Domaće vijesti. NEREDA AAN Zadnji put nam je brzojav javio smrt iloija Strahimira Kranjčevića. Je li potreba pisat pokojniku pohvale, kad je on svojim pjesmama sebi spleo vi- jence slave neumrle? Njegovo će ime spo. minjati daleka pokoljenja, kao ime bogodana pjesnika, a miris plemenita duha, koji iz njegovih pjesama izl ija, opajati će potomke jednako kao i suvremenike. Pjesnik slobode i ljubavi — to je bio Kranjčević. Pesimisam, koji “mu pjesme protkiva, izlijev je nutarnje zlovoljena pogled nevolje, kojoj su milijuni patnika izloženi. On vidi i ćuti, htio bi pomoći, ali kako sebi nije pomogao, tako ne može ni dru- gomu, vlastita nemoć preobražava se malo po malo u njegovoj duši u apsolutnu nemoć, on počinje nevjerovati u ljudstvo. Ali u toj nevjeri kolika li se ljubav skriva! Ona mu obuhvaća obitelj, dom, cijeli svijet, svako živo biće, prama sva- komu on ima riječ saučešća, izim možda prama sebi, premda je njegovo tjelesno stanje bilo takovo, da je saučešća trebovao. Krutoj bolesti eto je podlegao u naponu snage. S njime u grob leže i mnoga lijepa nada. Laka mu bila zemlja, a slava njegovoj uspomeni ! a * * # iz života $. Kranjčevića. - Kranjčević se rodio dne 17. veljače 1865. u junačkome Senju, kojemu je bio s pravom sinovskom ljubavlju odan. Ondje je učio gimnaziju, pa je po želji roditelja stu_ pio u biskupsko sjemienište, da uči. bogo. sloviju. Inteligentan djak, bio je poslan u Rim u kolegij ,germanico-hungaricum“, a on je rado pošao onamo, da zasićuje svoju žeđu za naukom i ljepotom na historijskom tlu vječnoga grada. Ali brzo je razabrao, da nema u sebi svećeničkoga poziva, te je do_ skora odlučio da se odreče zvanja, za koje nije osjećao sposobnosti, premda je dobro predviđao, da će uslijed toga morati mnogu kušnju i nevolju izdržati. Pomoću biskupa Strossmayera došao je g. 1884. u Zagreb, gdje se je uzeo pripravljati za ispit za uči- telja građanskih (viših pučkih) škola. Me- đutim je umro njegov otac, pa je u tom po_ vodu neko vrijeme sproveo u Senju, a g, 1886. nastavio je nauku i položio ispit iz grupe jezikoslovno-povjesne. Odlučio se za službu u okupiranom području, te je 1. rujna 1386. bio imenovan učiteljem trgo- vačke škole u Mostaru, a još iste godine bio je premješten u Livno, po čem je služio u Bjelini i onda opet u Livnu. Godine 1894. bio je premješten na uči- teljsku školu u Sarajevo, gdje je u to doba počela izlaziti poticajem Hormanovim ugledna »Nada“, a Kranjčević jo bio dodijeljen ured. ništvu ovog lista, kojemu je faktično bio i ostao urednikom, dok nije ,Nada“ obustav- ljena. 'To se je dogodilo g. 1904. Onda je bio imenovan Kranjčević profesorom u VIII. činovnom rezredu i upraviteljem trgovačke škole, u kojoj je mogao samo uz dugotrajne prekide službovati, jer je već onda počela njegova teška bolest, kojoj ni ponovne ope- racije u Sarajevu i u Beču nijesu mogle učiniti kraj. Napokon je pao u postelju, iz a ko . ri Ni A : DOT A AN OSI O OO E M SRO »CRVENA HRVATSKA“ Broj 89. koje se je samo na mahove dizao. Ostavlja za sobom suprugu, gospođu Elu rod. Kašaj, s kojom se je vjenčao g. 1898. na svoj ro- đendan, po mogućnosti olakšala zadnje go- dine života. N. N. Nadgrobni spomenik Silviju Str. Kranjčeviću. Drugi dan iza smrti slavnog pjesnika sastadoše se sarajevski hrvatski književnici i drugi odlični Hrvati na dogovor, kako bi što časnije ovjekovječiti uspomenu pokojnog pjesnika. Na dogovoru stvoren je jednodušan zaključak, da se Kranjčeviću podigne na- rodnim prinosima dostojan nadgrobni spo- menik. U to ime izabran je i odbor od če- tiri lica: gg. dr. T. Alaupović, Osman Nuri Hadžić, prof. Josip Milaković i prof. dr. M. Prelog, koji je već i započeo akciju oko sa- biranja prinosa za spomenik. Odmah na do- govoru zapisano je slijedećih prinosa : Osman Nuri Hadžić 100 K; prof. Alaupović 50 K; prof. Milaković 50 K; Ivo Miličević 50 K; prof. Prelog 30 K: prof. Zdunić 20 K; La- voslav Vragović, predsjednik senata 20 K: prof. Hakija Hadžić 20 K; prof. Dvorniko- vić 20 K; N. N. 10 K; prof. Bosutić 5 K; Al. Gjebić 5 K; M. Cvitković 5 K. Prinosi, koji će se od vremena do vre- mena publicirati n našoj štampi, neka se šalju na dr. Tugomira Alaupovića, profesora i književnika, Sarajevo. aaa aaa aa ao J Oka nn m Izbori za dalmatinski sabor. Malo su koji izbori donijeli toliko pro- mjena kao ovi. Dosta je spomenuti da u sabor stupa osamnaest novih ljudi. A i stra- načka će grupacija bit drugovačija. Većine u saboru nema; pravaška stranka dolazi pojačana, a troškove je platila hrv. stranka. Jedini, kod kojih nema promjena ni u oso- bama ni u broju, to su autonomaši. Može li se iz ovih promjena zaključiti i na koju političku promjenu? 