a o

 

4
i

REČENA pe EEE s SPE e NSO EE

Strana 2.

»CRVENA HRVATSKA“

Broj 68.

 

Moji mili Konaoljani:

Na 18. augusta o.g., imendan Nj.
Vel. vojni zapovjednik Dalmacije Nj.
Pr. F.Z.M. Varešanin okupio vojsku
na Grudu i pozvao kamo. Crnicu da

im služi misu. On im je držao sve- -

čanu propovijed. Iza nje bila je bo-
gata sofra, tu su uz oficire bili Cr-
nica i neki Konavljani. Nazdravilo se
caru, pucali topovi i šampanjac i tako
u vonju baruta i vina inaugurirala iz-
borna kampanja za po milosti Vare-
šaninovoj počasnog feldkurata mon-
signora dum Joza Crnicu.

FZM. Varešanin, kad smo mu
predbacili, da se bavi politikom, i
upotrebljava svoj položaj da pomogne
Crnicama, dao je razglasivati da to
nije istina. Ali nije prošla ni puna go
dina od toga doba, a mi eto vidimo,
gdje taj isti gospodin upotrebljava
prvu prigodu, da odvrati milo za
drago čovjeku, koji mu se laskanjem
prilijepio kao vrag čovjeku oko duše.

Je li bilo potreba Varešaninu či-
niti ove komedije na Grudi? Ne, mi
smo dapače uvjereni, da to nije bila
ni namjera njegova. On je samo htio
dostojno proslaviti šezdesetgodišnjicu
nastupa na prijestolje vrhovnog voj-
skovođe. Ako se iz toga izvrglo sve
ovo, kriv je samo u toliko, što je
u svojoj lakoumnosti mislio, da može
biti nešto ozbiljno, gdje se pojavi
njegov prijatelj. Kriv je u toliko, što
nije znao razlikovati nezaboravljene
teferiće na Grudi i lukulijanske gozbe
na Pilama od ozbiljnog momenta,
koji ih je ovaj put na Grudi
okupio.

Nazivljemo dogođaje na Grudi
komedijom, jer tako svijet zove igru,
gdje se pojavi karnevo i..... jer
se bojimo nazvati je pravim imenom.
Je.li baš komedija, kad se nađe čo-
vjek, koji na imendan Nj. Vel. drži
govor ne u pohvalu Prejasnog Vla-
dara, nego da pred Konavljanima na-
niže svoje tobožnje zasluge za Ko-
navle? Je li komedija, kad toj ko-
mediji asistuje vojništvo? Je li ko-
medija, kad se izborna agitacija hoće
da prekrije slavom Nj. Vel.? Je li
komedija, kad učesnici te slave dvo-
ličnim aluzijama hoće da prikažu sebe
kao osobe povjerenja Nj. Veličanstva ?

Htjeli bismo naći isprike, ali eto
zaludu je tražimo. Priznali smo Va-
rešaninu, da nije htio da sve ovako
bude, priznali bismo i to da je dobar
čovjek, ali to sve ne ispričava ovo
lakoumlje. Ako nije sam znao, nje-
gova je dužnost bila popitati se, smije
li to učiniti; ako ga je ljubav kao
osobu zaslijepila, on je imao obavi-
jesti se, ko je taj Crnica. Mogao je:
arhivi policije imadu što da mu pri-
povjede, a mogao se je izvjestiti i kod
odbora za jubilarnu procesiju . . . .

 

Dubrovnik, 21. kolovoza 1908.

Onomadne je ,, Hrvatska“ osvrčući se na
članak Dr. Pera Čingrije pisala o Dr. Peru
Čingriji na način, koji ne samo pokazuje
nepoznavanje lokalnih prilika, već i to, da
se s te strane ne prati politička borba u Dal-
maciji i njezine faze onom pomnjom, kakvu
bi trebalo očekivati od stranke, koja sanja
da će okupiti cijeli narod, ne pazeći da je
takova opća stranka pravi nesmisaa.

»Hrvatsku“ je pak natkrilila , Hrvatska -

Sloboda“ pa svojim čitateljima priča među

ostalim i o proklestvu, što je Miho Klaić
tobože ostavio svom sinu, ako bude poradio
o sjedinjenju.

To se zove ludovat. Oni bi frebali da
znadu, da je ,Narodna Stranka“ u Dalma-
ciji nastala pod lozinkom aneksije. Ako
ne će drugoga svjedočanstva, eno im sa-
moga imena autonomaške stranke, gdje se
zrcali biće borbe nazad više od pedeset go-
dina, pa sve do najnovijega vremena, u ko-
jim je Miho Klaić uz druge vodio odlučnu
riječ. Ako je bilo doba, kad ,,narodna stran-
ka“ nije htjela, da se iznosi u saboru adresa
za sjedinjenje, to je bilo u doba, kad je
pravaštvo bilo razrovalo narod, te ga dovelo
svojim sektarstvom do toga, da je svaka
ozbiljna akcija za sjedinjenje bila nemoguća.

firoatska borba.

