Strana 2. ,CRVENA HRVATSKA“ Broj 88. Dalmacija u pitanju aneksije Bosne i Nertegovine. Kao da bi se rada s neke strane potaknuti Dalmaciju, da zauzme sta- novište u pitanju aneksije Bosne i Hercegovine. Tako čitamo u ,Po- . kretu“ o nekakvoj adresi, koju spre- ma Dr. Ivčević, a novine šire vijesti o vojničkoj podjeli Dalmacije, koja bi bila po nekim preteča političke. Drugi opet pričaju o sjedinjenju Bo- sne i Hercegovine Dalmaciji, na koje bi Madžari pristali uz uvjet, da im se banovina posve izruči. Sve ove vijesti, pa i mnoge druge, smatramo preuranjenim, ali uza sve to nije suvišno već sada o tomu ras- pravljati, nek se naša javnost lakše orjentira u slučaju, kad bi pitanje Bosne zbilja izašlo na pretresanje pod jednim ili drugim oblikom u dalmatinskom saboru, što nije nipo- što isključeno. Sjetimo se samo, da je jednom jedan zastupnik tražio, nek se u sabor pozovu bosanski ho- norabiles i tako faktično(!) provede Velika Hrvatska. Istina je, da će i sam taj zastupnik biti od toga vre- mena u koječem promijenio svoje mišljenje, ali to ne dava aikakve ga- rancije, da se ne če koji drugi naći, da to pitanje provocira. .A to mu ne bismo mogli ni zamjeriti, jer je pita- nje Bosne takovo da se samo nameće. Po našem mišljenju nije se anek- sijom Bosne dogodilo ništa, što bi moglo utjecati na Dalmaciju, da svoje stanovište promijeni. Nama kao Hrvatima ne može biti indiferentno, što se u Bosni zbija, ali Dalmacija kao takova ima svoj politički pro- gram neodvisan od promjena u Bo- sni, a taj je program aneksija Hr- vatskoj. Barem dosad nije se ništa dogodilo, što bi nas moglo navesti, da batalimo taj program, okolo ko- jega se poslije riječke i zadarske re- solucije okupio cijeli narod. Znamo, da neki šaputaju, kako bi ekonomski interesi Dalmacije za- htijevali prijedinjenje Bosni, ali i sve kad bi tako bilo, to bi pitanje mo- glo postati aktuelno stoprva onda, kad bi se Bosna i Hercegoviua u tom smislu izrazila. A od toga smo još jako daleko, tako daleko, da je suvišno raspravljati i o tim jako pro- blematičkim interesima, koji možda u teoriji vrijede, ali koji bi se u praksi pokazali ispraznim sve dotle, dok Bosna ne bi postala ekonomski neodvisna. A sada prirodni odnošaj između Bosne i Dalmacije takav je, da bi se i bez formalne aneksije us- postavila ona ekonomska sveza, koja je tako osjećčana potreba i Bosne i Dalmacije. Kako dakle sada stvari stoje, naše je mišljenje, da Dalmacija mora ustrajati na započetom putu i tražiti aneksiju Dalmacije Hrvatskoj. Ona se ne smije pustiti zavesti neosno- vanim nadama, kako onda, kad se veselila okupaciji Bosne. Odustati ili malaksati u borbi za aneksiju zna- čilo bi samo omogućiti izvršenje pla- nova, koji nijesu u skladu s našim narodnim jedinstvom, a ovo je je- dino naš cilj. Istina je, da je moguće da se s vremenom otvore drugi i lakši puti, da do njega dođemo, ali tih sada mi ne vidimo, jer oni, koje nam kažu, mogu samo dovesti do narodne zavade i plemenskog rata. Pismo iz Beča. (Na Balkanu. —- Nutrnji politički položaj. — Prestolonašljednik Đorđe u Beču). Ne će nikoga začudit, da se moja pisma uvijek na prvom mjestu bave Balkanom, o čijoj se sudbini ovih dana u cijeloj evrop- skoj štampi sa svakoga gledišta i u svrhu raznovrsnih interesa najživlje raspravlja, a evropska diplomacija može se slobod no reći zaposlena je danas isključivo balkanskim pitanjem. Prekinućem pregovora, koji su se bili zapodjeli između Turske i Austrije, te prve i Bugarske, nastala je nova situacija. Čini se, da je novu situaciju stvorila Engleška, a ne će bit bio njezinom stvorenju daleko ni ministar Izvolski. Njemu je dapače to puno pomoglo. Kako sam zadnji put bio natuk- nuo, nagode li se Austrija i Bugarska iz- ravno sa Turskom, Izvolskijeva ideja o bal- kanskoj konferenci, vrlo je vjerovatno, da bi bila zakopana. Mnogobrojni srpski državnici, političari i patriote razišli su se bijelim svijetom, da od silnika isprose štogod za svoj narod i za prava njegova. 