Domaće vijesti.
NEREDA AAN

Zadnji put nam je brzojav javio smrt

iloija Strahimira Kranjčevića.

Je li potreba pisat pokojniku pohvale,
kad je on svojim pjesmama sebi spleo vi-
jence slave neumrle? Njegovo će ime spo.
minjati daleka pokoljenja, kao ime bogodana
pjesnika, a miris plemenita duha, koji iz
njegovih pjesama izl ija, opajati će potomke
jednako kao i suvremenike.

Pjesnik slobode i ljubavi — to je bio
Kranjčević.  Pesimisam, koji “mu pjesme
protkiva, izlijev je nutarnje zlovoljena pogled
nevolje, kojoj su milijuni patnika izloženi.
On vidi i ćuti, htio bi pomoći, ali kako
sebi nije pomogao, tako ne može ni dru-
gomu, vlastita nemoć preobražava se malo
po malo u njegovoj duši u apsolutnu nemoć,
on počinje nevjerovati u ljudstvo.

Ali u toj nevjeri kolika li se ljubav
skriva! Ona mu obuhvaća obitelj, dom,
cijeli svijet, svako živo biće, prama sva-
komu on ima riječ saučešća, izim možda
prama sebi, premda je njegovo tjelesno
stanje bilo takovo, da je saučešća trebovao.

Krutoj bolesti eto je podlegao u naponu
snage. S njime u grob leže i mnoga lijepa
nada.

Laka mu bila zemlja, a slava njegovoj
uspomeni !

a

* *
#

iz života $. Kranjčevića. -

Kranjčević se rodio dne 17. veljače
1865. u junačkome Senju, kojemu je bio s
pravom sinovskom ljubavlju odan. Ondje je
učio gimnaziju, pa je po želji roditelja stu_
pio u biskupsko sjemienište, da uči. bogo.
sloviju. Inteligentan djak, bio je poslan u
Rim u kolegij ,germanico-hungaricum“, a
on je rado pošao onamo, da zasićuje svoju
žeđu za naukom i ljepotom na historijskom
tlu vječnoga grada. Ali brzo je razabrao, da
nema u sebi svećeničkoga poziva, te je do_
skora odlučio da se odreče zvanja, za koje
nije osjećao sposobnosti, premda je dobro
predviđao, da će uslijed toga morati mnogu
kušnju i nevolju izdržati. Pomoću biskupa
Strossmayera došao je g. 1884. u Zagreb,
gdje se je uzeo pripravljati za ispit za uči-
telja građanskih (viših pučkih) škola. Me-
đutim je umro njegov otac, pa je u tom po_
vodu neko vrijeme sproveo u Senju, a g,
1886. nastavio je nauku i položio ispit iz
grupe jezikoslovno-povjesne. Odlučio se za
službu u okupiranom području, te je 1.
rujna 1386. bio imenovan učiteljem trgo-
vačke škole u Mostaru, a još iste godine
bio je premješten u Livno, po čem je služio
u Bjelini i onda opet u Livnu.

Godine 1894. bio je premješten na uči-
teljsku školu u Sarajevo, gdje je u to doba
počela izlaziti poticajem Hormanovim ugledna

»Nada“, a Kranjčević jo bio dodijeljen ured.
ništvu ovog lista, kojemu je faktično bio i
ostao urednikom, dok nije ,Nada“ obustav-
ljena. 'To se je dogodilo g. 1904. Onda je
bio imenovan Kranjčević profesorom u VIII.
činovnom rezredu i upraviteljem trgovačke
škole, u kojoj je mogao samo uz dugotrajne

prekide službovati, jer je već onda počela
njegova teška bolest, kojoj ni ponovne ope-
racije u Sarajevu i u Beču nijesu mogle
učiniti kraj. Napokon je pao u postelju, iz

a ko . ri Ni A :
DOT A AN OSI O OO E M SRO

»CRVENA HRVATSKA“

Broj 89.

