| i i i Strana 2. »CRVENA HRVATSKA“ < Broj 83. s ———muam——m==m=am— m —=—=a=<=<=<=—m=m=aa<—a—m = ——=«==mama=umaa==—====m= = m = = —m = ——m—m= === — mm —=m==—amamaam m —m=—<—muma=——=—=—muum————=mumsmmm———m—m—<—=m—=m=<=<—m=<=<=<=<=m=maumszutkkWiwnumzusmuummm Bojkot austrijske trgovine. BEĆČ. Turski listovi u Carigradu zagovaraju bojkot austrijske trgovine u Turskoj. Prolaz kroz Dardanele. BEČ. Rusko crnomorsko ratno brodovlje mobilizovano je. Rusija će forsirati prolaz kroz Dardanele. Sjedinjenje Krete. BEČ. Kretska: komora izjavila se je za sjedinjenje s Grčkom. Ulaz Ferdinandov u Sofiji. BEC. Jučer po podne unišao je Ferdinando kao car u Sofiju. Velike ovacije. Pismo iz Beča. Beč, 9. IX. 1908. Odgovor g. Crnice nije imao sadržaja. ' Kad si ga pročito znaš manje nego prije. Meni je posve pravo, ako misli, da je bes- mislenim nabrajanjem imena oborio moje štalno postavljene tvrdnje. Zato ne ću tjerat mak na konac i ja se za moj račun potpuno zadovoljavam. Ali sam uvijek spravan, da poduprem svoje navode stvarno, ako bi se njemu prohtjelo, da s njima uzdrma. G. Crnica se je izvolio upustit u re- fleksije, na koje ću mu odgovorit za ovaj put. Boli ga, što sam na nj ,kidiso“ i tuži se na ,neharnost“. Kidiso nijesam, a haran nemam za što da mu budem. Kad bi se radilo o čovjeku od familje, kad bi bile ugrožene njegove financijalne prilike ili kad bi postojale ma bilo kakve olakšavajuće okolnosti, ne bi bilo najplemenitije iznosit mu na vidjelo nečisto rublje. Ali od svega toga ništa nije slučaj. A k tomu, što je naj- gore, njegova je bezobzirnost prama svemu i svakomu neograničena, kao i njegova ob- zirnost prama -samome sebi. Da me bolje razumije, navesti ću mu jedan primjer. Samo jedan, da budem kraći. Konavljani su imali zadnji dan po odredbi odbora večerat ranije i to u 6 sati u običnoj gostioni, gdje je plaćao odbor. Ali je njemu s nepoznata ra- zloga zavrtjelo, da ne, da će se većerat u gostioni željezničke stacije. Kad se je tamo došlo i porazdijeljeni bili tanjuri, ustaje g. Crnica i izdava komandu cijeloj kompaniji kamarijera, da se ne. nosi ništa drugo nego na glavu samo po jednu čašu piva i po je- dan komadićak sira. Ljudi se čude čudu, a on dimi cigar i za čuda ne mari. I tako je svoju cijelu vojsku spremnu na dugi put, ostavio gladnu bez večere bez obzira, da je tai dan u njihovo ime i za njih utjerao na hiljade. Ovaj i ovomu slični momenti čine mu neoprostivim pogriješke, koje bi se jednome drugomu, koji u pohoti poka- zuje umjerenost, mogle ne uzet strogo u obzir i propustit kao neopažene. Nezasitlji- vac, koji hlepi, da u svoju korist iscrpi sve, sve do najzadnje sitnice. 