Strana 2. »CRVENA HRVATSKA“ Broj 63. / '
EoTITE—————mtmmmmmtritmmmmmnnpmammmmmstmutatsusnnismssntiismmimnssnssjiskNisiriNemisNEseNNNJuNENzsčNNe ske sumu

da dogo i dugo promišljamo, kako se to
može dogoditi, da nas čak i u našoj kući
nekažnjeno vrijeđaju, da gaze naša prava i
nameću nam tuđinske narodne težnje. Pa
kad smo to promislili, zastidit ćemo se
zaista, što ne  znadijasmo stisnuti naše
redove i okupiti naš narod u jedan tabor
prema vanjskom neprijatelju, nego u među-
sobnom klanju i trvenju proigrasmo zlatno
vrijeme, i pustismo, da našim dušmanima
toliko ponarastu krila, e nas čak i u našoj
kući vrijeđaju.

Dvije nove struje.

Nesreća je htjela, da se Hrvati 1101.
s Madžarima pobratimiše i da istog vladara
sebi odabraše. Od tada žive Hrvatska sad
u tjesnoj, sad u široj vezi s Ugarskom. Go-
dine 1868. taj se vez potvrdio u nagodbi.
Nagodba je kao svaki drugi ugovor među
dvojicom, obje ie strane moraju vršiti, a čim
jedna strana ne izvršuje ono za što se je
založila u pogodbi, i za drugu stranu je
prestala svaka obveza, te joj pripado pravo,
da prekine pogodbu.
= Od kada se je stvorila nagodba, pa do
danas, Madžari je nijesu nikad vršili, uvijek
su je kršili, pa su se za to uvijek čuli gla-
sovi u našem narodu, da treba Madžarima
odkazati nagodbu. Za to izvesti trebalo je
imati neku jakost, trebalo je narod pripra-
viti na borbu, da on izabere za sabor samo
svoje ljude, a ne kakove izmećare. To se je
eto i postiglo, zahvaljujući onim ljudima,
koji su kod nas započeli politiku ,novog
kursa“, koji su stvorili riječku resoluciju,
s njom došli do vlasti u Hrvatskoj, satrli
kuenovštinu, a kod su Madžari zahtijevali
od njih, da poput prijašnjih Kuenovaca, po-
čine izdajstvo na svom narodu, tad se po-
svadiše s Madžarima, pustiše vlast iz svojih
ruka i stupiše u borbu proti tuđoj pohlepi.

Sad eto imamo neku jakost u svojim
rukama, imamo prave narodne zastupnike,
pa baš za sve se to jače čuje glas: ne-
birajmo više zastupnike u _ peštanski sabor
i otkažimo Madžarima ovu nagodbu. Uz te
glasove čuju se i drugi, koji vele, da još
počekamo neko vrijeme, dok se još bolje
ojačamo, da srušimo Pavla Raucha, te da
na njegovo mjesto dođe jedna poštena pri-
vremena vlada, koja će provest opće pravo
glasa, i još neke druge slobodarske zakone,
a potom, da uradimo, što se uradit mora.

Ovo su dvije struje. I jedna i druga
ima svojih dobrih strana, premda mi, za
pravo reći, volimo prvu. Ali opet i prva
i druga imade isti cilj, koji me ćemo provest
preko noći, ako li ne uz veliku borbu i silno
žrtvovanje : jer nije pravo, ono što je pravo,
nego vrijedi kao pravo ono, na što možeš
drugoga prisiliti, da ga poštuje. A za na to

 

mišljenje nije ispravno. lstina je, bolje je,
da je vlastelinstvo došlo u ruke francusko-
belgijskog, nego madžarskog ili njemačkog
društva, ali opet nije dobro, što ga Hrvati
ne znadijahu za sebe usčuvati. Nije moguće
da se u banovini nije mogla sakupiti svota
od 42 milijuna kruna, na koju bi dioničari
imali obilnu dobit. Kad bi se to bilo učinilo,
sva dobit, koju će odbacat vlastelinstvo os-
tajalo bi u Hrvatskoj, a ovako će ići u Bel-
giju i Francusku.

Belgijsko-francusko društvo će parcelo-
vati kupljeno vlastelinstvo, te na nj  useliti
seljake. Čitamo, da se neke njemačke općine
u Slavoniji već živo zauzimlju, da što više
svojih suplemenjaka usele. To proširenje tu-
đeg naroda na hrvatskoj zemlji trebalo bi
spriječiti tim, da se hrvatske općine posta-
raju, kako će što više našeg naroda useliti.
Ako koji seljak iz naše pokrajine želi se
iseliti na plodno zemljište vlastelinstva Vi-
rovitica može se obratiti na nas, a mi ćemo
se propitati, da ga uzmognemo potanje oba-
vijestiti o samom zemljištu, i o uvjetima pod
kojim se cno može dobiti. Kad ne mogosmo
ni kupiti vlastelinstvo, barem ne počinimo
i drugu pogrešku dozvoljujuć, da se tuđin
useli na hrvatsko zemljište.

Kake nas je jedan Irac opisao.
Irac J. I. Dumu, upravitelj nižih škola u
Glasgowu, proputovao po našim hrvatskim
zemljama. Čovjek je Demu, koji dobro po-
znaje slavenskih naroda prilike, jer je mnogo
proučivao, a i proputovao po slavenskim
zemljama. U razgovoru s jednim našim go-
spodinom lijepo se je Irac izrazio o hrvatskom
narodu, o kulturnom napredku i narodnoj
svijesti. Ali uz ta dobra svojstva, nije
umnom upravitelju omakla naša poznata
danguba, oni naši dugi odmori, preko kojih
ili se rešeta desno lijevo, ili ako smo poli-
tičari, a to je sad kod nas u modi, dijelimo
svijet.

