SORA Strana 2. »CRVENA HRVATSKA“ O = Broj 87. VOOmmrmOo————m—p i i ——————— vi m Izbori u vanjskim općinama. U vanjskim općinama sudbenih kotara Benkovca, Obrovca i Kistanja jednoglasno izabran dosadašnji za- stupnik VI. vit. Simić. Za nj glaso- vaše složno Srbi i Hrvati. U Sinju, jednoglasno su izabrani Dr. Ivan Marović, kandidat hrvatske stranke i Petar Šimunić, kandidat pravaške stranke. U Šibeniku su izabrani Dr. Prin- ković pravaš i Dr, Katnić od hrvat- ske stranke. o U Drnišu, za kotar Drniša, Knina > i Vrlike izabrani su jednoglasno kan- didati srpske stranke: Dr. D. Baljak, Dr. L. Bakotić i Joso vit. Kulišić. U Imotskom, izabran jednoglasno pravaš Dr. Mladinov. U Vrgorcu, Antun vit. Vuković dobio je 48 glasova, a prof. Urlić 20. [zabran Vuković. U Korčuli, J.. Kunjašić izabran sa 43 glasa. Ustegli su se birači Stona i Veleluke. U vanjskim općinama Boke Ko- torske izabrani su jednoglasno kan- dati srpske stranke: Dr. A. Mitrović, odvjetnik u Kninu i načelnik Budve Srzentić. U vanjskim općinama Spljeta pre- dana je 138 glasova. Od tih dobio Dr. Ivčević 94, a Dr. Trumbić 89. Pravaši 30. U Hvaru izabrani su A. Radić i Dr. Tresić. Dobili 48 glasova. Pra- vaši Marinković i Marangunić 40. Po tomu — konačni rezutat bio bi: 7 od Hrvatske stranke, 6 pra- vaša, 1 od samostalne organizacije Hrvatske stranke i 6 Srba. Domaće oljesti. Za vlade najhrvatskijeg bana. Pavao barun Rauch je u svakom po- gledu ban sretne ruke za Hrvatsku. On se ne bavi vele politikom, tako, da nije znao, da će se Bosna anektirati monarhiji, dan pred samom aneksijom. Dapače on je cije- nio, da je aneksija za sada nemoguća. Sud- cima daje potpunu slobodu, tako da u Hr- vatskoj od kada je on na banskoj stolici, nikoga na njegovu zapovjed nijesu radi - politike ni zatvorili ni oglobili. : Vas svoj rad posvetio je kulturnom i pospodarskom unapređenju naroda. Za to neprestano izrađuje svoj gospodarski - pro- gram i trči do Pešte, da s mađžarskim mi- nistrima vijeća o važnim pitanjima, kojim bi se imala Hrvatska usrećiti. U svom neumornom nastojanju Ranch sjajno uspijeva. Prodao je nekoliko hrvatskih ugljenokopa madžarskoj vladi. To je banov . gospodarski program. Dakako, da ne treba ni pitati, da li je ta prodaja korisna za Hr- vatsku s narodnog i financijalnog gledišta. "'To se po sebi razumije, spekulanat Rauch mora učiniti dobar posao. Nemoguće je pro- tivno i promisliti. Banov pako kulturni program nadma- šuje sve ostalo. Sa sveučilišta je izbacio nevaljale profesore, kao Šurmina i Manojlović, a namjestio je genije alla Šuflaj. I odmah je glas hrvatskog sveučilišta poskočio, tako, da se je čak i 20 mladih Madžara upisalo na hrvatsko sveučilište Ban je uspio i u drugom pogledu: Madžari će unaprijed na svoj trošak podizati škole u Hrvatskoj. Tako je ministar : trgovine Košut stavio u svoj proračun 80,000 K za proširenje škole u Brodu, 50,000 za onu u Našicama, 40,000 za školu u Mitrovici, 50,000 za školu u Vinkovcima, podići će se gimnazija u Osjeku, srednjoškolski internat u Budimpešti za ko- jeg će se samo-u početku potrošiti 240,000 kruna. Razumije se, da će sve spomenute škole biti madžarske, a da su određene za djecu Madžara željezničara nastanjenih u Hrvatskoj, ali ipak i hrvatskoj će djeci biti slobodan pristup u te škole. Dapače će se s vladine strane nastojati, da se što više hrvatske djece okoriste s madžarskom ško- lom, a tim i poveća broj plemenitoj mad- žarskoj pasmini, Eto takav je nekako najhrvatskiji ban, a mi budimo zahvalni što ga je providnost dosudila našoj braći u banovini, ponosni što ga čak i na dvoru , primaju najljubeznije i uzimlju sa zadovoljstvom njegov izvještaj na znanje“. Jedan ustrižak iz članka ,Snubljenje Srbah“ izašlog u organu Mile Starčevića, u ,, Hrvat. Slobodi“: »Nadala se je Frankova ,,najhrvatskija vlada“, da će ,,Srbi“ izići iz koalicije na zadnjoj njezinoj sjednici i da će se oni po- vratiti u uloge Gjurkovića i Gjurđevića. A kad oni nijesu toga učinili, spopala je rep- tilsku štampu briga ,za ugroženo srpstvo“! Tko ne vjeruje, neka pročila ponovno članak u osječkoj ,,Dravi“ organu Franko- vog šurjaka Julijusa Pfeiffera, od prošlog ponedjeljka pod naslovom ,,Die Samostalcen“. »Drava“, za koju se znade, da je u uskom savezu sa Rauchom i Frankom, ona govori jasno: ,Mi progonimo Srbe i veliko- srpsku propagandu samo za to, da prisilimo te Srbe izići iz koalicije, da ih prisilimo ući u službu Madžara, Cijela ova hajka ide samo za tim, da skrši otpor koalicije proti madžar- skoj službenoj pragmatici“. A Frankovci u tome pomažu Raucha, domažu Madžarima po onoj narodnoj: ,,Ne laje pseto radi sela već radi sebe!