'Tašta nada! Kako danas: stvari stoje, Srbija može dobiti samo ono, što stara baba Austrija dopušti i. ... ništa više. Formalni savez koji postoji u balkan- skom pitanju između Engleške i Ruske ne može nikako da se suprotstavi jačem i čvr- šćem savezu Austrije i Njemačke, koje jezde oprezno ali sigurno prema Istoku. A to je posve naravno ! Interesi Austrije i Njemačke u ovom pitanju su jedni, dok oni Kngleške i Rusije divergentni su, a balkansko pitanje im služi samo da ga izrabe, kako bolje mogu. U di- plomaciji se niko ne zauzimlje iz čiste na- mjere, da koristi Balkanu, njegovim naro- dima i njegovim malim državicama ; tu od- lučuju posve druge namjere i drugi ciljevi. Da je Rusija prije znala skopčati ne- sebično svoje interese na Balkanu sa onim balkanskih naroda, jamačno bi stvari danas drukčije stale. Sva je prilika, da promjenu sadašnjeg stanja ne mogu prouzrokovati ni iskazi simpatija za Srbiju, kojima se ovih dana natječu u Petrogradu, a rekord su po- stigli upravo danas, kad srpski prestolona- šljednik Đorđe dolazi u :carski grad, da preda ručno pismo svoga oća caru Nikolaju i da se, kako neki vele, ogleda za kojom kćeri kojeg velikog ruskog kneza. Ti iskazi Beč, 28./10. 1908. . _ mogli bi u najboljem slučaju djelovati na pad ministra Izvolskoga, ali za Balkan i njegove narode ostat će još za duže vre- mena samo simpatije . . . . Stoga imaju pravo možda oni, koji su jučerašnji govor ministra Aehrenthala pred austrijskom delegacijom nazvali izljevom hladnog proračunanog razboritog optimizma. wx ko % Nutrnja politika u monarhiji proživljuje ovih dana jednu može: se reći od običnih kriza, koje se rađaju uvijek, netom austrijske vlade u času neopreznog izlijeva svoje njema- čke bahatosti dadu ostalim narodima mo- narhije i previše jasno razumjeti, da su Nijemci u državi privilegovana rasa, koja može po miloj volji raditi i gospodariti, a da su Slaveni klasa službenika, koji ne smiju ni golom rukom obranit se od biča i ubojnog taneta, kojim ih gospodar krati. Čini se, da je sada nadošao čas, da se ovom nesnosnom stanju potraži nekakvog lijeka. Ko bi mogao da to pokuša ? Česi su jedini tu, koji nešto mogu i koji su u sta- nju, da uzdržateljima današnjeg sistema stave pred oči, kuda vodi ovakovo nerazu- mno vladanje. Nu ne smiju oni da to učine, e da samo za sebe izvuku štogod koristi, nego moraju da uzmu obzira na sve sla- venske zapostavljene narode u monarhiji. Porade li samo za sebe, od toga mogu imati momentane koristi, ali trajne nikada. Nije Beck sa njegovom politikom ,,srednje linije“, koji može i hoće da pomože Slavenima do prava, koja ih na svakom polju u ovoj dr- žavi idu, nijesu njegove ministarske stolice ništa drugo nego zlatni podupornji one ve- like i glavne stolice, koja često puta i bru- talnom silom gnjavi slavenske narode, ugro- žava ih u njihovim životnim interesima, vrijeđa u najsvetijim osjećajima i pravima. Na toj stolici je zapisano: njemačka supre- , macija, a na njoj sjedi čovjek ,srednje li- nije“ baron Beck. Povrate li se Česi za malo leće i zla- tiša opet na svoje ministarske stolice, Sla- venima u Austriji nikakve bitne koristi; odalji li se i Beck, njemačka supremacija ostaje pa bilo i pod kakvom drugom fražom i sa kakvim drugim ljubežljivijim i oprezni- jim njezinim vodičem. Sistem treba promijenuti, onu glavnu stolicu njemačke supremacije, valja u piljke slomiti, a onda stoprvo svakome narodu u ovoj državi osigurati vlastitu stolicu, sa koje će sam slobodno i nevezano upravljati i odlučivati svojom sudbinom. Sa zlatnih podupornja, ni Česima, ni Poljacima, ni juž- nim Slavenima prave i bitne sreće! wok * Srpski prestolonasljednik Đorđe na svo- me putu za Petrograd, zaustavio se preksi- noć u Beču par ura. Naravno putovao je u najstrožem inkognitu i htio je svakako da taj strogi inkognito sačuva. No koliko je to pomoglo sinpatičnome mladiću, najbolje se vidjelo iz jučerašnjih jutrnjih bečkih novina. Sve bečke novine upotrebile su ovu zgodu da već radi njegovih burnih go- vora, poznatog Kneževića potankim opisom prestave svojim čitaocima. 'T1 novinski opisi sadržavaju neobičnom tačnošću sve kretnje, dapače svaki čin, svaki korak mladok Kne- ževića od prvog časa, kad je salonski vagon srpskog dvora prispio na stanicu ,, Westbahna“ pa dok je prestolonasljednik Đorđe za zadnji put kod odlaska stanice ,,Nordbahna“ poz- dravio gospođu ruskog beogradskog posla-