Strana 2. CRVENA HRVATSKA“ Broj 67. čine crte nasilne, klevenčke I podmitijive uprave. Centralizacija | decentralizacija. U vrijeme pogibli, ljudi, skupine, koje se nijesu do tada ni poznavale, približuju se jedne drugima, da se skupnim silama odhrvaju i obrane ; ali netom je nestalo po- gibli, one se opet jedne od druge odalečuju i prekidaju one vezove, koje su pod većim pritiskom međusobno vezale. 'Taj prirodni zakon svukud opažamo, a povjest će mas podučit, da se je on najbolje na austro- ugarskoj monarhiji odrazio. Turska vojska zakucala je na vrata hr- vatskih i ugarskih zemalja, a Hrvati i Ugri pripližuju se Austriji. I sve što dublje turske čete prediru u naše zemlje, tim se jače oči- tuje približenje Austriji, dok poraz na Ma- hačkom polju posve ne tisne Hrvate i Ugre u krilo Austrije: svi su uvjereni, da će u društvu s Austrijom i pod žezlom moćnih Habsburgovaca lakše obraniti svoju domo- vinu od Turaka. To jedino je moglo dovest Habsburgovce na hrvatsko-ugarsko prijestolje. Turski pritisak raste, a Hrvati i Ugri jače se pritišću uz Austriju. Na mjesto Za- greba za Hrvate, a Budima za Ugre, dolazi Beč. Centralizacija je u punom jeku. Ali i turske će sile ponestajati, a tim će se Hrvati i Ugri stat odbijati od Beča, i kušat da svu vlast svog naroda prenesu opet u Zagreb, dotično Budim. Austrija, koja je i neopazice svoju vlast protegla bila na Hrvatsku i Ugarsku, kušat će, da se još jače učvrsti u tim zemljama, a kamoli, da popusti od svoje vlasti. Borba između de i centralizacije silna će se razviti. U uroti Zrinsko-Frankopanskoj doprijet će do sveg vrhunca. Uništenjem urotnika borba ne će prestati, dapače ona se je eto dovukla i do naših dana i zahvatila je sve narode u ovoj monarhiji. Svi proti Boču | Pešti. Beč za nas svih prestavlja vlast Nje- maca, a Pešta Madžara. Ta bi dva naroda htjela usčuvati prevlast u ovoj državi. Oni se nameću ostalim narodima za vođe i go- spodare, tiskaju im_ svoj jezik i kulturu. Naravna je posljedica toga sve to više odbijanje od Beča i Pešte sa strane ne njemačkih i ne madžarskih naroda. Hrvati i Srbi teže, da im Zagreb, Slo- venci Ljubljana, Česi Prag, Poljaci Krakov, a Rusi Lavov postanu ono što im je Beč bio, i što hoće da ostane. Iz tih narodnih središta bolje će se upravljati i paziti ma narodne potrebe ; dok u Beču i Pešti misle samo kako će vlast i želje Njemaca i Mad- žara ispuniti. I mješte narodima ići ma ruku vlastodršci se suprostavljaju njihovim tež- njama. Narivavaju im silom njemački i mad- žarski jezik; prava im krnje; zakone ne štuju, ako nijesu njima u prilog. A kad se ustane proti tim modernim zločincima, tad se pljene novine, raspuštaju društva i zatva- raju ljudi. Silom se hoče, da održi nešto, što je nemoguće, da se održi. Pod ovakim pritiskom zakon skupljanja pred pogibli dolazi do izražaja : Slaveni se monarhije približuju, uređuju se pod jednom zastavom proti zajedničkom neprijatelju. Sdruge strane oskače duševni vez između cijelokupnog naroda hrvatskog i srpskog e. između Rumunja iz kraljevine i onih Ko izlaže državu rasulu. I slijepci vide, da ova monarhija ne može dalje opstojati u sadašnjem uređenju. Ili će svi narodi u njoj postati ravnopravni, sami odlučivati svojom sudbinom; naime federalizam zamjeniti nesretno dualističko uređenje ove države ili će ona sama sebe pokopati. Dalje ovako ne ide, jer se nijedna država ne može uzdržati, gdje ima dvije trećine pučanstva nezadovoljno. Ne treba biti državnik za to uvidjeti, dosta je htjet uvidjeti. Na žalost u ovoj mo- narhiji upravinici su preveć zaslijepljeni šo- vinizmom, a da bi spoznali, kud oni vode ovu državnu lađu. Ne samo, da ne misle kako će udovoljiti životnim potrebama na- roda monarhije, nego čak smišljaju, kako će osvajati slavenski Balkan, i nove još zemlje privest pod svoj igo. Grade željeznice po turskom zemljištu, (a Dalmacija izdiše za komad željeznice) da se u zgodno vrijeme osvoji Novi Pazar. Crnu Goru smatraju svojom vasalijom, a sto planova smisliše kako će zaposjest Beograd. Kud ovo vodi? Dvostruki udarac. Državnici su plan skrojili: Dalmacija ostaje Austriji, kojoj će se pripojit Bosna i upravno vezat uz Dalmaciju. Madžarima nek ostane Hrvatska. To nije sve: austrijski dvoorao treba da svoja krila raspruži nad Staru Srbiju, pa valjda i dalje do Solunića. Za plan izvesti treba dvostruki udarac pri- praviti: dvije veleizdaje. Štipendista bosanske vlade, uhodar Na- stić pripravlja u Beogradu urotu