TS

Strana 2.

——————————T—Tr——z—npd_——

Naslov carskog savjetnika.

Predstojniku pomoćnih ureda okružnog
sudišta u Dubrovniku Vlahu Jastremsky; tr-
govcu u Zadru Kr. Mazzoceo.

Zlatni križ za zasluge sa krunom.

Računarskom  revidentu kod uprave
pošte u Zadru Ivanu Barbaliću; Fotografu
u Zadru Tomi Burato; Paroku u Pazmanu
Orestu Detoni; Višem poštarskom upravitelju
u Zadru Albertu Izmaeli; načelniku u Luštici
Spiridionu Kalugjeroviću; nadzorniku škola
u Kotoru Andriji Lazareviću; načelniku u
u Spiču Franju Lukšića; carinarskom nad-
zorniku u Zadru Eugenu Marinkoviću; pa-
rohu u Gjurmanima Gjorgju Popoviću; vi-
šem oficijalu sudbeue kancelarije u Zadru
Josipu Portada; načelniku u Novomu kod
Trogira Franju Šimeti; župniku u Desne
Bagalovići Mihajlu  Staničiću; upravitelju
škole u Dubrovniku Matu Stojkoviću; žup-
niku u Cavtatu Nikoli Štuku; načelniku u
Velojluci Tadiji Tabajin Šantiću; načelniku
na Orašcu Luju Vlajki,

Zlatni križ za zasluge.

Bivšem načelniku u Lastvi Matiji Ivo-
viću; posjedniku u Gradcu Dominu Veziću
nadučiteljici u Spljetu Mariji Dabčević:

Srebrni križ za zasluge sa krunom.

Stolaru u Zadru Vici Čuzelinu; nižem
poštarskom činovniku u Šibeniku Ivanu Še-
murini; čuvaru svjetionika na Visu Eduardu
Vitanović; prestojniku radnje kod ureda za
primanje duhana u Imotskomu Nikoli Vuče-
milovi ću.

Srebrni križ za zasluge.

Pilotu u Dubrovniku Antunu Amušiću ;
pilotu u Budvi Izidoru Kurti; pilotu u

Gružu Petru Petroviću.
i

Od Dalmatinaca izvan Dalmacije dobili
su vitežki red Franje Josipa I. u "Trstu
Diodato Tripković; inspektor austrijskog
Lloyda Josip Verona; sekretar na pomorskoj

* vladi Antun Verona i liječnik Dr. Aurel

Zlatarević.

zar mat?

Vijesti, koje dolaze iz svih krajeva, po-
kazuju, da je danas stanje mnogo ozbiljnije,
nego što je bilo u prvi čas poslije aneksije.
Bojna hajka, koja se je onaj čas čula, kao da
se je utišala, pošto je svoj cilj postigla. Reklo
bi se naime, da je njoj jedina svrha bila
probuditi neka pitanja, koja su mnogo go-

 

dina spavala, a tada pustiti, neka ih diplo- .

macija riješi. Začetnici te vike kao da su
znali, da ta pitanja ne će diplomacija evro-
pejska riješiti, a da to riješenje ne bude
njima povoljno.

Sječat će se čitaoci, da je odmah po-
slije aneksije Rusija u sporazumu sa Engleš-
kom i Francuskom potakla misao, da se sa-
zove evropska konferencija, kojoj bi zadatak
bio, da revidira berlinski ugovor. Odmah
zatim čulo se je, da Austrija ne će slati na
tu konferenciju svoje izaslanike, ako se na
njoj ima pretresati pitanje aneksije Bosne i
Hercegovine. Iza toga došle su vijesti, da se
Srbija, Turska i Crnagora grozničavo oruža:
vaju. To je dalo povoda evropskoj diploma-
ciji, da intervenira, a u isto doba javilo se,
da je Rusija predala u Beču svoju notu,

»CRVENA HRVATSKA“

kojom predlaže konferenciju. Malo iza toga
prijedloga Rusije, austrijski ,, Korrespondenz-
Bureau“ javio je, da je Austrija povećala
vojsku u Bosni i Hercegovini za 36 ljudi
po satniji, a čulo se je. du u Petrogradu

- nijesu nimalo zadovoljni odgovorom Austrije.

To su indirektno potvrdili i iz Beča, kad
su kazali da se o pitanju konferencije ras-
pravlja između oba kabineta; oglasile su se
i novine, kojih su sveze cijelomu svijetu
poznate, dokazujuć, da na temelju postojećih
ugovora, Rusija ne može zamjeriti Austriji,
što je Bosnu anektirala.

Pregovori dakle između Beča i Petro-
grada zapinju, a tu je prigodu upotrebila
Engleška, koja je do toga vremena sve sile
ulagala, da združi balkanske države proti
Austriji, pa se oglasila i ona. U kući lordova
ustao je lord Roberts, poznati vođa en-
gleške vojske u Burskom ratu predlažući,
da Engleška stvori stajaću vojsku od jednog
milijuna vojnika, kojoj bi bio zadatak, da
zapriječi iskrcanje na englešku obalu, Kako
se znade da je to iskrcavanje skoro nemo-
guće mnogi vide u prijedlogu lorda Roberta
samo prikrivenu prijetnju Njemačkoj, i da ta
vojska može služiti za sasvim druge svrhe
nego što su u prijedlogu naznačili.

