Strana 2. ,CRVENA HRVATSKA“ Broj 73. __ Strana 2.0000 _\SUEYETSOESSnDOD DD Pred skupštinu ..rvatske stranke“. U ponedjenik je u Spljetu skup- ština ,hrvatske stranke“. Da je to čas odlučan po stranku, o tomu su svi na čistu, i baš za to se kombi- nira na sve strane, što će se dogo- diti i hoće li stranka * prekurtarisati ovu krizu. Kod prosuđivanja ovog pitanja treba držati dobro na pameti jedno: kadgod se je u ovo kratko doba svoga opstanka stranka iskazala kao ta- kova, njezino je djelovanje naišlo na općenito priznanje i to ne samo u vlastitom taboru, već i kod samih protivnika. Spominjemo samo riječku resoluciju i zadarski ugovor — djela, koja su kao ugaono kamenje u hr- vatskom preokretu. Tim je ,hrvatska stranka“ dala smjer ne samo dal- matinskoj politici već i radu stra- naka u Zagrebu, i pomogla dokraj- čati ono grubo razdoblje u hrvatskoj povjesti, gdje se narodnu misao gu- šilo sitničarskim kavganjem o pro- grame i fantastična carstva. Istup stranke kao takove nije da- kle uzrok rasulu njezinu, već rad pojedinaca, koji nijesu htjeli u duhu stranke raditi na mjestima, na koja ih je stranka postavila. To je dovelo do reakcije, i ta se pokazala u pr- vom redu kod izbornika, koji su bili ogorčeni, da rad nekih prvaka nije odgovarao onomu, što su se oni od njih nadali. Ta nedosljednost davala je povoda navalama protivnika, za koje su izbornici osjećali da su do- nekle opravdani. T& oni su vidjeli među samim zastupnicima ljude, koji nijesu nigda bili oduševljeni za novi politički smjer, i koji to nijesu ni tajili,j već su i naprijed djelovali onako, kako da god. 1905. nije bilo. Pristupile su tomu lokalne borbe, .koje su dovele do toga, da su se hotimice od samih naših ljudi slali u Beč ljudi stranci neprijatni. To je dosta doprinijelo, da se je u kraje- vima, koji nijesu bili upleteni u tu borbu, izgubilo vjeru u stranku, a posljedice eto vidimo. Zloje poglavito dakleu tomu, što se pojedinci nijesu znali podvrći stranci, pa ako se hoće stranku uskrisiti, tu treba staviti polugu. Nama ne služi mijenjati ni programa ni pravca, nego naći ljudi, koji će htjeti u nji- hovu duhu raditi. : To je prvo, & drugo što nam treba to je vodstvo, kojemu lokalni obziri ne će svrnuti sa opće koristi. Nema se voditi ni spljetska ni šiben- ska ni zadarska ni dubrovačka ni Domaće vijesti. Kako rade u Hrvatskoj učiteljice. Minulog mjeseca obdršavala je u Zag- rebu ,Udruga učiteljica“ svoju X glavnu skupštinu. Zaslužuje de iznesemo neke zak- ljučke te skupštine, jer ćemo iz njih lako razabrati, kako učiteljice iz banovine bolje shvačaju svoj poziv, nego mnoge naše, koje misle, da vas njihov rad počimlje i svršava u školi. Na skupštini se je zaključilo, da se za one škole — gdje djeca radi prevelike da- lečine ne mogu na podne poći kući, nego ostaju u školi i zadovoljavaju se s komadom hljeba i hladne hrane, koje sobom donesu — nabave ,škrinje za kuhanje“. Učiteljice će u tim škrinjama brzo pripraviti djeci topli ručak, koji je veoma potrebit za još neraz- vite osobe, a osobito u zimsko doba. Udruga je zaključila, da njezine članice drže , obiteljske večeri“. Još je važniji za- ključak, da se drže predavanja za služinčad i one osobe, koje nijesu imale sreću, da se u školi izobraze. Udruga ima u Zagrebu svoj dom, svoje kulturno i djelatno središte, koje na više polja djeluje. Sad će se ono proširiti ustro- jenjem ,,koljevka i skrovišta“, naime mjesto u koje će se primati dojenčad siromašnih i napuštenih žena, te djeca onih roditelja, koja kad svrši škola, ne nalaze. koga kući, ko bi se postarao za njihov odgoj, nego su prepuštena ulici. Zaključilo se je reformisati organ udruge, list ,,Domaće Ognjište“. List će se unapri- jed manje baviti beletristikom, a više nau- čnim, kulturnim i socialnim pitanjima. Rad banovinskih učiteljica morao bi naći i kod naših odijeka. Istina je, da je školski sistem osakatio naše učiteljstvo, ali baš za to treba, da žrtve tog sistema započmu reformni po- kret, a tim će prisiliti, da se i sistom u školi prema današnjim potrebama