Strana 2.

,CRVENA HRVATSKA“

Broj 73.

__ Strana 2.0000 _\SUEYETSOESSnDOD DD

Pred skupštinu ..rvatske stranke“.

U ponedjenik je u Spljetu skup-
ština ,hrvatske stranke“. Da je to
čas odlučan po stranku, o tomu su
svi na čistu, i baš za to se kombi-
nira na sve strane, što će se dogo-
diti i hoće li stranka * prekurtarisati
ovu krizu.

Kod prosuđivanja ovog pitanja
treba držati dobro na pameti jedno:
kadgod se je u ovo kratko doba svoga
opstanka stranka iskazala kao ta-
kova, njezino je djelovanje naišlo na
općenito priznanje i to ne samo u
vlastitom taboru, već i kod samih
protivnika. Spominjemo samo riječku
resoluciju i zadarski ugovor — djela,
koja su kao ugaono kamenje u hr-
vatskom preokretu. Tim je ,hrvatska
stranka“ dala smjer ne samo dal-
matinskoj politici već i radu stra-
naka u Zagrebu, i pomogla dokraj-
čati ono grubo razdoblje u hrvatskoj
povjesti, gdje se narodnu misao gu-
šilo sitničarskim kavganjem o pro-
grame i fantastična carstva.

Istup stranke kao takove nije da-
kle uzrok rasulu njezinu, već rad
pojedinaca, koji nijesu htjeli u duhu
stranke raditi na mjestima, na koja
ih je stranka postavila. To je dovelo
do reakcije, i ta se pokazala u pr-
vom redu kod izbornika, koji su bili
ogorčeni, da rad nekih prvaka nije
odgovarao onomu, što su se oni od
njih nadali. Ta nedosljednost davala
je povoda navalama protivnika, za
koje su izbornici osjećali da su do-
nekle opravdani. T& oni su vidjeli
među samim zastupnicima ljude, koji
nijesu nigda bili oduševljeni za novi
politički smjer, i koji to nijesu ni
tajili,j već su i naprijed djelovali
onako, kako da god. 1905. nije bilo.

Pristupile su tomu lokalne borbe,

.koje su dovele do toga, da su se
hotimice od samih naših ljudi slali u
Beč ljudi stranci neprijatni. To je
dosta doprinijelo, da se je u kraje-
vima, koji nijesu bili upleteni u tu
borbu, izgubilo vjeru u stranku, a
posljedice eto vidimo.

Zloje poglavito dakleu tomu, što se
pojedinci nijesu znali podvrći stranci,
pa ako se hoće stranku uskrisiti, tu
treba staviti polugu. Nama ne služi
mijenjati ni programa ni pravca,
nego naći ljudi, koji će htjeti u nji-
hovu duhu raditi. :

To je prvo, & drugo što nam treba
to je vodstvo, kojemu lokalni obziri
ne će svrnuti sa opće koristi.
Nema se voditi ni spljetska ni šiben-
ska ni zadarska ni dubrovačka ni

Domaće vijesti.

Kako rade u Hrvatskoj učiteljice.

Minulog mjeseca obdršavala je u Zag-
rebu ,Udruga učiteljica“ svoju X glavnu
skupštinu. Zaslužuje de iznesemo neke zak-
ljučke te skupštine, jer ćemo iz njih lako
razabrati, kako učiteljice iz banovine bolje
shvačaju svoj poziv, nego mnoge naše, koje
misle, da vas njihov rad počimlje i svršava
u školi.

Na skupštini se je zaključilo, da se za
one škole — gdje djeca radi prevelike da-
lečine ne mogu na podne poći kući, nego
ostaju u školi i zadovoljavaju se s komadom
hljeba i hladne hrane, koje sobom donesu —
nabave ,škrinje za kuhanje“. Učiteljice će
u tim škrinjama brzo pripraviti djeci topli
ručak, koji je veoma potrebit za još neraz-
vite osobe, a osobito u zimsko doba.

Udruga je zaključila, da njezine članice
drže , obiteljske večeri“. Još je važniji za-
ključak, da se drže predavanja za služinčad
i one osobe, koje nijesu imale sreću, da se
u školi izobraze.

Udruga ima u Zagrebu svoj dom, svoje
kulturno i djelatno središte, koje na više
polja djeluje. Sad će se ono proširiti ustro-
jenjem ,,koljevka i skrovišta“, naime mjesto
u koje će se primati dojenčad siromašnih i
napuštenih žena, te djeca onih roditelja,
koja kad svrši škola, ne nalaze. koga kući,
ko bi se postarao za njihov odgoj, nego su
prepuštena ulici.

Zaključilo se je reformisati organ udruge,
list ,,Domaće Ognjište“. List će se unapri-
jed manje baviti beletristikom, a više nau-
čnim, kulturnim i socialnim pitanjima. Rad
banovinskih učiteljica morao bi naći i kod
naših odijeka. Istina je, da je školski sistem
osakatio naše učiteljstvo, ali baš za to treba,
da žrtve tog sistema započmu reformni po-
kret, a tim će prisiliti, da se i sistom u
školi prema današnjim potrebama promijeni.
Škola nam mora stvarati dobre domaćice i
majke, a to ime zaista no zaslužuju one,
kojih sva sposobnost sastoji u čitanju, pisa-
nju i trošenju u krpice i svile.