»Vozeć se kotačem — reče g. Domu —
svaki se čas susrećem s vašim seljacima. Oni
uzimaju odmor nakon neprekidnog rada pć
sata, a za vrijeme tih odmora vode bezbri-
žne duge razgovore. U Zadru za jednim
stolom sjedilo je desetak ljudi. Ja sam se
zanimao za taj razgovor i doznao, da su tu
bili zastupani činovnici raznih struka. Tu
se je sjedilo puna 3 sata razgovarajući se.
Tri sata gospodine moj, potrošiti u prazno!“

G. Dumu se smutilo što je vidio, da
naši ljudi 3 sata troše u razgovore, a kad
bi znao, da mnogi i mnogi, ne tri, nego
dvostruko troše u besmisleno i bezkoristno
naklapanje, što bi tad bio rekao! Mi se
često čudimo kako su drugi narodi napre-
dovali, a ne ćemo ja razumijemo, e bi i mi
njima uz bok stali, da znamo više cijeniti
vrijeme. Ona ,vrijeme je novac“ za nas ne

Sokol. U Staromgradu biti će svečani
otvor novo ustrojenog ,Sokola“ na 16. ko-
lovoza. Činu se velike. priprave. Dolazi tom
prigodom spljetski Sokol. Bilo sretno, a i

 

Kotora, 100 K vlasniku Hotela, 60 K onom,
koji će ga mrtva obući, 100 K za pokop.

U Stranburga bila se prosula vijest, da
su ga umorili,

Automobil između Kotora i Ce-
tinja. Crnogorska vlada dozvolila je za 15
godina dioničarskom društvu Laurint et
Klement u Českoj, monopol za prenos osoba
i trgovine automobilom između Kotora i
Cetinja.

Za slobodu štampe. Njemačka slo-
bodoumna ,,Oberčostereichische Volkszeitung“
bila je donijela tačni izvještaj o jednoj ras-
pravi pred Sudom u Leobenu, uslijed koje
je stanovita osoba bila kažnjena na neke
dane zatvora, radi prestupka $. 303 K. Z.

Jedan od svjedoka u raspravi, na ko-
jega je padao odiura, osjetio se uvrijeđen, te
je protiv sastavlača izvještaja i odgovornog
urednika novine podnio tužbu.

Proti toj tužbi sastavljač izvještaja po-
žalio se kod zemaljskog Suda u Gradcu, a
ovaj je žalbu uvažio. Zemaljski Sud obra-
zložio je svoju odluku ovako :

Ne može se poreći pravo štampi da
izvješćuje o svemu što je za javnost zako-
nom dozvoljeno, pravo koje je zajamčeno
državnim temeljnim zakonom 21/12. 1867.
u članku 10, a normirano $. 228 kaz. po-
stupnika.

Kad je dakle novina izvjestila pravo
o toku jedne javne rasprave, nije time mo-
gla prestupiti zakona.

Javljaju nam s Mljeta da se je ne-
poznatim uzrokom zapalila i izgorjela kuća
gosp. Peša u Babinupolju. — Šteta iznosi

okolo 4000 K.

Žalostne pojave. U danima, u kojim
ban Rauch prima posjete, vidjeti je brojna
odaslanstva seljaka, a i građana, koji idu u
banske dvore, da izmole štogod od Raucha.
A ima narodnih zastupnika, frankovačkih,
koji predvode odaslanstva iz svog izbornog
kotara u banske dvorove.

Preko tih pojava ne može se ravno-
dušno preći. One nam odaju skrajnu nedo-
sljednost i demoralizovanost naroda, kojemu
je materijalna korist nad svim. Za tu ma-
terialnu korist oni se klanjaju i moljakaju
kod čovjeka, koji je zaslužio sveopšti prezir,
izbjegavanje i odalečenje iz društva poštenih
ljudi.

. Zamislimo se dobro i zapitajmo se, da
li je posve nestala kuenovština iz Hrvatske
kroz ovu godinu borbe. Spomenuti . pojavi,
i pričeci u slavlje Rauchu u Lici niječno
će nam odgovoriti. I zbilja u Hrvatskoj još
dugo treba čistiti, treba narod uzdići da
pojmi svoju čast i dostojanstvo, a onemo-
gućiti djelovanje kulturnih puzova i propa-
lica, koji narod na bezćašćje navraćaju.

Još jedno pitanje nam se nameće. A_da
je Rauch imao više taktike, da nije pokušao
vladati željeznom rukom, nego udvaranjem,
darivanjem i laskanjem, bili bila onolika
oporba u narodu, koliku je svojim postupa-
njem izazvao. Ne bi li i on uz onu žalostau
pusavost bio se uzdržao na banskoj stolici kao
i Kuan? Srećom, da je sam sebe onemogu-
ćio, te da će morat čistiti, a da ne, tušna
bi bila Hrvatska. Treba čistiti, dugo gojileš
čistiti. i

Zašto su pale cijene mesu? Na sva
viša tržišta i sajmove mnoštvo se blaga de-
nesi na prodaju, tako da ga se mnogo 'ne-

t
"
vie ia LA Sav Su ra s ei (A AM UNO ON