'To je ono, ako će znat, što me je potaklo, da napišem saznate podatke, a kao zadnji uzrok djelovala je vijest, da namjerava kandidirat u kotaru pok. Miha Klaića. G. Crnica protkao je svoj odgovor sa tvrdnjom o nagradi, koju sam ja tražio za moju tobožnju dangubu. Prije dolaska Ko- navljana primio sam pismo .od jednoga od njih, da bih ga dočekao na staciji. "Tamo sam našao dotičnog i ostale. Poznato je, da se je te večeri bilo uda- rilo, na velike muke, jer se je dogodilo ne- hotičnom odbora, krivnjom, da nije bila " pripravljena ni hrana ni stan. U kasno doba noći uspjelo nam je uz pripomoć jednog mog znanca, koga sam slučajno našao u Prateru, da nađemo hotel i gostionu, koja je i u to doba ipak mogla svijeh nahranit. Iza ponoća, kad se je sjedalo za večerom, došao je k meni gosp. Magud sa nekoliko Konavljana, i umolio me, da bih im ja ko njihov čovjek, s kojijem se oni najbolje ra- zumiju, bio u Beču stalno pri ruci, a da će me oni nagradit za trud i dangubu. Ja sam im ko zemljacima povoljio, a na na- gradu reflektirao nijesam. Gosp. Magudu, koji je pri polasku počeo da govori o na- gradi, zaželio sam dobar put, a o novcima ni da čujem. Iza njihova odlaska bio sam umoljen više puta sa prijateljske strane iz Konavala, je li i kolika je svota za njih bila utjerana. Istodobno su mi javljali, da se među njih nije ništa dijelilo, što se je ljudima činilo čudno, jer je prije bilo go- vora i o nekakvim gjornatam. Ja sam se odazvao i ovoj želji mojijeh zemljaka i do- bio željene podatke. G. Crnici može bit stoto čudo, što sam obaznao za poslovni saobraćaj baš ja, koji sam od ečelenaca kao i oni od mene daleko ko vrag od tamjana. Ali fakat stoji, a ,kako“ ne spada amo. Kad mi je dakle već poznat incasso i drugi konat, piso sam g. Crnici, a to je bilo mje- sec dana po odlasku Konavljana, da ja u ovom slučaju reflektiram na nagradu (od K 120— i K 13 — troškova), ali iz nika- kvog drugog vrela već od onih K 7000—, koje je on primio, a od kojijeh, kako je poznato, nije dijelio ništa. (U zaporci neka bude spomenuto, da mi je odgovorio, da žali, ali da će on, i kad mu bude plaćen drugi konat, bit još štetan K 70—80). Če- dnost i zapostavljanje svojijeh interesa je do neke granice kavalirstvo, a od neke uloga životinje dugijeh uši. On ne igra — što se od njega i ne traži — nikad ni- jednu od ovijeh uloga, a ja ne ovu zadnju. I sovijem mislim, da će mu bit jasno, za što sam se zakapričo na nagradu, na koju, dok se nije znalo za njegov nepodijeljeni incasao, nijesam nikako reflektiro. A. 0. Domaće vijesti. Poslije aneksije Bosne. Nestalo je pitanje, koje je«u političkom životu našeg naroda stajalo « preka iskrenom, složnom i zajedničkom radu Srba i Hrvata; n>stalo je pitanje o pripad- nosti Bosne. 1 najradikalniji elementi danas su uvjereni, da je smiješna bila borba o po- sjedu Bosne: fraza: ,čija je Bosna, srpska ili hrvatska“ 2?“ danas je pokopana ; a poko- pane su i.dvije stalne struje: jedna da se Srbiji pripoje zaposjednute zemlje; a druga da se povrate Turskoj. Ni nastojanje treće struje, koja je išla za sjedinjenjem Bosne Hrvatskoj, nije uspjelo, ali ono za to još uvijek ima nadu u uspjeh. Poslije svega toga nastaje pitanje, kakvo stanovište, da zauzmu srpska i muslimanska struja. Dva su im puta: ili će se zadovoljiti da Bosna ostane kao posebno tijelo u mo- narhiji sa svojom ustavnom samoupravom stalna za- ili će se približiti hrvatskoj struji, te skupa tražit sjedinjenje s Hrvatskom. K odluci ih moraju dovesti njihovi narodnosni, vjerski i gospodarski