Strana 2.

 

stoću izbora štiće, nijesu se odazvali
svome zvanju. Vašem Gospodstvu
paka, kao bivšem predsjedniku spljet-
skog izbornog odbora, najbolje je po-
znato, kako taj po meni žaljeni po-
stupak, našao je osobitog izraza u
izboru spljetskom, koji je nečuveni
unicum, gdje pripadnici jedne stranke,
u konkretnom slučaju Hrvatske, gla-
suju za osobu, koja u stranku ne
spada, protivnu politici Riječke re-
solucije, uz koju, izim malih iznimaka,
cijela stranka pristaje,  osujećujuć
tako izbor osobe resoluciji odane.
Predpostaviv sve to i vidiv da ispa-
dak skupštine stranke od 14. tek.
dokazao je, da većina prisutnih to sve
odobrava, dužnost mi nalaže da iz
Hrv. Stranke istupim, jer se ova po
mom skromnom mnijenju prometla u
nešto sve drugo od onog što je ne-
kad bila, tako da ne odgovara po-
glavitom cilju to jest, onom narodne
sloge, za koji je bila osnovana. Po-
stupajuć inače bio bi neiskren prema
narodu i prama sebi. Molim za to
V. G. da primite na znanje ovu
moju izjavu, dok se osobitim poklon-
stvom bilježim.

Dubrovnik, 15. septembra 1908.
Pero Čingrija.

 

Brzojavne vijesti.

'Skupštine se zabranjuju.

ZAGREB, 16. — Nekoliko koa-
licionih zastupnika najavilo je obdr-
žavanje skupštine u svom izbornom
kotaru. Rauchova vlada zabranila je
te skupštine. Radi ovoga širi se ne-
zadovoljstvo proti današnjoj neusta-
vnoj vladavini.

Veselje na Cetinskom dvoru.

CETINJE, 16. — Knjaginja Na-
talija porodila je sina. U narodu ve-
selje.

Hrvati na interparlamentarnoj konfereaci.

ZAGREB, 16. — Danas su otpu-
tovali zastupnici Rojc, Zagorac, Šur.
min, Tomičić, Babić Gjalski, te Hin-
ković na interparlamentarnu konfe-
rencu u Berlin. S ovim su oprovr-
guute vijesti madžarskih ljstova, da
Hrvati ne će na konferencu, jer da
se boje sjajnih govora madžarskih
izaslanika.

Otvoren: crk. prav. sabor u Karlovcima.
* KARLOVCI, 15. Danas je ovdje

otvoren  crkveno-pravoslavni sabor.
Pročit an kraljev reskript, kojim se

: CRVENA HRVATSKA“

ne potvrđuje izbor Zmejanovića za
patrijarhu, te se pozivlju zastupnici,
da u roku od tri dana izaberu no-
vog patrijarhu. Vladin je kandidat
episkop Bogdanović. Vjerojatno je,
da če on biti i izabran prema kom-
promisu između srpskih radikala i
peštanske vlade.

Domaće vijesti.

Jezično pitanje u ,riješavanju“.

Napokon je naša dobra vlada odlučila
početi riješavanjem jezičnog pitanja. Na-
mjesnik dalmatinski, gospar Niko Nardelli,
povratio se je u Zadar. Vele, da je donio
sa sobom temeljna načela, po kojim bi vlada
željela, da se riješi naše jezično pitanje.

Namjesnik je pozvao naše zastupnike
na carevinskom vijeću, da izašalju tri iza-
slanika. S tim izaslanicima držati će g. Nar-
delli pouzdano vijeće, na koje će iznijeti
»temeljna načela“ za riješenje jezičnog pi-
tanje.

Tako vijesti iz Zadra. Previše smo puta
razočarani ostali, a da bi mogli i malo nade
položiti u to riješavanje. Preveć je bilo iz-
vida, komisija, pregleda, pregovora, obećanja,
a premalo, upravo ništa stvarnih riješenja,
djela. Dalmacija je postala zemlja komisija
i riješavanja, i tako se je njeno žiteljstvo
već naučilo na tu igru austrijskih upravnika,
da nas i najznatnije vijesti o pitanjima na-
šeg narodnog i gospodarskog razvitka, koje
pokreće vlada, ostavljaju hladnina.

Znamo, da se oni gore maknu samo
kad nas trebaju. Onda saspu obećanje i iz-
nesu na površinu riješenje jezičnog pitanja,
da nas tim vežu, zaprijete nam. Do malo su
izbori, pa čim će vlada bolje za sebe ze-
mljište pripraviti, ako li ne jezičnim pita-
njem? Ali smo mi siti te komedije ; siti
igre sa starom haljinom, koju bi se htjelo
za preskupe novce prodati. Jezično pitanje
ne treba riješavati, ono je riješeno u duhu
600 hiljada hrvatskog naroda ove pokrajine.
Tko razumije takovo riješenje, onome ne
trebaju ni dogovori, ni vijeća, ni viječno
zatezanje; a tko ne će da razumije, onaj
nek se ne laća tog pitanja, da strpljivost
naroda no natjera, da prevri preko čaše.

