moi

PRE rGRRARARRRO
IE m

mI IT

ev

O

EOL IVE DI

e DEE OJ OI I S oma Je m ma mmm
m pom om

 

Strana 2,

»CRVENA HRVATSKA“

 

Broj 44.

 

pismo Iz: Zagreba.
Zagreb, 30. svibnja 1908,

Sa sveučilišta. — Potpuni štrajk, što
ga je poduzelo naše djaštvo uspio je preko
svakog očekivanja. Zagrebačko sveučilište
kroz toliko je godina zaostajalo u mnogočem
za drugim sveučilištima. Ona sveta akadem-
ska sloboda i ponos sveučilištnih građana
nije bila dovoljno štićena ni sa strane pro-
fesora, a ni sa strane djačtva. Sistem kue-
novštine bio se je uvriježio i ma ovom na-
šem najsvetijem zavodu na našoj almi ma-
ter. Slobodne ideje i slobodne misli za
slobodu i napredak bile su zaostale na za-
grebačkoj universi i mi smo to bolno na
sebi osijećali. Pritiskalo nas je nešto kao

. mora, a mi nismo znali, kako ćemo se izbaviti

toga. U zadnje vrijeme i tome smo doskočili,
doživili preokret. Ružica narodnog života koja
u našim žilama struji još od godine 1903.
učinila je svoje i na sveučilištu. Učinila je,
ono, čemu evo sada vidimo plod, plod neo-
čekivani, za to i slađi.

Poslije, nego je naša narodna duša malo
odahla, dođe na bansku stolicu novi tiranin
koji je htio da nasljeduje Khuena. Nema in-
stitucije, koje njegova drska ruka nije po-
vrijedila, nema zavoda, na kojemu on nije
stvorio žrtve. Kletve se dižu iz hrvatskoga
naroda i padaju na glave bandita, što se

_ sada nalaze na Markovom trgu, a povjere-

njem odnosnih faktora upravljaju sudbinom
jedne čitave zemlje, a tim je zemlja naša
iskušana domovina. 'Ta nasilna družba dr-
znula se je, da povrijedi i ono, što nam
je svima sveto i što je nepovrijedivo, a što
takovim smatraju svi kulturni narodi, a to
je najviši prosvjetni zavod — sveučilište.

I to je osramotio barun Rauch. Svojim
aktima, kojima je umirovio profesora Šur-
mina i suspendirao profesura Manojlovića
oskvrnuo je ban Rauch naše sveučilište, a
tim je mislio, da će tamo naći terena, da
stvara nove mameluke, nove janjičare, kao
što je to i grof Khuen činio. No ljuto se je

Jamo: Marlonete.

Dvije se osobe zaustaviše pred zvjeri-
njak Noumo-Hawa i zapitaše :

— Kad se daje hrana životinjama ?

— Do po sata...

— A tad — reče mlađi — idimo po-
piti čašu vermoutha da dobijemo tek ...,
Povratit ćemo se kašnje !

Kod zvijerinjaka čuo sam i ovaj drugi
razgovor.

— Odakle dolaziš ?

— Želim vidjet životinje .. ,

— Kako je tvoja obitelj ?

I dva se prijatelja uhvatiše pod ruku;
i drugi caopćuje prvome glasno i potanko o
stanju svojih milih.

Uvijek se koješta može naučiti sluša-
jući razgovore naroda kad ulaze i izlaze sa
predstave.

Tako, dok sam izlazio iz kazališta? gdje

 

su predstavljale glasovite marjonete Gustava

Križa u Milanu, obuze me pravo i veliko

Nalanio. sem e i slete bepoam strina
szeijeta, šale ja veeda: lani še kamlško po

prevario barun Rauch. Omladina nije više
onakova, kakova je prije bila i ona je do-
stojno odgovorila na izazov Rauchov, te je
korporativno ostavila osramoćenu universu
i poručila banu Rauchu, da njegove dekrete,
kojima je povriiedio autonomiju sveučilišta
i tim nanio veliku sramotu tom našem pro-
svjetnom zavodu, može da prilijepi na zatvo-
rena njena vrata, jer se ne će više naći ni
jedan pošteni djak, koji bi se na istu htio
upisati.

To je bila poruka barunu Rauchu sa
strane sveučilišno omladine. Tu je poruku
ona i održala. Pred osam dana otvorila se
universa i kvestura je čekala hoće li se doći
ko da upiše i spasi baruna Rancha od bla-
maže. Vlada je pravila svaku moguću pre-
siju da ih se što veći broj upiše, da bi se
eventualno mogla obdržavati predavanja:
Pozatvarala je nekoje članove eventualnog
odbora, da ne bi djelovali na ,,kolebajuće“
kolege. No sve je bilo uzalud. Danas se je
završilo upisivanje i hrvatska universa u
u Zagrebu bez teološkog fakulteta danas
broju 3 (slovom tri) slušatelja napram pet-
naest stotina prvog semestra. Ovdje spomi-
njemo imena te. trojice, da ih predademo či-
tavom našem narodu na prezir i sramotu.
Evo tih delija bez časti i obraza filozofi
Steinfelt i Simon, te pravnik Tersić. Prvi
je nijemac, drugi je asistent na botaničkom
vrtu i prima državnu plaću, a treći vajni
radikal Srbin iz Ugarske.

