|
i
i
i

 

Strana 2.

»CRVENA HRVATSKA“

< Broj 83.

s ———muam——m==m=am— m —=—=a=<=<=<=—m=m=aa<—a—m = ——=«==mama=umaa==—====m= = m = = —m = ——m—m= === — mm —=m==—amamaam m —m=—<—muma=——=—=—muum————=mumsmmm———m—m—<—=m—=m=<=<—m=<=<=<=<=m=maumszutkkWiwnumzusmuummm

Bojkot austrijske trgovine.

BEĆČ. Turski listovi u Carigradu
zagovaraju bojkot austrijske trgovine
u Turskoj.

Prolaz kroz Dardanele.

BEČ. Rusko crnomorsko ratno
brodovlje mobilizovano je. Rusija će

forsirati prolaz kroz Dardanele.

Sjedinjenje Krete.
BEČ. Kretska: komora izjavila se
je za sjedinjenje s Grčkom.
Ulaz Ferdinandov u Sofiji.

BEC. Jučer po podne unišao je
Ferdinando kao car u Sofiju. Velike
ovacije.

Pismo iz Beča.

 

Beč, 9. IX. 1908.

Odgovor g. Crnice nije imao sadržaja. '

Kad si ga pročito znaš manje nego prije.
Meni je posve pravo, ako misli, da je bes-
mislenim nabrajanjem imena oborio moje
štalno postavljene tvrdnje. Zato ne ću tjerat
mak na konac i ja se za moj račun potpuno
zadovoljavam. Ali sam uvijek spravan, da
poduprem svoje navode stvarno, ako bi se
njemu prohtjelo, da s njima uzdrma.

G. Crnica se je izvolio upustit u re-
fleksije, na koje ću mu odgovorit za ovaj
put. Boli ga, što sam na nj ,kidiso“ i tuži
se na ,neharnost“. Kidiso nijesam, a haran
nemam za što da mu budem. Kad bi se
radilo o čovjeku od familje, kad bi bile
ugrožene njegove financijalne prilike ili kad
bi postojale ma bilo kakve olakšavajuće
okolnosti, ne bi bilo najplemenitije iznosit
mu na vidjelo nečisto rublje. Ali od svega
toga ništa nije slučaj. A k tomu, što je naj-
gore, njegova je bezobzirnost prama svemu
i svakomu neograničena, kao i njegova ob-
zirnost prama -samome sebi. Da me bolje

razumije, navesti ću mu jedan primjer. Samo

jedan, da budem kraći. Konavljani su imali
zadnji dan po odredbi odbora večerat ranije
i to u 6 sati u običnoj gostioni, gdje je
plaćao odbor. Ali je njemu s nepoznata ra-
zloga zavrtjelo, da ne, da će se većerat u
gostioni željezničke stacije. Kad se je tamo
došlo i porazdijeljeni bili tanjuri, ustaje g.
Crnica i izdava komandu cijeloj kompaniji
kamarijera, da se ne. nosi ništa drugo nego
na glavu samo po jednu čašu piva i po je-
dan komadićak sira. Ljudi se čude čudu, a
on dimi cigar i za čuda ne mari. I tako je
svoju cijelu vojsku spremnu na dugi put,
ostavio gladnu bez večere bez obzira, da
je tai dan u njihovo ime i za njih utjerao
na hiljade. Ovaj i ovomu slični momenti
čine mu neoprostivim pogriješke, koje bi
se jednome drugomu, koji u pohoti poka-
zuje umjerenost, mogle ne uzet strogo u
obzir i propustit kao neopažene. Nezasitlji-
vac, koji hlepi, da u svoju korist iscrpi sve,

sve do najzadnje sitnice. 'To je ono, ako će

znat, što me je potaklo, da napišem saznate
podatke, a kao zadnji uzrok djelovala je
vijest, da namjerava kandidirat u kotaru
pok. Miha Klaića.

G. Crnica protkao je svoj odgovor sa
tvrdnjom o nagradi, koju sam ja tražio za
moju tobožnju dangubu. Prije dolaska Ko-
navljana primio sam pismo .od jednoga od

njih, da bih ga dočekao na staciji. "Tamo
sam našao dotičnog i ostale.

