Strana 2. »CRVENA HRVATSKA« Broj 91.
suje iz hrvatskih tamnica, gdje čame Domaće vijesti, kašnje to isto svoje plemenito djelo povalja

čeljad ni kriva ni dužna, ni suđena
ni preslušana, jer se silnicima proh-
tjelo izvršiti djelo osvete na Srbima,
koji su prigrlili misao hrvatske dr-
žave na jugu monarhije.

Radi se — kažu — o ,hrvat-
skim“ zemljama Bosni i Hercegovini,
koju Srbi hoće da otmu »hrvatskoj“
državi. , Hrvatske“ zemlje! , hrvatska“
država! Koliko je tu istine, kaže za-
kon, koji je iznesen na pretresanje
u zajedničkom parlamentu, gdje se
Bosnom raspolaže, kako da tu ne
žive skoro dva milijuna naroda, koji
govore našim jezikom. I za taj po-
sjed, koji nije naš i koji naš ne će
biti, doklegod ovaj sistem u državi
vlada, za klin, koji je po riječima
miništra Andrassy bio zatjeran u
naše narodno tijelo, nalazi se ipak
jedna hrvatska stranka, da kupi do-
brovoljce.

Ruglo i sramota! — to su riječi,
koje jedino mogu označiti ovakovo
postupanje. Što je bilo prirodnije,
nego kad vidimo, kako se sve bez
nas i proti nama događa, kazati:
Što ste udrobili, sada jedite; vi ste
kroz decenija tamnicama i bespra-
vljem ovdje na jugu nijetili nezado-
voljstvo, učinili ste nas robove u vla-
stitoj kući, na stolicu hrvatskih ba-
nova postavili ste nam svoje sluge
Khuena i Raucha, što imate više da
od nas tražite? Da, to je bilo priro-
dno, ali kad bi tako bili Hrvati od-
govorili, ne bi bili više oni Hrvati,
koji su za svakoga krv lili, a nijesu
bili dobri ni da sačuvaju, što su im
djedovi ostavili. A nas povjest još
nije pameti naučila, mi ne znamo ni
s dostojanstvom snašati narodne ne-
sreće, već kad već ništa nemamo,
jer su nam sve oteli, stvaramo sebi
carstva na papiru, samo da vojujući
za drugoga uzmognemo sebe tješiti,
da vojujemo za sebe,

Servilnost i nerazbor mogli su
jedino dovesti na tu pomisao, da smo
mi dužni nešto više državi, nego su
dužni u ovom času Česi, Poljaci, Ni-
jemci, Madžari i sve ostale narodno-
sti mnogojezične Austrije, a u tomu
je tajna svih naših neuspjeha. Što
ćeš da nam dadu, kad smo i onako
servi umilissimi svakog gospodara ?
Kad smo se mi kroz cijelo ovo dova,
otkad nas je udes svezao s Madža-
rima, pa poslije i s Nijemcima, znali
nametnuti? ,Nigdje ništa svoga, od
nikud ljubavi, svi vas puci mrze,
svak vas pod se stavi“, to je žalo-
sna posljedica svih ovih pogrješaka

+ i mana, koje kao kakva mora tište

naše grudi i ne dadu nam pokročiti
stazom slobode i napretka.

Tužba hrvatskih delegata proti »Reichspo stu“.

Hrvatski zastupnici i delegati na zaje-
dničkom sabora Dr. Edo Lukinić, M. Pribi-
čević i Frano Supilo predadoše putem svog

- opunovlaštenog odvjetnika tužbu bečkom

sudu proti bečkom listu »Reichspost“ zbog
poznatih kleveta.

Hrv. akad. klub ,, Perun“ u Budimpešti.