Akademičari omigranti.

Najozbiljnije se upozoruju pravnici prve
i druge godine, koji još nisu poslali doku-
menia i biljega za prvi i drugi državni is-
pit, neka to smjesta učine, jer se približuje
zadnji rok za riješavanje molbi. Pošto je to
u interesu svakoga pojedinoga, nadamo se,
da će se svaki smjesta odazvati. Dokumenta
iz Beča i Praga već su predana.

Sve neka se šalje na adresu Ivo Miki-
nac, Zagreb, Gundulićeva ul. 29.

Pred 60 godina | sad.

U ponedjenik se je ispunilo 60 godina
što je ban Jelačić pozvao svoj narod u rat
na Madžare. A već na 11. rujna vojska je
Jelačića bana počela prelaziti Dravu. Što je
tad dovelo do rata između Madžara i Hr-
vata, svjedoči nam proglas Jelačića bana na

se brod, koji će uznemirivati hrvatsko pri-
morje i druga oružana lađa plovi po Du-
navu rušeć i razarajuć sela i kuće bez
cijelji. Čete pokretne madžarske narodne
straže prelaze preko granice, te dolaze u
zemlju podležeću banskoj oblasti, — da,
najžešći rat bukti n Banatu, pa da se skraj-
nje pokuša, šilju se madžarski emisari u
Bosnu, koji bune i podižu tamošnji narod“.

Ne događa li :se i sad isto. Ne ruše li
i sad ,zaslijepljeni sinovi naše domovine
mir“? A ne bane li i sad madžarski emi-
sari po Slavoniji, po Hrvatskoj, po Bosni ?
'T& što su drugo Nastići, Bresnitzi, Argusi,
servus-društvo, Čanci i sva ostala nečasna
družina, koja muti i izazivlje, koja kroji i
stvara urote, koja otimlje narodni novac,
kleveće i potkopa.  Povraćaju se minule

kašnje.
Kako se upravlja narodnim novcem.

Ovih je dana ,Pokret“ iznio pred jav-
nost jednu novu preljavštinu servus-društva,
koja nam daje žalosni dokaz, kako današnji
gromovniei u Hrvatskoj plijene zemaljsku
blagajnu, dakle narodni novac. Stvar sastoji
u ovome: Vladin podvornik nosi svakoga
dana novine, koje se plaćaju iz zemaljske
blagajne, podbanu Cernkoviću kući. Na 3
o. mj. podvornik je okasnio izvršiti svoju
službu. Podban neustrpljiv, nije čekao na
novine, nego sio u kočiju i odvezo se na
svoj vinograd, sat daleko od Zagreba. Od
tamo je telefonirao, da mu se po jednom
trhonoši pošalju novine, i želja mu je bila
odmah izvršena. Kad mu je trhonoša donio
novine, podban, koji na godinu ima preko
20,000 kr. plate, mjeste, da iz svog džepa
plati trhonoši trud, predao mu je svoju
posjetnicu i poslao ga, da pođe na ravna-
teljstvo pomoćnih ureda, gdje da će mu se
isplatiti trud.

Svakome se nameće pitanje, kako to,
da se privatni trošci, dapaće luksusi, jednog
činovnika i to podbana isplaćuju iz zemalj-
ske blagajne! Nije li ;tako radio i bivši

talijanski ministar Nasi, koji je naređivao .-

da se i slike svoje žene plaćaju iz državne
blagajne. Dakle i mi imamo svog hrvatskog
Nasi, dapače više od jednoga, jer svo servus-
društvo ne radi drugčije, nego li podban
Cernković. Ban Rauch se naplačuje iz ze-
maljske blagajne za svoje putne troškove:
za svaki kilometar, koji prevali na svom
automobilu po 1 krunu. Podban Cernković
" daje svom sinu štipendij od 1600 kr. i na-
ređuje, da se novac ima njemu predati.
Predstojnik za nastavu Mixić ide na naučno (?)
putovanje na račun zemlje, a predstojnik
za sudstvo Aranicki prima štipendij za sina
u sveučilištu, u kojem on nije ni upisan.
I ovo su prljavštine, za koje javnošt zna,
a koliko će ih biti, za koje se nezna ? Jer
ljudi koji su kadri narediti, da se iz zemalj-
sko blagajne plaća trhonoša, koji im što
donese, što nijesu sve kadri učiniti % I tako
dolazimo do toga, da se privatni trošci ljudi,
koji su na čelu zemlje, plačaju kao službeni.
Narod će pako morat sve to svojim
znojem iskupiti. Kad zemaljska blagajna
presuši, kad ne bude imati odakle, da se
plaćaju činovnici, tad će se nametnati na-
rodu novi i teši pores, a sapomaganje jadne
raje ne će pomoći, jer će na pragu kuće če-
kati oružnik, da oplijeni kuća ili šivinče i
štale odagna, i.

iz
Hrvatske Nasi nema tko, odgo-
kako

i

ko

SENT e tg
05