Poznato je, da se je te večeri bilo uda-
rilo, na velike muke, jer se je dogodilo ne-
hotičnom odbora, krivnjom, da nije bila

" pripravljena ni hrana ni stan. U kasno doba

noći uspjelo nam je uz pripomoć jednog
mog znanca, koga sam slučajno našao u
Prateru, da nađemo hotel i gostionu, koja
je i u to doba ipak mogla svijeh nahranit.
Iza ponoća, kad se je sjedalo za večerom,
došao je k meni gosp. Magud sa nekoliko
Konavljana, i umolio me, da bih im ja ko
njihov čovjek, s kojijem se oni najbolje ra-
zumiju, bio u Beču stalno pri ruci, a da
će me oni nagradit za trud i dangubu. Ja
sam im ko zemljacima povoljio, a na na-
gradu reflektirao nijesam. Gosp. Magudu,
koji je pri polasku počeo da govori o na-
gradi, zaželio sam dobar put, a o novcima
ni da čujem. Iza njihova odlaska bio sam
umoljen više puta sa prijateljske strane iz
Konavala, je li i kolika je svota za njih
bila utjerana. Istodobno su mi javljali, da
se među njih nije ništa dijelilo, što se je
ljudima činilo čudno, jer je prije bilo go-
vora i o nekakvim gjornatam. Ja sam se
odazvao i ovoj želji mojijeh zemljaka i do-
bio željene podatke. G. Crnici može bit
stoto čudo, što sam  obaznao za poslovni
saobraćaj baš ja, koji sam od ečelenaca kao
i oni od mene daleko ko vrag od tamjana.
Ali fakat stoji, a ,kako“ ne spada amo.
Kad mi je dakle već poznat incasso i drugi
konat, piso sam g. Crnici, a to je bilo mje-
sec dana po odlasku Konavljana, da ja u
ovom slučaju reflektiram na nagradu (od
K 120— i K 13 — troškova), ali iz nika-
kvog drugog vrela već od onih K 7000—,
koje je on primio, a od kojijeh, kako je
poznato, nije dijelio ništa. (U zaporci neka
bude spomenuto, da mi je odgovorio, da
žali, ali da će on, i kad mu bude plaćen
drugi konat, bit još štetan K 70—80). Če-
dnost i zapostavljanje svojijeh interesa je
do neke granice kavalirstvo, a od neke
uloga životinje dugijeh uši. On ne igra
— što se od njega i ne traži — nikad ni-
jednu od ovijeh uloga, a ja ne ovu zadnju.
I sovijem mislim, da će mu bit jasno, za
što sam se zakapričo na nagradu, na koju,
dok se nije znalo za njegov nepodijeljeni
incasao, nijesam nikako reflektiro.

A. 0.

 

Domaće vijesti.

Poslije aneksije Bosne.

Nestalo je pitanje, koje je«u političkom
životu našeg naroda stajalo «

preka iskrenom, složnom i zajedničkom radu
Srba i Hrvata; n>stalo je pitanje o pripad-
nosti Bosne. 1 najradikalniji elementi danas
su uvjereni, da je smiješna bila borba o po-
sjedu Bosne: fraza: ,čija je Bosna, srpska
ili hrvatska“ 2?“ danas je pokopana ; a poko-
pane su i.dvije stalne struje: jedna da se
Srbiji pripoje zaposjednute zemlje; a druga
da se povrate Turskoj. Ni nastojanje treće
struje, koja je išla za sjedinjenjem Bosne
Hrvatskoj, nije uspjelo, ali ono za to još
uvijek ima nadu u uspjeh.