'To će zavi- siti samo o ljudima, koji sačinjavaju ,hrvat- sku stranku“. U njoj ima raznih političkih nijansa : s jedne strane stoji Ivčević, a okolo njega se kupe Zaffron, Vuković i još neki. Ti se ljudi nijesu nikad mogli sprijateljiti snovim pravcem u hrvatskoj politici, te je prava ironija vidjeti ih u jednoj stranci s ljudima, koji su pomogli stvoriti riječku re- zoluciju. Između jednih i drugih postoji pravi jaz u shvaćanju političkog polo- žaja i prilika, u kojim naš narod živi, pa jedino, što ih veže, to je neodlučnost, koja je zajednička svim njima. Slobodniji su pravaši. Oni nemadu kao manjina nikakve odgovornosti ; pa je sasvim prirodno, ako ti ljudi pokušaju upotrebiti svoju slobodu, da radikalnom politikom i frazama iza kojih se često drugo krije do- biju pristaša među izbornicima. Jer koliko god oni slavili izbornu pobjedu, prošli iz- bori bili su za njih neugodno iznenađenje. Cijenili su, da će u sabor proturati desetak zastupnika, a kad tamo i između ono sedam, što im je uspjelo birati, ima ljudi, koje ni sama uprava stranke ne će da prizna kao svoje. Samostalna organizacija poi stranke poslala je u sabor četiri zastupnika. Njihovo će nastojanje ići za tim, da uščuva one te- čevine, koje sa narodu ostale iz godine 1905. Sloga i sporazum sa Srbima'i neod- visnost od svačijeg utjecaja to je po našem mišljenju prvi i glavni uvjet zdrave narodne Ua" St a i diri Si i tae politike. Hoće li novi sabor taj uvjet ispu niti, to će nam kazati najbliža budućnost, jer ako svi znaci ne varaju, sabor će imati da riješi pitanja, koja će duboko zasijecati u život pokrajine, pa il cijeloga naroda. Spominjemo samo izbornu reformu, koju bi trebalo riješiti u demokratskom duhu, jezično pitanje, kojega se riješenje toliko oteže, da smo postali smiješni sami sebi. To su za- mašne zadaće, koje novi sabor čekaju, a_ da će bit pnlike za opredijeljenje stanovišta Dalmacije prama pitanjima, koja cijeli narod potresaju, o tomu ne može bit ni sumnje. Košut veleizdajnik. To nekako prirodnije zvuči, nego kad kažeš ,hrvati veleizdajnici“, jer da učiniš veleizdajnike od regimenata, koji su na sva- čiju zapovijed krv prolijevali, to je mnogo veći skok, nego da učiniš veleizdajnika sina onoga čovjeka, koji je god. 1849 proglasio da Habsburška kuća ne vlada više u Ugarskoj. Sin Ljudevita Košuta morao bi imati prama svomu ocu barem toliko obzira, da se ne razbacuje odviše lakoumno , veleizdaj- stvom“ drugijeh. A toga je obzira i imao, dok mu se je bilo boriti za ministarsku sto- licu, ali sada kad je na nju komodno zasio u monturi tajnog savjetnika, bacio je i ob- zire na stranu, pa desno i lijevo prekara s nelojalnosti i vjerolomstva. Nu što je on kušao zaboraviti, toga su se počeli sjećati drugi. Tako sad čitamo u bečkim novinama pripovijest o veleizdaji Frana Košuta. Tu se kaže kako je on ugo- varao baš s onim ljudima, za koje je je po- slije govorio da su veleizdajnici ; on je hodio na hodošašće u Beogradu, on je dijelio pu- ške i novaca srpskim , ustašama“ u Bosni i Hercegovini. Je li to istina, niko ne pita, ali niko - nije pitao, je li istina ni onda, kad je Ko- šut predbacivao Srbima da su veleizdajnici. Oni, koje je kamarila obijedila s toga zločin- stva u Hrvatskoj, sada čame u tamnicama, ne će da ih preslušaju, a Košut obijeđen s iste stvari još je uvijek ministar Nj. Vel. A ipak kad bi nas pitali koje bliži ka- znenom zakonu, Košut ili nevoljni seljak iz kakve Kostajnice odgovor ne bi bio težak. Prijateljima na Pelješcu. Pošto kanim skoro, izdati pjesme lju- bavne, rodoljubne, prigodne, veselice, podru- guše i naricaljke s poluotoka Pelješca, to molim: sve prijatelje s poluotoka Pelješca, da mi što brže pošalju sakupljene pjesme, jer ih kanim odista o novoj godini izdati. SENA se Dr. Bjelovučić — Trst. Telografske vijesti. Dne 22. oktobra t. g. bio .je otvoren brzojavni ured u Mrcinama (Kotarsko Po- glavarstvo Dubrovnik). »Matica Hrvatska“. Za g. 1908. izdala je ,Matica Hrvat- ska“ ovih 10 knjiga: I. redovna izdanja : 1. Posljednji Zrinjski i Frankopani. Str. 349 in 4% sa 106 slika; 2. Današnja financijalna znanost. Napisao Stj Radić. Str. 400 (Pouč. knjiča. XXXIV.); 3. Hrvatsko Kolo. Naučno-književni zbornik. Knjiga IV. str. 448; 4. Postolovka. Pripovijest. — Napisao ' Ivan Lepušić. (Zabavna knjižn.) str, 184; 5. Novi rod (,Nov“). (Roman). Napisao I. S. Turgenjev, preveo M. Lovrenčević. (Slaven. knjižn. XVII.) str. 296; 6. Izabrane pjesme -