Konstituirao se na svojoj 4. XI o. g.
obdrž&vanoj sjednici i izabrao slijedeći odbor:
Predsjednik: D. Kopf cand. ing. ; Podpred-
sjednik: Goricay, stud. želj.; Tajnik: N.
Turkalj stud. tech.; Blagajnik: A. Helfman
stud. tech.; Revizor I: Gavez, stud. želj.
1: V. Bukvić, stud. tech.; Odbornici : A.
Pere, cand. ing., Koydl, cand. vet., Morsan
stud. želj, Barabaš, cand. jur., Vučetić,
stud. želj., A. Piškulić, stud. tech.

Iz naroda.

Korčula, 9. novembra. — Na dugu

kobasicu tiskanu u zadnjem broju ,,P. C.
H.“ protiv biranja g. I. F. Lupisa u vele.
porezničkom kotaru, nije potrebno odgovo-
riti nego su malo riječi.
Dva pametnjaka hotili bi onom konfuznom
pisanijom prikazati Dr. Roka Arnera, kao
najgoreg čovjeka, spletkara i nasilnika, či:
govu ,gadnu“ rabotu da osujete otišli su
specijalno u Ddbrovnik gg. I. D. Foretić i
P. I. Cviličević. A znate li kako su oni mi-
slili učiniti kraj ,teroru“ i spletkama D.ra
Arnera ? Brzojavno su mu ponudili kandi-
daturu i bili pripravni izabrati ga zastup-
nikom!!! Zar ovdje nije. i najneukijemu čo-
vjeku jasno da se sva ova podla graja diže
radi osobne protivštine g. Lupisu? Jer sve
makinacije, anonimna pisma, lažni brzojavi,
i druga agitacija ljudi, koji ne pripadaju ni
stranci ni organizaciji. a sada rigaju svoj
bijes kroz stupce ,P. C. H.“ — našla slika
priliku — sve bi to bilo pošteno, rodoljubno
i ustavno samo da se je uzmoglo — srušiti
Lupisa! Pa ko se, molimo vas, interesuje i
diže toliku galamu za stvari koje se isklju-
čivo tiču — ,samos. org. hrv. stranke“?
Crničini ,, pravaši“ koji pokazuju svoju dlaku
po — »P.C. H.“! Tako nas dobro hoće da
se napokon brinu i za naše zdravlje. E se
non ridi..... a ti pljuni i obrni glavu,
zgađen. Još je ,P. C. H.“ zaboravila — kod
tolikih imena — spomenuti da je dan prije
izbora došao u Dubrovnik osobno ona perla
od Dra _P. G. Cviličević-a, specijalno radi
izbora i naravno, da agituje valjada za —
pravaša? ,P. C. H“. znade da je on bio
tamo, i znade zašto je bio. Ili je ,P. C. H.“
sram kazati svojim pravaškim čitaocima, da
je amošnji njezin naiodličniji (ta doktor je t)
eksponent, naročito otišao u Dubrovnik, da
se prti, mješa i intrigira u stvari s, o. h. s.
a da ,pravaško“ doktorstvo nija moglo ipak
ni mrvicu pocrveniti, pak se sada , Prava“
crveni za nj? Je li zato, što se ne bi moglo
ispričati ni proverbijalnu skladnost dubrov-
nika, što se sa takovim čovjekom nije po-
stupalo kako i zaslužuje ?

Pa ko, ma ko da dolazi govoriti u ime
naroda? Jedan Dr. P. Cviličević, koji je u
građanstva tako omražen, kako valjda ni
jedan čovjek u Dalmaciji, u svome rodnome
mjestu. On, koji u svome šivotu nije ni
jednu dobru stvar učinio, e da je nije kroz
šest mjeseca porekao. To vam je junak afere
spašavanja časti svoga kolege u Gracu, da

