Strana 2. »CRVENA HRVATSKA“ Broj 61. umm====mmm——mm—m—————mmsmnm ———>==mu= mmm =mmusnmmmmmmmmmmtemmmmmsmmmamnkkammutenmtsmsmmmssmmmstsmammstrimEmmsnsmmmmmsmmsmammmmmmmmmmaamuzmmmEEEssNEsmRNEmmmmsmmsmsmmkktesmEENNmamammammsmmamu» za svakoga, ko bez presuda motri današnje stanje, kako zbog opre- čnih elemenata, od kojijeh je bila skalupljena, ona, u današnjem kaosu, iščezava. Neki od njezinih prvih sastavljača nalaze se već ,con armi e bagaglio“ u protivničkim taborima; dok drugi smeteni gledaju, što im se na okolo zgađa, i rek bi da ni pojma nemaju o svemu onomu, što se u posljednoj četvrtini prošlog stoljeća do danas dogodilo. Ti ljudi živu pitajuć se konvencijonalnim fikcijama, opsjenu- juć same sebe i druge i sačinjaju onu čudnu smjesu, što sad tamo sad amo luta. Vidiš ih, gdje danas zago- varaju sveopće jednako tajno pravo glasa, a sutra ga na onom istom mjestu, gdje su za nj glasovali, bez- obzirno pobijaju. Pak, ako obilježje svake političke stranke ima u sebi nešto načelna, što je u glavnom spaja, usilovani smo priznati, da ta karak- teristika Hrvatskoj Stranci sasvim fali. Tako ona postaje nekom utva- rom, koja opstoji u svijetu pojmova, a zaman je tražiš u realnom životu kao djelujućeg čimbenika, jer pod njezinim imenom ne okupljaju se ni- kakve homogene sile. Kad bi ko još o tome dvojio, ima se primjer, što se pobiti ne da. Jer, kako danas stvari stoje, kad imenu- ješ Hrvat. Stranku, svak punim pra- vom može da te upita, o kojoj Hr- vat. Stranci - govoriš! Da li o onoj, što sastavljaju ljudi okolo N. Jedin- stva, ili oni okolo Velebita, ili okolo Narod. Lista, ili napokon oni, što se kupe okolo ovog našeg lista. Svi ti hoće da budu Hrvat. Stran- ka, pak pošto ih je nešto odviše, nije nikakvo čudo, ako se međusobno pot- kapaju i kleveću. * Pod tako žalosnim auspicijama udes hoće da, ne stranka, nego Dal- macija cijela ide skorim izborima u susret. Što će odatle izaći, nema čo- vjeka, koji bi danas mogao biti pro- rokom. Strahovito, kako nikad prije zamršen stranački položaj to priječi. Naše smeteno stanje, naše razmi- rice djetinske, kad nijesu opake, da- doše 'voć austrijskom ministru pred- sjedniku smjelosti, da otkrije svoje njemačke karte, koje je Beč ža po- luvijek u tajnosti čuvao, te reče nešto, što se n& bi dalo pojmiti, kad ne bi znali da živemo 1u doba, gdje je postalo poglavitom zadaćom onih, 'koji Vlađaju, te su pozvati da zakon 'više, da prvi t&j zakon krše. _O tomu daje nam današnja Hr- vatska još neviđeni primjer. Tu . spoduju moderni Catiline, za - kojih nema ni zakona ni morala. Jedinim pravom postao je nemoral i surova sila,. koju, da sablazan bude gotova, odgovorni vladajući čimbenici odlika- ma nagrađuju. Biti će dužnost hi- storičara da zamoči pero u kalužu, kad bude opisivat ove suvremene događaje i svu moralnu gruboću nji- hovih počinitelja i pokrovitelja veli- kih i malih, koji na svrhu i smije- šnim postaju, mrdeć se, kad im od ozdo odvraćaju milo za drago, to jest silu i bezakonje silom i bezako- njem suzbijaju. Nego vraćajuć se na sami predmet, opažamo, kako pitanje sjedinjenja, pitanje, koje je vladar toli puta naj- svečanije priznao, te zakonim po njemu potvrđenim posvetio, a napo- kon kao kralj Ugarske, Dalmaci- je(?!) Hrvatske i Slavonije, krun- skom zavjernicom zaprisegnuo, za austrijskog ministra ne opstoji. Za njega Dalmacija nije nego bespravna zemlja, neka vrst kolonije, kojom bečki Reichsrath raspolaže po svo- joj volji, dok razne bečke klike prave na njoj, in corpore vili, svoje eksperi- mente, sličae onim što madžarska oligarhija, još