SORA

Strana 2. »CRVENA HRVATSKA“ O = Broj 87.
VOOmmrmOo————m—p i i ——————— vi m

Izbori u vanjskim općinama.

U vanjskim općinama sudbenih
kotara Benkovca, Obrovca i Kistanja
jednoglasno izabran dosadašnji za-
stupnik VI. vit. Simić. Za nj glaso-
vaše složno Srbi i Hrvati.

U Sinju, jednoglasno su izabrani
Dr. Ivan Marović, kandidat hrvatske
stranke i Petar Šimunić, kandidat
pravaške stranke.

U Šibeniku su izabrani Dr. Prin-
ković pravaš i Dr, Katnić od hrvat-
ske stranke. o

U Drnišu, za kotar Drniša, Knina >

i Vrlike izabrani su jednoglasno kan-
didati srpske stranke: Dr. D. Baljak,
Dr. L. Bakotić i Joso vit. Kulišić.

U Imotskom, izabran jednoglasno
pravaš Dr. Mladinov.

U Vrgorcu, Antun vit. Vuković
dobio je 48 glasova, a prof. Urlić 20.
[zabran Vuković.

U Korčuli, J.. Kunjašić izabran
sa 43 glasa. Ustegli su se birači
Stona i Veleluke.

U vanjskim općinama Boke Ko-
torske izabrani su jednoglasno kan-
dati srpske stranke: Dr. A. Mitrović,
odvjetnik u Kninu i načelnik Budve
Srzentić.

U vanjskim općinama Spljeta pre-
dana je 138 glasova. Od tih dobio
Dr. Ivčević 94, a Dr. Trumbić 89.
Pravaši 30.

U Hvaru izabrani su A. Radić i
Dr. Tresić. Dobili 48 glasova. Pra-
vaši Marinković i Marangunić 40.

Po tomu — konačni rezutat bio
bi: 7 od Hrvatske stranke, 6 pra-
vaša, 1 od samostalne organizacije
Hrvatske stranke i 6 Srba.

Domaće oljesti.
Za vlade najhrvatskijeg bana.

Pavao barun Rauch je u svakom po-
gledu ban sretne ruke za Hrvatsku. On se
ne bavi vele politikom, tako, da nije znao,
da će se Bosna anektirati monarhiji, dan
pred samom aneksijom. Dapače on je cije-
nio, da je aneksija za sada nemoguća. Sud-
cima daje potpunu slobodu, tako da u Hr-
vatskoj od kada je on na banskoj stolici,
nikoga na njegovu zapovjed nijesu radi -
politike ni zatvorili ni oglobili. :

Vas svoj rad posvetio je kulturnom i
pospodarskom unapređenju naroda. Za to
neprestano izrađuje svoj gospodarski - pro-
gram i trči do Pešte, da s mađžarskim mi-
nistrima vijeća o važnim pitanjima, kojim
bi se imala Hrvatska usrećiti.

U svom neumornom nastojanju Ranch
sjajno uspijeva. Prodao je nekoliko hrvatskih
ugljenokopa madžarskoj vladi. To je banov

 

. gospodarski program. Dakako, da ne treba

ni pitati, da li je ta prodaja korisna za Hr-
vatsku s narodnog i financijalnog gledišta.

"'To se po sebi razumije, spekulanat Rauch

mora učiniti dobar posao. Nemoguće je pro-
tivno i promisliti.

 

Banov pako kulturni program nadma-
šuje sve ostalo. Sa sveučilišta je izbacio
nevaljale profesore, kao Šurmina i Manojlović,
a namjestio je genije alla Šuflaj. I odmah
je glas hrvatskog sveučilišta poskočio, tako,
da se je čak i 20 mladih Madžara upisalo
na hrvatsko sveučilište Ban je uspio i u
drugom pogledu: Madžari će unaprijed na
svoj trošak podizati škole u Hrvatskoj. Tako
je ministar : trgovine Košut stavio u svoj
proračun 80,000 K za proširenje škole u
Brodu, 50,000 za onu u Našicama, 40,000
za školu u Mitrovici, 50,000 za školu u
Vinkovcima, podići će se gimnazija u Osjeku,
srednjoškolski internat u Budimpešti za ko-
jeg će se samo-u početku potrošiti 240,000
kruna. Razumije se, da će sve spomenute
škole biti madžarske, a da su određene za
djecu Madžara željezničara nastanjenih u
Hrvatskoj, ali ipak i hrvatskoj će djeci biti
slobodan pristup u te škole. Dapače će se
s vladine strane nastojati, da se što više
hrvatske djece okoriste s madžarskom ško-
lom, a tim i poveća broj plemenitoj mad-
žarskoj pasmini,

Eto takav je nekako najhrvatskiji ban,
a mi budimo zahvalni što ga je providnost
dosudila našoj braći u banovini, ponosni što
ga čak i na dvoru , primaju najljubeznije i
uzimlju sa zadovoljstvom njegov izvještaj
na znanje“.

Jedan ustrižak

iz članka ,Snubljenje Srbah“ izašlog u
organu Mile Starčevića, u ,, Hrvat. Slobodi“:

»Nadala se je Frankova ,,najhrvatskija
vlada“, da će ,,Srbi“ izići iz koalicije na
zadnjoj njezinoj sjednici i da će se oni po-
vratiti u uloge Gjurkovića i Gjurđevića. A
kad oni nijesu toga učinili, spopala je rep-
tilsku štampu briga ,za ugroženo srpstvo“!

Tko ne vjeruje, neka pročila ponovno
članak u osječkoj ,,Dravi“ organu Franko-
vog šurjaka Julijusa Pfeiffera, od prošlog
ponedjeljka pod naslovom ,,Die Samostalcen“.

