Broj 50. ,CRVENA HRVATSKA“ Strana 3. pravo Ugarske na Dalmaciju, obzirom na svojatanje sa strane austrijskog ministra predsjednika. Wekerle nije odmah odgovorio Hodyu, nego je izjavio, da će odgovoriti, kad se tačno obavijesti o Beckovu govoru. I pošao je u Beč i tamo se dogovorio s Be- ckom kakav će dati odgovor Hodyu. Beck će muodgovoriti, tako se barem javlja iz Beča, da Dalmacija bez dvojbe pripada pravno Ugar- skoj, ali da je sad faktično pod austrijskom upravom. Ovako gospoda ministri svojataju Dal- maciju. Jedan je vuće k Ugarskoj, a drugi k Austriji, dok ni prvi ni drugi ne pita narod u Dalmaciji, da li je on zadovoljan s tim vućenjem. Nas se ne pita za ništo, kao da smo mi prosta marva. Moguće, da smo sami zaslužili, da se tako s nami postupa. Na zagrebačkom sveučilištu je svršio semestar na 20. o. mj. Profesori ni- jesu imali kome predavati, pa stoga zaklju- čiše svršiti semestar. Vlada je taj njihov zaključak odobrila, a stim je priznala svoju kapitulaciju pred djacima. Upraviteljem sve- učilišta za nastajnu školsku godinu imenovan je prof. Janeček, dekanom filozofskog fakul- teta Koerblert, pravnog Rorauer, a bogoslov- nog Volović. Frankova osuda, a pohvala koa- liciji. U listu Mile Starčevića i drugova mu, koji su se raskrstili s Frankom, u ,Hrvat- skoj Slobodi“ čitamo i ove značajne riječi: »Da osiguraju magjarskim gladušima hrvatskoj djeci otetu koricu hljeba, poslali su magjarski vlastodršci u Hrvatsku svoga neksponenta“, kojemu je dužnost ovoj gros- noj nepravdi (željezničkoj i pragmatici. — Op. ur.) poštivanje pribaviti, dotično uzako- niti ju. Čitav hrvatski narod ustao je najodluč- nije protiv te najnovije nepravde sa strane Arpadovaca i najodrješitije zahtieva doki- nuće te nepravde. Pa ipak se našao čovjek u Hrvatskoj, koji se je pred godinu dana u Šestinama, u blizini groba velikog branitelja hrvatskih pravica i samostalnosti Hrvatske, d.ra Ante Starčevića, kao nezvani skrbnik njegove svete nauke, pod otvorenim nebom, u prisutnosti hrvatske sirotinje, usudio uz- tvrditi, da je borba hrvatskih sinova u Pešti prativ uzakonjenja magjarskog jezika na hr- vatskim željeznicama, borba za magjarski je- zik, — za kruh magjarskoj djeci. 1 nije se nebo otvorilo, da saspe na njegovu glavu zasluženu kaznu, i nije se zemlja otvorila, da proguta tudjinca, koji navaljuje na sinove naroda i kleveće ih u času, kad se za naro- dne svetinje bore. » 10 je politička umjetnost g. dra. Josipa Franka, to njegov neodkriveni ratni plan kao velikog vojskovodje, to čin, sličan onomu Vuka Brankovića. Sada, kad bi se imao cieli hrvatski narod složno opirati magjarskoj po- hlepi, kada bi morao uporno tražiti svoje, uvjete svoga obstanka, sada on dolazi u po- moć Magjarima i njihovim slugama u Hr- vatskoj, navješćuje majodrješitiju borbu ro- djenoj braći Hrvatima u težkim onim časo- vima, a to sve iz ,političke svoje umjetnosti“. Josip Frank i Gjorgje Nastić. Neki dan su frankovci imali u Zagrebu večeru. Toj je večeri prisustvovao i Gjorgje Nastić, poznati doušnik bosanske vlade, veliki Srbin koji je pisao pamflete proti Stadlera, napa- daje na Hrvate u ,Srpskoj Riječi“ rad ko- jih je došlo do krvave tučnjave između Hr- vata i Srba u Sarajevu; Nastić koji je na cetinjskom procesu svjedočio proti urotnika i sumnjičio Srbiju i njezin vladarski dom, premda je u Beogradu nekad lijepo prolazio na teret srpske vlade. ,Stari Frank bio je osobito ponizan pred Nastićem, valjda stoga jer se čuje, da je tajni činovnik ministar- stva vanjskih posala u Beču“. Tako piše ,,Hrv. Sloboda“. Našao drug druga. Naseljivanje u Patagoniju (u Ar- gentini). Neki Ivan Pfister, nastanjen u Klettenbergu u Vestfaliji, oglasuje obznanu u tirolskim novinama, u kojoj priopćaje, da . težaci i radnici koje mu drago vrsti, koji imaju malo poduzetnosti i posjeduju glavnicu od više od 800 krana mogu u malo godina stići veliki imetak u zdravoj i lijepoj po- krajini. Usljed dobivenih pitanja Pfister priop- ćuje, da je ta pokrajina Patagonija u Ar- gentini. Ministarstvu unutrašnjih posala nijesu dosada poznati izgledi austrijskih iseljenika u Patagoniji, koji obično nemaju nikakove