Strana 2. »CRVENA HRVATSKA“ Broj 63. / ' EoTITE—————mtmmmmmtritmmmmmnnpmammmmmstmutatsusnnismssntiismmimnssnssjiskNisiriNemisNEseNNNJuNENzsčNNe ske sumu da dogo i dugo promišljamo, kako se to može dogoditi, da nas čak i u našoj kući nekažnjeno vrijeđaju, da gaze naša prava i nameću nam tuđinske narodne težnje. Pa kad smo to promislili, zastidit ćemo se zaista, što ne znadijasmo stisnuti naše redove i okupiti naš narod u jedan tabor prema vanjskom neprijatelju, nego u među- sobnom klanju i trvenju proigrasmo zlatno vrijeme, i pustismo, da našim dušmanima toliko ponarastu krila, e nas čak i u našoj kući vrijeđaju. Dvije nove struje. Nesreća je htjela, da se Hrvati 1101. s Madžarima pobratimiše i da istog vladara sebi odabraše. Od tada žive Hrvatska sad u tjesnoj, sad u široj vezi s Ugarskom. Go- dine 1868. taj se vez potvrdio u nagodbi. Nagodba je kao svaki drugi ugovor među dvojicom, obje ie strane moraju vršiti, a čim jedna strana ne izvršuje ono za što se je založila u pogodbi, i za drugu stranu je prestala svaka obveza, te joj pripado pravo, da prekine pogodbu. = Od kada se je stvorila nagodba, pa do danas, Madžari je nijesu nikad vršili, uvijek su je kršili, pa su se za to uvijek čuli gla- sovi u našem narodu, da treba Madžarima odkazati nagodbu. Za to izvesti trebalo je imati neku jakost, trebalo je narod pripra- viti na borbu, da on izabere za sabor samo svoje ljude, a ne kakove izmećare. To se je eto i postiglo, zahvaljujući onim ljudima, koji su kod nas započeli politiku ,novog kursa“, koji su stvorili riječku resoluciju, s njom došli do vlasti u Hrvatskoj, satrli kuenovštinu, a kod su Madžari zahtijevali od njih, da poput prijašnjih Kuenovaca, po- čine izdajstvo na svom narodu, tad se po- svadiše s Madžarima, pustiše vlast iz svojih ruka i stupiše u borbu proti tuđoj pohlepi. Sad eto imamo neku jakost u svojim rukama, imamo prave narodne zastupnike, pa baš za sve se to jače čuje glas: ne- birajmo više zastupnike u _ peštanski sabor i otkažimo Madžarima ovu nagodbu. Uz te glasove čuju se i drugi, koji vele, da još počekamo neko vrijeme, dok se još bolje ojačamo, da srušimo Pavla Raucha, te da na njegovo mjesto dođe jedna poštena pri- vremena vlada, koja će provest opće pravo glasa, i još neke druge slobodarske zakone, a potom, da uradimo, što se uradit mora. Ovo su dvije struje. I jedna i druga ima svojih dobrih strana, premda mi, za pravo reći, volimo prvu. Ali opet i prva i druga imade isti cilj, koji me ćemo provest preko noći, ako li ne uz veliku borbu i silno žrtvovanje : jer nije pravo, ono što je pravo, nego vrijedi kao pravo ono, na što možeš drugoga prisiliti, da ga poštuje. A za na to mišljenje nije ispravno. lstina je, bolje je, da je vlastelinstvo došlo u ruke francusko- belgijskog, nego madžarskog ili njemačkog društva, ali opet nije dobro, što ga Hrvati ne znadijahu za sebe usčuvati. Nije moguće da se u banovini nije mogla sakupiti svota od 42 milijuna kruna, na koju bi dioničari imali obilnu dobit. Kad bi se to bilo učinilo, sva dobit, koju će odbacat vlastelinstvo os- tajalo bi u Hrvatskoj, a ovako će ići u Bel- giju i Francusku. Belgijsko-francusko društvo će parcelo- vati kupljeno vlastelinstvo, te na nj useliti seljake. Čitamo, da se neke njemačke općine u Slavoniji već živo zauzimlju, da što više svojih suplemenjaka usele. To proširenje tu- đeg naroda na hrvatskoj zemlji trebalo bi spriječiti tim, da se hrvatske općine posta- raju, kako će što više našeg naroda useliti. Ako koji seljak iz naše pokrajine želi se iseliti na plodno zemljište vlastelinstva Vi- rovitica može se obratiti na nas, a mi ćemo se propitati, da ga uzmognemo potanje oba- vijestiti o samom zemljištu, i o uvjetima pod kojim se cno može dobiti. Kad ne mogosmo ni kupiti vlastelinstvo, barem ne počinimo i drugu pogrešku dozvoljujuć, da se tuđin useli na hrvatsko zemljište. Kake nas je jedan Irac opisao. Irac J. I. Dumu, upravitelj nižih škola u Glasgowu, proputovao po našim hrvatskim zemljama. Čovjek je Demu, koji dobro po- znaje slavenskih naroda prilike, jer je mnogo proučivao, a i proputovao po slavenskim zemljama. U razgovoru s jednim našim go- spodinom lijepo se je Irac