Sada se čeka, što će još poslije svega
ovoga učiniti akademski senat,

Rauchovi trzaji. — Na Markovom trgu
u Zagrebu nekako je tmurno i neveselo. Uza-
ludu je barun Pavel dovezao sa svog Marti-
janca dobre kapljiče, ipak ne ide onako,
kako bi oni želili, da ide. Veselje je nestalo ;
tamo već počinje da vlada veliki nemir, koji
čini, da se izgubi ravnovjesje — dakako du-
ševno. To je i uzrokom, da su se oni barem
u nečem na vrijeme pobrinuli. Tako je pod-
ban Crnković već podijelio :'svom sinu za
dojduću godinu i to masnu stipendiju od

netko udara o leđa: okrenuvši se, vidim
čovjučka zastrašiva izgleda, s pogledima i
crtama upravo hudobe; ruke oduge kao
čamperi; vas u crnini.

Namignu mi, da ga slijedim i slijedio
sam ga kao začaran, hipnotizovan. Išao je
kao da su mu noge igličaste. = |

Kad smo stigli do ugla jednog dvorišta

pod tamnim trijemom, tajinstvena, nepoznata

osoba mi prišapnu :

— Vi gospodine Jarro ste svijetli pi-
sac. Prečuh ga. Ali on, kao dah, opetova mi ri-
ječ. Do malo će — nadoda — dvorana biti
prazna ... Nekoliko ću vam opasaka uči-
niti o marijonetama gospodina Križa.

Ove sam marjonete ja učinio . . a on za
to nezna . . . Slike su ovo velikih umjetnika :
barem velikih prema shvaćanju e ili
njihovom, sli ne prema monie... Poče-
kajmo!...

 

1600 K godišnje. Najinteresantnije, da se ta
stipendija ne ima dostavljati na odnosnog,
za koga je izdana, već na njegova oca Ni-
kolu von Czernkovich. Pobrinuo se je naš
Mikula još na vrijeme za svaki slućaj. I od-
jelni predstojnik, vlastelin bez posjeda, Ferdo
Miksić pobrinuo se je za sebe udijelivši sam
sebi nagradu, da putuje u naučne svrhe.

Ovi dogođaji, to su simptomi, koji za
gospodu na Markovom trgu nijesu nimalo
povoljni.

Osim toga ovih je dana bilo dogovora
između bivšeg bana Rakodezaya. Na tim
dogovorima prisustvovao je i profesor Kri-
šković. Te su konferencije  konsternirale
inače veselo društvo na Markovom trgu.

Vaš dopisnik na temelju pouzdanih in-
formacija može javiti, da su zbilja sve ak-
cije Rauchove propale. On i njegova vlada
doživljuju posljednje trzaje, paček se već
nalaze u agoniji. Pitanje je samo skorog vre-
mena, ko će ih naslijediti. Njihova je sud-
bina već zapečaćena. Ko će pak Raucha za-
mjeniti na banskoj stolici, te da li će doći
komesar ili drugi ban, to je pitanje, koje
se sada pretresa. Kada se ob ovom pitanju
stvori odluka, barun, će Rauch biti pozvan,
da preda demisiju. A6.

 

Hrvatska borba.
Rauch veleizdajnik.

»Iko se s mačem igra od mača će i po-
ginuti“, narodna je to poslovica. I hrvatski
se je ban titro s riječima ,veleizdajnik“ i
»antidinastičar“, pa će eto, izgleda, i tam
radi tih čina morat odgovarati. Svima su
nam u pameti one teške optužbe, kojim se
je Rauch nabacio bio na srpsku samostalnu
stranku u Hrvatskoj i ma cijelu hrv.-srp.
koalicija: optužio ih je bio s veleizdajstva
i s antidinastičnosti, jer da su širili veliko-
srpsku propagandu. Srpski samostalci po-
zvali su tad Raucha, da 'dokaže svoje op-
tužbe, a on — ne imajući dokaza — sakrio

=== === GENINA

 

rasvijetleno od nenadnog plamena. Izgledalo
je, da plazi po njegovoj površini. I drugi
su plameni lizali, ili mi se je to činilo, oko
malog individua. Svijeća se je užegla u čas,
a bez da sam znao kako . .. osjetih strah...

On se sagnu, uzme jedna marjonetu :
čovjeka podbuhla lica, lijepo odjevena, koji

* se je svijetlucao u zlatu i reče mi:

— Ovo je glasoviti tenor. . barem su
tako govorili njegovi prijatelji. Volio je re-
pertoar pr ali kad bi pjevao nikad
se nije čuo... Tvrdio je, da je ono naj-
veća istina ... Kad je čovjek duboko ga-
nut, prva je stvar da se izgubi glas.
Nije se razumijevao nego samo u muziku,
premda je u tome bio neznalica. Nije znao
potpisati svoje ima; kazivao ga je u pero...
Ali je bio prijazan, dobar. Kad .bi sio u
otvorenu kočiju, ne bi prije zapalio smotku
nego bi zapitao kočijaša, da li mu smeta
dim ... Mrzio je sapun: prvi put, te je.
umio lice, ozeto je... mnoge je prašine
uzvitlao u S kao što to čine sve dr-
vene glave ..

I baci lutka na zoja tako stikto,

da se je čula lomljavina . .

Usme u ruke drugu : sliku“ ženo:
Vidite je reče; demic:je slav Pravde