Strana 2. stoću izbora štiće, nijesu se odazvali svome zvanju. Vašem Gospodstvu paka, kao bivšem predsjedniku spljet- skog izbornog odbora, najbolje je po- znato, kako taj po meni žaljeni po- stupak, našao je osobitog izraza u izboru spljetskom, koji je nečuveni unicum, gdje pripadnici jedne stranke, u konkretnom slučaju Hrvatske, gla- suju za osobu, koja u stranku ne spada, protivnu politici Riječke re- solucije, uz koju, izim malih iznimaka, cijela stranka pristaje, osujećujuć tako izbor osobe resoluciji odane. Predpostaviv sve to i vidiv da ispa- dak skupštine stranke od 14. tek. dokazao je, da većina prisutnih to sve odobrava, dužnost mi nalaže da iz Hrv. Stranke istupim, jer se ova po mom skromnom mnijenju prometla u nešto sve drugo od onog što je ne- kad bila, tako da ne odgovara po- glavitom cilju to jest, onom narodne sloge, za koji je bila osnovana. Po- stupajuć inače bio bi neiskren prema narodu i prama sebi. Molim za to V. G. da primite na znanje ovu moju izjavu, dok se osobitim poklon- stvom bilježim. Dubrovnik, 15. septembra 1908. Pero Čingrija. Brzojavne vijesti. 'Skupštine se zabranjuju. ZAGREB, 16. — Nekoliko koa- licionih zastupnika najavilo je obdr- žavanje skupštine u svom izbornom kotaru. Rauchova vlada zabranila je te skupštine. Radi ovoga širi se ne- zadovoljstvo proti današnjoj neusta- vnoj vladavini. Veselje na Cetinskom dvoru. CETINJE, 16. — Knjaginja Na- talija porodila je sina. U narodu ve- selje. Hrvati na interparlamentarnoj konfereaci. ZAGREB, 16. — Danas su otpu- tovali zastupnici Rojc, Zagorac, Šur. min, Tomičić, Babić Gjalski, te Hin- ković na interparlamentarnu konfe- rencu u Berlin. S ovim su oprovr- guute vijesti madžarskih ljstova, da Hrvati ne će na konferencu, jer da se boje sjajnih govora madžarskih izaslanika. Otvoren: crk. prav. sabor u Karlovcima. * KARLOVCI, 15. Danas je ovdje otvoren crkveno-pravoslavni sabor. Pročit an kraljev reskript, kojim se : CRVENA HRVATSKA“ ne potvrđuje izbor Zmejanovića za patrijarhu, te se pozivlju zastupnici, da u roku od tri dana izaberu no- vog patrijarhu. Vladin je kandidat episkop Bogdanović. Vjerojatno je, da če on biti i izabran prema kom- promisu između srpskih radikala i peštanske vlade. Domaće vijesti. Jezično pitanje u ,riješavanju“. Napokon je naša dobra vlada odlučila početi riješavanjem jezičnog pitanja. Na- mjesnik dalmatinski, gospar Niko Nardelli, povratio se je u Zadar. Vele, da je donio sa sobom temeljna načela, po kojim bi vlada željela, da se riješi naše jezično pitanje. Namjesnik je pozvao naše zastupnike na carevinskom vijeću, da izašalju tri iza- slanika. S tim izaslanicima držati će g. Nar- delli pouzdano vijeće, na koje će iznijeti »temeljna načela“ za riješenje jezičnog pi- tanje. Tako vijesti iz Zadra. Previše smo puta razočarani ostali, a da bi mogli i malo nade položiti u to riješavanje. Preveć je bilo iz- vida, komisija, pregleda, pregovora, obećanja, a premalo, upravo ništa stvarnih riješenja, djela. Dalmacija je postala zemlja komisija i riješavanja, i tako se je njeno žiteljstvo već naučilo na tu igru austrijskih upravnika, da nas i najznatnije vijesti o pitanjima na- šeg narodnog i gospodarskog razvitka, koje pokreće vlada, ostavljaju hladnina. Znamo, da se oni gore maknu samo kad nas trebaju. Onda saspu obećanje i iz- nesu na površinu riješenje jezičnog pitanja, da nas tim vežu, zaprijete nam. Do malo su izbori, pa čim će vlada bolje za sebe ze- mljište pripraviti, ako li ne jezičnim pita- njem? Ali smo mi siti te komedije ; siti igre sa starom haljinom, koju bi se htjelo za preskupe novce prodati. Jezično pitanje ne treba riješavati, ono je riješeno u duhu 600 hiljada hrvatskog naroda ove pokrajine. Tko razumije takovo riješenje, onome ne trebaju ni dogovori, ni vijeća, ni viječno zatezanje; a tko ne će da razumije, onaj nek se ne laća tog pitanja, da strpljivost naroda no natjera, da prevri preko čaše. Dalmacija će znati sama riješiti jezično i svako drugo pitanje njena narodnog op- stanka. Hrvati naginju Petrogradu. Hrvatsku ne smije pohoditi ni jedan znamenitiji slavenski gost, a da Madžari ne pobijesne, saspu cvijeće svoje plemenite duše na Hrvate i njihova gosta. Poznato je našim čitaocima kako su se Madžari uzru- jali bili, kad je ruski general Volodimirov proputovao Hrvatskom. U tom putovanju čak su vidjeli u svojim bolesnim glavama neko nastojanje da se rastepe , jedinstvena madžarska država.