Strana 2. »CRVENA HRVATSKA“ Broj 70. dama su ostavili tu ,,slavu“. Predstojnik pravosuđa iz doba narodne vlade Badaj napisao je u »Pokretu“ članak o veleizdajničkoj aferi. On među ostalim spominje, kako ni u Pešti ni u Beču nijesu htjeli na temelju podataka, što ih Nastić pruža zavesti istragu zbog veleizdaje, već su Hrvatskoj ostavili tu slavu, da Nastića izvedu kao krunskog svjedoka u parnici proti časti i slobodi građana. U malo riječi tu je karakterizo- vana uloga, koju danas Hrvatska ima u monarhiji. Česa se u Beču stide, to prepuste Hrvatskoj, a u Hrvatskoj nađe se uvijek ljudi, koji će to preuzeti. Košutić, Accurti i svi ti ostali ,neporočni“ službenici Hr- vatske za to su tu, da primaju na- putke'iz Beča i Pešte, neka veće *ruglo pane na našu zemlju i neka nas kompromituju pred civilizovanim svijetom. To je pouka, koju nam daje Na- stićeva afera. Vrata tamnice otvaraju se i zatvaraju, kazao je nedavno »Pokret“, pa će i današnji , veleiz- dajnici“ ostaviti jednom i uze; taj slavljeni Nastić, kojega sada prati policija na svakom koraku, kojega riječ je dosta, da čovjeku otmu slo- bodu, propasti će u tminu, iz koje ga je ruka dispozicijonog fonda za čas izvukla. Sve će proći, i mnogo će se zaboraviti, ali ljaga će ostati na Hrvatskoj, da je ona zemlja ve- leizdajničkih procesa, gdje brat brata u tamnicu tura. Kazat će: spomenuti suci čine džarskom eksponentu Rauchu. Ovo je potonje istina, ali to one hrvatske suce, koji se toliko ističu u ovoj aferi, ne opravdava. Tužba je došla, tužio je Rauch, ali i suci imadu, t. j. imali .bi imati barem onoliko dostojanstva, koliko je potreba da sačuvaju ugled zemlje pred stranim svijetom. A mi kad čitamo izjave Accurti, ne znamo, ko je gori: on ili njegov svjedok Nastić; kad vidimo, gdje se zatvaraju desno i lijevo seljaci, kod kojih je svaka veleizdaja a priori po zdravom razumu isključena, a sudbeni dvor ta uapšenja odobrava, jer je tobože dokazano ono, što treba stoprv do- kazati, tad moramo primijeniti Hr- vatskoj riječi: Ima u Danskoj gnjileži. Ona zaudara iz daleka, okolni svijet bježi od nje, a samo u nas ima ljudi, koji u njoj uživaju. Eto ti Franka, koji se u tom blatu valja s užitkom nečiste životinje, a okolo njega se okupili njegovi opojeni ,sla- vom“, što nam je iz Beča i Pešte namijeniše. Hrvatsko narodno vijeće. Misao da se ostvari hrvatsko narodno vijeće, dobiva sve to više pristaša. 'Takovo vijeće imadu Česi i Poljaci. To je. zapravo jedna vrst narodnog sabora, koji se svake godine, ili kad to prilike zahtijevaju sastaje, da vijeća o onim potrebama domovine, koje mogu da okupe sve narodne sinove, svih stranaka i mišljenja, na zajedničan rad. Pitanje službenog jezika u Dalmaciji, pripoznanja nauka svršenih na zagrebačkom sveučilištu, madđžarske zastave i škola u Hr- vatskoj, namještenja Hrvata na željeznice, glagolice, svetojeronimskog zavoda, obrane ževnog spora, umjetničkog spora i mnoga slična pitanja: svim tim bi se narodno. vi- jeće imalo zabaviti, u svim tim pitanjima svi mi imamo jednaku konačnu misao. Koliko je pako pitanja, raspra, nenadano se postavilo pred našu javnost, a mi .nijesmo znali, koje stajalište da uzmemo? Koliko ne- shvaćanja, koliko pomutnje i proturječja ši- rilo je naše novinstvo o pitanjima, koja su u našem interesu tražila, da budemo složna mišljenja ? Pa s kolikim neshvaćanjem piše «se kod nas o Istri, Bosni i Hrvatskoj i obratno. Svemu bi tome doskočilo narodno vijeće. Ono bi dalo pravac i javnosti i no- vinstvu u nekim pitanjima. Na vijeću bi Dalmatinac izviješćivo o Dalmaciji, Hrvat o Hrvatskoj, Istranin o Istri i t. d. i nestalo bi tad onog grdnog neznanja, koje se ne rijedko zamjećuje kod novina i javnosti je- dnog kraja prema drugom. Pitanje nastaje ko da sačinjava ovo na- rodno vijeće, hoće li ono biti za Hrvate i Srbe, te za koje zemlje, da ono vrijedi ? Na ta pitanja nije lako odgovoriti. Oni će naj- više muke