God XVII. Oljona je listu unaprijeda: za Dubrovnik i za Austro-Ugarsku na godinu 10 K. Za ino- «ezostvo 10 K i poštarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se === piedbrojen i za došasto polugodišt,. —m—mz====== Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Milorad Medini. Štamparija DeGiulil i dr. Pitanje jezika. Čitamo u listovima, kako je zast. Perić izjavio, da ne bi uopće nigda bilo došlo do riječke resolucije, da je vlada na vrijeme bila uredila je- vično pitanje. To ti je po onoj: se la vecchia mon moriva... ali možda zastupnik Perić zbilja ima pravo: u zadnje doba vidjeli smo takovih stvari, da bi čovjek zbilja rekao, da je neke ljude potjerao inad put riječke reso- lucije, a ne dobro promišljeno i shva- ćano političko stanje Dalmacije. Nego o tomu drugi put, a danas hoćemo da upozorimo, (kako neki ljudi davaju jezičnom pitanju zname- nitosti, koje nema i koje po našem mišljenju ne može imati u našim po- litičkim borbama. Njegovo riješenje nije stvar politike, nego stvar potrebe. Talijanski i njemački jezik potezat će se po našim uređima dotle, dok bude činovnika, koji će se njima slu- žiti. Jezični spor će se dakle riješiti po sebi i onda, kad bi faktično današnje stanje u Dalmaciji potrajalo, t. j. kad bi Austrija još za dugo ovdje vladala, isto kako se rješava po sebi i u českim zemljama tim, što je češki elemenat prevladao u uredima. Sto- prva kad se stvar faktično riješi, do- laze naredbe, da to riješenje nomi- raju. Zato ove ne smijemo smatrati političkim uspjehom, a ako je kakav uspijeh, ne smiju ga sebi upisivati u dobro pojedini /politički ljudi, već čitav narod, kojemu narodna svijest ne dopušta da se služi tuđim jezikom. Čim bude manje naših ljudi, koji se služe talijanskim jezikom u opće- nju, tim će prije nestati talijanskog jezika iz ureda. Smiješno je po tom, kad zast. Perić dovađa riješenje jezičnog pita- nja u svezu s našim političkim drža- njem. Jezično je pitanje jedno, a po- litika nešto sasvim drugo. Ova nas ima dovesti do onoga, što je naš sadnji cilj, a. to bogme nije ni.ne može biti ni riješenje jezičnog pita- tija ni bečko zanimanje za naš eko- demo skupa s braćom preko Velebita a mostalni i u narodnom. u eko- U DUBROVNIKU, 24. lipnja 1908. nomskom pogledu, a da to postignu, Dalmatinci, ako bude potreba, ne će se sustegnuti ni od nove riječke re- solucije, pa makar znali, da će se Perićevo čelo opet namrštiti. Pismo Iz Zagrehq. Zagreb, 21. lipnja 1908. Frankovština u rasulu. Lažni prorok, koji je već kroz decenije trgovao najsvetijim idealima hrvatskog naroda u svoje lične i nečiste svrhe, nalazi se već osamljen u svo- joj izmečarskoj politici. Bistri hrvatski na+ rod okreće mu posvema leđa i nije deleko čas, kada će Frank vrijediti mnogo manje u politici, nego sada vrijedi bivši vođa bivše narodne stranke Dr. Nikola pl. Tomašić, paček još manje, jer sve se okreće proti Franku tako, da je on gotovo već danas po- litička nula. Prvi izbori će ga posvema uni- štiti. Ostavlju ga inteligencija, ostavlja ga i narod. Najbolji svjedok, da je to tako, po- kazala je starčevićanska slava u Šestinama, na groblju, gdje počiva utemeljitelj stranke prava Dr. Ante Starčević. Ovoga su puta na grob hodočastiti odijeljeno pristaše D.ra Franka i pristaše Dr. Mile Starčevića. Ali koja razlika ! Prije nego se upustim u malo opširniji opis same ove proslave, koja je toliko ka- rakteristična po razvoj naše domaće politike, reći ću par riječi o samoj ovoj proslavi, o njenoj biti i sadržini. Godine 1861. pojavi se u hrvatskom saboru mladi i daroviti Ante Statčević, koji prava. Zasjedanje hrvatskoga sabora 1861., te 1865.-67. bilo je pravim odrazom volje hrvatskoga naroda. Onda su načela Ante ića pobjeđivala i on sticao sve više IZLAZI SVAKE SRIJEDE I SUBOTE POJEDINI BROJ 10 PARA. Pretplata i oglasi šalju se upravi, a dopisi uredništvu lista. Za izjave, priopćena, zahvale plaća se 40 para po retku, a sa oglase 30 para. Oglasi, koji se više puta štampaju, po po godbi us rasmjeran popust. Nefrankirana pisma ne primaju se. slave Antunova. To je tako redom išlo, dok Ante Starčević nije umro. Poslije njegove smrti držala bi se uvijek manifestacija na njegovom grobu. Kao što je Frank sve ideale hrvatskoga naroda uzimao u zakup, tako je i ovu slavu jednog pokojnika uzeo u zakup i iz te proslave vadio kapital u svoje sebične svrhe. Tim je malo po malo utuđivao narod od te slave, a prikupljao na istu samo svoje slijepe pristaše. Ovoga puta godovno ove proslave nađe stranku prava u rasulu. Pristaše Dra Franka, naravno sa svojim vođom na čelu odlačiše poči u nedjelju 14. t. mj. a pristaše disidensta Dra Mile Starčevića i drugova na Tijelovo dne 18. o. mj. Bili smo svjedoci i jedne i druge proslave. Konstatirati se je dalo iz čitave ove proslave samo jednu či- njenicu, a ta je za Dra Josipa Franka po- razna, da ga je naime ostavilo sve i inte- ligencija i narod; ostalo je uz njega jedino par židovske mlađarije u Zagrebu. Kada su frankovci bili u Šestinama sve je bilo pusto, par židova i gotovo niko više. Kada-je pak bio Mile Staršević, bio je či- tav narod iz Šestina i j nama na Tijelovo imala je dva značenja; __ prvo značenje je to, da je bila živim doka zom rasula frankovštine, a drugo je znače: nje to, da su se na grobu čovjeka, koji je živio i umro za slobodu svoje domovine sa- kupili ljudi, kojima je sloboda domovine nada sve. To je političko značenje tijelovske pro- slave u | komm i njim možemo biti za- dovoljni. a.“ Hrvatski dologsti u Budimpačti. - Gotovo svi hrvatski delegati stigli su u Budimpešta, da sudjelnju u raspravi glede osnove o porezu na žesti i rakiji. Naši su MA. 2 ot see GRD. ie darin rimi it Kanta aš oljiačt nit SOS Za tak. k ES luk RIŽA met Stiniva ra ER NSRS ke mv Moralo