“ Ovih je dana bio u Zagrebu Rus Mi- ljukov, vođa kadetske stranke, i bivši pred- sjednik dume. To je na Madžare djelovalo kao praskaviča. Pobijesniše, a njihove novine daju izražaju tom biješnjenju. »A. Nap.“ piše da je iza Volodimirova do- šao u pohode hrvatskoj opoziciji Miljukov. Broj 75. Pita što vođa kadeta traži u Zagrebu i zar se misli tim prestrašiti Madžare. Očito je, da Hrvati naginju Petrovgradu. Pa zašto ruski car s njima ne vlada? On bi im ba- rem dao knut. Prikara na koncu vladu ugar- sku i bana Raucha što na ove pohode bolje ne paze. »Pesti Naplo“ još drskije piše. Veli da se ruski političar Miljukov, mora u velike zanimati za Hrvate, kad je došao u Zagreb. Ali — nastavlja list — ako se on toliko za- nima za Hrvate, morala bi se i vlada više zanimati, što je cilj njegova, putovanja. Citavu bi stranicu mogli ispuniti sličnim pisanjem madžarskih listova. 'U svemu tom pisanju ističe se zloba i kleveta. Boli Mad- žare što odlični slavenski gosti dolaze u Hr- vatsku, da tu upoznadu lažno madžarsko viteštvo; boli ih što su ti gosti Rusi, dakle onaj narod, koji je uz Jelačića srušio 48 go- dine ustanak Madžura: boli ih napokon naj- više radi toga, što se plaše ojačanja Slavena, slavenske uzajamnosti. Pred apostolom Vseslovanstva.... Kongres slavenskih novinara, koji se je ovih dana držao u Ljubljani može se po- nositi, da je na njemu bila zapečetana isto- vjetnost naroda hrvatskog i srpskog imena, i udareni čvrsti temelj rusko-poljskom izmi- renju. Toga pred šest godina nije bilo. Hr- vati i Srbi klali su se međusobno, kao naj- gori dušmani, i vodili borbu do istrage, dok je među Poljacima i Rusima bilo još i gore. Poljak bi pljunuo, kad bi tko spomenuo Ruse, a i Rus nije drugčije radio. Kud nas je to vodilo? U narodnu pro- past. Dok smo se klali, tuđin nam je zaja- šio na vrat i tako nas silno pritisnuo, da i danas i još do deset godina osjećat ćemo teške toga poslijedice. A narodno oslobo- đenje smo za po vijeka unatrag ostavili. Nego se srećom promijenuše vremena. Pred ponorom se zaustavismo, zagledasmo se i upoznasmo, da mi ne možemo međusobno neprijatelji biti, A posljedica je toga bila, da smo složno navalili na pravog dušmanina, koji je čekao na zgodan čas, da nas u po- nor porine. Zaslijepljenost nas je rastavila bila, a trijeznost združila je nas Hrvate i Srbe, ona će i izmiriti Ruse i Poljake. Da ovako pi- šemo povoda nam daju ovi redci, koje či. tamo u ,,Bdinosti“ od nedjele, u članku »Iriumfi vseslovenske misli“. List piše ; »Živo nam je pred očmi' osobito novi- narski kongres u Dubrovniku. Pred spomeni- kom, pred genijem i apostolom Vseslovanstva — Gundilićem — so se razšli bratje Srbi in Hrvatje . . . kakor Turki in kršćani; a med Poljaki in Rusi je padalo takih, da je Gun- dulićeva vila obupno plakala, kakor da je na grobu vseh Slovanov !“ Da, onda se je u Dubrovniku očitovala kao nikad slavenska pocijepanost. Ali je , Dubrovnik znao to i okajati: iz Gundali- ćeva grada najprvo je potekao glas o izmi- renju Srba i Hrvata, a po onom žalostnom danu pjesnikovo se je lice razvedrilo, jer je sa svoje visine stotinu puta bio svjedok vručim i iskrenim izlijevima Hrvata i Srba, svjedok slavenskog jedinstva. To se- je jedinstvo ove godine očitovalo na slavenskom novinarskom kongresu u Ljubljani, a mi želimo, da mu_u Gunduli- ćevu gradu bude udaren pečat nepokolebive SVE