God XVII.
U DUBROVNIKU, 26. rujna 1908.
— gzmmRammnnmoznoiomnmmnmRmJsdČStnmsnmumnmnimunie
Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik i sa Austro-Ugarsku na godinu 10 K. Za ino-
s mstvo 10 s i poštarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se
predbrojen i za došasto polugodište. ——z
izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Milorad Medini, ===
Štamparija DeGiulli i dr.
IZLAZI SVAKE SRIJEDE I SUBOTE
POJEDINI BROJ 10 PARA.
Pretplata i oglasi šalju se upravi, a dopisi uredništvu lista. Za izjave, priopćena. zahva
plaća se 40 para po retku, a sa oglase 30 para. Oglasi, koji se više puta štampaju, po P
—— godbi uz razmjeran popust. Nefrankirana pisma ne primaju se. — = m
Zašto smo istupili.
U uvodniku Narodnog lista, na
koji se je ,C. H.“ zadnji put osvr-
nula, kazano je među ostalim, da
razlozi navedeni u izjavi Dra. Pera
Čingrije i u člancima ,C. H.“ nikako
ne opravdavaju secesiju; tim manje,
nadodano je, ako se uvaži njezina
težina obzirom na eventualne teške
posljedice.
I ako smo uvjereni, da razlozi
već navedeni više nego opravdavaju
naš istup, bar za sve one koji naše
prilike i stranačke odnose poznaju,
pa po tom u prvom redu za ,N. List“,
ipak, pokle se već jednom to u su-
mnju meće, istaći ćemo malo podro-
bnije uzroke i razloge našega istupa.
Napomenuti ćemo ponovno, da je
pogrješno tumačiti naš istup sa bilo
kojim pojedinim dogođajem u stranci,
pa bilo to sa spljetskim izborima,
izborom Mihaljevića ili kojim drugim
pojedinim dogođajem
Uzrok je dublji i širi, uzrok je
pravi u duhu, koji je strankom preo-
bladao.
Da se naš istup razumije i pravo
prosudi osvrnuti se je na početak
stranke.
Hrvatska je stranka nastala iz
fuzije hrvatske narodne stranke i
dijela pravaške stranke, a na fuziju
je nagnalo uvjerenje o potrebi uje-
dinjenja svih narodnih elemenata u
svrhu narodne politike.
Veliki dogođaji 1903. približili su
te dvije stranke, oni godine 1904. su
ih priljubili, dogođaji pak 1905. sto-
pili su ih u riječkoj resoluciji. Spo-
znaja da stranačko, cijepanje škodi,
gdje je jedna misao, a mi smo tu
zajedničku misao imali, dovelo nas
do faktičnog združenja i prije, nego
li se je formalno izvelo.
Pravaše je nagonilo k narodnja-
cima realnije shvaćanje politike, ne-
rodnjake k'pravašima želja za odlučni-
+ jim političkim radom, a mnoge i bo-
jazan, da u, stranci ne prevladaju
elementi, koji su lako vladinom utje-
caju podlijegali.
: No fuzija sa pravaške strane na-
ravnije se je zbila, nego sa strane
narodnjačke. Dogmatičari sa Proda-
nom na čelu u stranku ne stupiše,
Majstrović kolebao, a Perić izašao,
tako je slijedila neka purifikacija
pravaške stranke odmah u početku.
Nije bilo tako kod narodnjaka, ovdje
se je čitava stranka u novu prelila.
A to je baš bilo ubitačno za stranku.
Taj prelijev in bloc narodnjačke
u novu stranku, uveo je u nju dvije
bolesti, kojim je i podlegla: lični jal
i vladin upliv.
Dogodilo se pak to s raspoloženja
u zemlji, koje je bilo tako, da je si-
lilo sve elemente u narodnoj stranci
da stupe u novu. Lica, koja se nijesu
zanosila za novom strankom, osjećahu
da bi se kao pojedinci, izvan stranke
izgubila, pa tako neki stupiše i preko
volje; s druge strane opet radi ob-
zira tobožnje zgodnosti i iz straha
da ne istupe kao grupa, da novoj
stranci ne dadu neprilika, bjehu pri-
mljeni preko volje.