 

koje se je samo na mahove dizao. Ostavlja
za sobom suprugu, gospođu Elu rod. Kašaj,
s kojom se je vjenčao g. 1898. na svoj ro-
đendan, po mogućnosti olakšala zadnje go-
dine života. N. N.

Nadgrobni spomenik Silviju Str. Kranjčeviću.

Drugi dan iza smrti slavnog pjesnika
sastadoše se sarajevski hrvatski književnici
i drugi odlični Hrvati na dogovor, kako bi
što časnije ovjekovječiti uspomenu pokojnog
pjesnika. Na dogovoru stvoren je jednodušan
zaključak, da se Kranjčeviću podigne na-
rodnim prinosima dostojan nadgrobni spo-
menik. U to ime izabran je i odbor od če-
tiri lica: gg. dr. T. Alaupović, Osman Nuri
Hadžić, prof. Josip Milaković i prof. dr. M.
Prelog, koji je već i započeo akciju oko sa-
biranja prinosa za spomenik. Odmah na do-
govoru zapisano je slijedećih prinosa : Osman
Nuri Hadžić 100 K; prof. Alaupović 50 K;
prof. Milaković 50 K; Ivo Miličević 50 K;
prof. Prelog 30 K: prof. Zdunić 20 K; La-
voslav Vragović, predsjednik senata 20 K:
prof. Hakija Hadžić 20 K; prof. Dvorniko-
vić 20 K; N. N. 10 K; prof. Bosutić 5 K;
Al. Gjebić 5 K; M. Cvitković 5 K.

Prinosi, koji će se od vremena do vre-
mena publicirati n našoj štampi, neka se
šalju na dr. Tugomira Alaupovića, profesora
i književnika, Sarajevo.

aaa aaa aa ao J Oka nn m
Izbori za dalmatinski sabor.

Malo su koji izbori donijeli toliko pro-
mjena kao ovi. Dosta je spomenuti da u
sabor stupa osamnaest novih ljudi. A i stra-
načka će grupacija bit drugovačija. Većine
u saboru nema; pravaška stranka dolazi
pojačana, a troškove je platila hrv. stranka.
Jedini, kod kojih nema promjena ni u oso-
bama ni u broju, to su autonomaši.

Može li se iz ovih promjena zaključiti
i na koju političku promjenu? 'To će zavi-
siti samo o ljudima, koji sačinjavaju ,hrvat-
sku stranku“. U njoj ima raznih političkih
nijansa : s jedne strane stoji Ivčević, a okolo
njega se kupe Zaffron, Vuković i još neki.
Ti se ljudi nijesu nikad mogli sprijateljiti
snovim pravcem u hrvatskoj politici, te je
prava ironija vidjeti ih u jednoj stranci s
ljudima, koji su pomogli stvoriti riječku re-
zoluciju. Između jednih i drugih postoji
pravi jaz u shvaćanju političkog  polo-
žaja i prilika, u kojim naš narod živi, pa
jedino, što ih veže, to je neodlučnost, koja
je zajednička svim njima.

Slobodniji su pravaši. Oni nemadu kao
manjina nikakve odgovornosti ; pa je sasvim
prirodno, ako ti ljudi pokušaju upotrebiti
svoju slobodu, da radikalnom politikom
i frazama iza kojih se često drugo krije do-
biju pristaša među izbornicima. Jer koliko
god oni slavili izbornu pobjedu, prošli iz-
bori bili su za njih neugodno iznenađenje.
Cijenili su, da će u sabor proturati desetak
zastupnika, a kad tamo i između ono sedam,
što im je uspjelo birati, ima ljudi, koje ni
sama uprava stranke ne će da prizna kao
svoje.

Samostalna organizacija poi stranke
poslala je u sabor četiri zastupnika. Njihovo
će nastojanje ići za tim, da uščuva one te-
čevine, koje sa narodu ostale iz godine 1905.

