ro RR , Strana 2. »CRVENA HRVATSKA“ Broj, 82._ mm SSS E EEE SSRNNNNNSNPNSNININNESSEEEESEEEEEEE EEE HEIN koje neka prema konfesijama odijeljeno gla- suju, da tako budu izbjegnute smetnje i svakomu bude osiguran odgovarajuči broj zastupnika. Djelokrug će biti mimo kotarskih za- stupstva, zakonodavstva i kontrole upravne i pravosudne struke, koje se tiču samouprave Bosne i Hercegovine. Da se pokaže ozbiljna težnja, za osiguranjem prava mirnoga pu- čanstva Bosne i Hercegovine, pozivam Vas da mi to u tom pravcu izradite dotične za- konske osnove što prije moguće, tako da novi ustav stupi u krijepost što skorije. U Budimpešti, dne 5. listopada 1908. Franjo Josip vr. r. Burian v. r. Dragi Dr. Wekerle ! Našao sam se ponukanim, da prava svo- jega suverenita protegnem na Bosnu i Her- cegovinu i da red nasljedstva, koji vrijedi za moj dom stavim i za te zemlje u krije- post, podijelim im istodobno ustavne uredbe. Dostavljajući Vam prepis mojih ručnih pisama na zajed. ministra financija i ministra vanj- skih posala, pozivam Vas, da u smislu zak. čl. VI. od god 1880. i zak. čl. III. od god. 1723, podnesete saboru na prihvat tomu od- govorajuće zak. osnove. U Budimpešti, dne 5. listopada 1908. Franjo Josip v. r. Dr. A. Wekerle v. r. (Isto pismo, samo uz promjenu citata zak. članaka, upravljeno je i na ministra Becka). Novinski glasovi o aneksiji. »Neus Wiener Journal“ veli, da se slije- deća osnova vrlo simpatično primila kod mje- rodavnih političkih faktora. Bosna i Hercego- vina imala bi se podijeliti na tri dijela i ovako podijeliti među obje pole monarhije. Hercego- vina i istoćno od dinarskih alpa do crno- gorskih kosa imala bi se zdržiti sa Dalma- cijom. Dalmacija bi tim dobila zaleđe i veću strategičku važnost. 'Iime bi se i državo- pravni odnos Dalmacije,koja nominalno pri- . pada Ugarskoj, definitivno riješio jer bi ovako povećano Dalmacija, pripojena bila definitivno uz Austriju .i proglašena bila kao austrijska krunovina. Na ovo bi pristala Ugarska, jer bi kud i kamo veći drugi dio okupiranih zemalja spao pod Ugarsku, re- spektive pod Hrvatsku. Po toj osnovi bi či- tavi onaj dio, što se ulazi između Novopa- zarskog sandžaka, Crne gore i Hrvatske imao pridružiti Hrvatskoj. Glavni grad Sa- rajevo pripao bi povećanoj Hrvatskoj. Treći dio, istočna Bosna između Drine i Bosne potpao bi pod Ugarsku. »N. W. Journal“ veli, da je ova osnova na prvom mjestu predložena kod rasprave između obiju vlada glede aneksije Bosne i podijelbe aneksiranih zemalja. * ple Temps“ veli: ,Ova inicijativa neće nikoga začuditi, koji je u posljednje vrijeme pazio rad austro-ugarskih poklisara. Predleži dakle kolektivni korak sviju austo-ugarskih poklisara, koji je učinjen u Parizu prije no igdje drugdje, jer je predsjednik republike sada ovdje, slučajno nazočan, Ovaj kolektivni ko- rak ide za tim, da se uglavi jedan evropej- ski ugovor. Tai je ugovor berlinski, koji dobiva neke promjene proglašenjem aneksije Bosne i Hercegovine i bugarske samostal-- \ nosti. 'To je dakle jedna sveopća kriza, koju mora da ispituje čitava Evropa, a koju mora da čitava Evropa i osudi. Francuska će po- žaliti svaku invaziju na ustavnu Tursku nu sdruge opet strane Franceska će se uzdr- žati od svake odlučne inicijative, jer mora da pomišla na svoje akciono polje u Sredo- zemnom moru, Franceska prijateljuje sa Au- strijom, ali ona računa također i na njezinu mudrost i pravičnost. ,,Temps“ zaključuje izjavivši sada, da će Austro-Ugarska anek- tirajući Bosnu i Hercegovinu pružiti Turskoj kompenzaciju izišavši iz novpoazatskog sand- žaka. %* Dopisnik je ,,Neu Frei Presse“ razgo- varao sa velikim vezirom Kiamil-pašom, koji ga je među ostalim upitao, da li stoje pre- govori o aneksiji Bosne između Austro- Ugarske i Turske. — Na ovo mogu reći da ne. Aneksija Bosne i Hercegovine može uslijediti samo povredom berlinskoga ugovora, dakle je na svaki način nemoguća. Ako bi ali došlo do revizije berlinskoga ugovora, tražit će Tur- ska bezuvjetno za sebe Bosnu i Hercegovinu. # Dopisnik ,,7/ Piccolo della Sera“ posje- tio je , Foreign Office“, to jest minist. vanj. posala, da zatraži informacije glede engle- skog držanja obzirom na proglašenje bugar- ske neodvisnosti i aneksiju Bosne i Herce- govine, te je dobio ovlast, da brzojavi spo- menutom listu doslovno ovo što slijedi : »Foreign Office“ me ovlastio, da glede dr. žanja Engleske dadem slijedeću izjavu: Engleska vlada ne može priznati pravo niti jednoj državi, da krši berlinski traktat bez privole drugih signatarnih država, a osobito Turske. Prema towe engleska