promijeni. Škola nam mora stvarati dobre domaćice i majke, a to ime zaista no zaslužuju one, kojih sva sposobnost sastoji u čitanju, pisa- nju i trošenju u krpice i svile. Akademičari omigranti. Najozbiljnije se upozoruju pravnici prve i druge godine, koji još nisu poslali doku- menia i biljega za prvi i drugi državni is- pit, neka to smjesta učine, jer se približuje zadnji rok za riješavanje molbi. Pošto je to u interesu svakoga pojedinoga, nadamo se, da će se svaki smjesta odazvati. Dokumenta iz Beča i Praga već su predana. Sve neka se šalje na adresu Ivo Miki- nac, Zagreb, Gundulićeva ul. 29. Pred 60 godina | sad. U ponedjenik se je ispunilo 60 godina što je ban Jelačić pozvao svoj narod u rat na Madžare. A već na 11. rujna vojska je Jelačića bana počela prelaziti Dravu. Što je tad dovelo do rata između Madžara i Hr- vata, svjedoči nam proglas Jelačića bana na se brod, koji će uznemirivati hrvatsko pri- morje i druga oružana lađa plovi po Du- navu rušeć i razarajuć sela i kuće bez cijelji. Čete pokretne madžarske narodne straže prelaze preko granice, te dolaze u zemlju podležeću banskoj oblasti, — da, najžešći rat bukti n Banatu, pa da se skraj- nje pokuša, šilju se madžarski emisari u Bosnu, koji bune i podižu tamošnji narod“. Ne događa li :se i sad isto. Ne ruše li i sad ,zaslijepljeni sinovi naše domovine mir“? A ne bane li i sad madžarski emi- sari po Slavoniji, po Hrvatskoj, po Bosni ? 'T& što su drugo Nastići, Bresnitzi, Argusi, servus-društvo, Čanci i sva ostala nečasna družina, koja muti i izazivlje, koja kroji i stvara urote, koja otimlje narodni novac, kleveće i potkopa. Povraćaju se minule kašnje. Kako se upravlja narodnim novcem. Ovih je dana ,Pokret“ iznio pred jav- nost jednu novu preljavštinu servus-društva, koja nam daje žalosni dokaz, kako današnji gromovniei u Hrvatskoj plijene zemaljsku blagajnu, dakle narodni novac. Stvar sastoji u ovome: Vladin podvornik nosi svakoga dana novine, koje se plaćaju iz zemaljske blagajne, podbanu Cernkoviću kući. Na 3 o. mj. podvornik je okasnio izvršiti svoju službu. Podban neustrpljiv, nije čekao na novine, nego sio u kočiju i odvezo se na svoj vinograd, sat daleko od Zagreba. Od tamo je telefonirao, da mu se po jednom trhonoši pošalju novine, i želja mu je bila odmah izvršena. Kad mu je trhonoša donio novine, podban, koji na godinu ima preko 20,000 kr. plate, mjeste, da iz svog džepa plati trhonoši trud, predao mu je svoju posjetnicu i poslao ga, da pođe na ravna- teljstvo pomoćnih ureda, gdje da će mu se isplatiti trud. Svakome se nameće pitanje, kako to, da se privatni trošci, dapaće luksusi, jednog činovnika i to podbana isplaćuju iz zemalj- ske blagajne! Nije li ;tako radio i bivši talijanski ministar Nasi, koji je naređivao .- da se i slike svoje žene plaćaju iz državne blagajne. Dakle i mi imamo svog hrvatskog Nasi, dapače više od jednoga, jer svo servus- društvo ne radi drugčije, nego li podban Cernković. Ban Rauch se naplačuje iz ze- maljske blagajne za svoje putne troškove: za svaki kilometar, koji prevali na svom automobilu po 1 krunu. Podban Cernković " daje svom sinu štipendij od 1600 kr. i na- ređuje, da se novac ima njemu predati. Predstojnik za nastavu Mixić ide na naučno (?) putovanje na račun zemlje, a predstojnik za sudstvo Aranicki prima štipendij za sina u sveučilištu, u kojem on nije ni upisan. I ovo su prljavštine, za koje javnošt zna, a koliko će ih biti, za koje se nezna ? Jer ljudi koji su kadri narediti, da se iz zemalj- sko blagajne plaća trhonoša, koji im što donese, što nijesu sve kadri učiniti % I tako dolazimo do toga, da se privatni trošci ljudi, koji su na čelu zemlje, plačaju kao službeni. Narod će pako morat sve to svojim znojem iskupiti. Kad zemaljska blagajna presuši, kad ne bude imati odakle, da se plaćaju činovnici, tad će se nametnati na- rodu novi i teši pores, a sapomaganje jadne raje ne će pomoći, jer će na pragu kuće če- kati oružnik, da oplijeni kuća ili šivinče i štale odagna, i. iz Hrvatske Nasi nema tko, odgo- kako i ko SENT e tg 05