu objavila
iz Beča akcija za ekonomsko po-
dignuće Dalmacije. Ali što se je od
toga izvršilo, nije drugo nego po-
tvrda onoga, što smo onda bili pro-
rekli. Tad bili kazali, da
ne vjerujemo, da će ispuniti ono,
što su obećali, a što izvrše, da će
to biti urađeno, u duhu bečkom, t. j.
jedino u koliko bude služilo njego-
vim nakanama za ponovno osvojenje
Dalmacije.
smo
Poslušajmo samo rasprave u be-
čkom parlamentu o našim paro-
brodarskim društvima. Parobrodar-
skom društvu ,Dalmaciji“ može se
koješta prigovorit u pogledu mate-
rijala i službe, ali to je ipak domaće
društvo, kako je- domaća -i naša
»Ragusea“. Ako se dakle hoće zbilja
da pomože Dalmaciji, trebalo je uzeti
ova društva kao ishodište akćiji za
podignuće parobrodarskog saobra-
ćaja. Stoga je stanovišta i polazio
ministar Fošt, kad je ovim društvima .
u obliku poštanskog ugovora - dao
subvenciju pod uvjetom da pomlade
svoj brodovni park. Ali sam način,
kako je to uradio, pokazuje nam
kako se mi od bečkog parlamenta
ne možemo ničemu nadati, ni onda
kad je ministarstvo sklono. Foit je
trebalo da se uteče jednoj doskočici,
te da izabere formu, koja mu je do-
pustila, da sam to pitanje riješi, jer
je znao, ako ga. iznese pred parla-
menat, da će: osnova - pasti žrtvom
pohota bečkih kapitalista, isto kako
je u odboru bil& propala i prva sli-
čna osnova.
Ko pročita rasprave u dotičnom
odboru, koje se sada vode o ovim
subvencijama, vidi, kako je Foršt
pravo predviđao. Svi oni prigovori,
koje iznesoše Sylvester i Kolischer i
kako. se zovu svi ti čifutsko kapita-
listički mudroznanci, pokazuju, da se
naša domaća parobrodarska društva
ne bi nigda bila domogla subvencija,
da je odlučivao ' parlamenat bečki,
već da bi Dulmacijom plovilo sada
dinštvo; koje! 'bi imalo * zadaću" da
Mi
uništi naša domaća društva, a služi
uskim interesima one bečke grupe
koja svoju moć temelji na _ isisa-
vanju naroda. Pa kakav bi udes
bio u tom pogledu zadesio Dalmaciju,
takav će je zadesit jamačno i onda
kad se bude u parlamentu raditi o
kakvoj drugoj zamašnijoj osnovi, koja
se ne će moći. provesti administra-
tivnim putem, već će trebovat sank-
cije zakona. I tu se ne će pitat za
potrebe Dalmacije nego za potrebe
Beča, i tu ne će biti govora o tomu
da se razvije ono, što: već u Dalma-
ciji postoji, već da se otvore puti
tuđem kapitalu, tuđim industrijama.
A zašto sve to? Jer je Dalmacija
politički nemoćna, jer ona sama nema
načina, da se nametne, onako kako
se nameće bečki kapital. Prama toj
činjenici dobra volja bečkih ministara
i kad bi je bilo, mora da se ograniči
na to, da nam dobacuju mrvice. Obe-
ćanja, ma kako bila svečana, ne is-
punjaju se, programi ostaju na pa-
piru, ili ako se čizvrše, izobliče se
tako,da u Beču nemadu više uzroka
da viču.
Dagli amici mi: gurrdi:Kdio..
Čitamo u našim listovima, kako je
Rauch doznačio Nikoli Czernkovichu
i Aranickome za sinove stipendiju.
Sasvim razumljivo! ko bi vršio onu
gadnu ulogu što je vrše Czernkovičh
et comp. bez nagrade. Kad se jedan
čovjek već snizi do toga, da bude
eksponent tuđiricu u svojoj domovini
proti vlastitom narodu, od takova
»patriota“ ne može te više ništa
iznenaditi. 1600 kruna! Ta to je
sitnica, zalogaj, koji samo podžiže:
apetit. Kad svrši ona tragikomedija,
trebat će pregledati zaklade fr bla-
gajne, jesu li one. na mjestu. .
Nama je uopće mrsko i pisati o
onoj bandi, što' sada hara po bano-
'*k A ke
Za
to, što narod treba da upozna. svoje
neprijatelje. Između tih. ima dakako
vlastitih sinova njegovih. Nu takovih
izroda ima svugdje: na svijetu,“ pa i
va
&ko' na boli, a ono se'tnožemo' tfe-
PAAA e
šiti, da nijesmo osamljeni. Pogibelj
je glavna ta, što je položaj Hrvatske
takav, da se ona ne može njih otresti,
jer uvijek nalaze nekoga, da ih brani
i štiti te nameće našemu narodu.
Nijesmo se još sasvim oslobodili
kuenovštine, a stigao nas je sis-
tem, koji hoće da nas opet tisne,
otkle smo se teškom mukom ma-.
kli. Kako je tu bruku koja se
zbiva sa našim ustavom i pravicama
moguće i zamisliti, a da nasilju ne
kumuju. oni, koji s medom u ustima
dolaze k nama, te nam pričaju _o
svojoj ljubavi? Znamo mi dobro, što
su Madžari kadri, i što bi htjeli, ali
da oni to mogu. krivica pada baš
na naše ,prijatelje“. Khuen, koji *je
toliko doba ugnjetavao Hrvatsku,
mogao se dičiti bečkim povjerenjem,
a javna je tajna, da i Ranch. ima
nekoga, koji ga u Beču štiti.
Sve ovo spominjemo, jer nami se
čini, da u borbi s Madžarima pušta-
mo svida one, koji su nam. baš
možda Madžare: nametnuli. Ne 'ka-
žemo ništa novo, jer su to delegati
u Pešti više puta spomenuli, kad su
uprli prstom na ulogu “provokatera,
koju su tako vješto! &digrali: Wekerle
i Stzereny. Treba ovim ljudima za-
hvaliti, da u banovini sada pašuju
Crnkovići, Aranicki i Mixichi uz svo-
u glibu, koji je oko sebe sakupio.
će [hrvatskom narodu:
ga Raucha, pa zato sramota za nji-
hova djela pada na njih i na one,
u kojih su interesu radili, kad nijesu.
dopustili, da se Ugarska i i
Hrvatska =.
izmire. AE
Te sramote reklo bi se:da je i
njima preveć, pa su se već počeli
pobojavati, da i njih Rauch ne diguši.
Možda će za to doći u Hrvatskoj
do kakve promjene, ali kakvagod.
bila, ona sramotn ne će.moći izbri- -.
sati. Eksperimenat s Rauchom lebdjet
čuva od prijatelja“. ,Dagh
amici mi guardi: Iddio, daš 'nemići mi _-