»Pokret“ 17. o. mj. donio je bio dva
članka pod naslovom : ,Kako se prave ve-
leizdajnici“ i ,U potrazi za veleizdajnicima“.
U člancima se je dokazivalo, kako je sva
velikosrbska propaganda djelo Wekerlea i
Raucha, te kako vlada sama hoće, da stvori
veleizdajnike. Članci su bili jaki u dokazima
i grdno teretili i tako opterećenu Rauchovu
vladu.

Državna cenzura nije zaplijenila list.
Članci su pobudili pozornost u javnosti, pa
ih je preštampao ,Obzor“. Dan je prošao od
toga, a servus-društvo sastalo se, do vijeća
kako će se oprati od ,,Pokretovih“ optužaba.
Težak je taj posao bio pa kad vidiše, da se
baš nikako ne mogu oprati, odlučiše se na
osvetu. Nek se zatvore odgovorni urednici
»Pokreta“ i ,Obzora“. I odmah je želja
Rauchove družine bila ispunjena. Najprije
zatvoriše Veljka Tomića, odgovornog ured-
nika ,Pokreta“, a zatim pozva sudac istra-
žitelj Ivana Grškovića, odgovornog urednika
»Obzora“, presluša ga i ne pusti ga više
kući, nego ga tisnu u zatvor.

Zašto zatvoriše ta dva čovjeka? Bunili
su, rekoše im, narod s onakim pisanjem.

 

=== uzzmmuu———m—————

J. Pasztor: Majku.

Naglo se je odjenula. Pozovnula je so-
baricu, te joj reče jedva suspregnutim uzbuđe-
njem, da će za nekoliko sati izaći. Ako
njezin muž kući dođe, neka mu reće, da će
se povratiti u 10 sati i neka mu donese na
stol večeru.

Ona poleti niza stube i prispije na ulicu.
Bilo je kasno u večer. Kiša je silno sipila,
tijelo joj se treslo od zime, a ona opazi, da
je kod kuće ostavila svoj kišobran, ali ipak
se nije natrag povratila, već pojuri brzim,
pospješnim korakom kroz ulicu na glavni
put. Odjelo, lice, ruke bile su joj mokre.
Opazi kočiju, htjede u nju, ali se sjeti, da
nema kod sebe ni novčića. Pohiti dakle na-

prijed, što je brže mogla. Tamo, amo srela

Žena reče tihim, od umora slabim
glasom :

»Jeli odvjetnik kod kuće“

»Milostiva je sama kod kuće, ali će i
gospodin skoro doći“,

»Ja ću ga počekati“, reče žena i stupi
u predsoblje.

U tom se času otvore vrata, koja su
su se nalazila naprama ulezu.' Na vratima
se pojavi gospođa, obučena u lakom elegan-
tnom, plavom odijelu, a sjaj, koji je pro-
strujio kroz vrata sobe nenadno se razlije
po stasu prepadene i umorene žene, koja je
u predsobju stajala. 2

Mlada odvjetnikova žena pogleda za-
čuđeno ženu, .koja je pred njom stajala.
Sobarica zatvori vrata predsoblja i izađe.
Domačica nijemo pokaže u rasvijetljenu sobu,
a& druga stupi u sobu. Ons stane i kada su
jedna drugoj u oči pogledale, reće hinjenim
mirnim glasom :

»Ja sam došla radi mog djeteta“.
Moj ga je maž odveo iz grada“, od-

Obećao, da 6 mojeg sina odgojiti ars
gradu, da bude u mojoj blizini 1“

Žena hladno odgovori:
»Io je stvar mog muža. Mene se ne
tiće, što on radi od djeteta !“

Majka se uspravi : oštro, puna gnjeva
pogleda u oči druge i prebacivajući poviče :
»Dakle. Vi prezirete moje dijete !“

Druga odgovori uvrijeđeno :

»Kako mi možete prebacivati ? Ja sam
" izvršila svoju dužnost napram sinu mog
muža. Osjećaja mi nemožete navrnuti“.

Netko pozvoni na vratima predsoblja.
Muž se je kući povratio. Velikom zapanje-
nošću ustavi se na stubama, prije nego li
je ušao u sobu. Namigne svojoj ženi, a ova
izađe iz sobe

Žena pogleda čovjeka u oši. Hladno ga

upita :
Gdje je moje dijete ?“
Čovjek“. se osjeti neugodno dirnut. Uz-
buđeno odgovori :
»Ja sam ga odveo. Ja ću ga odgojiti
u Igla“.
»Milostivi čovječe“, poviče žena žestoko,