Strana 2.

CRVENA HRVATSKA“

O

Broj 85.

 

Bosna | Hrvati,

Stadlerov , Hrvatski Dnevnik“,
koji je svojim denunciranjem dobio
među pravaškim novinama rekord,

ne zadovoljan da je denuncirao Srbe .

pred vladom, sada je počeo denun-
. cirati pred narodom sve Hrvate,
koji ne pušu u isti rog s Frankom.
Namjera mu je prozirna, Lažući, da
su se hrvatske stranke u koaliciji od-
rekle Bosne, on hoće -da provocira
ove na izjave, koje ne bi bile u
skladu sa raison «d &tre hrvatske i
srpske koalicije, neka bi se tako ova
raspala i na njezino mjesto zavladale
u narodu opet stranke, koje bi se
polazeći sa tjesnogrudnog plemenskog
separatizma međusobno zahvatile i
tako došle u susred težnjama sa sje-
vera.

Proti ovim manevrima s protivne
strane dužnost bi bila svih narodnih
elemenata da složno istupe, tako da
protivnici izgube svaku nadu, da će
na jugu moći nešto postići od Hr-
vata bez Srba i obratno. Mi se ne
smijemo pustiti zavaravati kojekak-
vim obećanjima, te za koju laskavu
riječ odreći se pozicija, koje smo za-
posjeli vojujući složno sa Srbima.
Što bi nama dali, neka nam dadu
u društvu sa Srbima. Kako ni sami
ne vjeruju u srpsko velejzdajstvo,
to bi im imalo biti sve jedno; ako
baš hoće nama dobro, čemu od nas
zahtjevati, da se sa Srbima tučemo,
kad znadu, da bi nas ta borba samo
oslabila i pozobala nam cijelu snagu.

Očuvanje koalicije po našemu mi-
šljenju prvi je uvjet uspješne borbe,
a za to nije odviše nikakva žrtva.
Kad se stvari urede i smire pa mje-
sto strasti prevlada razbor, Srbi u
Bosni sami će vidjeti, je li Bosni
unosno živjeti o sebi kao ,corpus
separatum“ i bit podložna dvjema
gospodarima, ili joj je bolje raditi
da se Bosna sjedini s Hrvatskom.
Dok to pitanje Srbi u Bosni sami
ne riješe, nama je zaludu uzimati u
posjed Bosnu i za tu ,riječ“ žrtvo-
vati neodvisnu narodnu politiku, koja
prije ili poslije mora dovesti do po-
bjede.

Pismo iz Beča.
Beč, 18./10. 1908.

(Insceniranje na Balkanu, — Kriza u
ministarstvu. — Prijestolonasljednikov pohod
u Rim). — Koncerat velesila, koji je do
pred malo vremena pratio tragične dogođaje
na Balkanu, bio je od jednom raspršen. Ov-
dje se mora vjerovati u magičnu moć mu-
zike. Onaj, kojega je koncerat imao da us-
pava, pa da ga muzikanti kako koji bolje
umije, okradu, na jednom je poprimio novi
život.

 

 

U Turskoj je bio proglašen ustav! To
je djelovalo na evropsku diplomaciju neiz-
mjernom snagom. Nije ni čudo! Proglaše-
njem ustava bile su prilike na Balkanu s
glave preokrenute, a s njima i odnošaji ve-
lesila i malijeh balkanskih država i predjela
prema tim prilikama.

Sada valja te odnošaje postaviti na dru-
gu bazu. 1 Austro-ugarska bila je prva, koja
je htjela da za sebe osigura ono, što je bilo
već prije u njezinu posjedu. Bugarska je
učinila odlučan korak za svoju potpunu
emancipaciju, prvo okupiranjem  istočno-ru-
melijske željeznice, a: onda proglašenjem ne-
zavisnosti. Kreta uprla da dođe do svog
starog ideala, da se spoji sa materom ze-
mljom. Italija, i ako ne otvoreno, a ono di-
plomatskim putem i što čvršće hoteći stu-
pati uz Austriju, htjela bi da što bolje osi-
gura svoje interese u inozemstvu, jer je
uvjerena, da je inozemstvo, koje ju može
podići i iz današnjih kriza izvući.

I Crnagora i Srbija u prvi mah ubijene
u pojam proglašenjem aneksije ,,srca srpskih
zemalja“, došle su k sebi, te se ogledaju da
poprave barem sada, što se dade popraviti
od starih grijeha i pogriješene dosadašnje
politike. Ministar Milovanović nastnpio je
svoje putovanje po Evropi u tu svrhu i na-
stojaće, da Francusku i Englešku stare ,,pri-
jatelje“ srpske obaveže za što izdašniju po-
moć u skoroj budućnosti.

Rusija ima također svoje osobite inte-
rese, ali se čini da ti nijesu nimalo u skladu
sa interesima malih balkanskih država, nao-
seb Srbije i Crnegore.

Turska za sada gleda sve to nekim
stoičkim mirom i ne odlučuje se, da uzme
neku sigurnu poza: O Bosni i Hercegovini
ne čini više računa; to je sada tuđe, nego

bi htjela da spasi barem sandžak, koji je

također u pogibli i da se što uzmože bolje
financijalno odšteti na račun bugarske ne-
zavisnosti.

