Strana 2.

 

nedostojan velike borbe, koja se od
dvije godine vodi, i koja nam je ime
prodičila.

Ova pitanja treba staviti tim više, .

što svako riješenje bosanske prepirke
bez Hrvatske, napereno je proti Hr-
vatskoj, i prejuducira aneksiji Dalma-
cije. Rodoljubima u Hrvatskoj sigurno
je dobro poznato, da postoji plan
sjedinjenja Bosne i Dalmacije. Ane-
ksijom Bosne taj bi plan izišao prije
ili poslije na pretresanje, i to tim
prije, čim bi autonomija Bosne bila
potpunija, jer bi tim Dalmacija po-
stala ono, što geografski zbilja jest,
vrata Bosne na more, a prama Bosni
koja bi težila na more, stala bi Hr-
vatska odijeljena Velebitom, gospodar-
ski i politički nemoćna. Ne znamo
kako bi borba svršila, mi smo dapače
potpuno uvjereni, da bi Dalmacija
odoljela napasti nesumnjivog ekonom-
skog boljitka, ali da je autonomna
Bosna pogibeljna hrvatstvu Dalmacije,
to svak vidi i nije potreba dalje
tumačiti.

; Sve ovo moraju rodoljubi u Hr-
vatskoj imati na pameti, ako zbilja
dođu k njima ponudama za izmirenje.
Koliko god mir bio zamamljiv, treba
dobro pomisliti, o čem se radi, da
kad se položaj razbistri, u cijeloj
ovoj krizi ne ostanemo samo mi
žrtvovani. Bosna je već jednom za
Tvrtka bila postala središte hrvatske
politike, a između ondašnjih prilika
i sada ima sličnosti barem u tomu,
šte je banovina pod pritiskom Ugar-
ske bila izgubila slobodu samoopre-
dijeljenja.

Pismo iz Beča.

(Pregovori Austrije s Turskom. — Carevinsko vijeće.
— Čudni parlamentarni pojavi).

Beč, dne 16. decembra 1908.

Turci su lukavi diplomate. Kad je bila
sa strane Austro-Ugarske proglašena anek-
sija, nijesi ih mogao uhvatiti ni za rep ni
za glavu. Oni su mučali i čekali. Velevlasti
su stale da pregovaraju da izjavljuju, da
jedna na drugu presira u ime balkanskog
pitanja, koje je ipak hoćeš ne ćeš i pitanje
opstauka 'Turske u Eyropi, a od Turaka ni
glasa, ne barem bučno i javno. Dolazili su
k njima razni poklisari sa mnogovrsnim i
važnim predlozima i porukama, ali vjerne
pristaše Muhamedove nije bilo skrenuti, sa
njihova recimo filozofskog stanovišta.

Kad je sama porda Austrija, koja je
odmah u početku izjavila da Turska sa Bo-
snom nije ništa izgubila, ipak pred ozbilj-
nom pogibelji da ss balkanske države ne bi
proti njoj udružile i zajednički porodile i po-
spiješile riješenje balkanskog pitanja samima
sebi na koristi, predložila turskoj diploma-
ciji da je spravna s njom pregovarati o
ošteti za Bosnu i Hercegovinu, vidimo Mla-
doturke, gdje po cijeloj carevini zameću go-

 

spodarski boj proti Austro-Ugarskoj. Onako
organiziran i odlučan bojkot proti trgovini

CR VENA HRVATSKA“ '

jedne države, nijesmo bili naučni nigda gl:
dati ni medu zapadnim naprednim narodima.

