Strana 2. »CRVENA HRVATSKA« Broj 91. suje iz hrvatskih tamnica, gdje čame Domaće vijesti, kašnje to isto svoje plemenito djelo povalja čeljad ni kriva ni dužna, ni suđena ni preslušana, jer se silnicima proh- tjelo izvršiti djelo osvete na Srbima, koji su prigrlili misao hrvatske dr- žave na jugu monarhije. Radi se — kažu — o ,hrvat- skim“ zemljama Bosni i Hercegovini, koju Srbi hoće da otmu »hrvatskoj“ državi. , Hrvatske“ zemlje! , hrvatska“ država! Koliko je tu istine, kaže za- kon, koji je iznesen na pretresanje u zajedničkom parlamentu, gdje se Bosnom raspolaže, kako da tu ne žive skoro dva milijuna naroda, koji govore našim jezikom. I za taj po- sjed, koji nije naš i koji naš ne će biti, doklegod ovaj sistem u državi vlada, za klin, koji je po riječima miništra Andrassy bio zatjeran u naše narodno tijelo, nalazi se ipak jedna hrvatska stranka, da kupi do- brovoljce. Ruglo i sramota! — to su riječi, koje jedino mogu označiti ovakovo postupanje. Što je bilo prirodnije, nego kad vidimo, kako se sve bez nas i proti nama događa, kazati: Što ste udrobili, sada jedite; vi ste kroz decenija tamnicama i bespra- vljem ovdje na jugu nijetili nezado- voljstvo, učinili ste nas robove u vla- stitoj kući, na stolicu hrvatskih ba- nova postavili ste nam svoje sluge Khuena i Raucha, što imate više da od nas tražite? Da, to je bilo priro- dno, ali kad bi tako bili Hrvati od- govorili, ne bi bili više oni Hrvati, koji su za svakoga krv lili, a nijesu bili dobri ni da sačuvaju, što su im djedovi ostavili. A nas povjest još nije pameti naučila, mi ne znamo ni s dostojanstvom snašati narodne ne- sreće, već kad već ništa nemamo, jer su nam sve oteli, stvaramo sebi carstva na papiru, samo da vojujući za drugoga uzmognemo sebe tješiti, da vojujemo za sebe, Servilnost i nerazbor mogli su jedino dovesti na tu pomisao, da smo mi dužni nešto više državi, nego su dužni u ovom času Česi, Poljaci, Ni- jemci, Madžari i sve ostale narodno- sti mnogojezične Austrije, a u tomu je tajna svih naših neuspjeha. Što ćeš da nam dadu, kad smo i onako servi umilissimi svakog gospodara ? Kad smo se mi kroz cijelo ovo dova, otkad nas je udes svezao s Madža- rima, pa poslije i s Nijemcima, znali nametnuti? ,Nigdje ništa svoga, od nikud ljubavi, svi vas puci mrze, svak vas pod se stavi“, to je žalo- sna posljedica svih ovih pogrješaka + i mana, koje kao kakva mora tište naše grudi i ne dadu nam pokročiti stazom slobode i napretka. Tužba hrvatskih delegata proti »Reichspo stu“. Hrvatski zastupnici i delegati na zaje- dničkom sabora Dr. Edo Lukinić, M. Pribi- čević i Frano Supilo predadoše putem svog - opunovlaštenog odvjetnika tužbu bečkom sudu proti bečkom listu »Reichspost“ zbog poznatih kleveta. Hrv. akad. klub ,, Perun“ u Budimpešti. Konstituirao se na svojoj 4. XI o. g. obdrž&vanoj sjednici i izabrao slijedeći odbor: Predsjednik: D. Kopf cand. ing. ; Podpred- sjednik: Goricay, stud. želj.; Tajnik: N. Turkalj stud. tech.; Blagajnik: A. Helfman stud. tech.; Revizor I: Gavez, stud. želj. 1: V. Bukvić, stud. tech.; Odbornici : A. Pere, cand. ing., Koydl, cand. vet., Morsan stud. želj, Barabaš, cand. jur., Vučetić, stud. želj., A. Piškulić, stud. tech. Iz naroda. Korčula, 9. novembra. — Na dugu kobasicu tiskanu u zadnjem broju ,,P. C. H.“ protiv biranja g. I. F. Lupisa u vele. porezničkom kotaru, nije potrebno odgovo- riti nego su malo riječi. Dva pametnjaka hotili bi onom konfuznom pisanijom prikazati Dr. Roka Arnera, kao najgoreg čovjeka, spletkara i nasilnika, či: govu ,gadnu“ rabotu da osujete otišli su specijalno u Ddbrovnik gg. I. D. Foretić i P. I. Cviličević. A znate li kako su oni mi- slili učiniti kraj ,teroru“ i spletkama D.ra Arnera ? Brzojavno su mu ponudili kandi- daturu i bili pripravni izabrati ga zastup- nikom!!! Zar ovdje nije. i najneukijemu čo- vjeku jasno da se sva ova podla graja diže radi osobne protivštine g. Lupisu? Jer sve makinacije, anonimna pisma, lažni brzojavi, i druga agitacija ljudi, koji ne pripadaju ni stranci ni organizaciji. a sada rigaju svoj bijes kroz stupce ,P. C. H.“ — našla slika priliku — sve bi to bilo pošteno, rodoljubno i ustavno samo da se je uzmoglo — srušiti Lupisa! Pa ko se, molimo vas, interesuje i diže toliku galamu za stvari koje se isklju- čivo tiču — ,samos. org. hrv. stranke“? Crničini ,, pravaši“ koji pokazuju svoju dlaku po — »P.C. H.