T i : ' : y Strana 2. »CRVENA HRVATSKA“ - , OMA O JEAN | Broj 45. Ona LL o C———————m———_m = ——m—=—=—=«=a laid 5) ————m_— Za ostale optuženike nije se ništa moglo stalno dokazati. Jedino mladičić Kontić što je ispripovijedio pri preslušanju, niječe na glavnoj raspravi. Veli, da je prvi put onako kazivao pod presijom sudca. Ali i sve kad bi bilo istinito ono što je prvi put ispripo- vijedio, tim bi se samo dokazalo, da je cijela urota tako ludo i djetinjasto bila zasnovana, da ,urotnici“ zaslužuju sažaljenje i smijeh. Još je nešto spomenuti o ovoj raspravi: bivši ministar predsjednik Radović, drago- voljno je iz Trsta došao na raspravu, što zaista ne bi bio učinio, da se je osjećao krivim, t& zločinac se zaista ne bi drago- voljno predao policiji u ruke. Sad dolaze na red odličniji optuženici. Vidit ćemo što će iz njihove obrane izbiti, ali svakako affaira s bombama izgleda su- mljiva i to tim više, što se neda zatajiti žalac naperen proti Srbiji. * 28. maja. Blaž Radifković, tipograf i Mihailo Jovanović, gostioničar, optuženi su da su od Raikovića primili u pohranu škrinjice, u kojim se nalažahu bombe. Optuženici pri- znaju, da su primili od Raikovića škrinjice, ali niti su znali, da su u njima bombe, niti da se je mislilo s njima knežev dvor baciti u zrak. Raiković ih je molio, da mu spreme škrinjice, a oni su mu tu ljubav učinili. Jovanović se tuži, da ga je policija tukla, kad ga je uapsila. Tom prigodom se je nahuškalo na nj narod, koji je provalio u njegovu gostionu i oplijenio je. Akim Daković, umirovljeni kapetan i sin mu Nikola, trgovac, optuženi su, da su primili od njihova sina, dotično brata Marka iz Risna škrinjicu bomba i neka pisma, za da sve uruče Blažu Gjukanoviću, te da su oni znali za sadržaj škrinjice i pisama. Op- tuženici niječu, da su znali što sadržaje škrinjica i pisma. Marko im je poslao, a oni su predali kome je išlo, bez brinuti se što je unutra. Marko ih nije o ničemu obavije- stio, a da ih je, oni bi ga bili odvratili. Blaž Gjukanović, časnik u Nikšiću, op- tužen da je primio bombe od Dakovića, te da nije, kako mu je to dužnost bila, obavi- jestio starješine o pokušaju, da ga se zavede u kolo zavjernika. Gjukanović veli, da nije znao, da su u škrinjici bombe, te da uopće ništa nije znao o uroti. I on i Dakovići se tuže, da ih je poli- cija zlostavila pri uapšenju. U zatvoru se je s njima ljuski postupalo. 29. maja. Gjorgje Kontić, 16 mu je go- dina, učenik je IV. r. gimnazije na Cetinju. > Pri prvom svom saslušanju u istražnom zatvoru, veli sudac, da je rčkao, da je pri- sustvovao jednoj zavjerničkoj sjednici u Ko- toru. Na toj se je sjednici odredilo bilo, da u određeni dan cetinjski gimnazilci zapale petroljem zgradu ministarstva financije, pa potom policije i; prekinu brzojavne žice. Me- đutim će Daković i družina doći iz Kotora, te će urotnici skupa provaliti na knjažev dvor, te ubiti sve u kući, osim kneževića 1. Danila, kojega će proglasiti vladarom Crne- . gore. A sko se on ne htjebude primiti krune, tad će buknuti opća revolucija i stvoriti se Velika Srbija, Kontić veli, de on uopće nezna, niti je 0 domaćim stouzima. Prva Dalmatinska Umjetnička Izložba u Spljetu 1908. Primamo: U Dalmaciji, zemlji prirodnih krasota — tamo od rimskih imperatora do hrvatskih kraljeva i banova, od mletačkih duždeva i provedi- tura do našega narodnog preporoda novijeg doba — uvijek je u ovoj zemlji živio pito- mi kult ljepote. To glasno svjedoče veliki ostatci i spo- menici iz davnih rimskih vremena, koji proviruju skoro iz svake gomile ove zemlje; to divna djela preporodnih umjetnika, rasi- jana po svim krajevima njenim; to umje- tničke umotvorine današnjih njenih sinova koji po Evropi raznose ime zemlje i slavu naroda njenog. Ali, dok je ovaj kult u prošlosti znao i tvorevinama velikih umjetnika izvana otvarati vrata i uzimati ih u brižnu pohra- nu, sada kao da mu u njegovom starinskom gnijezdu nedoćudno biva: rođeni umjetnici ove zemlje, kojih je vještih i kistu i dlijetu, odbijaju se od rođene grude, da nađu potpore svom radu u tuđini. I nije ovo tek slučaj. Život umjetnosti u stanovitom