Dalmacija će znati sama riješiti jezično
i svako drugo pitanje njena narodnog op-
stanka.

Hrvati naginju Petrogradu.

Hrvatsku ne smije pohoditi ni jedan
znamenitiji slavenski gost, a da Madžari ne
pobijesne, saspu cvijeće svoje plemenite
duše na Hrvate i njihova gosta. Poznato je
našim čitaocima kako su se Madžari uzru-
jali bili, kad je ruski general Volodimirov
proputovao Hrvatskom. U tom putovanju
čak su vidjeli u svojim bolesnim glavama
neko nastojanje da se rastepe , jedinstvena
madžarska država.“

Ovih je dana bio u Zagrebu Rus Mi-
ljukov, vođa kadetske stranke, i bivši pred-
sjednik dume. To je na Madžare djelovalo
kao praskaviča. Pobijesniše, a njihove novine
daju izražaju tom biješnjenju.

»A. Nap.“ piše da je iza Volodimirova do-
šao u pohode hrvatskoj opoziciji Miljukov.

Broj 75.

 

Pita što vođa kadeta traži u Zagrebu i zar
se misli tim prestrašiti Madžare. Očito je,
da Hrvati naginju Petrovgradu. Pa zašto
ruski car s njima ne vlada? On bi im ba-
rem dao knut. Prikara na koncu vladu ugar-
sku i bana Raucha što na ove pohode bolje
ne paze.

»Pesti Naplo“ još drskije piše. Veli da
se ruski političar Miljukov, mora u velike
zanimati za Hrvate, kad je došao u Zagreb.
Ali — nastavlja list — ako se on toliko za-
nima za Hrvate, morala bi se i vlada više
zanimati, što je cilj njegova, putovanja.

Citavu bi stranicu mogli ispuniti sličnim
pisanjem madžarskih listova. 'U svemu tom
pisanju ističe se zloba i kleveta. Boli Mad-
žare što odlični slavenski gosti dolaze u Hr-
vatsku, da tu upoznadu lažno madžarsko
viteštvo; boli ih što su ti gosti Rusi, dakle
onaj narod, koji je uz Jelačića srušio 48 go-
dine ustanak Madžura: boli ih napokon naj-
više radi toga, što se plaše ojačanja Slavena,
slavenske uzajamnosti.

Pred apostolom Vseslovanstva....

Kongres slavenskih novinara, koji se je
ovih dana držao u Ljubljani može se po-
nositi, da je na njemu bila zapečetana isto-
vjetnost naroda hrvatskog i srpskog imena,
i udareni čvrsti temelj rusko-poljskom izmi-
renju. Toga pred šest godina nije bilo. Hr-
vati i Srbi klali su se međusobno, kao naj-
gori dušmani, i vodili borbu do istrage, dok
je među Poljacima i Rusima bilo još i gore.
Poljak bi pljunuo, kad bi tko spomenuo
Ruse, a i Rus nije drugčije radio.

Kud nas je to vodilo? U narodnu pro-
past. Dok smo se klali, tuđin nam je zaja-
šio na vrat i tako nas silno pritisnuo, da i
danas i još do deset godina osjećat ćemo
teške toga poslijedice. A narodno oslobo-
đenje smo za po vijeka unatrag ostavili.
Nego se srećom promijenuše vremena. Pred
ponorom se zaustavismo, zagledasmo se i
upoznasmo, da mi ne možemo međusobno
neprijatelji biti, A posljedica je toga bila,
da smo složno navalili na pravog dušmanina,
koji je čekao na zgodan čas, da nas u po-
nor porine.

Zaslijepljenost nas je rastavila bila, a
trijeznost združila je nas Hrvate i Srbe, ona
će i izmiriti Ruse i Poljake. Da ovako pi-
šemo povoda nam daju ovi redci, koje či.
tamo u ,,Bdinosti“ od nedjele, u članku
»Iriumfi vseslovenske misli“. List piše ;

»Živo nam je pred očmi' osobito novi-
narski kongres u Dubrovniku. Pred spomeni-
kom, pred genijem i apostolom Vseslovanstva
— Gundilićem — so se razšli bratje Srbi
in Hrvatje . . . kakor Turki in kršćani; a med
Poljaki in Rusi je padalo takih, da je Gun-
dulićeva vila obupno plakala, kakor da je
na grobu vseh Slovanov !“

Da, onda se je u Dubrovniku očitovala
kao nikad slavenska pocijepanost. Ali je

, Dubrovnik znao to i okajati: iz Gundali-

ćeva grada najprvo je potekao glas o izmi-
renju Srba i Hrvata, a po onom žalostnom
danu pjesnikovo se je lice razvedrilo, jer je
sa svoje visine stotinu puta bio svjedok
vručim i iskrenim izlijevima Hrvata i Srba,
svjedok slavenskog jedinstva.

To se- je jedinstvo ove godine očitovalo
na slavenskom novinarskom kongresu u
Ljubljani, a mi želimo, da mu_u Gunduli-
ćevu gradu bude udaren pečat nepokolebive

SVE