a o 4 i REČENA pe EEE s SPE e NSO EE Strana 2. »CRVENA HRVATSKA“ Broj 68. Moji mili Konaoljani: Na 18. augusta o.g., imendan Nj. Vel. vojni zapovjednik Dalmacije Nj. Pr. F.Z.M. Varešanin okupio vojsku na Grudu i pozvao kamo. Crnicu da im služi misu. On im je držao sve- - čanu propovijed. Iza nje bila je bo- gata sofra, tu su uz oficire bili Cr- nica i neki Konavljani. Nazdravilo se caru, pucali topovi i šampanjac i tako u vonju baruta i vina inaugurirala iz- borna kampanja za po milosti Vare- šaninovoj počasnog feldkurata mon- signora dum Joza Crnicu. FZM. Varešanin, kad smo mu predbacili, da se bavi politikom, i upotrebljava svoj položaj da pomogne Crnicama, dao je razglasivati da to nije istina. Ali nije prošla ni puna go dina od toga doba, a mi eto vidimo, gdje taj isti gospodin upotrebljava prvu prigodu, da odvrati milo za drago čovjeku, koji mu se laskanjem prilijepio kao vrag čovjeku oko duše. Je li bilo potreba Varešaninu či- niti ove komedije na Grudi? Ne, mi smo dapače uvjereni, da to nije bila ni namjera njegova. On je samo htio dostojno proslaviti šezdesetgodišnjicu nastupa na prijestolje vrhovnog voj- skovođe. Ako se iz toga izvrglo sve ovo, kriv je samo u toliko, što je u svojoj lakoumnosti mislio, da može biti nešto ozbiljno, gdje se pojavi njegov prijatelj. Kriv je u toliko, što nije znao razlikovati nezaboravljene teferiće na Grudi i lukulijanske gozbe na Pilama od ozbiljnog momenta, koji ih je ovaj put na Grudi okupio. Nazivljemo dogođaje na Grudi komedijom, jer tako svijet zove igru, gdje se pojavi karnevo i..... jer se bojimo nazvati je pravim imenom. Je.li baš komedija, kad se nađe čo- vjek, koji na imendan Nj. Vel. drži govor ne u pohvalu Prejasnog Vla- dara, nego da pred Konavljanima na- niže svoje tobožnje zasluge za Ko- navle? Je li komedija, kad toj ko- mediji asistuje vojništvo? Je li ko- medija, kad se izborna agitacija hoće da prekrije slavom Nj. Vel.? Je li komedija, kad učesnici te slave dvo- ličnim aluzijama hoće da prikažu sebe kao osobe povjerenja Nj. Veličanstva ? Htjeli bismo naći isprike, ali eto zaludu je tražimo. Priznali smo Va- rešaninu, da nije htio da sve ovako bude, priznali bismo i to da je dobar čovjek, ali to sve ne ispričava ovo lakoumlje. Ako nije sam znao, nje- gova je dužnost bila popitati se, smije li to učiniti; ako ga je ljubav kao osobu zaslijepila, on je imao obavi- jesti se, ko je taj Crnica. Mogao je: arhivi policije imadu što da mu pri- povjede, a mogao se je izvjestiti i kod odbora za jubilarnu procesiju . . . . Dubrovnik, 21. kolovoza 1908. Onomadne je ,, Hrvatska“ osvrčući se na članak Dr. Pera Čingrije pisala o Dr. Peru Čingriji na način, koji ne samo pokazuje nepoznavanje lokalnih prilika, već i to, da se s te strane ne prati politička borba u Dal- maciji i njezine faze onom pomnjom, kakvu bi trebalo očekivati od stranke, koja sanja da će okupiti cijeli narod, ne pazeći da je takova opća stranka pravi nesmisaa. »Hrvatsku“ je pak natkrilila , Hrvatska - Sloboda“ pa svojim čitateljima priča među ostalim i o proklestvu, što je Miho Klaić tobože ostavio svom sinu, ako bude poradio o sjedinjenju. To se zove ludovat. Oni bi frebali da znadu, da je ,Narodna Stranka“ u Dalma- ciji nastala pod lozinkom aneksije. Ako ne će drugoga svjedočanstva, eno im sa- moga imena autonomaške stranke, gdje se zrcali biće borbe nazad više od pedeset go- dina, pa sve do najnovijega vremena, u ko- jim je Miho Klaić uz druge vodio odlučnu riječ. Ako je bilo doba, kad ,,narodna stran- ka“ nije htjela, da se iznosi u saboru adresa za