“! Tako nas dobro hoće da se napokon brinu i za naše zdravlje. E se non ridi..... a ti pljuni i obrni glavu, zgađen. Još je ,P. C. H.“ zaboravila — kod tolikih imena — spomenuti da je dan prije izbora došao u Dubrovnik osobno ona perla od Dra _P. G. Cviličević-a, specijalno radi izbora i naravno, da agituje valjada za — pravaša? ,P. C. H“. znade da je on bio tamo, i znade zašto je bio. Ili je ,P. C. H.“ sram kazati svojim pravaškim čitaocima, da je amošnji njezin naiodličniji (ta doktor je t) eksponent, naročito otišao u Dubrovnik, da se prti, mješa i intrigira u stvari s, o. h. s. a da ,pravaško“ doktorstvo nija moglo ipak ni mrvicu pocrveniti, pak se sada , Prava“ crveni za nj? Je li zato, što se ne bi moglo ispričati ni proverbijalnu skladnost dubrov- nika, što se sa takovim čovjekom nije po- stupalo kako i zaslužuje ? Pa ko, ma ko da dolazi govoriti u ime naroda? Jedan Dr. P. Cviličević, koji je u građanstva tako omražen, kako valjda ni jedan čovjek u Dalmaciji, u svome rodnome mjestu. On, koji u svome šivotu nije ni jednu dobru stvar učinio, e da je nije kroz šest mjeseca porekao. To vam je junak afere spašavanja časti svoga kolege u Gracu, da u blato, predbaciv mu kroz novinstvo ono, radi česa se za nj najviše zauzimao. 'To vam je ljudi, čovjek, koji otrag samih osam mje- seca, pred mnoštvom naroda, javno u čitao- nici, držao govor — ni zvan ni pozvan. — u slavu radinosti, značaja i poštenja g. I. F. Lupisa, pak onda, na dan veleporezničkih izbora, otišao u Dubrovnik, te kao mahnit po stradunu, po javnim lokalima nabacivao se blatom na onu istu radinost, značaj i poštenje g. Lupisa, što je prije u zvijezde kovao. To vam je čovjek koji je pružio ruku Dr. Arneru, na sokolskom plesu, a da kašnje raspiše se onako neljudski u ,P. C. H.“ br. 194. To vam je čovjek, koji je svoju dok- torsku karijeru započeo, jednoglasnim izbo- rom tajnika ,Hrv. Sokola“, a dva mjeseca kašnje bio svrguut jednoglasno sa te časti, radi njegovih strančarsko-osobnih intriga. To vam je čovjek koji — svijestan svoga pravaštva — javno i tajno sumnjiči D.ra Arnera i g. Lupisa kod Blaćana u izboru za vanjske općine, i to načinom tako odurnim i mahnitim, kojim se degradira čovještve, da onda, čim otputovaše blatski birači, na sred Banićevićevog trga, kao bijesan viče i psuje na D.ra Arnera, jer da je on kriv, što je biran g. — Kunjašić! To vam je čovjek, kojega je korčulansko radništvo dočekalo pri povratku iz Dubrovnika, i u društvu sa njegovom gorom polovicom, » pametnim“: Nikom, otpratilo do kuće, uz neprestano kli- canje ,,dolje intrigant“, a da ga to nije moglo dozvati svijesti i pameti. Dostojni drug, u bezglavosti, u intri- gantskoj raboti Dr. Cvilićevića, jest ona pa- tentirana šijenca — Niko Mlinarić. Dosta ga je i pogledati, a dobiješ pravi pojam inkar- nirane žučljivosti, mržnje i zla srca. Neka- dašnji škromni sluga i veliki pristaša Dr. Arnera, dok se dočepao mjesta, koje sada bez prava pokriva, najpreča mu je stvar bila da okrene bandijeru, postane generalaški »pravaš“ i da kroz toliko godina riga neiz- crpivo vrelo svoje žući, protiv Dr. Arnera i onih osoba, koji su mu valjda najviše zato krivi, što su ga posjeli, gdje je, i što ga, uz svu njegovu osobnu borbu protiv njih — još tu trpe. Ova patentirana mudrost u obratnom smislu, triput utvrđe- na, ovaj čovjek samo sažaljenja vrijedan, arogantnom uobraziljom sa svoje (tjelesne) visine dijeli lekcije o znanju, o rodoljublju, o poštenju, karakteru, ljudima kojima nije «Vrijodan ni da prah sa postola očisti. Neka nam cijenjeni štioci oproste ovu digresiju, što smo morali prekoračiti granice stvari, i dotaknuti se ovih kampjuna »po- štenja“, značaja“ i , korektnosti“, ali to smo morali učiniti obzirom na vanjski svijet, koji po odurnoj kilometričnoj pisaniji ,P. C. H.“ mogao bi pomisliti, kao da na _ Korčuli ima više od 10 ljudi, koji u ovoj nečistoj igri sudjeluju, ili je odobravaju. Vanjska pu- blika valja da zna, da buka i galama što se s ovih strana diže, usredotočena je u ove dvije abnormalne pojave, izbjegavane od građanstva, od radništva, od inteligencije, od seljaštva, od — svakoga, Ne, nije tu po srijedi stranačka borba, jer da je nje bilo, i da, je ima, sve bismo oprostili, sve ispričali, sve opravdali, ali jer je posrijedi žuč, mrž- nja, nedostojna osobna mržnja, intriganstvo pod tolikim maskama vođeno, nametnula nam se dužnost da prikažemo junake tih vrlina — vojsku naroda od same dvojice ! — neka svijet vidi ko govori, ko piše. _ . : i