ambijentu ovisi u prvom re- du od svih onih kulturno - socijalnih sila i prilika, koje omogućuju tom ambijentu snažan i normalan razvoj. Ovakova razvoja u Dalmaciji u zadnjoj polovici vijeka niti je bilo, niti je moglo da bude. Sveopča zapuštenost na kulturnom, socijalnom i ekonomskom polju s jedne, a svagdašnje borbe za narodno osvješćenje s druge strane porisnuše u zemlji interes za lijepu umjetnost, oduzeše sredstva i poma- gala umjetničkom stvaranju. I tako je, kao na svakom drugom po- lju našega rada, i u našoj regijonalnoj umjetnosti nastao zastoj, koji nije dozvolio, da se svi naši umjetnici sakupe, da se nji- hove energije slože i da pokažu što znadu i što mogu. Rastrkani kojekuda po našim i tuđim zemljama, u daljini i tuđini, žive oni, a do nas dopire tek njihovo ime, priznato i čaš- ćeno više od drugih nego li od nas, Tako mi danas znamo za njihova ime- na, ali njihovih radova, kojima su sebe prodičili, njihovih djela, koja su odraz du- še naše, naših osjećaja i naše dobi mi ne poznajemo. Ona su danas nama gotov o tuđa. Ali ova indiferentnost i ovaj zastoj ne smiju da našu javnost, a osobito našu in- teligenciju, ispune pesimizmom, kao da se je starodrevni kult ljepote u našoj klasičnoj Dalmaciji zameo, kao da mu više nema uskrsnuća. Sjajni spomen prošlosti, vjera u obnovu i neprekinuti život prave umjetnosti, pa toliko mladih poletnih duhova, koji po- kazuju i volju i sposobnost da joj služe, potaknuli su potpisani odbor, da složi i sa- koli umjetnike. , Za postignuće ove svrhe om cijeni kao najbolje sredstvo upravo ovakovu izložbu, u uvjerenju da su isložbe ne samo u neku Kao sretan auspicij ovoga svoga pot- hvata . potpisani odbor izabrao je i jednu posebnu prigodu: ova će se izložba otvvriti istodobno sa svečanim otkrićem sredovje- čnog spljetskog zvonika stolne crkve. Ovaj glasoviti spomenik, strven i smrvljen zubom vremena, preporodio se je u svoj svojoj ljepoti, te će se doskora pokazati i stršiti ponovno nad našim krasnim gradom, uz onaj hram, kojemu je samo Pantheon premac. a Izložba će biti u velikoj dvorani ,Hr- vatskoga Doma“ i trajat će od 15. augusta do 15. oktobra. Tu hoćemo, da sakupimo najbolje radove savremenih hrvatskih i srp- skih umjetnika iz Dalmacije, te da ih izlo- žimo pred sud i ljubav općinstva. Sve što je bolje i otmenije u našoj umjetnosti odazvalo se je već našemu po- zivu. Sa svih strana naše domovine zanos i zanimanje pozdraviše našu osnovu. Najljepša imena naše umjetnosti, od Bukovca, Medovića, Meštrovića, Murata, Rendića, Vučetića pak sve do najmlađih i najnadobudnijih sila uhvatiše se u kolo da nas pomognu pri ovom smjelom pokušaju. Prvobitna jo naša želja bila, do u na- šem drevnom Splitu složimo i sakupimo u jednoj izložbi umjetničke sile ne samo Dalmacije već i one hrvatskog i srpskog naroda u opće. Nu za sada se je od tako- va pothvata odustalo, što je skopčan s veli- kim poteškoćama razne naravi. Ipak, u'nadi da će se — uspije li nam ovaj prvi pokušaj — moći u skorašnju budučnost oživotvoriti i ova lijepa namisao, zadovoljismo se za sada samo time da na ovu prvu dalmatinsku izložbu pozovemo kao mile goste jednog umjetnika slikara i jednoga kipara iz Zagreba, ostavljajući pri tome izbor ,Društvu Hrvatskih Umjet- nika.“ : Potpisani su čvrsto odlučili da pokuša- ju sve, kako bi sovim pothvatom uspjeli, a do građanstva je, do naroda i inteligen- cije ove zemlje, da mu svojim odazivom to zbilja omoguće. Jer što bi vrijedila sva na- ša dobra volja, naša snaga i zauzimanje, kad bi ostali krugovi zemlje dočekali ovaj pothvat s nemarom i hladnoćom? Svu našu nadu polažemo dakle u našu javnost; stoga se obraćamo s vedrim pouz- danjem u svakoga sina Dalmacije, na svaku rodoljubnu ustanovu, na svaku općinu, da nas pomogne bilo potporom, bilo simpati- jama svojim. Naiđe li ovaj naš poziv na zasluženi odaziv, onda je naš pokušaj gotovim činom i ujedno znamenitim korakom prama onomu idealnom cilju, put kojega udarismo. Spljet, u maju 1908. (Slijedi potpisi). predzadnji minulog mjeseca, u stu u kazališnoj dvorani Narodnog Doma o »Hrvatima i Slovencima u. ilirskoj dobi“.