Jedva se utišala po novinama rasprava
o predlogu Roberta, a došao je iz Pariza
glas o raspravi u parlamentu Francuskom
i izjavama ministra za vanjske poslove Pi-
chona i izvjestitelja odbora za vanjske po-
slove Dechandela. Tu je izričito naglašen spo-
razum između Engleške, Francuske, Rusije
i Italije, i opomenuta naša monarhija, da
mora doći u susret željama Evrope, ako
hoće, da Europa uspije u svomu posredo-
vanju u interesu mira kod balkanskih dr-
žava. Naglašeno je pak i to, da velevlasti
ne će dopustiti komadanje Turske. Po sve-
mu ovomu se vidi, da Engleška, Francuska
i Italija čine pritisak na našu monarhiju u
u smislu, da pristane na konferenciju, kojoj
bi bio zadatak da riješi sporna pitanja, koja
su se pojavila u povodu aneksije, pa venti-
lira i samo pitanje aneksije. Austrija pak
ne će na ovo da pristane, a znamo zašto.
Što tada?

Ne služi biti ni optimisti ni pesimisti,
ni proricati rat ni isključivati ga, ali iz
svega proizlazi, da se naša monarhija nalazi
u jako teškom položaju. Zapadne velevlasti
ne vode u borbi proti monarhiji nikakva
plemenita čuvstva za razvitak i slobodu
balkanskih naroda, nego pusta sebičnost, ali
baš u tomu sustoji i ozbiljnost sadašnjeg
položaja: Kroz dugi niz godina naša monar-
hija pustiia se je voditi od njemačke poli-
tike, tako da je ona i ne bez razloga sma-
trana u Europi kao prirepak njemački. Po-
gađajuć nju Engleška i Francuska misle
pogoditi Njemačku, koja im je postala ozbi-
ljan takmac na gospodarskom području. Za-
padnim vlastima nije .dakle stalo ni do Bo-
sne ni do Srbije, već samo do njemačkog
Drang nach Osten. Njemu hoće oni da pre-
sjeku pute, a ko znade o kolikim se inte-
resima tu radi, taj se ne će čuditi ni tvr-
dokornosti, koju .napose Engleška pokazuje
u ovome poslu. :

VATICE
SJETITE SE

Družbe Sv. ĆIRILA i METODA

 

 

Broj 97.

 

Domaće vijesti,

Pišu iz Slanoga. U subotu dne 29
pr. mj, počastio nas je svojim dolaskom
Doktor Josip Smodlaka. Na pristaništu ga
je dočekalo pedesetak šestdeset ljudi klica-
juć mu oduševljeno, a na ime Slanjskih na-
prednjaka i napredne omladine pozdravi ga
Milan Milić.

Nakon pričeka bio “je u prostorijama
Slanjske čitaonice pouzdani sastanak, koji
je nastavljen u nedjelju u jutro, a bio je
dobro posjećen.

U nedjelju na podne proslijedio je Dr.
Smodlaka praćen narodom u kolima u Če-
pikuće, da prisustvuje skupštini naprednja-
ka, koja se drži pod vedrim nebom dne 30.
ovog mjeseca.

Svima nama osobito se dopalo razlaga-
nje Dr. Smodlake i nijesmo niogli, a da mu
ne povladimo.

Skupština hrvatske pučke napredne
stranke u Čepikućama koju smo već bili
javili, bila je u ponedjenik. Doznajemo da
da je na nju pristupilo preko 500 seljaka
iz okolnih sela — veliki broj, kad se promi-
sli na loše komunikacije. Govorio je Dr.
Smodlaka kojega je osobito izaslanstvo bilo
došlo uzet iz Slanoga. Skupština je prošla
u potpunom redu. O skupštini su nam obe.
ćali osobiti izvještaj.

Talijansko sveučilište u Trstu.
Glasa se da je vlada obećala talijansko sve-
učilište u Trstu. Polazeći sa stanovišta, da
svaki narod u monarhiji mora imati prilike,
da se u svomu jeziku izobrazi, ne možemo
imati ništa protivna, da i talijanci dobiju
svoje sveučilište. Nu to sveučilište nijesu
za to dobili Talijanci, već iz obzira vanjske
politike. Sadanji je čas takav, da je valjalo
umiriti Talijance u — Italiji, a umirili su
ih donekle na naš račun, jer je grad, u
komu se sveučilište podiže, toliko talljanski
koliko i hrvatski. dotično slovenski.

Ovo spominjemo, da upozorimo na po-
gibao koja nam i u drugom pogledu prijeti.
Ne bismo htjeli, da kad su Italiji popustili
u pitanju sveučilišta, popuste joj i u pitanju
jezika u Dalmaciji. Na to treba da osobito
paze naši zastupnici u Beču, a bilo bi po-
treba za umirenje naroda u Dalmaciji pai
za svoje ravnanje da poduzmu već sada
korake, da se stvar razjasni.

Štadlerova deputacija. Sve se za-
grebačke novine bave sa deputacijom koju je
Stadler predveo pred Njegovo Veličanstvo
Dok  neodvisni organi hrvatski predba-
cuju Štadleru, da je ropski - prešutao hrvat-
sko ime u govoru, kojim je pozdravio kralja,
na zahtjev Burjana i Schiessla, Hrvatsko
Pravo govori da je to morao učiniti, jer su
takove okolnosti, da se ono što se osjeća ne
smije izreći nego tek opreznim riječima.

Prvo svega čemu je trebalo da Štadler
ide u Beč, kad su i tako tamo bili ljudi,
koji svakako imadu više prava da zastupaju
hrvatski narod Bosne i Hercegovine nego
on. Kad je pak tamo ipak išao, tad se je
morao i podnašati prama onomu, što kaže
da je. Zanijekati hrvatsko ime pred Nje g.
Vel., a u isto doba kupiti hrvatsku legiju

"da tobože brani hrvatsko tlo od Srba, to

može samo jedan — Štadler,

Dispozicijoni fond. Kod rasprave o
proračunu, kad je došao red na dispozicioni
fond ustao je Frano Supilo i izjavio, da neće