Strana 2. nedostojan velike borbe, koja se od dvije godine vodi, i koja nam je ime prodičila. Ova pitanja treba staviti tim više, . što svako riješenje bosanske prepirke bez Hrvatske, napereno je proti Hr- vatskoj, i prejuducira aneksiji Dalma- cije. Rodoljubima u Hrvatskoj sigurno je dobro poznato, da postoji plan sjedinjenja Bosne i Dalmacije. Ane- ksijom Bosne taj bi plan izišao prije ili poslije na pretresanje, i to tim prije, čim bi autonomija Bosne bila potpunija, jer bi tim Dalmacija po- stala ono, što geografski zbilja jest, vrata Bosne na more, a prama Bosni koja bi težila na more, stala bi Hr- vatska odijeljena Velebitom, gospodar- ski i politički nemoćna. Ne znamo kako bi borba svršila, mi smo dapače potpuno uvjereni, da bi Dalmacija odoljela napasti nesumnjivog ekonom- skog boljitka, ali da je autonomna Bosna pogibeljna hrvatstvu Dalmacije, to svak vidi i nije potreba dalje tumačiti. ; Sve ovo moraju rodoljubi u Hr- vatskoj imati na pameti, ako zbilja dođu k njima ponudama za izmirenje. Koliko god mir bio zamamljiv, treba dobro pomisliti, o čem se radi, da kad se položaj razbistri, u cijeloj ovoj krizi ne ostanemo samo mi žrtvovani. Bosna je već jednom za Tvrtka bila postala središte hrvatske politike, a između ondašnjih prilika i sada ima sličnosti barem u tomu, šte je banovina pod pritiskom Ugar- ske bila izgubila slobodu samoopre- dijeljenja. Pismo iz Beča. (Pregovori Austrije s Turskom. — Carevinsko vijeće. — Čudni parlamentarni pojavi). Beč, dne 16. decembra 1908. Turci su lukavi diplomate. Kad je bila sa strane Austro-Ugarske proglašena anek- sija, nijesi ih mogao uhvatiti ni za rep ni za glavu. Oni su mučali i čekali. Velevlasti su stale da pregovaraju da izjavljuju, da jedna na drugu presira u ime balkanskog pitanja, koje je ipak hoćeš ne ćeš i pitanje opstauka 'Turske u Eyropi, a od Turaka ni glasa, ne barem bučno i javno. Dolazili su k njima razni poklisari sa mnogovrsnim i važnim predlozima i porukama, ali vjerne pristaše Muhamedove nije bilo skrenuti, sa njihova recimo filozofskog stanovišta. Kad je sama porda Austrija, koja je odmah u početku izjavila da Turska sa Bo- snom nije ništa izgubila, ipak pred ozbilj- nom pogibelji da ss balkanske države ne bi proti njoj udružile i zajednički porodile i po- spiješile riješenje balkanskog pitanja samima sebi na koristi, predložila turskoj diploma- ciji da je spravna s njom pregovarati o ošteti za Bosnu i Hercegovinu, vidimo Mla- doturke, gdje po cijeloj carevini zameću go- spodarski boj proti Austro-Ugarskoj. Onako organiziran i odlučan bojkot proti trgovini CR VENA HRVATSKA“ ' jedne države, nijesmo bili naučni nigda gl: dati ni medu zapadnim naprednim narodima. To je imala biti nemila presija kod pre- govora, koje je Austro Ugarska Turskoj pre- dložila, stoga je Austro-Ugarska diplomacija odmah pregovore prekinula izjavivši, da joj nije moguće pregovarati, dok bojkot proti Austro-Ugarskoj trgovini traje. Usprkos tome bojkot je još većom žestinom nastavljen da- pače i od samih turskih državnih organa podupiran i provađan, gdjegod je to bilo moguće, kao na primjer kod carinarnica i lučkog ureda. Tada je Austro-Ugarska mje- sto ponuda za pregovore, počela. da prijet- njama djeluje na Turke, e da bojkot pre- stane. Ni to nije pomoglo: Turci su tome vični. Vidjeli su oni više. puta ratne bro- dove tuđih mornarica u svojim vodama, kako se u paradi koče, pa ni vijest o mn voj paradi, da će naime Lloydove trgovačke brodove pratit austrijska ratna mornarica, pa njih pimelo strašno djelovala. Iza te ne- uspjele prijetnje došla je draga: Austrc Ugarski poslanik Pallavicini otići će iz Ca- rigrada na dopust, što je imalo kao da znači : prekinuće diplomatkih odnošaja. I tu prije- tnju privili su Turci navični prijetnjama kao i svaku drugu. Bojkot uza sve prijetnje nije prestao. Međutim se Italija izrazaje, da je sporazu- mna sa Ruskom u pogledu balkanske poli- tike, a svoju saveznicu ostavlja na cjedilu, dapače Italija isto kao i Rusija nastojaće, da dođe do sporazuma glede zajedničke sa- moobrane svih balkanskih država. Prokleti savez "Turske i ostalih balkansbk'h država to je za Austriju najužasnije strašilo, to je pri- rodni bedem. proti njezinoj trgovačkoj i po- litičkoj invaziji na Balkan, dok je sve ostale diplomatske prepreke i engleške i taliianske i turske lakše odstraniti. Za to vidimo opet austro-ugarskog po- slanika gdje uz sav zvižduk austrijskih bro- dova, kojima nije dopušteno da pristanu na tursku obalu, ipak ide k.velikom veziru Ća- mil paši i nuđa mu pregovore. Turska je ponudu u načelu