TS Strana 2. ——————————T—Tr——z—npd_—— Naslov carskog savjetnika. Predstojniku pomoćnih ureda okružnog sudišta u Dubrovniku Vlahu Jastremsky; tr- govcu u Zadru Kr. Mazzoceo. Zlatni križ za zasluge sa krunom. Računarskom revidentu kod uprave pošte u Zadru Ivanu Barbaliću; Fotografu u Zadru Tomi Burato; Paroku u Pazmanu Orestu Detoni; Višem poštarskom upravitelju u Zadru Albertu Izmaeli; načelniku u Luštici Spiridionu Kalugjeroviću; nadzorniku škola u Kotoru Andriji Lazareviću; načelniku u u Spiču Franju Lukšića; carinarskom nad- zorniku u Zadru Eugenu Marinkoviću; pa- rohu u Gjurmanima Gjorgju Popoviću; vi- šem oficijalu sudbeue kancelarije u Zadru Josipu Portada; načelniku u Novomu kod Trogira Franju Šimeti; župniku u Desne Bagalovići Mihajlu Staničiću; upravitelju škole u Dubrovniku Matu Stojkoviću; žup- niku u Cavtatu Nikoli Štuku; načelniku u Velojluci Tadiji Tabajin Šantiću; načelniku na Orašcu Luju Vlajki, Zlatni križ za zasluge. Bivšem načelniku u Lastvi Matiji Ivo- viću; posjedniku u Gradcu Dominu Veziću nadučiteljici u Spljetu Mariji Dabčević: Srebrni križ za zasluge sa krunom. Stolaru u Zadru Vici Čuzelinu; nižem poštarskom činovniku u Šibeniku Ivanu Še- murini; čuvaru svjetionika na Visu Eduardu Vitanović; prestojniku radnje kod ureda za primanje duhana u Imotskomu Nikoli Vuče- milovi ću. Srebrni križ za zasluge. Pilotu u Dubrovniku Antunu Amušiću ; pilotu u Budvi Izidoru Kurti; pilotu u Gružu Petru Petroviću. i Od Dalmatinaca izvan Dalmacije dobili su vitežki red Franje Josipa I. u "Trstu Diodato Tripković; inspektor austrijskog Lloyda Josip Verona; sekretar na pomorskoj * vladi Antun Verona i liječnik Dr. Aurel Zlatarević. zar mat? Vijesti, koje dolaze iz svih krajeva, po- kazuju, da je danas stanje mnogo ozbiljnije, nego što je bilo u prvi čas poslije aneksije. Bojna hajka, koja se je onaj čas čula, kao da se je utišala, pošto je svoj cilj postigla. Reklo bi se naime, da je njoj jedina svrha bila probuditi neka pitanja, koja su mnogo go- dina spavala, a tada pustiti, neka ih diplo- . macija riješi. Začetnici te vike kao da su znali, da ta pitanja ne će diplomacija evro- pejska riješiti, a da to riješenje ne bude njima povoljno. Sječat će se čitaoci, da je odmah po- slije aneksije Rusija u sporazumu sa Engleš- kom i Francuskom potakla misao, da se sa- zove evropska konferencija, kojoj bi zadatak bio, da revidira berlinski ugovor. Odmah zatim čulo se je, da Austrija ne će slati na tu konferenciju svoje izaslanike, ako se na njoj ima pretresati pitanje aneksije Bosne i Hercegovine. Iza toga došle su vijesti, da se Srbija, Turska i Crnagora grozničavo oruža: vaju. To je dalo povoda evropskoj diploma- ciji, da intervenira, a u isto doba javilo se, da je Rusija predala u Beču svoju notu, »CRVENA HRVATSKA“ kojom predlaže konferenciju. Malo iza toga prijedloga Rusije, austrijski ,, Korrespondenz- Bureau“ javio je, da je Austrija povećala vojsku u Bosni i Hercegovini za 36 ljudi po satniji, a čulo se je. du u Petrogradu - nijesu nimalo zadovoljni odgovorom Austrije. To su indirektno potvrdili i iz Beča, kad su kazali da se o pitanju konferencije ras- pravlja između oba kabineta; oglasile su se i novine, kojih su sveze cijelomu svijetu poznate, dokazujuć, da na temelju postojećih ugovora, Rusija ne može zamjeriti Austriji, što je Bosnu anektirala. Pregovori dakle između Beča i Petro- grada zapinju, a tu je prigodu upotrebila Engleška, koja je do toga vremena sve sile ulagala, da združi balkanske države proti Austriji, pa se oglasila i ona. U kući lordova ustao je lord Roberts, poznati vođa en- gleške vojske u Burskom ratu predlažući, da Engleška stvori stajaću vojsku od jednog milijuna vojnika, kojoj bi bio zadatak, da zapriječi iskrcanje na englešku obalu, Kako se znade da je to iskrcavanje skoro nemo- guće mnogi vide u prijedlogu lorda Roberta samo prikrivenu prijetnju Njemačkoj, i da ta vojska može služiti za sasvim druge svrhe nego što su u prijedlogu naznačili. Jedva se utišala po novinama rasprava o predlogu Roberta, a došao je iz Pariza glas o raspravi u parlamentu Francuskom i izjavama ministra za vanjske poslove Pi- chona i izvjestitelja odbora za vanjske po- slove Dechandela. Tu je izričito naglašen spo- razum između Engleške, Francuske, Rusije i Italije, i opomenuta naša monarhija, da mora doći u susret željama Evrope, ako hoće, da Europa uspije u svomu