Sloga i sporazum sa Srbima'i neod-
visnost od svačijeg utjecaja to je po našem
mišljenju prvi i glavni uvjet zdrave narodne

Ua" St a i diri Si i tae

politike. Hoće li novi sabor taj uvjet ispu
niti, to će nam kazati najbliža budućnost,
jer ako svi znaci ne varaju, sabor će imati
da riješi pitanja, koja će duboko zasijecati
u život pokrajine, pa il cijeloga naroda.
Spominjemo samo izbornu reformu, koju bi
trebalo riješiti u demokratskom duhu, jezično
pitanje, kojega se riješenje toliko oteže, da
smo postali smiješni sami sebi. To su za-
mašne zadaće, koje novi sabor čekaju, a_ da
će bit pnlike za opredijeljenje stanovišta
Dalmacije prama pitanjima, koja cijeli narod
potresaju, o tomu ne može bit ni sumnje.

Košut veleizdajnik.

To nekako prirodnije zvuči, nego kad
kažeš ,hrvati veleizdajnici“, jer da učiniš
veleizdajnike od regimenata, koji su na sva-
čiju zapovijed krv prolijevali, to je mnogo
veći skok, nego da učiniš veleizdajnika sina
onoga čovjeka, koji je god. 1849 proglasio
da Habsburška kuća ne vlada više u Ugarskoj.

Sin Ljudevita Košuta morao bi imati
prama svomu ocu barem toliko obzira, da
se ne razbacuje odviše lakoumno , veleizdaj-
stvom“ drugijeh. A toga je obzira i imao,
dok mu se je bilo boriti za ministarsku sto-
licu, ali sada kad je na nju komodno zasio
u monturi tajnog savjetnika, bacio je i ob-
zire na stranu, pa desno i lijevo prekara
s nelojalnosti i vjerolomstva.

Nu što je on kušao zaboraviti, toga su
se počeli sjećati drugi. Tako sad čitamo u
bečkim novinama pripovijest o veleizdaji
Frana Košuta. Tu se kaže kako je on ugo-
varao baš s onim ljudima, za koje je je po-
slije govorio da su veleizdajnici ; on je hodio
na hodošašće u Beogradu, on je dijelio pu-
ške i novaca srpskim , ustašama“ u Bosni i
Hercegovini.

Je li to istina, niko ne pita, ali niko -
nije pitao, je li istina ni onda, kad je Ko-
šut predbacivao Srbima da su veleizdajnici.
Oni, koje je kamarila obijedila s toga zločin-
stva u Hrvatskoj, sada čame u tamnicama,
ne će da ih preslušaju, a Košut obijeđen
s iste stvari još je uvijek ministar Nj. Vel.

A ipak kad bi nas pitali koje bliži ka-
znenom zakonu, Košut ili nevoljni seljak iz
kakve Kostajnice odgovor ne bi bio težak.

Prijateljima na Pelješcu.

Pošto kanim skoro, izdati pjesme lju-
bavne, rodoljubne, prigodne, veselice, podru-
guše i naricaljke s poluotoka Pelješca, to

molim: sve prijatelje s poluotoka Pelješca, da

mi što brže pošalju sakupljene pjesme, jer ih
kanim odista o novoj godini izdati.
SENA se
Dr. Bjelovučić — Trst.

Telografske vijesti.

Dne 22. oktobra t. g. bio .je otvoren
brzojavni ured u Mrcinama (Kotarsko Po-
glavarstvo Dubrovnik).

»Matica Hrvatska“.

Za g. 1908. izdala je ,Matica Hrvat-
ska“ ovih 10 knjiga: I. redovna izdanja :
1. Posljednji Zrinjski i Frankopani. Str. 349

in 4% sa 106 slika; 2. Današnja financijalna
znanost. Napisao Stj Radić. Str. 400
(Pouč. knjiča. XXXIV.); 3. Hrvatsko Kolo.

Naučno-književni zbornik. Knjiga IV. str.
448; 4. Postolovka. Pripovijest. — Napisao

' Ivan Lepušić. (Zabavna knjižn.) str, 184; 5.

Novi rod (,Nov“). (Roman). Napisao I. S.
Turgenjev, preveo M. Lovrenčević. (Slaven.
knjižn. XVII.) str. 296; 6. Izabrane pjesme -