 

u blato, predbaciv mu kroz novinstvo ono,
radi česa se za nj najviše zauzimao. 'To vam
je ljudi, čovjek, koji otrag samih osam mje-
seca, pred mnoštvom naroda, javno u čitao-
nici, držao govor — ni zvan ni pozvan. —
u slavu radinosti, značaja i poštenja g. I.
F. Lupisa, pak onda, na dan veleporezničkih
izbora, otišao u Dubrovnik, te kao mahnit
po stradunu, po javnim lokalima nabacivao
se blatom na onu istu radinost, značaj i
poštenje g. Lupisa, što je prije u zvijezde
kovao. To vam je čovjek koji je pružio ruku
Dr. Arneru, na sokolskom plesu, a da kašnje
raspiše se onako neljudski u ,P. C. H.“ br.
194. To vam je čovjek, koji je svoju dok-
torsku karijeru započeo, jednoglasnim izbo-
rom tajnika ,Hrv. Sokola“, a dva mjeseca
kašnje bio svrguut jednoglasno sa te časti,
radi njegovih strančarsko-osobnih intriga.
To vam je čovjek koji — svijestan svoga
pravaštva — javno i tajno sumnjiči D.ra
Arnera i g. Lupisa kod Blaćana u izboru za
vanjske općine, i to načinom tako odurnim
i mahnitim, kojim se degradira čovještve, da
onda, čim otputovaše blatski birači, na sred
Banićevićevog trga, kao bijesan viče i psuje
na D.ra Arnera, jer da je on kriv, što je
biran g. — Kunjašić! To vam je čovjek,
kojega je korčulansko radništvo dočekalo pri
povratku iz Dubrovnika, i u društvu sa
njegovom gorom polovicom, » pametnim“:
Nikom, otpratilo do kuće, uz neprestano kli-
canje ,,dolje intrigant“, a da ga to nije moglo
dozvati svijesti i pameti.

Dostojni drug, u bezglavosti, u intri-
gantskoj raboti Dr. Cvilićevića, jest ona pa-
tentirana šijenca — Niko Mlinarić. Dosta ga
je i pogledati, a dobiješ pravi pojam inkar-
nirane žučljivosti, mržnje i zla srca. Neka-
dašnji škromni sluga i veliki pristaša Dr.
Arnera, dok se dočepao mjesta, koje sada
bez prava pokriva, najpreča mu je stvar bila
da okrene bandijeru, postane generalaški
»pravaš“ i da kroz toliko godina riga neiz-
crpivo vrelo svoje žući, protiv Dr. Arnera
i onih osoba, koji su mu valjda najviše
zato krivi, što su ga posjeli, gdje je, i što
ga, uz svu njegovu osobnu borbu protiv
njih — još tu trpe. Ova patentirana
mudrost u obratnom smislu, triput utvrđe-
na, ovaj čovjek samo sažaljenja vrijedan,
arogantnom uobraziljom sa svoje (tjelesne)
visine dijeli lekcije o znanju, o rodoljublju,
o poštenju, karakteru, ljudima kojima nije
«Vrijodan ni da prah sa postola očisti.

Neka nam cijenjeni štioci oproste ovu
digresiju, što smo morali prekoračiti granice
stvari, i dotaknuti se ovih kampjuna »po-
štenja“, značaja“ i , korektnosti“, ali to smo
morali učiniti obzirom na vanjski svijet, koji
po odurnoj kilometričnoj pisaniji ,P. C. H.“
mogao bi pomisliti, kao da na _ Korčuli
ima više od 10 ljudi, koji u ovoj nečistoj
igri sudjeluju, ili je odobravaju. Vanjska pu-
blika valja da zna, da buka i galama što se
s ovih strana diže, usredotočena je u ove
dvije abnormalne pojave, izbjegavane od
građanstva, od radništva, od inteligencije,
od seljaštva, od — svakoga, Ne, nije tu po
srijedi stranačka borba, jer da je nje bilo, i
da, je ima, sve bismo oprostili, sve ispričali,
sve opravdali, ali jer je posrijedi žuč, mrž-
nja, nedostojna osobna mržnja, intriganstvo
pod tolikim maskama vođeno, nametnula
nam se dužnost da prikažemo junake tih
vrlina — vojsku naroda od same dvojice !
— neka svijet vidi ko govori, ko piše. _

.
:
i