Uljegoše tako u stranku neki,
kojih osobno raspoloženje prama poje-
dinim viđenijim ličnostima u stranci,
bješe zaraženo mržnjom. To je brzo
na vidik pomolilo. Dosta je u tom
pogledu spomenuti raspoloženje ne-
kih stranačkih pristaša iz Spljeta
prama Dr. Trumbiću i onim, za koje
su držali da su bliže "Trumbića.
To neraspoloženje stvaralo je u stranci
upravo apsurdne odnošaje, i vidjelo
se, što se nikad do tada vidjelo nije,
da se ljudi, pripadnici iste stranke,
u tobožnjim organima iste stranke
potkapaju, kako rijetko i protivnik
stranačkog protivnika napada. Upravo
do sablazni. Ne treba ni spomenuti,
da je to demoralizatorno i ubitačno
djelovalo na stranku.
Paralelno sa tim zaraznim radom,
išao je i rad onih elemenata u stranci
koji se za narodnu politiku nikad-
ne zagrijaše, elemenata koji načelno
stranci pripadali nijesu. Oni stupiše
u stranku, ali se s njom ne stopiše.
Rad njihov pa i njihov uspjeh ola-
kočivale su nutarnje razmirice, tioaog
raspoloženja.
Posljedice tih abnormalnih prilika
u stranci opažale su se pri svakom
njezinom koraku. I svi smo ih opa-
žali, i mi u Dubrovniku, i oni u Zadru
oko , Narodnog Lista“, i svi rodoljubi
diljem Dalmacije. 'To se poreći ne
da. Opažali smo, osjećali i vapili za:
purifikacijom stranke. Ali se je došlo
do izbora za carevinsko vijeće, do
držanja u/ Beču, pa i do konačne
pobjede tih elemenata u stranci mje-
šte do purifikacije.
Badava je sebe zavaravati, te sve
valja priznati.
Prva pobjeda one struje u stranci,
za koju Dubrovčani, a uvjereni smo
i ,Nar. List“, nikad nijesu bili, bili
su izbori za carevinsko vijeće. Nijesu
tomu dokaz samo spljetski izbori,
već cjelokupni uspjeh izbora.
Ne radi se o tom, kako misli
»Nar. List“, je li platforma za izbore
morala biti riječka resolucija ili ne.
Priznat ćemo, da se je o tom dalo
raspravljati. Ali je nesumnjivo, da se
je stranka pri tako važnim izborima
morala afirmirati, da je morala ostati
vjerna svojoj svisi i svojoj datadaš-
njoj. politici, a to ona, usuđujemo se
otvoreno reći, učinila nije.
Krivnja pri tom nije na strani
Dubrovčana, koji su zdušno izdržali
borbu protiv elemenata oprječnih
narodnoj politici Od tri lica, koji su
kažimo, pretstavljali njezinu politiku,
nijedan nije izašao, starina Milić, koji
je bio voljan nije smio, jer je bio
nekomu previše liberalan. Jedan je-
dini od starih zastupnika, Perić, otvo-
reno je istupio protiv cijele politike
hrvatske stranke, desauvirao tu po-
litiku lijevo i desno, a stranka tomu
čovjeku nije ni iznijela protukandi-
data, pa jo cijelu svoju žilavost i
prestiž uložila da u Spljetu, u zagr-
ljaju sa političkom vlasti, pobija
izbor Smodlake,
stranci nije ni pripadao.
Taj golemi grijeh postaje još grd-
nijim, kad se uzme u obzir da je
Smodlaka uz Tresića bio jedini kan-
didat, koji je odozgora bio . proskribi-
ran. Pošto je pako Smodlakina 'na-
rodna politika, bila sigurno bliža
politici hrvatske stranke i u pogledu
Srba, i u pogledu riječke resolucije
— nego li politika njezinog. istog
kandidata, svršava da je cijela kam- : ev
za čovjeka, koji