Qijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik i sa Austro-Ugarska na godinu 10 K. Za ino-
semstvo 10 K i poštarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se
=== predbrojen i za_došasto polugodište mmzmmumm=m====—=—
Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Milorad Medini. — o
=== Štamparija DeGinlli 1 dr.
IZLAZI SVAKE SRIJEDE
I SUBOTE
POJEDINI BROJ 10 PARA.
Pretplata i oglasi šalju se upravi, a dopisi uredništvu lista. Za izjave, priopćena, zahvala
plaća se 40 para po retku, a za oglase 30 para. Oglasi, koji se više puta štampaju, po po
8 godbi uz razmjeran popust. Nefrankirana pisma ne primaju 86.
_ Predbroinicima.
Kako smo već javili, 64 prvog nNa-
slajnog mjeseca zaustavit ćemo list svim,
koji ne budu uMAPIIJEd platili. Iznimaka
— ne može biti. :
Da znadu, koliko koji ima platiti za
zaostalu predbrojbu, razaslali smo ovih
dama listove, gdje je zabilježeno, dokad
je ko bio plat. Listovima smo priklju-
čili i položnice kod poštanske štedionice,
da olakšanio plaćanje. Da ne bude omete,
preporučamo da se plati odmah, e da
uzmognemo primiti obavijest prije prvoga,
jer — ponavljamo — slati se me će
nikomu, koji uprvo ne plati.
Predbrojnicima u Dubrovniku poslat
ćemo običajnu namirnicu kući.
Potvrde o primitku za izvanjske pred-
platnike ne ćemo slati, jer će na obvoju
lista bit naznačeno, dokad je plaćeno da
se uzmognu ravnati te podmiriti novu
pretplatu na vrijeme.
Na posljetku usrdno molimo maše
prijatolje, da pomognu listu u njegovu
nastojanju da se oslobodi vječnog mnate-
zanja sa nemarnim predbrojnicima, a to
će učiniti, ako ne samo oni budu tačni
plaćaoci, već uznastoje i kod drugih, da
budu tačni.
Na mašim knjigama zabilježeno je
hiljada tražbina prama našim predbroj-
nicima. Ta činjenica opravdava naše na-
stojanje, te nam — ufamo se — mne će
niko zamjeriti, ako odlučno budemo tra-
šiti svoje. Za to mije suvišno već sada
napomenuti, da ćemo taj novac, ako ne
usmognemo drukčije, tražiti putem suda.
Opreva_ Crvene. vatske“.
Gosp. Beck kortešinu.
Zašto su otišli Konavljani u Beč?
Da se poklone — kažu, Njegovu Ve-
čanstvu. Bit će, ali osim toga po-
klonstva, Crnica ih je poveo i u
. Becka, ministra predsjednika, koji je
rekao, da je pitanje Dalmacije rije-
šeno, i Chlumetzkoga, koji je naja-
vio ponovno osvojenje Dalmaciji. Dok
se prvo poklonstvo otimlje kritici, te
smo žigosali samo neke pojave, koje
su put popratile, pam pijte oi
dogođaj, o komu može svak imati
svoje mnijenje i može ga izreći, Po hrvatske stranke u Dalmaciji uza
našemu sudu ovo poklonstvo plod je
običnog intriganstva.
Kad su Konavljane zvali, da idu
u Beč, nijesu pozivači nikomu kazi-
vali o ovom posjetu. Prikazivala se
stvar kao izraz lojalnosti prama vla-
daru. Stoprva kad su čeijad doveli u
Beč, izašlo je na vidjelo, zašto su ih
vodili. Tada je bilo zaludu opiranje,
i oni koji su htjeli i oni, koji nijesu
htjeli, morali su u hadžiluk austrij-
skoj centralističkoj misli, koju tako
drsko zastupaju Chlumetzki i Beck
ignorirajuć pravni položaj ove po-
krajine i naše narodno čuvstvo.
Tu je prevaru izvršio Crnica, ali
za nju je jamačno znao i Beck.
Imamo naime pouzdanih vijesti, da
u Beču znadu dobro, ko je Crnica,
pa kad sasvim tim Beck pušta da
mu ovaj čovjek predvede Konavljane,
kad on druge učesnike ne prima, a
dočekuje Crnicu raširenim rukama i
odgovara na naručeni govor Mašanov,
onda to znači, da je sve to bilo prije
upriličeno.
Treba upozoriti na još nešto. Vi-
jest je o ovoj audijenciji bila raspo-
slana od ministarskog Pressbureau
svim novinama, primili smo je i mi.
To nije dakle jedan od prostih pri-
čeka, koje ministri davaju, jer im
ne mogu izbjeći, nego dogođaj, koji
je po mnijenju ministra predsjednika
trebalo razglasiti, a zašto, to je
prem jasno. Kako su se naručivali
iz Beča brzojavne vzahvale ministru
predsjedniku Becku za njegovo to-
božnje zauzimanje u korist Dalma-
oije, tako su se sada naručili Ko-
navljani i Kotorani, nek se tobože
vidi, kako u Dalmaciji postoji ne-
kakva austrijska stranka odana Beču.
Događaji u Beču atentat su da-
kle na karakter Dalmacije, a što je
najžalosnije, u tomu atentatu učes-
tvovale su osobe, koje u. pravaškoj.
stranci imadu nekakav položaj. Tu
je DeMattei, član upravnog od-
bora, tu su Skurić i Bendiš, tobožnji
stupovi pravaštva u Konavlima. Pre-
ko toga novo organizovana pravaška
stranka ne može da pređe mukom.
Ona treba da pruži dokaz, kako
. S M
sve opreke imadu ipak jedno zajed-
ničko dobro, koje treba svi da brane.
Za čim se ide, to je sasvim jasno,
odgovor na te pokušaje, treba tako-
đer da bude jasan. Nije dosta izja-
viti, da ga ni jedna ni druga ni treća:
stranka ne ulazi ništa u taj atentat
na političku osebujnost Dalmacije,
nije dosta osuditi to preko novina,
nega treba se raskrstiti posvema
s elementima, koji dolaze u stranke
ne da pomažu do ostvarenja pro-
grama, nego za to, što ih drugi u
njih šalju. Ko vjeruje u pravaštvo
De Mattei i drugova? Ali kad niko
u nj ne vjeruje, tad i radimo prema
tomu i izopćimo iz društva patriota
ljude, koji u nj ne spadaju. Drukčije
stranke postaju menažerije.
Glose.
. . Malo sličica. Prekjučer su došli kona-
vljani iz Beča. Znatiželjan svijet kupio se
je oko njih, *i propitkivao ih o Beču, Fest
zugu, i drugim stvarcama.
Na prsima i konavljani i konavoke
imadu jubilarnu medalju cesara austrijskog,
obješenu na crno-žutoj vrpci.
— Koja je to zastava — zapitam je-
dnu konavočicu.
— Ovo je naša austrijska, a ovo je
slika našeg cesara — odgovara mi. Bilo mi
je dosta.
— A prijatelju — rekoh konavljanina '
— kako vam je bilo u Beču. ak
— Kako je bilo, pa pitaš, ko u Beču.
Svukud su nas častili. Živjeli smo u prvim
hotelima. Jeli i pili, koliko god smo htjeli.
Tako je govorio i izvadio nacrt grada
Beča, na kojem je modrom olovkom bila
jedna crta narisana. — 1 vidiš, ovdje smo
hodili, a ovdje stali — reče mi.
Pa opet preokrene nacrt i ukaže mi
jedan oveći hotel — ovdje smo stali. Če-