God XVII.

 

Oljona je listu unaprijeda: za Dubrovnik i za Austro-Ugarsku na godinu 10 K. Za ino-
«ezostvo 10 K i poštarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se
===  piedbrojen i za došasto polugodišt,. —m—mz======

 

 

 

Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Milorad Medini.
Štamparija DeGiulil i dr.

 

Pitanje jezika.

Čitamo u listovima, kako je zast.
Perić izjavio, da ne bi uopće nigda
bilo došlo do riječke resolucije, da
je vlada na vrijeme bila uredila je-
vično pitanje. To ti je po onoj: se
la vecchia mon moriva... ali možda
zastupnik Perić zbilja ima pravo: u
zadnje doba vidjeli smo takovih stvari,
da bi čovjek zbilja rekao, da je neke
ljude potjerao inad put riječke reso-
lucije, a ne dobro promišljeno i shva-
ćano političko stanje Dalmacije.

Nego o tomu drugi put, a danas
hoćemo da upozorimo, (kako neki
ljudi davaju jezičnom pitanju zname-
nitosti, koje nema i koje po našem
mišljenju ne može imati u našim po-
litičkim borbama. Njegovo riješenje
nije stvar politike, nego stvar potrebe.
Talijanski i njemački jezik potezat
će se po našim uređima dotle, dok
bude činovnika, koji će se njima slu-
žiti. Jezični spor će se dakle riješiti po
sebi i onda, kad bi faktično današnje
stanje u Dalmaciji potrajalo, t. j.
kad bi Austrija još za dugo ovdje
vladala, isto kako se rješava po sebi
i u českim zemljama tim, što je češki
elemenat prevladao u uredima. Sto-
prva kad se stvar faktično riješi, do-
laze naredbe, da to riješenje nomi-
raju. Zato ove ne smijemo smatrati
političkim uspjehom, a ako je kakav
uspijeh, ne smiju ga sebi upisivati u
dobro pojedini /politički ljudi, već
čitav narod, kojemu narodna svijest
ne dopušta da se služi tuđim jezikom.
Čim bude manje naših ljudi, koji se
služe talijanskim jezikom u opće-
nju, tim će prije nestati talijanskog
jezika iz ureda.

Smiješno je po tom, kad zast.
Perić dovađa riješenje jezičnog pita-
nja u svezu s našim političkim drža-
njem. Jezično je pitanje jedno, a po-
litika nešto sasvim drugo. Ova nas
ima dovesti do onoga, što je naš
sadnji cilj, a. to bogme nije ni.ne
može biti ni riješenje jezičnog pita-
tija ni bečko zanimanje za naš eko-
demo skupa s braćom preko Velebita

a mostalni i u narodnom. u eko-

U DUBROVNIKU, 24. lipnja 1908.

 

 

 

 

nomskom pogledu, a da to postignu,
Dalmatinci, ako bude potreba, ne će
se sustegnuti ni od nove riječke re-
solucije, pa makar znali, da će se
Perićevo čelo opet namrštiti.

Pismo Iz Zagrehq.

Zagreb, 21. lipnja 1908.

Frankovština u rasulu. Lažni prorok,
koji je već kroz decenije trgovao najsvetijim
idealima hrvatskog naroda u svoje lične i
nečiste svrhe, nalazi se već osamljen u svo-
joj izmečarskoj politici. Bistri hrvatski na+
rod okreće mu posvema leđa i nije deleko
čas, kada će Frank vrijediti mnogo manje
u politici, nego sada vrijedi bivši vođa bivše
narodne stranke Dr. Nikola pl. Tomašić,
paček još manje, jer sve se okreće proti
Franku tako, da je on gotovo već danas po-
litička nula. Prvi izbori će ga posvema uni-
štiti. Ostavlju ga inteligencija, ostavlja ga i
narod. Najbolji svjedok, da je to tako, po-
kazala je starčevićanska slava u Šestinama,
na groblju, gdje počiva utemeljitelj stranke
prava Dr. Ante Starčević. Ovoga su puta
na grob hodočastiti odijeljeno pristaše D.ra
Franka i pristaše Dr. Mile Starčevića. Ali
koja razlika !

Prije nego se upustim u malo opširniji
opis same ove proslave, koja je toliko ka-
rakteristična po razvoj naše domaće politike,
reći ću par riječi o samoj ovoj proslavi, o
njenoj biti i sadržini.

Godine 1861. pojavi se u hrvatskom
saboru mladi i daroviti Ante Statčević, koji

prava. Zasjedanje hrvatskoga sabora 1861.,
te 1865.-67. bilo je pravim odrazom volje
hrvatskoga naroda. Onda su načela Ante

ića pobjeđivala i on sticao sve više

IZLAZI SVAKE SRIJEDE I SUBOTE

 

 

 

POJEDINI BROJ 10 PARA.

 

Pretplata i oglasi šalju se upravi, a dopisi uredništvu lista. Za izjave, priopćena, zahvale

plaća se 40 para po retku, a sa oglase 30 para. Oglasi, koji se više puta štampaju, po po
godbi us rasmjeran popust. Nefrankirana pisma ne primaju se.

 

 

 

slave Antunova. To je tako redom išlo, dok
Ante Starčević nije umro. Poslije njegove
smrti držala bi se uvijek manifestacija na
njegovom grobu. Kao što je Frank sve
ideale hrvatskoga naroda uzimao u zakup,
tako je i ovu slavu jednog pokojnika uzeo
u zakup i iz te proslave vadio kapital u
svoje sebične svrhe. Tim je malo po malo
utuđivao narod od te slave, a prikupljao na
istu samo svoje slijepe pristaše.

Ovoga puta  godovno ove proslave
nađe stranku prava u rasulu. Pristaše Dra
Franka, naravno sa svojim vođom na čelu
odlačiše poči u nedjelju 14. t. mj. a pristaše
disidensta Dra Mile Starčevića i drugova na
Tijelovo dne 18. o. mj. Bili smo svjedoci i
jedne i druge proslave. Konstatirati se je
dalo iz čitave ove proslave samo jednu či-
njenicu, a ta je za Dra Josipa Franka po-
razna, da ga je naime ostavilo sve i inte-
ligencija i narod; ostalo je uz njega jedino
par židovske mlađarije u Zagrebu.

Kada su frankovci bili u Šestinama sve

je bilo pusto, par židova i gotovo niko više.
Kada-je pak bio Mile Staršević, bio je či-
tav narod iz Šestina i j

nama na Tijelovo imala je dva značenja; __

prvo značenje je to, da je bila živim doka
zom rasula frankovštine, a drugo je znače:
nje to, da su se na grobu čovjeka, koji je
živio i umro za slobodu svoje domovine sa-
kupili ljudi, kojima je sloboda domovine
nada sve.

To je političko značenje tijelovske pro-
slave u | komm i njim možemo biti za-
dovoljni. a.“

 

Hrvatski dologsti u Budimpačti. -
Gotovo svi hrvatski delegati stigli su u
Budimpešta, da sudjelnju u raspravi glede

osnove o porezu na žesti i rakiji. Naši su

  

MA. 2 ot see GRD. ie
darin rimi it Kanta aš oljiačt nit

SOS Za tak. k ES luk RIŽA
met Stiniva ra ER NSRS ke mv

   
  
  
  
  
  
  
 
   
    
  
  
    
   
  
  
   
  
    
  
 
 
 
 
   
  
  
  
  
    
  
   
 

Moralo