To je imala biti nemila presija kod pre-
govora, koje je Austro Ugarska Turskoj pre-
dložila, stoga je Austro-Ugarska diplomacija
odmah pregovore prekinula izjavivši, da joj
nije moguće pregovarati, dok bojkot proti
Austro-Ugarskoj trgovini traje. Usprkos tome
bojkot je još većom žestinom nastavljen da-
pače i od samih turskih državnih organa
podupiran i provađan, gdjegod je to bilo
moguće, kao na primjer kod carinarnica i
lučkog ureda. Tada je Austro-Ugarska mje-
sto ponuda za pregovore, počela. da prijet-
njama djeluje na Turke, e da bojkot pre-
stane. Ni to nije pomoglo: Turci su tome
vični. Vidjeli su oni više. puta ratne bro-
dove tuđih mornarica u svojim vodama,
kako se u paradi koče, pa ni vijest o mn
voj paradi, da će naime Lloydove trgovačke
brodove pratit austrijska ratna mornarica,
pa njih pimelo strašno djelovala. Iza te ne-
uspjele prijetnje došla je draga: Austrc
Ugarski poslanik Pallavicini otići će iz Ca-
rigrada na dopust, što je imalo kao da znači :
prekinuće diplomatkih odnošaja. I tu prije-
tnju privili su Turci navični prijetnjama
kao i svaku drugu.

Bojkot uza sve prijetnje nije prestao.
Međutim se Italija izrazaje, da je sporazu-
mna sa Ruskom u pogledu balkanske poli-
tike, a svoju saveznicu ostavlja na cjedilu,
dapače Italija isto kao i Rusija nastojaće,
da dođe do sporazuma glede zajedničke sa-
moobrane svih balkanskih država. Prokleti
savez "Turske i ostalih balkansbk'h država to
je za Austriju najužasnije strašilo, to je pri-
rodni bedem. proti njezinoj trgovačkoj i po-
litičkoj invaziji na Balkan, dok je sve ostale
diplomatske prepreke i engleške i taliianske
i turske lakše odstraniti.

Za to vidimo opet austro-ugarskog po-
slanika gdje uz sav zvižduk austrijskih bro-
dova, kojima nije dopušteno da pristanu na
tursku obalu, ipak ide k.velikom veziru Ća-
mil paši i nuđa mu pregovore. Turska je
ponudu u načelu prihvatila. O pregovorima
se ne može ništa stalna da dozna. Ali je
svakako toliko jasno, da se i ovdje događa
što kod svih pregovora: Austrija, koja ima
da daje u ime odštete za Bosnu i Hercego-
vinu, nuđati će svoj minimum, a to je ka-
kova diplomatska pripomoć, da se Turska
oslobodi nesnosne evropske kontrole u svojoj
kući, tuđih poštanskih ureda, da joj u poslu
carinare bude priznata potpuna sloboda, da
velevlasti ukinu t. z. , kapitulacije“ i još
koješta ne velike važnosti. Turska naprotiv
postavit će maximom svojih zahtjeva, a to
bi bila u glavnome: da Austrija uzme udjela
barem 50 milijuna franaka u turskom bo-
sanskom državnom dugu i da se obveže,
da će sve zahtjeve "Turske na predstojećoj
konferenci velikih sila poduprijeti. Dokle će
jedna i druga strana u svojim zahtjevima
popuštati, u glavnome če zavisiti od diplo-
matskih šansa, koje će jedna i druga strana
posjedovati tijekom pregovora. Obzirom na

to sada se Austro-Ugarska diploniacija nalazi

na tankom ledu, a Turska ima sjajno zeleđe :
opći diplomatski položaj, koji je po Austriju
do skrajnosti nepovoljan i još uvijek živi
bojkot, koji ako ustraje može ovu vremenu
do ozbiljne gospodarske krize dovesti. Po-
sljedice bojkota jedne razvriježene i velike

trgovine kao što je austrijska na Istoku, ne

dadu se tako brzo vidjeti i dokazati, ali in.
dusrijalni i pe krugovi poznadu ih

ik .

1
u te i ,
Se.. “% ot. i e

Broj 102.