“ Kad čovjek sve to vidi i dobro promozga, onda shvati ulogu, koju zalgraše Frankovci u našem javnom životu.“ Zastupnici tmine u Istri. Vrag nikad ne miruje pa tako ni crne čete klerikalaca. Slovenski su narod okužili, pocijepali ga, unijeli u nj ono veliko zlo, koje je crpilo svu narodnu snagu, dok se je Njemac neopoženo uvlačio i napredovao u zemlji potiskujuć domaći elemenat. U ime svete vjere poveli. su boj proti tobožnih bezbožnika, liberalaca, u ime svete vjere osvojili su srca lakovjernog seoskog naroda. A danas oni vode u svemu riječ, oni go- spodare u zemlji u ime svete vjere. Sve treba da ih sluša, da dobije njihov impri- matar inače kuku i pomagaj : proklestvo te čeka. Sjetimo se samo zaglušne vike, koju digoše proti podražljivom (?) spomeniku Prošerna u Ljubljani, sjetimo se osude slo- venskih demostracija proti Njemaca sa strane ljubljanskog kneza-biskupa. Gospodi se prohtjelo i u Istri isto kolo zaigrati. Za to treba prvo počet vikat na liberalizam, treba uvjeriti kratkovidne i za- visne elemente, da je vjera u pogibli; a tad je već lako: stranka je tu, vlada će pomoći i ugled svećenika. Nižem će to biti tuđe, ali razni Jagliću, Nagli znaće ih moralno prisiliti, da vežu sami sebi ruke; kao što to vlada zna učiniti sa svojim činovništvom, jer utaman je, pred premještajima u pusta i bolesna sela, pred zapostavljanjem, uko- rima i suspensijama i najjači duhovi uzko- lebaju se. Boj je započeo. Klerikalna vojska iz Zagreba dobila je naredbu, da puca. Zapo- vjed je ončas izvršena: ,Hrvatstvo“ i , Ju- tro“ sasuše napadaje na svetinju hrvatskog naroda, na Družbu sv. Ćirila i Metoda. Družbinim novcem — viču oni —. uzgajaju se liberalci, naprednjaci, pa može li tako društvo katolički svećenik pomagati ? Kolike li bojazni za vjeru, kolika li straha pred naprednjacima kod naših klerikalaca! Gotovo bi pohvalio njihovu revnost, kad ih ne bi poznavao. Prvi je top ispalio iz Zagreba, a drugi će iz Trsta. Hrvati i Slovenci u Istri i Tr- stu složni su ko jedan čovjek. Njikovu snagu prestavlja ,, Političko društvo za Hr- vate i Slovence“, I društvo dogovorno s iz- bornicima pojedinih mjesta postavilo je u devetnaest hrvatskih izbornih kotara svoje kandidate. Eto prigode, da se narodna sloga razbije. Treba staviti protukandidata i sje- menje je klerikalno-liberalne borbe posijano. U četvrtom izbornom kotaru opće kurije trščanski biskup Nagl stao je mutiti. Pre- sjedništvo političkog društva, da izbije Naglu oružje iz ruka sporazumjelo se.-je s pokre- tačima klerikalizma i postavilo u tom kotaru za kandidata župnika Matiju Škerbec. Nagl se ipak nije smeo, njemu se je prohtjelo smutnja. Htio je razdvojiti narodne redove i za to je prisilio župnika Škerbec, da se zahvali na kandidaturi. Župnik se je morao pokoriti i poslao na presjedništvo Političkog društva pismo, u kojem se i ova važna stavka nalazi : »Naznanjam, da sem usled nenadno na- stalih razmer moralno prisiljen odstopiti od kandidature za predstojeće deželnozborske volitve za Istru“. Političko društvo je na to imenovalo kandidatom mješte Škerbeca, načelnika Pan- gerca, a klerikalci postaviše nekog bivšeg fi- , nancijskog stražara Štrajna. Premda nikakve nade u uspjeh nijesu imali, oni se ipak izložiše, valjda, da afirmišu početak svoje borbe »proti bezbožnika“, a u istinu borbe za “svoje gospodstvo, a narodno sužanstvo. Zaostrog, 24. listopada 1908. Već dulje vremena bavimo se namišlju, da u našem mjestu osnujemo lirvatsku či- taonicu. Ta smo namisao i izvršili, u koliko su nam dopuštale naše svagdane prilike i u koliko nam je darežljivost našeg hrvatskog "mjesta bila sklona. Namisao nam je uspjela, tako radosnim veseljem, da dijete u kutu i starac u lugu hrvatsku radosnicu uz poklik pjevaju: ,Još Hrvatska ni propala“ i t. d. Dakle svanu će nam radosni dan 1. stude- noga kad uz najmiliju svečanost bit će otvor hrvatske čitaonice imenom ,Viterska Vila“ koja će donijeti lijepe prosvjete narodu. Sve pomalo pak i smalim koraca se dalje. Odbor ,Viterska Vila“.