Hrvatskoj. Kralj nije primio zastupnike, jer je to zahtijevala taktika austrijskog cesara i ugarskog kralja, a na uštrb hrvatskog kralia. Godine 1861, u otpisu hrvatskog kralja na zagrebački sabor čitaju se i ove riječi: »Pošto smo glede sjedinjenja Dalmacije odre- dili, da dalmatinski sabor izabere zastupnike, koji će sa hrvatsko-slavenskim saborom ras- pravljati glede sjedinjenja, pozivamo vas, pa pitanje o sjedinjenju uzmete snjim u pretres, te nam zajedničke zaključke radi kraljevske naše potvrde podnesete“. Poznato je svima, da Dalmacija nije izabrala zastupnike, koji bi ugovarali o sje- dinjenju. Onda su talijanaši u saboru vla- dali i ovi se izjaviše proti sjedinjenju. Ne smije se zaboraviti ni to, da je mi- nistar Schmerling onda rukama i nogama radio, obećavao i prijetio, samo da se Dal macija ne odazove pozivu hrvatskog kralja i da ne pristane na sjedinjenje. Schmerling za tu svoju nisku rabotu nije imao zlih posljedica, jer napokon radio je kao austrij- ski ministar za korist austrijskog cara. i Jedna podulja era, u kojoj je hrvatska svijest u Dalmaciji uspavana bila, dok je nametnula i nenaravna , talijanaška“ slavila svoje triumfe, skrivila je što eto još do dan danas Dalmacija nije sjedinjena s materom zemljom. Zgodna se je prilika nuđala, kakva se više nikad ponuditi ne će, a tu priliku Dalmacija nije prihvatila: to je bila najveća žrtva, najveći danak što ga je ikad u ljud- skoj povjesti tuđa misao unesena s tuđom kulturom izmamila od jednog maroda. Ali to će istodobno služiti hrvatskom narodu kao vječna opomena, da osvježujuć i ople- menjujuć se na izvorimo tuđe kulture, ne popije s njom i tuđe misli, želje. S ovim ne rekosmo, da do sjedinjenja više ne će doći Doči će, ali ga ne ćemo provest nikad onako cijeno, kako ga mo- gosmo provest. Trebat će žrtava, mnogo i mnogo žrtava, ali neka, samo da cilj po- stignemo. Gospodin J. Nisard počinio je nepro- mišljeno, što je u svojim 58. godinama oženio djevojku, koja je imala tekar 20 godina, a k tomu bila izvanredne ljepote. Jedina ga- rancija njenog vjenčanja bio je izvrstan od- goj i krijepostna duša žene, koju je ježila i sama pomisao, da prekine zadatu zakletvu. ++ Jednog se je dana abilo, da je gospođa Julija u odsuću svog.muž« sama «jedila u kući, pa i sluškinja nije bila prisutna. Na- jednom čuje gospođa Julija, gdje netko zvoni i ona pohita, da otvori vrata predsoblja. Tuđi gospodin pojavi se na pragu : gen- telman, obučen izvrsnim ukusom, na nje- ,Trašim gospodina J. Nisarda“. 1 (< 'paoj muš smije rući“, odvrati dosta la- . koumno 'gospođa Julija. Hrvatska ipak nije zaboravila na Dal- maciju. Svaku zgodu ona je upotrebila, da svom kralju pripomene sjedinjenje. Godine 1866. kralj ovako odgovara hrvatskom sa- boru: ,... Glede sjedinjenja Dalmacije pri- nuđeni smo rad mnogih predhodnih pitanja, - koja se još riješiti imadu.... opetovano izrikom izjaviti, da se ne možemo upustiti u daljnje raspravljanje toga pitanja prije, nego li se urede državopravni odnošaji Hr- vatske i Slavonije s jedne naprama Ugarskoj, a sdruge strane naprama cjelokupnoj mo- narhiji“. x Što znači prvi kraljev otpis hrvatskom saboru ? Prvo i glavno: Njegovo Veličanstvo priznaje, da Dalmacija pravno pripada Hr- vatskoj, po tome pripoznaje, da 'je Dalma- cija samo privremeno pod austrijskom vla- dom. Drugo: hrvatski kralj nedvojbeno tvrdi, da su jedini pozvani faktori, kojima pripada pravo odlučiti o sjedinjenju Dalmacije s Hr- vatskom ovi: hrvatski sabor, dalmatinski sabor i On, kao osoba, koja je pozvata, da potvrdi složan zaključak prvih dvaju faktora. U drugom svom otpisu poručuje Nje- govo Veličanstvo hrvatskom saboru, da Hrvatska prije uredi svoj državopravni po- ložaj prema Ugarskoj i Austriji, a