»Drava“, za koju se znade, da je u
uskom savezu sa Rauchom i Frankom, ona
govori jasno: ,Mi progonimo Srbe i veliko-
srpsku propagandu samo za to, da prisilimo
te Srbe izići iz koalicije, da ih prisilimo ući
u službu Madžara, Cijela ova hajka ide samo
za tim, da skrši otpor koalicije proti madžar-
skoj službenoj pragmatici“. A  Frankovci u
tome pomažu Raucha, domažu Madžarima
po onoj narodnoj: ,,Ne laje pseto radi sela
već radi sebe!“

Kad čovjek sve to vidi i dobro promozga,
onda shvati ulogu, koju zalgraše Frankovci
u našem javnom životu.“

Zastupnici tmine u Istri.

Vrag nikad ne miruje pa tako ni crne
čete klerikalaca. Slovenski su narod okužili,
pocijepali ga, unijeli u nj ono veliko zlo,
koje je crpilo svu narodnu snagu, dok se je
Njemac neopoženo uvlačio i napredovao u
zemlji potiskujuć domaći elemenat. U ime
svete vjere poveli. su boj proti tobožnih
bezbožnika, liberalaca, u ime svete vjere
osvojili su srca lakovjernog seoskog naroda.
A danas oni vode u svemu riječ, oni go-
spodare u zemlji u ime svete vjere. Sve
treba da ih sluša, da dobije njihov impri-
matar inače kuku i pomagaj : proklestvo te
čeka. Sjetimo se samo zaglušne vike, koju
digoše proti podražljivom (?) spomeniku
Prošerna u Ljubljani, sjetimo se osude slo-
venskih demostracija proti Njemaca sa strane
ljubljanskog kneza-biskupa.

Gospodi se prohtjelo i u Istri isto kolo
zaigrati. Za to treba prvo počet vikat na
liberalizam, treba uvjeriti kratkovidne i za-
visne elemente, da je vjera u pogibli; a tad
je već lako: stranka je tu, vlada će pomoći
i ugled svećenika. Nižem će to biti tuđe,
ali razni Jagliću, Nagli znaće ih moralno
prisiliti, da vežu sami sebi ruke; kao što
to vlada zna učiniti sa svojim činovništvom,
jer utaman je, pred premještajima u pusta
i bolesna sela, pred zapostavljanjem,  uko-
rima i suspensijama i najjači duhovi uzko-
lebaju se.

Boj je započeo. Klerikalna vojska iz
Zagreba dobila je naredbu, da puca. Zapo-
vjed je ončas izvršena: ,Hrvatstvo“ i , Ju-
tro“ sasuše napadaje na svetinju hrvatskog
naroda, na Družbu sv. Ćirila i Metoda.
Družbinim novcem — viču oni —. uzgajaju
se liberalci, naprednjaci, pa može li tako
društvo katolički svećenik pomagati ? Kolike
li bojazni za vjeru, kolika li straha pred
naprednjacima kod naših klerikalaca! Gotovo
bi pohvalio njihovu revnost, kad ih ne bi
poznavao.

Prvi je top ispalio iz Zagreba, a drugi
će iz Trsta. Hrvati i Slovenci u Istri i Tr-
stu složni su ko jedan čovjek. Njikovu
snagu prestavlja ,, Političko društvo za Hr-
vate i Slovence“, I društvo dogovorno s iz-
bornicima pojedinih mjesta postavilo je u
devetnaest hrvatskih izbornih kotara svoje
kandidate. Eto prigode, da se narodna sloga
razbije. Treba staviti protukandidata i sje-
menje je klerikalno-liberalne borbe posijano.

U četvrtom izbornom kotaru opće kurije
trščanski biskup Nagl stao je mutiti. Pre-
sjedništvo političkog društva, da izbije Naglu
oružje iz ruka sporazumjelo se.-je s pokre-
tačima klerikalizma i postavilo u tom kotaru
za kandidata župnika Matiju Škerbec. Nagl
se ipak nije smeo, njemu se je prohtjelo
smutnja. Htio je razdvojiti narodne redove
i za to je prisilio župnika Škerbec, da se
zahvali na kandidaturi. Župnik se je morao
pokoriti i poslao na presjedništvo Političkog
društva pismo, u kojem se i ova važna
stavka nalazi :

»Naznanjam, da sem usled nenadno na-
stalih razmer moralno prisiljen odstopiti od
kandidature za predstojeće deželnozborske
volitve za Istru“.

Političko društvo je na to imenovalo
kandidatom mješte Škerbeca, načelnika Pan-
gerca, a klerikalci postaviše nekog bivšeg fi-

, nancijskog stražara Štrajna. Premda nikakve

nade u uspjeh nijesu imali, oni se ipak izložiše,
valjda, da afirmišu početak svoje borbe
»proti bezbožnika“, a u istinu borbe za
“svoje gospodstvo, a narodno sužanstvo.

Zaostrog, 24. listopada 1908.

Već dulje vremena bavimo se namišlju,
da u našem mjestu osnujemo lirvatsku či-
taonicu. Ta smo namisao i izvršili, u koliko
su nam dopuštale naše svagdane prilike i
u koliko nam je darežljivost našeg hrvatskog
"mjesta bila sklona. Namisao nam je uspjela,
tako radosnim veseljem, da dijete u kutu i
starac u lugu hrvatsku radosnicu uz poklik
pjevaju: ,Još Hrvatska ni propala“ i t. d.
Dakle svanu će nam radosni dan 1. stude-
noga kad uz najmiliju svečanost bit će otvor
hrvatske čitaonice imenom ,Viterska Vila“
koja će donijeti lijepe prosvjete narodu. Sve
pomalo pak i smalim koraca se dalje.

Odbor ,Viterska Vila“.