proti cr- nogorskog kneza. Bombe koje su određene za ustaše u Macedoniji, Nastićevom pomoći idu na Cetinje preko Slavonije, Bosne i Austrije, a da ih pulicija baš nikako nije nanjušila. A vele, da se preko Zemuma i Bos. Broda ne može ni čavo prenijeti, a da ti ga ne nađu. Uz silnu kreštavinu sudi se atentatorima na Cetinju i rad avega se okri- vljuje Srbija i nje vladar. Srbija i Crnagora ljuto su zavađene : Austrija će moć slobodnije zaposjest Novi Pazar i tako zabit klin u živo srpsko meso. I na drugu stranu treba stvorit velaiz- daju : u Hrvatskoj. Nastić će opet poslužiti. On u Beogradu nagovara, da se protuzako- nitim sredstvima agitira u slovenačkim, hr- vatskim i srpskim zemljama, da so ti na- rodi pobune i združe u jednu državnu cje- linu. Stvara se i neki štatut revolucionarni, pa kad je sve to gotovo, tad Nastić, obije- lodanjuje o velikoj uroti, u koju da su za- pleteni mnogi Srbi iz Hrvatske. Veleizdaj- nike (?) zatvaraju, a njemačke i madžarske novine javljaju na sve strane o urvti Jugo- slavena. Kad je to tako, tad je posve razumljivo, da se u doba veleizdaje ne smije dati Bosni ustav, a u Hrvatskoj sabor sazvati. U Hr- vatskoj nek se Madžari u neustavno doba jačaju, nek useljuju svoje zomljake, otimlju. šume i sitokoo?, u jednu riječ: pripravljaju Hrvatakoj smrtno opijelo. U. Bosni će se pako nastaviti politika uckanja i rastvaranja, zatvaranja i podmićivanja, dok se ne stvore prikladni uvjeti za pripojiti sebi tu zemlju. Živjeli Srbi. Jedan udarac je upalio, ali drugi nije. Veleizdaja, koju su Wekerle i Rauch htjeli stvoriti preko Nastića, nije uspjela. Nastiću nitko u Hrvatskoj nije išao na lijepak. Nje- mački i madžarski listovi, koji sa presmiono u početku podigli bili glavu i stali pokazi- vati na Jugoslavene, kao vječne urotnike, pokunili su glavu i priznaju, da od svega nema ništa. I nema ništa. Veleizdaja, kojom Mad- žari zamisliše sputati Hrvatsku, pomogla je i ojačala otpornu snagu hrvatskog naroda. Mješte pocijepati Srbe od Hrvata, i onemo- gućiti njihovu zajedničku borbu, jače ih je dušmanin sljubio i dan danas posve je ne- stalo ono nekadašnje neprijateljstvo Hrvata prema Srl ima i obratno. Rauch može napuniti tamnice, može Srbe progoniti koliko hoće ... sve mas poza- tvarati. Srbi se ne će prestati boriti za svoju otačbinu, naglašujem svoju otačbinu kralje- vinu Hrvatsku. I vavaju se Madžari, ako misle umekšanjem Srba ovu zemlju sasvim u svoje mađžarsko more utopiti. Srpska je po- litika danas revidirane. Naša prva tačka je samostalnost naše otačbine, kraljevine Hrvat- ske“. Tako izjavljuje zast. Dušan Popović, a njegov drug Bude Budisavljević opet ovako: ,Što se specijalno mas Srba tiče, mogu izjaviti, da smo se mi u borbi sa Ar- vatskom braćom za prava olačbine držali na temelju zakona odvažno, muški i ustrajno. Ta je borba nama i draga i sveta i mi ćemo je voditi i nastaviti dok prava svoje otačbine, kraljevine Hrvatske ne dovedemo do pobjede“. Dušmani naši, naši pomagaći. Zahvalimo našim dušmanima, Madža- rima i Njemcima, ako je danas Hrvatska odlučna ne svakakvu borbu, progone i za- tvore, sve u obranu svojih prava. Pod pri-. tiskom i udarcima tuđina izmjriše se Hrvati i Srbi, pod tim istim pritiskom spadaju s njih one prividne razlike koje su umjetnim ili vjerskim utjecajem bile skrojene. 1 nek dušmani slobodno nastave udarati na naše narodno tijelo, uspjeha ne će imati; dapače hoće, da će i najzadnjega sina ove zemlje uvjeriti, da nema nikakva razlike između Srha i Hrvata: narod s dva imena poželjet će da u svemu bude jedinstven, a idaje Na- stićeve knjižice ,, Finale“, koje su Beč i Pe- šta na hiljade rasturali po svijetu, naći će jaka odziva. Sember. Domaće. vljsi Nastić i Frank. Frankovci su u fa- grebu držali sastanak. Poslije sastanka, iza kako su se ojačali pićem, hranom i govorima svojih vođa, odoše, da poprate svog prvaka Josipa Franka do kuće. Kad su prolazili mimo hotel ,k caru austrijskome“ u kome stanuje uhodar Gjorgje Nastić, stadoše kli- cati ,živio Nastić“, ,apcug vlasi“. Zatim opratiše Franka do kuće, pak &e povratiše pred stan Mile Starčevića, te na nj sasuše svakakvih pogrdnih riječi. Frankovci kliču plačeniku i uhodaru Austrije i Madžara, a psuju sinovca Ante Starčevića. Ove je ljude otrovao tuđinac Josip Frank, čovjek propale duše, koji je svako zlo donio hrvatskom narodu. Kako se zaluđuju ljudi ili vicevi jednog frankovca. Dr. Ivo Elegović, go- jenac Josipa Franka ovako je govorio na