OOO NAG SS SM RK SO g EI kO E I : O. ki ti 4 'čela, da treba sve gutati; Strana 2. »CRVENA HRVATSKA“ Broj 65. Ovu drugu struju mi smo zastu- pali i zastupat ćemo odrješito i od- sad unaprijed pobijajuć i osuđujući svaki pojav u stranci, iz kojeg bi . proizlazilo, da se je iz mržnje prama Petru i Pavlu, ili iz obzira prama dum Antunu i fra Benedetu stavila u sukob sa svojim programom. Mi nijesmo ni proti popovima, ni za po- pove, nego proti svakomu, koji hoće da se stranka akomodira njemu i njegovim interesima, bio to pojedi- nac ili stališ. Rušimo li tim stranku? Oni, koji su pohrlili u stranku, da od nje živu, neka nam slobodno reku, da je ru- šimo; mi s naše strane priznajemo, da nastojimo, da tih trutova u stranci ne bude; oni, koji ne mogu da u interesu stranke žrtvuju svoje lične sporove, i ti će na nas dignuti kuku i motiku. Ali ima dosta i dosta ljudi, i više nego neki misle, koji su osvje- dočeni, kao i mi, da to ne znači rušiti stranku. Neka se čisti“ drže na- mi iz iskustva znamo, da gutajuć, što se ne smije progutati, napokon svrši, da se proguta sam sebe. * * % U polemikima, kojim je dao povoda članak Dr. Pera Čingrije oglasio se je i čestiti patriot, g. V. Milić. To je čovjek, kojega riječi zaslužuju naj- veću pažnju. U općem zlogovoru, kleveta se nije osudila nabaciti se na njegovu nesebičnost, pred narodom on zaboravlja svoje lične uvrjede spreman uvijek da protivniku pruži ruku. Samo g. Milić kao političar ima jednu manu, on poštenjak sudi druge po sebi. To mu je i nadahnulo čla- nak o kojem govorimo. On vidi okolo sebe ljudi, što kažu da pripadaju »Hrvatskoj Stranci“, pa kad ima ljudi — veli — ima i stranke. Ovo bi vrijedilo samo onda, kad bi svi ti ljudi bili uvjereni, da je ,,ek- sistoncija stranke postulat zdravoga razuma“, i kad bi svi ti bili spravni žrtvovati se onako, kako se žrtvuje g. Milić. A to žalibože, kako sada stvari stoje, nije istina. Imamo ljudi, ali nemamo stranke, to je ono ža- losno, a koji je tomu uzrok, o tomu bi se dalo dosta pisati. Svakako ne će biti istina ono, što se čita između redaka članka g. Milića, da je ne- daćama stranke kriva nestašica vod- stva, jer znamo, da se mnogo i mno- go stvari dogodilo des snanja vodstva, a mnogo opet proti naputcima vod- stva. Vodstvo vrijedi samo onda, kad 'ima koga da vodi, a kad jedan trči na jednu, a drugi na drugu stranu, tada i najbolje vodstvo ne može po- moći. »Dopuštam, da ima aneksijonista mlake vode, da ih ima u teoriji, da ih ima akademičkih; ali upravo se mora na to paziti, da se ne ušuljaju u zastupnike, jer će perhorescirati svaku ozbiljnu akciju za sjedinjenje“. Ovako g. Milić, ali to što on propo- vijeda, to nije više ni evolucija, to je naprosto revolucija, a ovu nek ne čini vodstvo, nego izbornici. Oni su pozvani, da vazduh pročiste, pa ako hoćemo da iz nastajnih izbora stranka uskrsne, prvi će zadatak biti novoga vodstva, da izbornike ne bude sme- talo u tome poslu, već da ih po- mogne. Hrvatska borba. Padaju im krila: Kad god je ovo zadnjih mjeseca došao glas iz Budimpešte, da koji član koalicije vodi pregovore s kojim madžarskim zastup- nikom o uvjetima mira, odmah bi se za tim čitale u službenom listu Hrvatske vlade, da iz tih pregovora ne će biti ništa, jer da samo oni pregovori mogu donijeti uspjeh, koji se budu vodili preko bana Raucha. A kad bi se čulo, da je madžarska vlada pre- govarala skojim članom koalicije, tad bi odmah Rauch tražio od Wekerla izjavu, tad ugarsko ministarstvo ne će nikako snikim pregovarati iza leđa bana hrvatskog, nego njegovim posredovanjem. I to se je uvjerenje uvijek ponovilo, kad god bi što šušlo o pregovorima. Napokon i u tome imamo promjenu. »Narodne Novine“ od subote pripovijedaju, da koalicija ne misli na prelom svojih od- nošaja s Ugarskom, nego da se opet sprema, da pod jesen povede pregovore o miru s Ugarskom. Pa nastavlja: ,O uspjehu ovih pregovora ovisit će, da li će sabor moći sa- borisati ili ne. Uspiju li pregovori, saziv zabora