Poslije svega toga nastaje pitanje, kakvo
stanovište, da zauzmu srpska i muslimanska
struja. Dva su im puta: ili će se zadovoljiti
da Bosna ostane kao posebno tijelo u mo-
narhiji sa svojom ustavnom samoupravom

stalna za-

ili će se približiti hrvatskoj struji, te skupa
tražit sjedinjenje s Hrvatskom. K odluci ih
moraju dovesti njihovi narodnosni, vjerski
i gospodarski interesi. Misle li Srbi i Musli-
mani, da će bolje uščuvati svoju narodnost ;
religiju, te se bolje gospodarski razviti u
posebnom tijelu ili, da će to sve postići u
jedinstvu s Hrvatima i Srbima iz Hrvatske:
prema tome im je i odluku stvoriti i borbu
udesiti.

Mi nikome svoje mišljenje ne možemo
narinuti, ali znamo vrlo dobro, da bi Bosna
kao posebno tijelo i nadalje bila izložena
onoj silnoj germanizaciji, kojoj za vrijeme
njenog karaktera zaposjednute zemlje bijaše
izložena. Mi smo nadalje uvjereni, da se bo-
lje može oprijeti svakoj tuđinskoj poplavi
skupina istokrvnog naroda od preko četiri
milijuna ljudi, nego skupina od preko mi-
lijuna i po. A vjerujemo i to, da Bosna s
Hrvatskom, Slavonijom i Dalmacijom, kao
zaleđe zadnje, a predbježje prvih, čini jedin-
stveni gospodarski kontinenat; te d& su sve
četiri zemlje jedna na drugu upučene, da-
pače da ni jedna nezavisno od ostalih
ne može stvoriti jako, domaće i samostalno
gospodarsko područje. A što se tiče vjer-
skog područja, ono u sadanjem vijeku slo-
bode mišljenja i osjećaja me može biti pred-
metom kakove bojazni, ni prepiranja.

Uvjerenja smo, da s nami jednako misle
bosanski Muslimani i Srbi, pa da će prema
tome i udesiti svoje djelovanje. To bi bila
najveća blagodat za vas naš narod i za sve
Jugoslavene, jer bi jedinstvena borba Hr-
vata i Srba triju religija za sjedinjenje s
Hrvatskom izgladila sve opreke i onemogu-
ćila ona štetna trvanja između Srba i Hr-
vata. Sloga bi bila zajamčena i ona bi u
svakom pogledu uspješno djelovala.

Budu li se pako Srbi, a moguće i je-
dan dio Muslimana izjavili proti sjedinjenju,
tad ćemo u Bosni opet imati starih trvenja
i ako ne između Zagrebačke, Beogradske i ,
Carigradske struje, a ono između zagrebačke
i sarajevske, između sjedinaša i autonomaša,
Razumije se po sebi, da bi u tom slučaju i i
jedna i druga struja bila izigrana; kakvo
previšnje pismo bi nenadno odredilo, da se,
Bosna pripoji ili Austriji ili Ugarskoj ili da
se među njih razdijeli. Da do drugog i te-
žeg iznenađenja ne dođe, treba dase vas
narod Bosne i Hercegovine u jednom složi.

Jezično pitanje i želje talijanaša.

Čitamo, da su se pregovori kod po&ra-
jinskog namjesništva u Zadru za riješenje
jezičnog pitanju morali prekinuti bez ikakva
pozitivna zaključka, jer se hrvatski i srpski
zastupnici nijesu mogli složiti s talijanskim.
Gospodin namjesnik će poslati ,,temeljna
načela“ s razjašnjenjem o pregovorima natrag
ministru unutarnjih posala u Beč; a iz Beča
Ge stići riješenje . . . nikad. Ili bolje pred
kakove izbore, ili kad vlada uzpotrebuje
glasove naših zastupnika u carevinskom
vijeću, tad će nam opet poslati ,,temeljna
načela“, pa nek se pregovara i riješava i
opet i opet.

Značajno je, da se vlada uvijek i&mo-
tava s talijanašima. Oni prosvjeduju, na pre-
govorima preveć traže, prijete i tako se pi-

v

tanje zavlači. Kad bi koji stranac pratio

povjest riješavanja našeg jezičnog pitanja,
po ulozi koju pri tome igraju talijanaši, mo-
rao bi misliti, da su oni brojni elemenat. u
Dalmaciji. A kad tamo nema ih ni 15 hi-
ljada, šačica, na koju se ne bi drugdje ni