vlada ne će i ne može pripoznati niti proglašenja bu- garske neodvisuosti, niti pripojenje Bosne, dok za to ne bude dana privola. Engleska vlada drži, da je Turska teško uvrijeđena time, što se Austrija i Bugarska žele da okoriste kritičnim momentom u njenoj unu- tarnjoj situaciji. Engleska će vlada podupi- rati prava Turske, nastojeći, da joj osigura kakovu pravednu odštetu. Engleska vlada misli, da do rata naće doći. Kada sam za- pitao, da li je istina, da su Italija i Rusija dale predbježno svoje privole, odgovoriše mi, da je ta vijest najmanje pretjerana. No- vine kude bugarsko držanje u picanju istočne željeznice, pa komentiraju na vrlo oštar način vijest o proglašenju bugarske neo- dvisnosti u Trnovi. One napokon tvrde, da je Bugarska time izazvala velevlasti i da ove na taj izaziv ne mogu da ostanu ra. vnodušnima. rugom jednom brzojavkom, koja nosi datum od jučer, javlja isti dopisnik, kako cijela engleska štampa beziznimno odsuđuje Bugarsku, koja da dovodi u pogibao evrop- ski mir i kako je to dostatno, da se Engle- ska izjavi otvoreno proti Bugarskoj i Au- striji, koja da se za njom skriva. Promjene na Balkanu. Bugarska kneževina. Bugarska kneževina, vasalija tirskog carstva, proglasila se je na 5. o mj. neod- visnom kreljevinom, a njezin vladar ,,carem svih Bugara“, Ovaj čin je kruna radinosti, napretku i odlučnosti bugarskog naroda, koji je znao od g. 1878., svog oslobođenja, ču- desa počiniti na svim poljima kulture. Na berlinskom kongresu 1878. Bugar- ska bje proglašena kneževinom pod turskim suverenstvom. Kneževina morala je Turskoj danak plaćati. Južni dio Bugarske, pod ime- nom Istočna Rumelija, osta pod političkom i vojnom upravom Turske, dok ru se dade zemaljska autonomija i odredi, da bugarski knez bude guverner Rumelije. Ovo je bila slaba nagrada Bugatskoj za pobjede, koje je ona s pomoći ruske vojske nad Turskom izvojevala. Ali trebalo je ba- rem na oko pokazati, da je zadovoljna. Po berlinskom kongresu kneževina je živo pre- gla oko gospodarske i kulturne emancipacije, te se ubrzo tako ojača, da je g. 1885. već mogao knez Aleksandro Battemberški pro- glasiti sjedinjenje Rumelije s Bugarskom. Treba znati, da Bugarska nikad nije platila Turskoj određeni danak, a 'Turska nije ni pokušala, da ga zatraži. Tako je od 1885. godine ujedinjena Bugarska bila samo na papiru turskom vasalijom, dok je ona u is- tinu postupala kao posve neodvisna država. Bugarska se je jačala i nastojala svoj upliv što više rasprostraniti na Balkanu. Radi toga je došlo do rata između nje i Sr- bije, iz kog je Bugarska izašla pobjednicom. Ni Rusija sama nije rado gledala jačanje Bugarske po balkanskom poluotoku, t& su nju za umiriti morali Bugari žrtvovati kneza Aleksandra Battenberškog, a primiti Ferdi- nanda Koburškog — Ferdinando je ipak nastavio putem svog prešasnika, te je pod njegovom upravom zemlja se ojačala i veliki korak u kulturi pokročila. I Ferdinando je gojio stalnu tež- nju, da i ono vasalstvo na papiru izbriše, da Bugarska postane neodvisna kraljevina. Zgodan čas je i za to nadošao. Veliki vezir u Carigradu pozva na objed sve poslanike stranih država, osim bugarskog, jer, buduć Bugarska Turske vasalija, da joj ta čast ne patri. To je Bugare uvrijedilo u ponosu. Ci- jela zemlja je planula zahtijevajući, da se Bugarsku proglasi nezavisnom kraljevinom. Pod pritiskom javnog mnenja knez Fer- dinando je učinio i taj zadnji odlučni korak: proglasio je Bugarsku slobodnom kraljevi- nom, a sebe carem svih bugara. Proglašenje Bugarske kraljevinom. Na 4. o. mj. knez Ferdinando je stigao iz Budimpešte, gdje se je bio pokloniti na- šem kralju, u luku Rušćuk. Na parobrodu je držao državno vijeće sa ministrima, gdje se je stvorila konačna odluka o proglašenju Bugarske slobodnim kraljestvom. Iz Rušćuka odoše ministri i knez u 'Tr- novo. Tu je narod silnim oduševljenjem do- čekao kneza. U starinskoj. crkvi, zadužbini nekadašnjih bugarskih vladara, proglasio je knez Ferdinando Bugarsku slobodnim kra- ljestvom. U pozivu na narod, kojim“ se progla- šenje navješta, nanizane su sve važnije zgode u životu bugarskog naroda. Nadalje se veli, da Bugarska sa simpatijom prati razvoj us- tavne Turske, i da ona s njora želi živjeti u najboljim odnošajima. Ali, ier bi formalna odvisnost Bugarske od Turske, bila vječnim uzrokom svađa između obe države, stoga je Bugarska odlučila prekinuti tu formalnost i tim osigurati mir. Na koncu proglasa knez Ferdinando proglasuje sjedinjene .g. 1885. zemlje bugarske, neodvisnom kraljevinom. Poslije ovog proglašenja pozvao je pre_