sjedinjenje, to je bilo u doba, kad je pravaštvo bilo razrovalo narod, te ga dovelo svojim sektarstvom do toga, da je svaka ozbiljna akcija za sjedinjenje bila nemoguća. firoatska borba. »Pokret“ 17. o. mj. donio je bio dva članka pod naslovom : ,Kako se prave ve- leizdajnici“ i ,U potrazi za veleizdajnicima“. U člancima se je dokazivalo, kako je sva velikosrbska propaganda djelo Wekerlea i Raucha, te kako vlada sama hoće, da stvori veleizdajnike. Članci su bili jaki u dokazima i grdno teretili i tako opterećenu Rauchovu vladu. Državna cenzura nije zaplijenila list. Članci su pobudili pozornost u javnosti, pa ih je preštampao ,Obzor“. Dan je prošao od toga, a servus-društvo sastalo se, do vijeća kako će se oprati od ,,Pokretovih“ optužaba. Težak je taj posao bio pa kad vidiše, da se baš nikako ne mogu oprati, odlučiše se na osvetu. Nek se zatvore odgovorni urednici »Pokreta“ i ,Obzora“. I odmah je želja Rauchove družine bila ispunjena. Najprije zatvoriše Veljka Tomića, odgovornog ured- nika ,Pokreta“, a zatim pozva sudac istra- žitelj Ivana Grškovića, odgovornog urednika »Obzora“, presluša ga i ne pusti ga više kući, nego ga tisnu u zatvor. Zašto zatvoriše ta dva čovjeka? Bunili su, rekoše im, narod s onakim pisanjem. === uzzmmuu———m————— J. Pasztor: Majku. Naglo se je odjenula. Pozovnula je so- baricu, te joj reče jedva suspregnutim uzbuđe- njem, da će za nekoliko sati izaći. Ako njezin muž kući dođe, neka mu reće, da će se povratiti u 10 sati i neka mu donese na stol večeru. Ona poleti niza stube i prispije na ulicu. Bilo je kasno u večer. Kiša je silno sipila, tijelo joj se treslo od zime, a ona opazi, da je kod kuće ostavila svoj kišobran, ali ipak se nije natrag povratila, već pojuri brzim, pospješnim korakom kroz ulicu na glavni put. Odjelo, lice, ruke bile su joj mokre. Opazi kočiju, htjede u nju, ali se sjeti, da nema kod sebe ni novčića. Pohiti dakle na- prijed, što je brže mogla. Tamo, amo srela Žena reče tihim, od umora slabim glasom : »Jeli odvjetnik kod kuće“ »Milostiva je sama kod kuće, ali će i gospodin skoro doći“, »Ja ću ga počekati“, reče žena i stupi u predsoblje. U tom se času otvore vrata, koja su su se nalazila naprama ulezu.' Na vratima se pojavi gospođa, obučena u lakom elegan- tnom, plavom odijelu, a sjaj, koji je pro- strujio kroz vrata sobe nenadno se razlije po stasu prepadene i umorene žene, koja je u predsobju stajala. 2 Mlada odvjetnikova žena pogleda za- čuđeno ženu, .koja je pred njom stajala. Sobarica zatvori vrata predsoblja i izađe. Domačica nijemo pokaže u rasvijetljenu sobu, a& druga stupi u sobu. Ons stane i kada su jedna drugoj u oči pogledale, reće hinjenim mirnim glasom : »Ja sam došla radi mog djeteta“. Moj ga je maž odveo iz grada“, od- Obećao, da 6 mojeg sina odgojiti ars gradu, da bude u mojoj blizini 1“ Žena hladno odgovori: »Io je stvar mog muža. Mene se ne tiće, što on radi od djeteta !“ Majka se uspravi : oštro, puna gnjeva pogleda u oči druge i prebacivajući poviče : »Dakle. Vi prezirete moje dijete !“ Druga odgovori uvrijeđeno : »Kako mi možete prebacivati ? Ja sam " izvršila svoju dužnost napram sinu mog muža. Osjećaja mi nemožete navrnuti“. Netko pozvoni na vratima predsoblja. Muž se je kući povratio. Velikom zapanje- nošću ustavi se na stubama, prije nego li je ušao u sobu. Namigne svojoj ženi, a ova izađe iz sobe Žena pogleda čovjeka u oši. Hladno ga upita : Gdje je moje dijete ?“ Čovjek“. se osjeti neugodno dirnut. Uz- buđeno odgovori : »Ja sam ga odveo. Ja ću ga odgojiti u Igla“. »Milostivi čovječe“, poviče žena žestoko,