M Strana 2 vnička vlada iznese na raspravu izbornu re- formu na temelju općega prava glasa. Po- slije nego izborna reforma bude primljena, sabor će se raspustiti, a novi izbori na te- melju općega prava glasa riješiti spor sa Ugarskom. Međutim će i tamo biti nova uvedena izborna reforma i tamo će doći novi ljudi, s kojima će- se moći razgovarati. Kad se ova formula prihvati ili koja slična, Rauch će biti pozvan, da preda demisiju. Po svoj prilici izmisliti će se kakav konflikt sa hrvatskom i ugarskom vladom i Rauch će uslijed toga pasti. Priuštiti će mu dakle častan pad. Ako se ne izmisli kakav konflikt, to će valjda biti dovoljno barunu Rauchu, da raspusti sabor, provede nove izbore, a pošto će izbori svršiti porazno po vladu, to će on uslijed toga predati demisiju. Kakogod se. stvar razvila, dani su Rauchove vladavine odbrojeni. Ko će ga i s kojom srećom naslijediti, to će nam naj- skorija budućnost pokazati. Glose. Treba mi uhvatiti nit... Evo je. Riječ je bila o amerikanskoj mahnitosti. Stigli smo do »praktične crkve“. Sto je to? Crkva u lijepom gradu Atlan- tic City, države New-Jersey. Svećenik s propovijedaonice tumači sakupljenim ljudima — odijeljene su propovijedi za muške od onih za ženske — Hristovu uzvišenu nauku. Ljudi sjede, puše i slušaju. Oči im nijesu uprte u govornika, nego u unutrnjo crkveno pročelje, na kom se poigravaju jasne ki- nematografičke slike: one oživljaju svećeni- kove riječi. Sidnej Gudman upravitelj , praktične ' crkve“ potresnim glasom: govori o Hristovu oživljenju Lazara. I uput, pred očima slu- šatelja, prikazuje se velika slika: umiljati Učitelj u bijeloj, dugoj haljini uzdignute ruke; znak nadnaravne vlasti — stoji pred grobom, iz koga izlazi oživjeti Lazar, tamna, zemljana lica. A fu naokolo zapanjene La- zarove sestre i nekoliko drugih židova s nerazumljivim udivljenjem gledaju čas na Učitelja, a čas na Lazara. »CRVENA HRVATSKA“ I ženskora svijetu ima mjesta u ,prak- tičnoj crkvi“. Za njih su. posebne propovi- jedi. I one sjede, slušaju riječ svećenika Si- dnej Gudmana i gledaju kinematografičke slike. A njihove ruke nijesu zaposlene, kao kod muškaraca, zavijanjem i držanjem smo- tke ili lulice, ali jesu drugim radom: one pletu, šiju i vezu. Zar ne, oskvrnuće je božjeg hrama pu- šiti i plesti u njemu? Pitat će se pobožni Evropejci. Srdit će se oni na tu amerikan- sku mahnitost i pobožno udarati u prsi. Pa ipak volim to oskvrnuće, nego neku pobožnost u našim crkvama : pretvorili smo hram božji u kazalište: dragocijene svećeničke odore, bučne orgulje i operetna muzika, to sve primamljuje u crkvu, da nas podraži, ali ne da nas uzdigne, da nas u tiho raz- mišljanje i molitvu srca uljulja. Pretvorismo hramove u sastajališta. Ne čini li se i ova američka mahnitost ppraktična crkva“ mnogo boljom od naše varave pokožnosti? Pa moguće, da i nju, za to, poprimimo. * U Evropi smo. Ne treba se čuditi tom brzom skoku. A i nije začudan. Moderno brodovlje u čas te, rekao bi obzirom na du- ljinu Atlantika, prebaci s amerikanskog na evropejsko kopno. Udobno sjedi putnik u prvom razredu željezničkih kola. Vozi se iz Pariza u San Carlos. Uz njega je drugi elegantno odje- veni gospodin. Pravi gentleman. Zadubo se je u čitanje novina. Najednoč se okrene prema svom suputniku i zapita ga, zna li, koje je prvo stajalište. Po tom mu se prestavi: Lord Sadney. Suputnik mu reče svoje ime. I stali su se razgovarati. O svemu po malo. Riječ je pala na putovanje presjednika Francuske repu- blike u London. Lord je dobro upučen u stvar. On je dapače doznao za ovo putova- nje pred tri mjeseca. Saopćio mu je to nje- gov prijatelj Asquit Grey. Asquit Grey je presjednik engleskog ministarstva. Zaista taj lord mora biti ve- lika ličnost kad je u poznanstvu sa Mr. As- quit-om. A vidi se to i po njegovom govoru i po njegovom držanju. Tako misli suputnik. Lord Sadney ponudi mu napokon smo- tku iz fine zlatne kutije. I suputnik uzme i zapali. Još je par riječi rekao i,zaspao ze Lord Sadney brzo se dade na. posao: ' puća