Na svim stranama se dakie radi oko što
boljeg insceniranja. Niravno tu igra vojna
sila prvu ulogu. Oni koji se ćuti slabijim
prpoši se i junači, a istodobno se grozničavo
naoružava, dok onaj jaki miruje, malo go-
vori i ćeka dok dođe vrijeme rada.

Svakako gledajući i motreći sve najn -
vije pojave crveni augurski znaci za krv još
se ne vide .

ki
* o s*

Razni sukobi između Slavena i Nije-
maca, koji su se gotovo kroz cijelo ljeto po-,
vlačili, nijesu valida imali samo svrhe da
ubiju onu monotonost u političkom životu,
koja obično svugdje vlada kroz ljetne pra-
znike, nego su eto donijeli i jednu neugo-
dnu posljedicu za sobom, koja bi sada na
početku političke sezone mogla biti tek prvi
otrgnuti korali na nizu slijedećih političkih
događaja. Oba češka ministra u austrijskom
carskom vijeću predali su svoje demisije,

Češki ministri, a preko njih i odluču-
juće češke stranke u parlamentu bile su da-
kle prisiljene da učine prvi korak istupa iz
koalicije, koja sada vlada u austrijskom par-
lamentu. Najzadnji momenat, koji ih je na
to nagnao, bilo je odgođenje češkoga sabora,
koje su Nijemci iziskivali i svojom opstruk-
cijom u saboru eto i postigli. Nijemci su
jedva dočekali, da dođe do demisije čeških
ministara. Dublji uzrok i pišvi cilj opstruk-
cije u češkom saboru bio je lagumiranje da-
našnjeg sistema. ,Ovako se dalje ne može,
nesmije ići“ vikali su, jer da je današnji si-

stem, koji pogoduje Slavenima i ugrožava
interese Nijemaca.

Austrijanski premičre Beck kao da je
odgodom sabora htio da sačuva kozu i da
vuk bude sit. Znao je da će iza odgode sli-
jediti demisija čeških ministara, ali da ova
ne bude od krune primljena, zato će se on
već pobrinuti. Nijemci su na taj način za
neko doba utaženi, a međutim doć će i do
zasjedanja u parlamentu, gdje je lakše ra-
zne stranke zadovoljiti, a u tome je Beck
pravi majstor.

On posjeduje, kako se uvjerava jedan
magični štapić u najkritičnijim momentima
a to je: prijetnja raspustom parlamenta.
Hoće li moć da posjeduje vazda tu svoju
djelotvornu magiju taj štapić, pitanje je.
Svakako napetost između Slavena i Nije-
maca ne će ništa jenjati, nego će vremenom
i rasti. Možda će' najnoviji dogođaji i u iz-
vanjskoj i odraz ove u unutrašnjoj politici
doprinijeti, da sadašnji sistem ne bude
moguć.

Onda će valjat, da svi Slaveni počnu
vikati: ,,Ovako se dalje ne može, ne smije
ići“ — a da se zapriječi promjena današnjeg
sistema nijedan pravi Slaven ne bi smio da
bilo direktno ili indirektno pomaže majstr-

rije gospara Becka.

*
* x

Svako malo vremena pojavljuju se gla-
sovi o pohodu prijestolonašljednika Ferdi-
nanda u rimski Kvirinal. Nego ovoga puta
su, čini se, najozbiljniji. Kako gori rekoh sve
što čvršći spoj između Italije i Austrije na-
rivava sadašnji položaj na Balkanu. Ove
dvije saveznice uzbuđene su, što Rusija ište
put u sredozemno more, dok druga dva nji-
hova rivala: Francuska i Engleška već su
osigurale jednim ugovorom sa Španjolskom
svoje gospodstvo u zapadnom dijelu srede-
zemnog mora, a Njemačka saveznica dosta-
tno je obzirna prema engleškoj pažljivosti.
Pohod dakle prijestolonašljednika u rimski
Kvirinal bila bi potreba, koju iziskuje vanj-
ska politik& monarhije.

Nego ovdje kao u više slučajeva u ovoj
blaženoj monarhiji, jedan korak u izvanjskoj
politici mogao bi imati grubih posljedica u
unutrnjoj politici. Papa, kako se zna, još drži
da je Rim ,njegov“ grad, i ko u njemu po-
hodi talijanskog kralja i priznaje ,, papinski“
Rim kao glavni grad Italije, kojoj je papa
građanin kao i svaki drugi, taj ne priznaje
papu .... Osim za što se sam drži. Odatle
i pospješenje poznatih dogođaja među er-
kvom i državom u Francuskoj.

Pohodom prijestolonašljednika dakle bio
bi povrijeđen papa i nastojao bi :da svome
povrijeđenome papinskom ponosu dade odu-
ška u samoj monarhiji. A to bi moglo po
monarhiju da bude fatalno, po onu monar-
hiju, u čijem parlamentu sijedi toliko crnih
mantilja, koje su uvijek spremne da čuvaju
»prava i čast crkve“.

Imamo sada eto formalnu borbu između
izvanjske i nutarnje politike monarhije. Kako
će austrijska diplomacija ovu borbu sa sa-
mom sobom dovršiti, vrlo j6 zanimivo. Možda
i ovoga puta budemo prisiljeni vjerovat u
čudesa. = - As0.

Proširenje hrvatskog eveučillšta,
Naše hrvatsko sveučilište u Zagrebu
Poderini JE PONE ži ran