zadati ostvarenju ove lijepe za- misli. To nas ipak ne smije tako prestrašiti, pa da od svega odustanemo. Svaka se za- preka može svladati. Treba samo strančar- stvo i tjesnogrudnost ostaviti kući, a pred sobom imati više narodne, a ne stranačke interese. Neki misle, da bi samo narodni zastu- pnici imali pristup u ,,Narodno vijeće“. I mi bi smo bili zato, kad bi svi sadanji na- rodni zastupnici bili pravi odabranici naro- da. Ali o tome nije ni govora, dok se kod nas za sve sabore ne ustanovi opće pravo glasa. Tad istom će barem donekle pobije- diti na izborima narodna volja, a do sada je često pobjeđivala samovolja i pritisak vlade ili pojedinih mogućnika. Pa da pravo rečemo, prilike naredne zastupnike priuče govorancijama, koje imaju često prosto obi- lježje kortešacije, dok postaju klimavi za duboko razmišljanje. A nami ne trebaju li- jepo izglađeni govori, nego provagani raz- govori, u kojim se zrcali dobro poznavanje , svoje držanstvo, krivnja je na ma- jezika, sjedinjenja Dalmacije, sokolstva, knji- narodnih potreba. Za to smo mnenja, da bi iii iii iS NSS L Laeler: Mladenački sni. Mali grad svečano se zaodjeo, da do- čeka svog slavnog sina. Posebnim ;je vla- kom imao prispjeti iz Pariza T. Matthien- Gaillon, ministar unutarnjih posala. Kolodvor inače melankoličan u bijeloj prašini, kojom ga bogato snabjeo sjevero- zapadnjak, bio je okićen krasnim vijencima i izgledao ne loše. General kao što i pre- fekt zauzeli su mjesto kraj urednika lista, koji se je danas njima iznimno priključio. Predstojnik stanice, stisnut u svom ženidbe- nom fraku i nakičen bezprijekorno bijelom ogrlicom , imao je isto onako. nesretno lice, kao nekoč, kada je pred majkom Enfrozine rekao, da je ljubi. Načelnik, pristavi i vijeć- mici stajahu na svečanom okupu, a željezni- čari svi u nedjelnom odjelu, žurili su se, da još zadnji čas odstrane kable, koji su stajali jedne i s druge strane perona. " uniformu lakim, udobnim odjelo; se bijeli dim; a vlak iznimno stane, da iskrca ministra i njegova tajnika. Prefekt kao što i zapovjednik držali su kratki govor, a predstojnik je stanice nešto tepajuć izgovorio. Pred vratima zaori voj- nička zapovjed, a sunce se opet odsijevalo u 50 oštrica, koje su ujednom bile istrgnute iz korica. Dvije krasne predstojnikove kćeri »Gospođe sa željenice“, kako su ih u mjestu nazivali, otvore usprkos očevoj zabrani pro- zor i glasno se nasmiju, kada se je jedan vijenac otrgao i pao uprav na čelo grad- skog tajnika, koji je uz glasan povik na stranu skočio. Šetnje kroz stari provencalski grad, doček na Mairi, podjelba nekoliko zasluže- nih križeva, posveta nove škole, bio je ju- tarnji program; i napokon mogao je mini- star umoran poći svom starom prijatelju iz mlađenačke dobe Dr. 'Terrigru, da objeduje, da se odmori, pošto se je u večer u ,,Cafč do la Republique“ imao obdržati banket. Gospodin ministar je zamijenio svoju m, a 2 su prijatelja objedivala .sama u pradjedovakoj taka, a jedan drugom nazdravljahu co- gnacom, kog je doktor donio ministru u čast iz svoje stare pivnice. Bio je sretan i ujedno ohol, da može počastiti tako odličnu osobu,* i nije se umorio, naslađivat se mladenačkim uspomenama, pitajuć svaki čas: »A Marinettor ...... spominješ li se još vražje djevojke ? E! A Bosnia, plavka, a nad svim Izabela? U nju si bio posve zaljubljen, gospodine ministre ....,. .“ T. Matthien-Gaillon se smijao, Bilo mu je ugodno raspravljati o napola zaboravlje- nim zgodama. I od sitnih zgoda u rodnom gradu prijede govor na Pariz, gdje su obo- jica stanovali u istoj kući; spominjali su svoje vjerenice, svoje drugove. Večina od pjih je bila već pred zemljom. Jedni isčezli, o O e mita nomada to ministar nenadano : »Sto je od obiju kćeri drogiera Corda- bela? Živu li još?“ Liječnik se nasmije :: nijesi ih zaboravio! Dakako živu — oh, sretna li vremana kad smo stu: pali za njihovim stopama — Valentine je tuči g piči dO