Prjev. vor m Strana 4. CRVENA HRVATSKA“ Broj 96. staše su bili glavni u navali na Talijanske : djake (vidi nesmisla !), onda bi prolivena krv i hitci revolvera imali Talijanima biti samo od koristi za ispunjenje velikog njihovog kulturnog zahtjeva. Tako piše ,,N. SL. Pressa“ iza kako je u velikom uvodnom članku do- kazala, da se "Talijanima mora da dade sve učilište i to samo u Trstu, te dok dava dobru lekciju vladi, da naime ,austrijska politika ne smije više biti trovana kršenjem obećanja“ veli kategorički: ,Ko hoće da mirno riješi talijansko sveučilišno pitanje, ostaje mu samo jedno: osnovati talijansku universu u Trstu. Talijanski će djaci teško platiti nerede, na koje ih je njihova vruća krv zavela, ali će svoju svrhu postići. Talijansko sveučilište "mora da bude-i biće osnovano“. Karakteristično! Logički zaključujući : jedini mogući i sigurni način, da se pospiješi uređenje nacijonalnih pitanja u Austriji jest ;prolijevanje krvi, dakle građanski rat revol- verima i bodežima. A to i čeka Austriju, ako ovako dalje uzide. Aso. Pismo iz Zagreba. Zagreb, 22. XI, 1908. (Velika javna skupština rastjerana po žandarima). Danas se je držala po social demokratima sazvana javna skupština, na kojoj se je imalo prihvatiti uvedenje općeg prava glasa. Skupštini su prisustvovali sve opoz. stranke. Iza korača uzeo je riječ naprednjak Vil- der. Došavši do bosanskog pitanja rekao je Okupaciju smo platili krvlju, a aneksiju ap" solutizmom. Na ove riječi nahrupilo je 80 žandara te sakupljene bodežima rastjerali. Rauch je zabranio naprednjačku zabavu, koja se je imala sinoć držati u ,,Kolu“, isto tako i sutrašnja napred. predavanja. * x #* Jučer je građanstvo izkazalo zadnju po- čast Davidu Starčeviću, tom mučeniku na- roda hrvatskoga. Sve što je poštena našlo se je uz lijes neumrlog pokojnika. Od, mnogobrojnih vije- naca isticao se onaj, građanstva sa napisom : Junaku 5. listopada 1908“, Domaće vijesti. Iz Cavtata, 2:3, tek. — Društvo ,,Hr- vatski i Srpski Narodni Dom“ imalo je u subotu čne 21. tek. svoju prvu zabavu na- stajuće zime, koja je u svakom pogledu vrlo dobro ispala, usprkos velikim poteškoćama koji su se osobito za ovu prvu zabavu bile vd nekud stvorile. Zabavu je otvorila šaljiva igra ,Jedna čaša čaja“, zatim je slijedio koncerat koji se sastojao od komada za or- hestru, za glasovir (četvero ručno), solo pje- vanja i mješovitog jednog tvora sve izvrše- no od samih društvenih diletanata a na op- će zadovoljstvo; zabava, koja je bila dobro posjećena od članova i njihovih obitelji za- vršila je iza ponoća običnom igrankom preko koje je svirala mjestna orhestra. Kako ču- jemo uprava priređuje drugu sličnu zabavu za dojdući mjesec. Za obnavljanje vinograda unište- nih filokserom. Ministarstvo poljodjelstva odredilo je 300.000 kruna u ime državnog doprinosa za uzdijeljenje beskamatnih zaj mova za obnavljanje vinograda uništenih od filoksere, a zemaljski odbor 53.000 K u ime pokrajinskog doprinosa za istu svrhu. Za promicanje obrta. Ministarstvo za javne radnje udijelilo je prvoj dalmatin- skoj klesarskoj zadruzi u Pučišću beskamatni zajam od 30.000 K, a to iz fonda za pro: micanje interesa obrta. Lloydov parobrod ,,Tebe“, koji se je bio nasukao na ,Paklinu“ kod Šibenika dneva 21 tek. iza kako je iskrcao svu robu bio je od parobroda ,,Pluto“ izvučen. Gradska kronika. Proslava carskog jubileja. Naše se građanstvo sprema na dostojnu proslavu tog rijetkog goda. U utornik večer, javna je rasvjeta grada, a muzike izvađaju prigodne koncerte pred Dvorom, onda obilaze grad svirajući. U srijedu osviće grad u svečanom ruhu, okićen zastavama i t. d., javni je rad obu- stavljen, u crkvam se držu svečane blago- vijesti, muzike koncertuju. Vojništvo i činovništvo sprema se na- pose da svečano proslavi taj rijetki god. + Antun Zaccarija. — Jučer je po- slije duge bolesti preminuo u 71 godini ži- vota Antun Zaccarija, lučki kapetan u miru, vitez reda Franje Josipa 1. Služio je mnoge godine u Baru, otkle se nazad desetak go- dina povukao u svoj rodni Dubrovnik. Isti- cao se je dobrotom i susretljivosti prama svakomu. Laka mu zemlja! Stota obljetnica Trgovačke Komo- re u Dubrovniku (1808 — 1908). Jedna između najstarijih 'Trgovačkih Komora u Austriji jest današnja dubrovačka - kotorska sa sijelom u Dubrovniku. Nju je već godine 1808 Napoleon utemeljio. Kasnije iza francu- skog gospodstva u Dubrovniku, nastavila