glavnice ili sasvim malu, niti da li tamo mogu naći ugodne radnje ili dobra življenja. S:tih razloga mora se najvruće prepo- ručiti zanimanim osobama, da ne vjernju tako lako obećanju rečenog Pfister — te da se ne dadu zavesti da sele u Patagoniju. Pogledi po svijetu. Ratoborna izjava cara Vilima? Nazad petnaest dana pregledao je car Vilim konjicu na poljani oružja u Doberitzu. »Dortmunder Zeitung“ saopćila je tom pri- godom razgovor, koji da je car Vilim držao vojsci. U tom bi govoru Vilim bio rekao, da vojska njemačka mora biti pripravna, jer da se države u naokolo spravljaju na Njemačku. Ali da se on ne boji, jer je nje- mačka vojska već jednoć pokazala svoju snagu, kad je iz više strana bila napadnuta. Ova vijest ,,Dort. Zeitunga“ uzdigla je silnu prašinu. Komentirali su je svakojako. Bilo je i silnih napadaja na Vilima, a neki su već naviještali francusko-njemački rat. Napokon su tu vijest, na sveopće umirenje, oprovrgle službene osobe. Car je Vilim u istinu oslovio vojsku, ali ni najmanje rato- borno. On je izrekao jedan od običnih go- vora, koje poglavice vojske izriču. Car Vilim je naprosto rekao da se on mada, da će njemačka vojska u svakoj prigodi ukazati svoju vrijednost. Ma koliko se slične vijesti oprovrgavale, one ipak pokazuju nemir koji je nastao u Njemačkoj po sastanku cara Nikole s kraljem Edvardom u Revalu. Sastansk mornarica u Trstu. Po vijestima ,Deutsches Volksblatt“ ovoga bi se rujna imale sastati u austrij- skim vodama mornarice svih evropejskih ' država i Sjedinjenih država. Mornarice će se sastati u počast našeg kralja; -nestofa vladara. Skupni sastanak imao bi biti u tršćanskoj luci. Svaka će veća država poslati od 3 do 5 ratnih lađa, a manje po jedna. Ovom iskazu počasti sudjelovat će i Turska, a i Crnagora. Slični sastanak brodovlja bio je pri svečanom otvoru ,,konala cara Vilima“ u Kielu. sz —— —— —m—>—m=mmammm—<mummmmmmmmmmmmmzmmmmmm=======================— === === bljom vikom i vrbama, tada će umjetnici hrliti u Dubrovnik i sjesti u yrt razvaljene palače obitelji Bonda, ili u Zatonskom za- ljevu, ili na Lokrumu, ili na nekojim od mnogih krasnih mjesta poluotoka Lapada. Tu su dubrovački dukati, odatle mno- žina brodovlja, čija je imena jedva iscrplji- vao koledar svih: svetaca, tu je izumrlo ko- ljeno većine oholih patricija, čiji su pradje- dovi sjedjeli u velikom vijeću gospode, kada se nije ni znalo za praotce mnogih vlada. jućih kraljeva i careva. Kada su Austrijan. . cima na bečkom kongresu premda s pravom prebacili Dalmaciju, prispodobiše je oni si+ romašnom vitezu u krasnoj odori i oražju. Ta da bi on sada imao samo. one novce, što ga je negda zapadala kaciga! Ovi grad. ski nasipi, koji su se oprli i potresu, ova: Minčeta, skoje se sada samo na veliki dan sv. Vlaha ore topovi, ove lučke utvrde i sv. Lovrijenac, koji je: negda, ima tomu 1000. godina, imao obraniti grad od Mletač- kog, duša, Contorini.. Teko stoji jadni vites još: naoružan us ruke njenog graditelja, svjesnog krasnoj Astareji, samo mu ne pripada kra- sna odora. Austrijanci su izjavili, da su na- sipi, zidine i tvrđave državne, a vrata su naslikali crno-žutom bojom. kos ostaje gospodar toga ,država“, Da bi bilo ovo gorko činovničko božanstvo makar dobar čuvatelj tih starina. Nitko se nije na- — šan. kog građanina. U ovom slučaju ima društvo za poljepšavanje grada razne planove: za ovo krasno gnijezdo na klisuri. Možda da će sagraditi stan za putnike, možda kavanu, možda će upotrebit ravninu za sunčana ku- pališta, ali svakako će biti to prvo, da sruše golabinjak. Tako se od odkrića (odkriće u pravom smialu riječi op. pr.) Dalmacije i u Dubro- vniku budi novo doba. To se obistinjuje, kad prolaziš kroz krasni gradski park ili kad promatraš gracijozne cure iz novog uči- teljskog učilišta. Ali Dubrovnik je siroma- se sjeća, da su njegove kapije: crnožute. U Austrijskom vlasništvu ima daje stoljeće, i mnogo se nada od novog doba, od- kad se je u. Beču našlo (u kutu) srce za Dalmaciju. Nevjerojatno je, što treba. Nije li nevjerojatno, da gradu koji je nekoć hiljadu zastava vijao na moru, nauti- Jedan, ali dostatan . ži lučajućih faktora. se a