kaput svom suputniku i odnese mu vas novac, prstenje i sat. Željeznica se je zaustavila, a Lord žurno silazi iz vlaka i izgubi se negdje. Željeznica krenu dalje. Suputnik se je probudio. Gleda, nema Lorda..: Pipa se po džepima, ali ne nalazi ni novaca ni sata. Tobožnji ga je Lord okrao. Sa smotkom ga je narkotinizirao. Vele, da je veliko udruženje lupeža, koji s narkotinom uspavljuju bogate ptice, okradu ih:i uteku. Ovo je najnoviji izum dvadesetog vijeka. # Malo politike. Ali što ćemo? Znam, o »našoj politici“. Ona je vrlo interesantna. Zemaljski odbor na primjer — ne zgrada, nego ljudi — pripravljao novu izbornu reformu. Veoma je u naprednom duhu sastavljena. Doduše po njoj svaki ne- poročni građanin neće imati pravo glasa .. Što ste se vi radnici uzrujali? Što vičete na me? Velim vam : ne će svaki imati pravo glasa, nego samo oni, koji plaćaju ma i naj- manji porez. Razumijem vas. Vi velite, da su pred dvije godine zastupnici u Zadru glasovali za opće izborno pravo, a sad mu okreću kabanicu. Ali što ćete, onda nijesu mnogi od njih mislili na mandat, a sad misle i za to su nadahnuli novu izbornu reformu, koja će se zvati ,,za spasavanje mandata“. Nego ni po toj se ne će obaviti novi izbori, nego po onoj staroj ,spašenih mandata“. * U Dalmaciji imamo tri stranke. Naj- krojnija je ,hrvatska stranka“, a to za to, jer je najlakši u nju pristup: u njoj ima i konservativaca i naprednjaka, i klerikala i antiklerikala, i vladinovaca i antivladinovaca. Ona je dakle omnibus. A faktično ta stranka više i ne opstoji, premda ima ljudi i listova koji vele, da su ,Hrvatske stranke“. J. Pasztor: Dijete. Na trgu sretoh starog Berkesa. Neko osobito oduševljenje napunjalo bi mi dušu, kada sam čitao njegovo pismo ili slušao njegov glas. Glas je njegov poput duboka zvuka gusala. Utaženi jad cijelog života bio je u ovom zvuku. Tajne, koje tuđin jedva alati. Dotični ljudi privlače k sebi naše duše kao čisti suton. Kada mi je svojim blagim, bistrim, plavim očima zavirivao u dušu, bio bi s njime svuda pošao. Prihvati mi ruka. Nekoliko časova iđo- = smo jedan kraj drugoga. Tamo i amo još je odisao noćni život. Ono vrijeme u kom se ljudska glava već kupa u jutarnjem cr- venilu, a njegova duša još leprši u noći. Spomenuh kavanu. »Ne, ne“, govorio je moj stari prijatelj. U ovako vrijeme 4 Nakon nekoliko časova sjedio sam u nekoj kožnatoj stolici u kući starog Berkesa. Krasna, gotovo gospodska udobnost, koja se je prostirala kućom, zadivila me je. Preda me stavi konjak, smotke, a sam sjede napram meni. Nehotice bacim pogled na njegov pisaći stol. Knjige, svezci, u jed- noj posudi cvijeće, a usred stola slika mlade žene, u prostom, starom okviru. Ustanem, slika me je zanimala, i pri- stupim k stolu. Nemirnim pogledom slijedio je stari Berkes moju kretnju. Promatrao sam sliku. Divna mlada žena. Smiješeće se lice, velike žive oči. Samo život, sama mladost. »Čija je ovo slika?“ zapitah starca. »Moja kći“, odgovori tiho. mar imaš kćer?“ zapitah začuđen. = pNijesi li znao ? Dakako, nikada nijesam rekao, žive na selu kod moje sestre. Rijetko dođe k mem. .Ali tada mi uredi kuću, zs- ovrkuta nekoliko dana i opet poleti. Uprav je sada odputovala....! - »Ali ja no rasumijem ... ženu? Zar si bio oženjen 1“ Stari Berkes ne odgovori. Preko njegova * id toa čela projuri žalostna sjena. Pokaže na kutiju smotaka. »Služi se! I konjak!“ Ustane i natoči mi dajln.. ali ruka mu je drhtala, zlatno piće prolije. se po stolu. =. Pitajućim pogledom gledao sam u nje- govo lice. Njegovo oko pade na me. Nešto mi uzdrma dušu. Nenaravni, žalostni izraz po- čivao je na Berkesovu licu. »Moj starče! Čim oskudijevaš ? zapitah ga i nemirno prihvatih njegovu ruku. Sjede i pogleda me takvim pogledom, kao da je pitao: da li može otvoriti svoje srce? Bol je ležala u njegovim očima, & ipak mi je bilo, kao da se smije. — : uJa ću dakle pripovijedati“: žapoče. u Covjek je u duši crno stvorenje. Neko vri- jeme je tajinstven, trpi, a zatim mu stil, kada mora sve pripovidjeki. Ja nij6eam