 

vrlo dobro i uviđaju skorašnju neizbježivu
pogibelj, ako ovako ustraje, stoga njihovom
uplivu ima se najviše zahvaliti, da je au-
strijska diplomacija u ovom sporu sa Tur-
skom popustila, jer Turci vele: sporazumimo
li se glede odštete za Bosnu i Hercegov nu,
bojkot će sam po sebi nestati. A to je dosta
jasno.

Ima glasova, da će Turska kod ovih
pregovora zahtijevati kao glavni uvjet spo-
razuma, da se Bosni i Hercegovini podijeli
potpuna autonomija, kao što ju je negda
imala Bugarsla. Nau ti se glasovi nemadu
ozbiljno uzeti, to su samo želje nekih vlasti
kojima je ostalo, da ne dođe ped nikoji način
do sporazuma između Turske i Austro-ugar-

ske. Ali Turska nije toliko neoprezna.

*
“* *

Nakon tri dana praznika, u ponc djenik
je carevinsko vijeće nastavilo svoj rad. Ta
tri dana i nijesu bili upravo praznici, jer se
je tada baš najviše radilo. Radilo se o op-
stanku samoga parlamenta. Činovničko mi-
ristarstvo još u petak pije biloma čistu,
kako će dobiti potrebitu većinu od tri tre
ćine za prešnost predloga o proračunu za
1909. Prijetila je češka opsti akcija, najavljena
je bila južno-slavenska opozicija, a socijalni
demokrati bili su pripravni glasovati samo
za prvo čitanje proračuna, a cd ostalih se
ustegnuti.

Pri takovom stanju stvari valjalo je
zatvoriti veliku dvoraicu vijećanja, a rad
parlamenta prenio se u klubove, u dogove-
ranja međusobna, u stvoranje blokova i u
pregovaranja sa vladom. Rezultat trodnevnog
političkog mudrovanja i nadmudrivanja bio
je, kakvog ga se moralo očekivati. Za
prešnost, odnosno za proračun, bila je stvo-
rena većina, kakvoj se malo ko nadao. Vlada
je dakle iznijela pobjedu kakovom se malo
koja prijašnja vlada mogla pohvaliti.

Jučer je naime prihvaćena prešnost
predloga  kršćansko-socijalnog za prihvat
proračun a sa 362 glasa za i 55 glasa proti i
sam proračun prihvaćen u sva tri čitanja.
To se dogodilo sve u jednome danu, što
ostale parlamente i vlade stoje po više sed-
mica, mjeseca rada, dapačo često i život je
stalo mnogim vladama i parlamentima. Nego
kod ovoga je dogođaja nešto i nevjerojatna.
Veli se naime, da je vladi votiran proračun
bez da je ona učinila strankama ikakvih pro-
tuusluga. Onda mora da se čovjek pita, čemu
su bila trodnevaa vijećanja. Ako je vlada
samo prijetila, da će se poslužiti $. 14, da
će odgoditi eventualno raspustiti parlamenat,
onda su to stranke mogle i prije znati i ne
gubiti tri dana u pregovaranja za nešto, sto
je bilo svakome jasno.

Jedini čin vladin, koji je ona ovom pri-
godom iznela tobože na zahtjev stranaka to
je dokinuće prijekog suda. Ali svakome je
jasno, da je to morala učiniti već radi toga,
što kad su prestali uzroci uvedenju prijekog
suda, tim časom morao je. da prestane i
prijeki sud. Kroz dvije sedmice prijekoga
suda u Pragu mir nije bio uzoran.

Nagađati se dade da se ovaj uspjeh
vlade ima u glavnome zahvaliti nešto nje-
zinim prijateljima a nešto obećanjima na ra-

.čun portafolja u, novom mipistarstva, koje

bi veli se imalo da stupi u život već u
februaru 1909.;

Južni Slaveni uza sva svoju najavljenu
ratobornost pomogli su ovoga puta vladu,
ili kako ga se diže 1 takova vre-
mena su, da svaki god im sejaa koprenu

2-3