je je ipak svoje djelovanje, premda u Austriji još onda nije opstojao zakon o Komorama. Tako je djelovala sve do_provizornog zakona 18 marča 1850. kad je ovim zakonom pot- vrđena. Na sjednici, koja je sazvana za 14 nastajnog mjeseca, tajnik će u glavnim po- tezima ocrtati rad Komore kroz prvih sto godina njezina opstanka. Ova će radnja biti napose štampana kao posebni prilog zapisni- ka ove komorske sjednice. Hirotonija. Dne 21 o. m. rukopoložen je u Beču Dositij Jović za episkopa pravoslavne eparhije kotorsko-dubrovačke. Iadujemo se načim građanima srpsko pravoslavne ispo- vijesti, da su za pastira dobili osobu, kojega preticaju glasovi kao uljuđena, razborita i spo- sobna čovjeka. Prigodom ćesarskog jubileja. Ministarstvo financija, u savezu s odred- bom, da se 2 decembra prigodom svečanosti šezdesetgodišnjeg jubileja vladanja Njegova ce. k. Apoštoskog Veličanstva obu- jedno 15 puta, dočim oblika zašto manje, samo 9 puta, a kod Dživa Bunića oblika zač nijesam našao ni jedan put, a tač samo dva puta (u pjesmi N% L.XXXII. rkp. Male Braće N* 476). I U pomenutih 11 pjesama oblika zač, tač i kroza č nema! Meu, meju (me'u) mje- šte megju u pjesmama Mažibradićevim naći je do 14 puta, a oblik megju je zapostavljen : samo 7 puta. Kod Bunića oblik mew vidio sam samo par puta, a meju nikada, a ni u ono jedanaest pjesama nije ih naći. IV. Pjesma N9 31. str. 183. XI-te sveske Starih pisaca hrvatskih odgovara pjesmi sub LXVI. u Pucićevu izdanju ,,Plandovanja“ (str. 78). Ova je pjesma Odgovor na Buni- ćevu Poslanicu u Pucićevu izdanju sub LXV. Po sadržini se kao odgovor na po- slanicu sasvim slaže, te kad je Dživo Bunić Vučićević pjevao svojoj mladoj poslanicu, bez sumnje je ispjevao i odgovor mlade na nju; jer otkud da: Oracije Mažibradić piše odgovor?! Ovo je više nego očito da je ova Bunićeva pjesma pogrješno umetnuta od strane g. izdavača među Mažibradićeve pjesme, a kako ova tako i ono ostalih deset. Među svim mogućim i poznatim pjesmama Oracijevim tražio sam jednu, na koju bi mogao slijediti odgovor onaj sub 31. ali sve uzalud. Dakle, više je nego jasno, da je ova pjesma Bunićeva, a ne Mažibradićeva. V. A da je i ostalih 10 pjesama pogrje- šno pripisano Oraciju Mažibradiću, osim svih gore navedenih razloga, dolazi u naš prilog i rukopis, kojim se je g. izdavač St. p. XI. poslužic za izdanje Oracijevih pjesama. Prof. Seb. Žepić priređujući izdanje, pjesama Oracija Mažibradića, poslužio se je, kako sam kaže u uvodu (str. XV.), ovim rukopisima : a) prijepisom 1. A. Kaznačića rukopisa Male Braće u Dubrovniku br. 2. b) rukopisom jugoslavenske akademije br. 311, i €) Bašićevim rukopisom, koji se nalezi također u biblioteci Jugoslavenske Akade- mije u Zagrebu. U uporabi je g. Žepić ova tri rukopisa ovako označio: . , Rukopis akademije br. 311 = a, Bea- šićev rukopis — b, a Kaznačićev prije- pis = € i Od ova tri rukopisa ja sam imao u ru- kama rkp €, a ima ga i biblioteka Male Brače No 311 stare numćracije, dočim je novi broj 2. U ovom su rukopisu pjesme Oracija Mažibradića, ali među njima je — osim nekih pjesama neznanog pjesnika, Miha gm =—=—m=m=—mma.z——ms——m———m—<=<S=ssmm—m—mm———mmmm———m—=m=—m—=mu—m—m=—=——————m———————====——=== Buniću i dr. — 37 pjesama Dživa Bunića Vučićevića. Kasnija je ruka u tom rukopisu pokraj svake pjesme zabilježila čija je koja. G. Žepić je bez sumnje sve te pjesme uh- vatio za Mažibradićeve, a moguće je, da u prijepisu Kaznačićevu nije zabilježeno kasni- jom rukom čija je koja pjesma, pa g. izda- vač, koji nam u ostalom nije dao nikakav opis rukopisa, prevario se i ne ispitujući rukopise vjerovao je samo natpisu rukopisa. (, Pjesni gljuvene po Oraziu Mafcibradi“ i »Pjesni Raslike Orazia Mafcibradichja.“) Jer svo te Bunićeve pjesme, koje se nalaze u ovom rukopisu zabilježene su kao Bunićeve i u rkp. Male Braće No 476. i u Pucićevu izdanju su štampane kao Bunićeve, a po opisu g. N. Zv. Bjelovučića (Vienac, 1903. br. 13:) sigarno i u Janjinskom rukopisu. Mi smo mišljenja, da je Medo Pucić pri iz- davanju ,,Plandovanja“ poznavao rkp. Male Braće No. 476, a u sločaju, da je Medo Pucić imao više rukopisa i to starijih, a to je vierojatno, jer se zna, da je imao lijepu zbirku rukopisa, to bi značilo, da su pomenutih 11 pjesama i u drugim rukopi- sima kao Bunićeve,. jer bi inače Pucić bio opazio. ' A i sam g. Žepić na str, 176. &. p. h. sv. XI. nad pjesmom sub 21. meće zvjezdicu i