prihvatila. O pregovorima se ne može ništa stalna da dozna. Ali je svakako toliko jasno, da se i ovdje događa što kod svih pregovora: Austrija, koja ima da daje u ime odštete za Bosnu i Hercego- vinu, nuđati će svoj minimum, a to je ka- kova diplomatska pripomoć, da se Turska oslobodi nesnosne evropske kontrole u svojoj kući, tuđih poštanskih ureda, da joj u poslu carinare bude priznata potpuna sloboda, da velevlasti ukinu t. z. , kapitulacije“ i još koješta ne velike važnosti. Turska naprotiv postavit će maximom svojih zahtjeva, a to bi bila u glavnome: da Austrija uzme udjela barem 50 milijuna franaka u turskom bo- sanskom državnom dugu i da se obveže, da će sve zahtjeve "Turske na predstojećoj konferenci velikih sila poduprijeti. Dokle će jedna i druga strana u svojim zahtjevima popuštati, u glavnome če zavisiti od diplo- matskih šansa, koje će jedna i druga strana posjedovati tijekom pregovora. Obzirom na to sada se Austro-Ugarska diploniacija nalazi na tankom ledu, a Turska ima sjajno zeleđe : opći diplomatski položaj, koji je po Austriju do skrajnosti nepovoljan i još uvijek živi bojkot, koji ako ustraje može ovu vremenu do ozbiljne gospodarske krize dovesti. Po- sljedice bojkota jedne razvriježene i velike trgovine kao što je austrijska na Istoku, ne dadu se tako brzo vidjeti i dokazati, ali in. dusrijalni i pe krugovi poznadu ih ik . 1 u te i , Se.. “% ot. i e Broj 102. vrlo dobro i uviđaju skorašnju neizbježivu pogibelj, ako ovako ustraje, stoga njihovom uplivu ima se najviše zahvaliti, da je au- strijska diplomacija u ovom sporu sa Tur- skom popustila, jer Turci vele: sporazumimo li se glede odštete za Bosnu i Hercegov nu, bojkot će sam po sebi nestati. A to je dosta jasno. Ima glasova, da će Turska kod ovih pregovora zahtijevati kao glavni uvjet spo- razuma, da se Bosni i Hercegovini podijeli potpuna autonomija, kao što ju je negda imala Bugarsla. Nau ti se glasovi nemadu ozbiljno uzeti, to su samo želje nekih vlasti kojima je ostalo, da ne dođe ped nikoji način do sporazuma između Turske i Austro-ugar- ske. Ali Turska nije toliko neoprezna. * “* * Nakon tri dana praznika, u ponc djenik je carevinsko vijeće nastavilo svoj rad. Ta tri dana i nijesu bili upravo praznici, jer se je tada baš najviše radilo. Radilo se o op- stanku samoga parlamenta. Činovničko mi- ristarstvo još u petak pije biloma čistu, kako će dobiti potrebitu većinu od tri tre ćine za prešnost predloga o proračunu za 1909. Prijetila je češka opsti akcija, najavljena je bila južno-slavenska opozicija, a socijalni demokrati bili su pripravni glasovati samo za prvo čitanje proračuna, a cd ostalih se ustegnuti. Pri takovom stanju stvari valjalo je zatvoriti veliku dvoraicu vijećanja, a rad parlamenta prenio se u klubove, u dogove- ranja međusobna, u stvoranje blokova i u pregovaranja sa vladom. Rezultat trodnevnog političkog mudrovanja i nadmudrivanja bio je, kakvog ga se moralo očekivati. Za prešnost, odnosno za proračun, bila je stvo- rena većina, kakvoj se malo ko nadao. Vlada je dakle iznijela pobjedu kakovom se malo koja prijašnja vlada mogla pohvaliti. Jučer je naime prihvaćena prešnost predloga kršćansko-socijalnog za prihvat proračun a sa 362 glasa za i 55 glasa proti i sam proračun prihvaćen u sva tri čitanja. To se dogodilo sve u jednome danu, što ostale parlamente i vlade stoje po više sed- mica, mjeseca rada, dapačo često i život je stalo mnogim vladama i parlamentima. Nego kod ovoga je dogođaja nešto i nevjerojatna. Veli se naime, da je vladi votiran proračun bez da je ona učinila strankama ikakvih pro- tuusluga. Onda mora da se čovjek pita, čemu su bila trodnevaa vijećanja. Ako je vlada samo prijetila, da će se poslužiti $. 14, da će odgoditi eventualno raspustiti parlamenat, onda su to stranke mogle i prije znati i ne gubiti tri dana u pregovaranja za nešto, sto je bilo svakome jasno. Jedini čin vladin, koji je ona ovom pri- godom iznela tobože na zahtjev stranaka to je dokinuće prijekog suda. Ali svakome je jasno, da je to morala učiniti već radi toga, što kad su prestali uzroci uvedenju prijekog suda, tim časom morao je. da prestane i prijeki sud. Kroz dvije sedmice prijekoga suda u Pragu mir nije bio uzoran. Nagađati se dade da se ovaj uspjeh vlade ima u glavnome zahvaliti nešto nje- zinim prijateljima a nešto obećanjima na ra- .čun portafolja u, novom mipistarstva, koje bi veli se imalo da stupi u život već u februaru 1909.; Južni Slaveni uza sva svoju najavljenu ratobornost pomogli su ovoga puta vladu, ili kako ga se diže 1 takova vre- mena su, da svaki god im sejaa koprenu 2-3