interesi. Misle li Srbi i Musli- mani, da će bolje uščuvati svoju narodnost ; religiju, te se bolje gospodarski razviti u posebnom tijelu ili, da će to sve postići u jedinstvu s Hrvatima i Srbima iz Hrvatske: prema tome im je i odluku stvoriti i borbu udesiti. Mi nikome svoje mišljenje ne možemo narinuti, ali znamo vrlo dobro, da bi Bosna kao posebno tijelo i nadalje bila izložena onoj silnoj germanizaciji, kojoj za vrijeme njenog karaktera zaposjednute zemlje bijaše izložena. Mi smo nadalje uvjereni, da se bo- lje može oprijeti svakoj tuđinskoj poplavi skupina istokrvnog naroda od preko četiri milijuna ljudi, nego skupina od preko mi- lijuna i po. A vjerujemo i to, da Bosna s Hrvatskom, Slavonijom i Dalmacijom, kao zaleđe zadnje, a predbježje prvih, čini jedin- stveni gospodarski kontinenat; te d& su sve četiri zemlje jedna na drugu upučene, da- pače da ni jedna nezavisno od ostalih ne može stvoriti jako, domaće i samostalno gospodarsko područje. A što se tiče vjer- skog područja, ono u sadanjem vijeku slo- bode mišljenja i osjećaja me može biti pred- metom kakove bojazni, ni prepiranja. Uvjerenja smo, da s nami jednako misle bosanski Muslimani i Srbi, pa da će prema tome i udesiti svoje djelovanje. To bi bila najveća blagodat za vas naš narod i za sve Jugoslavene, jer bi jedinstvena borba Hr- vata i Srba triju religija za sjedinjenje s Hrvatskom izgladila sve opreke i onemogu- ćila ona štetna trvanja između Srba i Hr- vata. Sloga bi bila zajamčena i ona bi u svakom pogledu uspješno djelovala. Budu li se pako Srbi, a moguće i je- dan dio Muslimana izjavili proti sjedinjenju, tad ćemo u Bosni opet imati starih trvenja i ako ne između Zagrebačke, Beogradske i , Carigradske struje, a ono između zagrebačke i sarajevske, između sjedinaša i autonomaša, Razumije se po sebi, da bi u tom slučaju i i jedna i druga struja bila izigrana; kakvo previšnje pismo bi nenadno odredilo, da se, Bosna pripoji ili Austriji ili Ugarskoj ili da se među njih razdijeli. Da do drugog i te- žeg iznenađenja ne dođe, treba dase vas narod Bosne i Hercegovine u jednom složi. Jezično pitanje i želje talijanaša. Čitamo, da su se pregovori kod po&ra- jinskog namjesništva u Zadru za riješenje jezičnog pitanju morali prekinuti bez ikakva pozitivna zaključka, jer se hrvatski i srpski zastupnici nijesu mogli složiti s talijanskim. Gospodin namjesnik će poslati ,,temeljna načela“ s razjašnjenjem o pregovorima natrag ministru unutarnjih posala u Beč; a iz Beča Ge stići riješenje . . . nikad. Ili bolje pred kakove izbore, ili kad vlada uzpotrebuje glasove naših zastupnika u carevinskom vijeću, tad će nam opet poslati ,,temeljna načela“, pa nek se pregovara i riješava i opet i opet. Značajno je, da se vlada uvijek i&mo- tava s talijanašima. Oni prosvjeduju, na pre- govorima preveć traže, prijete i tako se pi- v tanje zavlači. Kad bi koji stranac pratio povjest riješavanja našeg jezičnog pitanja, po ulozi koju pri tome igraju talijanaši, mo- rao bi misliti, da su oni brojni elemenat. u Dalmaciji. A kad tamo nema ih ni 15 hi- ljada, šačica, na koju se ne bi drugdje ni