izrazio o hrvatskom narodu, o kulturnom napredku i narodnoj svijesti. Ali uz ta dobra svojstva, nije umnom upravitelju omakla naša poznata danguba, oni naši dugi odmori, preko kojih ili se rešeta desno lijevo, ili ako smo poli- tičari, a to je sad kod nas u modi, dijelimo svijet. »Vozeć se kotačem — reče g. Domu — svaki se čas susrećem s vašim seljacima. Oni uzimaju odmor nakon neprekidnog rada pć sata, a za vrijeme tih odmora vode bezbri- žne duge razgovore. U Zadru za jednim stolom sjedilo je desetak ljudi. Ja sam se zanimao za taj razgovor i doznao, da su tu bili zastupani činovnici raznih struka. Tu se je sjedilo puna 3 sata razgovarajući se. Tri sata gospodine moj, potrošiti u prazno!“ G. Dumu se smutilo što je vidio, da naši ljudi 3 sata troše u razgovore, a kad bi znao, da mnogi i mnogi, ne tri, nego dvostruko troše u besmisleno i bezkoristno naklapanje, što bi tad bio rekao! Mi se često čudimo kako su drugi narodi napre- dovali, a ne ćemo ja razumijemo, e bi i mi njima uz bok stali, da znamo više cijeniti vrijeme. Ona ,vrijeme je novac“ za nas ne Sokol. U Staromgradu biti će svečani otvor novo ustrojenog ,Sokola“ na 16. ko- lovoza. Činu se velike. priprave. Dolazi tom prigodom spljetski Sokol. Bilo sretno, a i Kotora, 100 K vlasniku Hotela, 60 K onom, koji će ga mrtva obući, 100 K za pokop. U Stranburga bila se prosula vijest, da su ga umorili, Automobil između Kotora i Ce- tinja. Crnogorska vlada dozvolila je za 15 godina dioničarskom društvu Laurint et Klement u Českoj, monopol za prenos osoba i trgovine automobilom između Kotora i Cetinja. Za slobodu štampe. Njemačka slo- bodoumna ,,Oberčostereichische Volkszeitung“ bila je donijela tačni izvještaj o jednoj ras- pravi pred Sudom u Leobenu, uslijed koje je stanovita osoba bila kažnjena na neke dane zatvora, radi prestupka $. 303 K. Z. Jedan od svjedoka u raspravi, na ko- jega je padao odiura, osjetio se uvrijeđen, te je protiv sastavlača izvještaja i odgovornog urednika novine podnio tužbu. Proti toj tužbi sastavljač izvještaja po- žalio se kod zemaljskog Suda u Gradcu, a ovaj je žalbu uvažio. Zemaljski Sud obra- zložio je svoju odluku ovako : Ne može se poreći pravo štampi da izvješćuje o svemu što je za javnost zako- nom dozvoljeno, pravo koje je zajamčeno državnim temeljnim zakonom 21/12. 1867. u članku 10, a normirano $. 228 kaz. po- stupnika. Kad je dakle novina izvjestila pravo o toku jedne javne rasprave, nije time mo- gla prestupiti zakona. Javljaju nam s Mljeta da se je ne- poznatim uzrokom zapalila i izgorjela kuća gosp. Peša u Babinupolju. — Šteta iznosi okolo 4000 K. Žalostne pojave. U danima, u kojim ban Rauch prima posjete, vidjeti je brojna odaslanstva seljaka, a i građana, koji idu u banske dvore, da izmole štogod od Raucha. A ima narodnih zastupnika, frankovačkih, koji predvode odaslanstva iz svog izbornog kotara u banske dvorove. Preko tih pojava ne može se ravno- dušno preći. One nam odaju skrajnu nedo- sljednost i demoralizovanost naroda, kojemu je materijalna korist nad svim. Za tu ma- terialnu korist oni se klanjaju i moljakaju kod čovjeka, koji je zaslužio sveopšti prezir, izbjegavanje i odalečenje iz društva poštenih ljudi. . Zamislimo se dobro i zapitajmo se, da li je posve nestala kuenovština iz Hrvatske kroz ovu godinu borbe. Spomenuti . pojavi, i pričeci u slavlje Rauchu u Lici niječno će nam odgovoriti. I zbilja u Hrvatskoj još dugo treba čistiti, treba narod uzdići da pojmi svoju čast i dostojanstvo, a onemo- gućiti djelovanje kulturnih puzova i propa- lica, koji narod na bezćašćje navraćaju. Još jedno pitanje nam se nameće. A_da je Rauch imao više taktike, da nije pokušao vladati željeznom rukom, nego udvaranjem, darivanjem i laskanjem, bili bila onolika oporba u narodu, koliku je svojim postupa- njem izazvao. Ne bi li i on uz onu žalostau pusavost bio se uzdržao na banskoj stolici kao i Kuan? Srećom, da je sam sebe onemogu- ćio, te da će morat čistiti, a da ne, tušna bi bila Hrvatska. Treba čistiti, dugo gojileš čistiti. i Zašto su pale cijene mesu? Na sva viša tržišta i sajmove mnoštvo se blaga de- nesi na prodaju, tako da ga se mnogo 'ne- t " vie ia LA Sav Su ra s ei (A AM UNO ON