okrutnije, privolom Beča, pravi u Banovini * Uprav je čudno, da se ovako omalovažuju ove, po našem mnenju, prem ozbiljne stvari, i da osvajači i pokoritelji Dalmacije po poznatoj Chlumeckovoj formoli tako su naivni, te ne vide, kako sa sličnim enunci- jacijama otvara se put onaj, koji bi mogao dovesti do ostvaranja talijan- skog imperijalizma, što pozivom na prošle historične dogođaje, očito teži za tim, da ponovi, Italiji u korist, na Adriji onu prevlast, koju je nekad vršila mletačka republika, zamijeniv s italijanskom trobojnom zastavom stijeg krilatog lava sv. Marka. A prevlast ta bez zaposjednuća Dal- macije ne da se pojmiti. Pak je očito, da takove težnje stvaraju današnji kritični položaj, a ne tobožnji ire- dentizam, koji nije neg dobro izmi- šljena opsjena, što se umjetno uzdr- žava u životu sredstvom toga i ne- kolicine mladih ugrijanih glava; jer svak ozbiljan zna, da Ttalija nema što da spašava u Dalmaciji u narod- nom smislu i da govoriti o iređenti- zmu, gdje bi razinjer bio od dva pre. ma devedeset i osam, nije ogbiljno. = U takom stanju lako je shvatiti, kako Dalmacija, ocijepljena od svo- jeg prirodnog zaleđa i osamljena, mogla bi u datome 'času, pod 'upli- go. vom 'nepovoljnih okolnosti, 'postati rodnog prava, nijesu nego 'dobro pro- tuđim plijenom. A kako mi mislimo, bila bi dostatna za to jedna samo na moru izgubljena bitka. A to ka- žemo, jer gdje se bezobzirno ruši svaki pravni historički i narodni po- jam i radi se sa pukovima, ko da vlade nijesu za narode, da s njima po zakonim upravljaju, nego na- rodi za vlade, da s njima bezobzirno barataju po svojoj volji, nameće se po samoj naravi pitanje: kad ne mo- žeš da budeš gospodar u svojoj kući, ko voliš da ti bude gospodarom? Da li Nijemac? koji nas po bar. Be- cku, preko naših zastupnika, svjetuje da budemo pametni i da ga slušamo. Ne bi znali baš za što, ako nije radi lijepih oči tih današnjih naših go- spodara. Da li Madžar? koji u ime državne madžarske misli radi tako, ko da mu je od Boga data nakakva vlast da svakoga tlači, gnječi i pro- ganja, o čemu daju nam živi pri- mjer teške kušnje, na koje su me- tnute razne narodnosti: i cijela Hr- vatska. Da li Talijan? .......... Za ovog posljednjeg, nek nas po- slušaju dobro oni, kojih se to tiče, jer je uvidjeti lako, kako bi mogao glasiti odgovor na pitanje gori po- stavljeno, kad se uzme u obzir hi- storička prošlost i drevna kultura, koja još danas, zvala se latinska oli talijanska, to je za stvar sve jedno, pruža duboko svoje žile, i nama je u opće, izim naše narodne, priklad- nija od svake druge. : Ta fakta, koja se ne daju po- reći, mi ovdje iznosimo kao motrioci suvremenih dogođaja; a o njima i njihovim mogućim posljedicama nek razmišljaju oni, interesa kojijeh se to poglavito tiče, dok nama, kako da- nas stvari stoje, za sve to mnogo je manje stalo, nego ko možda misli. Da potpuno iscrpimo ovaj pred- _met, na posljetku opažamo, kako ove naše misli poduprte su mnije- njem najvećeg političara, što je Dal- macija dala u posljednje doba, nikad veležaljenog našeg Klaića, koji u svom velikom saborskom govoru, ko- ji je malo pred smrti veljače 1895. izrekao i nama kao oporuku ostavio, kazao je između ostalog doslovno i ovo: ,gospodo moja, ne varajte se ; nako protivnici naši nijesu mnogo- »brojni, oni imadu svoje kadre ras- »poredane od Raba do Budve......“ Stvari od onda nijesu pošle na bolje, dapače su pogoršale tim, što je kod nas pala i iposljednja sjena onih iluzija, koje šu nekad opstojale, i svak se uvjerio, 'da sva obećanja, odnoseća se na postignače našeg na-