kad to ona učini, tad će doći na red pitanje o sje- dinjenju Trojednice. Hrvatska je već odavna uredila svoj državopravni položaj prema Ugarskoj i Au- striji, ali uza sve to, pitanje sjedinjenje još nije riješeno. Dapače radi tog pitanja u najzadnje vrijeme austrijski premier Beck doveo je u novi sukob hrvatskog kralja s austrijskim cesarom. i x Austrijski ministar presjednik gospodin Beck izjavio je u bečkom parlamentu, da je pitanje Dalmacije riješeno. Dalmacija pripada Austriji, te se ocijepljenje od nje, a pripojenje Hrvatskoj ne bi moglo učiniti bez dozvole bečkog parlamenta. Ministar presjednik u svakoj državi pozvan je da štiti interese dotične države i njenog vladara. U autokratskim državama išla Ja sam Fernand de Nemours, u osta- lom stari gospođin štovatelj i obožavatelj“ Gospođa Julija, pošto je čula ugledno ime, te ugodno dirnuta laskanjem, povede posjetioca u salon, gdje je ovaj zauzeo mjesto. »Moj R »Pošto me vrijeme na to sili, dopustite mi, milostiva, da prijeđem odmah na stvar pi ze Najprije ću priznati da nijesam onaj, za koga sam se iskazao“. » Dakle ?“ | »Moje je ime posve obično 'i — žali- bože — dobro poznato u knjigama policije“. Gospođi Juliji nagne krv prama srcu. »Boše moj !“ poviče, ,što dakle želite ?“ Posjetioc je umiri svojim smiješkom ; »Nebojte se, gospođo. Od onog trena, kk... . odkad s Vama govorim, od onog čam, odkad Strana 2. CRVENA HRVATSKA“ Broj 46. ustavnim vladarevo i saborske većine. Beck daklo kad službeno govori, govori pod pro- tekcijom i odobrenjem austrijskog cesara i bečkog parlamenta. Nemaju li tu snagu njegove riječi, tad je on dužan ili da ih sam opozove ili da odstupi sa časti. Beck kad je dao spomenutu izjavu o državopravnom položaju Dalmacije i ostao pri njom, znači, da uživa potrebito povje- renje. Ali tad kako, da dovedemo u savez Beckovu izjavu s mišljenjem Njegova Veli- čanstva, da Dalmacija pripada Hrvatskoj i da o sjedinjenju odlučuje Hrvatska, Dalma- cija i On, a nipošto i bečki parlamenat? * Na to smo pitanje već odgovorili: ne- aređenost u menarhiji izazivlje sukobe iz- među hrvatskog kralja, te austrijskoj cesara i ugarskog kralja. Tu nesređenost treba popraviti, treba urediti monarhiju prema pravici i prirodnom opredijeljenju njenih naroda, i tad se više ne će događati slični prizori. Prva je tačka tog uređenja sjedinjenje Trojednice. Ali tko će to djelo našeg. naro- dnog ujedinjenja provest? Hrvatska, Dal- macija i Njegovo Veličanstvo, rekao je hr- vatski kralj, a mi slijedimo njegove riječi odvažno, ne žaleći ni truda ni žrtava. To je sad jedina naša zadaća, jedini naš poziv, jer eto nije daleko druga odlučna zgoda, koju ako prepustimo, sjedinjenja se više nikad ne domogosmo. Godina 1917 nije daleko. Sember. Hrvatska borbe. Puste Rauchove željice. Zast. Zagorac je izjavio, da bi do izmi- renja između hrv.-srp. koalicije i ugarske vlade samo onda moglo doći, kad bi Mad- žari proglasili neobvezanost želj. pragmatike.- za Hrvatsku, te pristali, da se odmah sea- stanu hrvatske i ugarske delegacije, kojim bi bila zadaća riješiti sve povrede hrvatskih prava. Na tu izjavu Zagorca ovako se nudi Rauch preko svog službenog organa: ,,Po našem sudu iziskivao bi «dakle patriotizam od g. Zagorca, da u vitalnom interesu Hr- u večer vraća kući iz svog kluba. Napokon sam se osvjedočio, da i gospođina sluškinja nije kod kuće, i Vi će te iz toga rado uvi- djeti, ako Vas zanima posjet........... “ *_ Gospođa je Julija ukočenim očima, ni- jemo gledala drzkog bandita, te se i neho- tice, nenadno ajeti onih groznih čina, o ko- jima pišu pariške novine gotovo svaki dan. Krasne ženine oči napuniše se suzama, a ona je gledala takvim 'molećim pogledom, lijepo. obučenog gospodina, koji je možda