ne ima zapreka, ne uspiju li..,. ne može ni o saborisanju govora biti... O po- sljedku tih pregovora i o načinu, kako bi se imali voditi, ne marimo razpravljati ; dosta da ih mora biti i da moraju, hoće li uspjeti, uroditi nekim punktacijama, koje predstavljaju program budućeg saborskog rada“. . Ako dobro uočimo značaj ovog pisanja, doći ćemo do ovog zaključka : da se Rauch više ne inadi, da se moraju voditi preko njega pregovori; da se već unaprijed daje stalna važnost pregovorima koje će koalicija valjda pod jese1 povest s Madžarima (?); da on već uviđa, da će, ako uspiju prego- vori morat ostupiti, pa stoga ne ,mari o posljedku pregovora“, premda ga spominje; da gotovo zapovjedno tvrdi, da se moraju voditi pregovori. Odakle najednoć ta promjena kod Rau- chu? Ne zaboravimo, da je to sve pisano iza Rauchova povratka iz Budimpešte, što znači, da su mu tamo rekli, da tako mora biti, ta i tako njegova politika u Hrvatskoj ne može nikakvim plodom uroditi. Koalicija ostaje na okupu. Bila je nastala novinska rasprava među zastupnikom Supilom i Zagorcem. Prvi je zagovarao mišljenje, da bi smo mi Hrvati imali otkazati Madžarima nagodbu, dakle državopravni prelom, a drugi je bio proti- van tom mišljenju, uvjeren da je bolje ne- kako se izmiriti s Madžarima, dakako saču- vavši što više naša prava. Neprijatelji koa- licije i hrvatskog naroda obradovaše se toj raspravi i stadoše već unaprijed naviještati rasap koalicije. Kratko im bilo veselje, sa- stao se izvršujući odbor hrv.-srp. koalicije i izdao slijedeće saopćenje : »Eksekutivni odbor ne nalazi, da je od posljednje njegove sjednice 3. srpnja o. god. nastala promjena političkog položaja. U izja- vama pak narodnih zastupnika, koje su izne- sene u toku rasprave i polemika i koje su sa strane jednog dijela novinstva shvaćene kao predlozi za neko mijenjanje taktike koa- licije, nije odbor vidio ništa, što bi imalo karakter takvih predloga, nego u njima gleda samo misli, koje su i do sada dolazile do izraza u koaliciji, a sada su bile ponovno potaknute samo za to, da o njima javnost razmišlja, kako bi u zgodnom času bila spremna za sve eventualnosti, do kojih na- rodna borba može dovesti. Prema ovome ostaje odbor kod svoga zaključka, u kojem se stoji na gledištu, da koalicija ne može pristupiti raspravljanju i pregovorima ni o kakvoj osnovi za sporazum s kraljevinom Ugarskom, doklegod se sa ugarske strane bude podržavalo neustavno stanje i nezakoniti i nasilni režim u kralje- vini Hrvatskoj. Hajkom na Srbe, koji se zajedno bore za prava kraljevine Hrvatske, nastoje se po- remetiti naši narodni redovi, a našoj naro- dnoj borbi želi se na taj način dati drugi pravac i podloga. Ali odbor je uvjeren, da nijedan rodo- ljub ne će biti u sumnji o pravom“ značaju te hajke, pa je i siguran, da joj nitko po- . šten i rodoljubiv ne će nasjesti. Zbog jednodušnosti, koja je vladala u toku vijećanja odbora, nije odbor našao za potrebno, da saziva sjednicu plenuma hrv.- srpske koalicije. Čim bi u političkom polo- žaju nastali novi momenti, koji bi nužno tražili dogovor s ostalim zastupnicima izvan eksekutivnog odbora, sazvat će odbor ple- narnu sjednicu zastupnika, da koalicija može zauzeti svoje stanovište“. Domaće. oljsti _ Progonstva su na vidiku. Pisali smo u predzadnjem broju našeg lista o Đorđu Nastiću, plaćenom uhodaru Crnegore i Austrije, inače srpskom novinaru. Rekli smo, da je Nastić obijelodanio jednu knji- žnicu, u kojoj pripovijeda o nekakvom ustanku, koji se je pripravljao u Srbiji. Svrha ustanka bila je ta, da se sve zemlje jugoslavenskih naroda: Hrvata, Srba, Slo- venaca spoju u jednu saveznu državu. U knjižici Nastić optužuje mnoge osobe, a među njima zastupnika Budu Budisavljevića, prof. Valeriana Pribičevića i kot, pristava Adama Pribičevića. Sva trojica pristaše su srp. samostalne stranke. : Na temelju tih optušba, zatvoriše u Za- Kad se onesvijestio, uslijed gubitka krvi, uđe slučajno čuvar u sobicu, a. kad s PA Gtdreigata al a: