Strana 2. CRVENA HRVATSKA“ O Broj 85. Bosna | Hrvati, Stadlerov , Hrvatski Dnevnik“, koji je svojim denunciranjem dobio među pravaškim novinama rekord, ne zadovoljan da je denuncirao Srbe . pred vladom, sada je počeo denun- . cirati pred narodom sve Hrvate, koji ne pušu u isti rog s Frankom. Namjera mu je prozirna, Lažući, da su se hrvatske stranke u koaliciji od- rekle Bosne, on hoće -da provocira ove na izjave, koje ne bi bile u skladu sa raison «d &tre hrvatske i srpske koalicije, neka bi se tako ova raspala i na njezino mjesto zavladale u narodu opet stranke, koje bi se polazeći sa tjesnogrudnog plemenskog separatizma međusobno zahvatile i tako došle u susred težnjama sa sje- vera. Proti ovim manevrima s protivne strane dužnost bi bila svih narodnih elemenata da složno istupe, tako da protivnici izgube svaku nadu, da će na jugu moći nešto postići od Hr- vata bez Srba i obratno. Mi se ne smijemo pustiti zavaravati kojekak- vim obećanjima, te za koju laskavu riječ odreći se pozicija, koje smo za- posjeli vojujući složno sa Srbima. Što bi nama dali, neka nam dadu u društvu sa Srbima. Kako ni sami ne vjeruju u srpsko velejzdajstvo, to bi im imalo biti sve jedno; ako baš hoće nama dobro, čemu od nas zahtjevati, da se sa Srbima tučemo, kad znadu, da bi nas ta borba samo oslabila i pozobala nam cijelu snagu. Očuvanje koalicije po našemu mi- šljenju prvi je uvjet uspješne borbe, a za to nije odviše nikakva žrtva. Kad se stvari urede i smire pa mje- sto strasti prevlada razbor, Srbi u Bosni sami će vidjeti, je li Bosni unosno živjeti o sebi kao ,corpus separatum“ i bit podložna dvjema gospodarima, ili joj je bolje raditi da se Bosna sjedini s Hrvatskom. Dok to pitanje Srbi u Bosni sami ne riješe, nama je zaludu uzimati u posjed Bosnu i za tu ,riječ“ žrtvo- vati neodvisnu narodnu politiku, koja prije ili poslije mora dovesti do po- bjede. Pismo iz Beča. Beč, 18./10. 1908. (Insceniranje na Balkanu, — Kriza u ministarstvu. — Prijestolonasljednikov pohod u Rim). — Koncerat velesila, koji je do pred malo vremena pratio tragične dogođaje na Balkanu, bio je od jednom raspršen. Ov- dje se mora vjerovati u magičnu moć mu- zike. Onaj, kojega je koncerat imao da us- pava, pa da ga muzikanti kako koji bolje umije, okradu, na jednom je poprimio novi život. U Turskoj je bio proglašen ustav! To je djelovalo na evropsku diplomaciju neiz- mjernom snagom. Nije ni čudo! Proglaše- njem ustava bile su prilike na Balkanu s glave preokrenute, a s njima i odnošaji ve- lesila i malijeh balkanskih država i predjela prema tim prilikama. Sada valja te odnošaje postaviti na dru- gu bazu. 1 Austro-ugarska bila je prva, koja je htjela da za sebe osigura ono, što je bilo već prije u njezinu posjedu. Bugarska je učinila odlučan korak za svoju potpunu emancipaciju, prvo okupiranjem istočno-ru- melijske željeznice, a: onda proglašenjem ne- zavisnosti. Kreta uprla da dođe do svog starog ideala, da se spoji sa materom ze- mljom. Italija, i ako ne otvoreno, a ono di- plomatskim putem i što čvršće hoteći stu- pati uz Austriju, htjela bi da što bolje osi- gura svoje interese u inozemstvu, jer je uvjerena, da je inozemstvo, koje ju može podići i iz današnjih kriza izvući. I Crnagora i Srbija u prvi mah ubijene u pojam proglašenjem aneksije ,,srca srpskih zemalja“, došle su k sebi, te se ogledaju da poprave barem sada, što se dade popraviti od starih grijeha i pogriješene dosadašnje politike. Ministar Milovanović nastnpio je svoje putovanje po Evropi u tu svrhu i na- stojaće, da Francusku i Englešku stare ,,pri- jatelje“ srpske obaveže za što izdašniju po- moć u skoroj budućnosti. Rusija ima također svoje osobite inte- rese, ali se čini da ti nijesu nimalo u skladu sa interesima malih balkanskih država, nao- seb Srbije i Crnegore. Turska za sada gleda sve to nekim stoičkim mirom i ne odlučuje se, da uzme neku sigurnu poza: O Bosni i Hercegovini ne čini više računa; to je sada tuđe, nego bi htjela da spasi barem sandžak, koji je također u pogibli i da se što uzmože bolje financijalno odšteti na račun bugarske ne- zavisnosti. Na svim stranama se dakie radi oko što boljeg insceniranja. Niravno tu igra vojna sila prvu ulogu. Oni koji se ćuti slabijim prpoši se i junači, a istodobno se grozničavo naoružava, dok onaj jaki miruje, malo go- vori i ćeka dok dođe vrijeme rada. Svakako gledajući i motreći sve najn - vije pojave crveni augurski znaci za krv još se ne vide . ki * o s* Razni sukobi između Slavena i Nije- maca, koji su se gotovo kroz cijelo ljeto po-, vlačili, nijesu valida imali samo svrhe da ubiju onu monotonost u političkom životu, koja obično svugdje vlada kroz ljetne pra- znike, nego su eto donijeli i jednu neugo- dnu posljedicu za sobom, koja bi sada na početku političke sezone mogla biti tek prvi otrgnuti korali na nizu slijedećih političkih događaja. Oba češka ministra u austrijskom carskom vijeću predali su svoje demisije, Češki ministri, a preko njih i odluču- juće češke stranke u parlamentu bile su da- kle prisiljene da učine prvi korak istupa iz koalicije, koja sada vlada u austrijskom par- lamentu. Najzadnji momenat, koji ih je na to nagnao, bilo je odgođenje češkoga sabora, koje su Nijemci iziskivali i svojom opstruk- cijom u saboru eto i postigli. Nijemci su jedva dočekali, da dođe do demisije čeških ministara. Dublji uzrok i pišvi cilj opstruk- cije u češkom saboru bio je lagumiranje da- našnjeg sistema. ,Ovako se dalje ne može, nesmije ići“ vikali su, jer da je današnji si- stem, koji pogoduje Slavenima i ugrožava interese Nijemaca. Austrijanski premičre Beck kao da je odgodom sabora htio da sačuva kozu i da vuk bude sit. Znao je da će iza odgode sli- jediti demisija čeških ministara, ali da ova ne bude od krune primljena, zato će se on već pobrinuti. Nijemci su na taj način za neko doba utaženi, a međutim doć će i do zasjedanja u parlamentu, gdje je lakše ra- zne stranke zadovoljiti, a u tome je Beck pravi majstor. On posjeduje, kako se uvjerava jedan magični štapić u najkritičnijim momentima a to je: prijetnja raspustom parlamenta. Hoće li moć da posjeduje vazda tu svoju djelotvornu magiju taj štapić, pitanje je. Svakako napetost između Slavena i Nije- maca ne će ništa jenjati, nego će vremenom i rasti. Možda će' najnoviji dogođaji i u iz- vanjskoj i odraz ove u unutrašnjoj politici doprinijeti, da sadašnji sistem ne bude moguć. Onda će valjat, da svi Slaveni počnu vikati: ,,Ovako se dalje ne može, ne smije ići“ — a da se zapriječi promjena današnjeg sistema nijedan pravi Slaven ne bi smio da bilo direktno ili indirektno pomaže majstr- rije gospara Becka. * * x Svako malo vremena pojavljuju se gla- sovi o pohodu prijestolonašljednika Ferdi- nanda u rimski Kvirinal. Nego ovoga puta su, čini se, najozbiljniji. Kako gori rekoh sve što čvršći spoj između Italije i Austrije na- rivava sadašnji položaj na Balkanu. Ove dvije saveznice uzbuđene su, što Rusija ište put u sredozemno more, dok druga dva nji- hova rivala: Francuska i Engleška već su osigurale jednim ugovorom sa Španjolskom svoje gospodstvo u zapadnom dijelu srede- zemnog mora, a Njemačka saveznica dosta- tno je obzirna prema engleškoj pažljivosti. Pohod dakle prijestolonašljednika u rimski Kvirinal bila bi potreba, koju iziskuje vanj- ska politik& monarhije. Nego ovdje kao u više slučajeva u ovoj blaženoj monarhiji, jedan korak u izvanjskoj politici mogao bi imati grubih posljedica u unutrnjoj politici. Papa, kako se zna, još drži da je Rim ,njegov“ grad, i ko u njemu po- hodi talijanskog kralja i priznaje ,, papinski“ Rim kao glavni grad Italije, kojoj je papa građanin kao i svaki drugi, taj ne priznaje papu .... Osim za što se sam drži. Odatle i pospješenje poznatih dogođaja među er- kvom i državom u Francuskoj. Pohodom prijestolonašljednika dakle bio bi povrijeđen papa i nastojao bi :da svome povrijeđenome papinskom ponosu dade odu- ška u samoj monarhiji. A to bi moglo po monarhiju da bude fatalno, po onu monar- hiju, u čijem parlamentu sijedi toliko crnih mantilja, koje su uvijek spremne da čuvaju »prava i čast crkve“. Imamo sada eto formalnu borbu između izvanjske i nutarnje politike monarhije. Kako će austrijska diplomacija ovu borbu sa sa- mom sobom dovršiti, vrlo j6 zanimivo. Možda i ovoga puta budemo prisiljeni vjerovat u čudesa. = - As0. Proširenje hrvatskog eveučillšta, Naše hrvatsko sveučilište u Zagrebu Poderini JE PONE ži ran