posredo- vanju u interesu mira kod balkanskih dr- žava. Naglašeno je pak i to, da velevlasti ne će dopustiti komadanje Turske. Po sve- mu ovomu se vidi, da Engleška, Francuska i Italija čine pritisak na našu monarhiju u u smislu, da pristane na konferenciju, kojoj bi bio zadatak da riješi sporna pitanja, koja su se pojavila u povodu aneksije, pa venti- lira i samo pitanje aneksije. Austrija pak ne će na ovo da pristane, a znamo zašto. Što tada? Ne služi biti ni optimisti ni pesimisti, ni proricati rat ni isključivati ga, ali iz svega proizlazi, da se naša monarhija nalazi u jako teškom položaju. Zapadne velevlasti ne vode u borbi proti monarhiji nikakva plemenita čuvstva za razvitak i slobodu balkanskih naroda, nego pusta sebičnost, ali baš u tomu sustoji i ozbiljnost sadašnjeg položaja: Kroz dugi niz godina naša monar- hija pustiia se je voditi od njemačke poli- tike, tako da je ona i ne bez razloga sma- trana u Europi kao prirepak njemački. Po- gađajuć nju Engleška i Francuska misle pogoditi Njemačku, koja im je postala ozbi- ljan takmac na gospodarskom području. Za- padnim vlastima nije .dakle stalo ni do Bo- sne ni do Srbije, već samo do njemačkog Drang nach Osten. Njemu hoće oni da pre- sjeku pute, a ko znade o kolikim se inte- resima tu radi, taj se ne će čuditi ni tvr- dokornosti, koju .napose Engleška pokazuje u ovome poslu. : VATICE SJETITE SE Družbe Sv. ĆIRILA i METODA Broj 97. Domaće vijesti, Pišu iz Slanoga. U subotu dne 29 pr. mj, počastio nas je svojim dolaskom Doktor Josip Smodlaka. Na pristaništu ga je dočekalo pedesetak šestdeset ljudi klica- juć mu oduševljeno, a na ime Slanjskih na- prednjaka i napredne omladine pozdravi ga Milan Milić. Nakon pričeka bio “je u prostorijama Slanjske čitaonice pouzdani sastanak, koji je nastavljen u nedjelju u jutro, a bio je dobro posjećen. U nedjelju na podne proslijedio je Dr. Smodlaka praćen narodom u kolima u Če- pikuće, da prisustvuje skupštini naprednja- ka, koja se drži pod vedrim nebom dne 30. ovog mjeseca. Svima nama osobito se dopalo razlaga- nje Dr. Smodlake i nijesmo niogli, a da mu ne povladimo. Skupština hrvatske pučke napredne stranke u Čepikućama koju smo već bili javili, bila je u ponedjenik. Doznajemo da da je na nju pristupilo preko 500 seljaka iz okolnih sela — veliki broj, kad se promi- sli na loše komunikacije. Govorio je Dr. Smodlaka kojega je osobito izaslanstvo bilo došlo uzet iz Slanoga. Skupština je prošla u potpunom redu. O skupštini su nam obe. ćali osobiti izvještaj. Talijansko sveučilište u Trstu. Glasa se da je vlada obećala talijansko sve- učilište u Trstu. Polazeći sa stanovišta, da svaki narod u monarhiji mora imati prilike, da se u svomu jeziku izobrazi, ne možemo imati ništa protivna, da i talijanci dobiju svoje sveučilište. Nu to sveučilište nijesu za to dobili Talijanci, već iz obzira vanjske politike. Sadanji je čas takav, da je valjalo umiriti Talijance u — Italiji, a umirili su ih donekle na naš račun, jer je grad, u komu se sveučilište podiže, toliko talljanski koliko i hrvatski. dotično slovenski. Ovo spominjemo, da upozorimo na po- gibao koja nam i u drugom pogledu prijeti. Ne bismo htjeli, da kad su Italiji popustili u pitanju sveučilišta, popuste joj i u pitanju jezika u Dalmaciji. Na to treba da osobito paze naši zastupnici u Beču, a bilo bi po- treba za umirenje naroda u Dalmaciji pai za svoje ravnanje da poduzmu već sada korake, da se stvar razjasni. Štadlerova deputacija. Sve se za- grebačke novine bave sa deputacijom koju je Stadler predveo pred Njegovo Veličanstvo Dok neodvisni organi hrvatski predba- cuju Štadleru, da je ropski - prešutao hrvat- sko ime u govoru, kojim je pozdravio kralja, na zahtjev Burjana i Schiessla, Hrvatsko Pravo govori da je to morao učiniti, jer su takove okolnosti, da se ono što se osjeća ne smije izreći nego tek opreznim riječima. Prvo svega čemu je trebalo da Štadler ide u Beč, kad su i tako tamo bili ljudi, koji svakako imadu više prava da zastupaju hrvatski narod Bosne i Hercegovine nego on. Kad je pak tamo ipak išao, tad se je morao i podnašati prama onomu, što kaže da je. Zanijekati hrvatsko ime pred Nje g. Vel., a u isto doba kupiti hrvatsku legiju "da tobože brani hrvatsko tlo od Srba, to može samo jedan — Štadler, Dispozicijoni fond. Kod rasprave o proračunu, kad je došao red na dispozicioni fond ustao je Frano Supilo i izjavio, da neće