<05

d

Strana 2.

[= ———m——m——————m—m——

, pristupa Bosna i Hercegovina u njihovo.

kolo. Hrvatskome narodu mora se već jed-
nom dati da sam sobom upravlja.

. To je u glavnome jezgra“ onoga što je
knez Liechtenstein kazao o hrvatskim tež-
njama. Knez Liechtenstein je jedan od vođa
kršćansko socijalne stranke, koja je najjača
u carevinskom vijeću, on je zemaljski mar-
šal Donje Austrije i kandidat na ministar-
sku stolicu poljodjelstva, a možda kako neke
novine primjećuju, i ministar bez lisnice.
Ova njegova izjava dakle imala bi da bude
u isto doba izraz mišljenja kršćansko soci-
jalne stranke a ne bi dosljedno tome smjela
biti ni daleko od mišljenja vlade pa i naj-
viših bečkih krugova.

U kakvom obliku knez Liechtenstein i
oni, koji iza njega stoje, zamišljaju riješenje
ovog velikog problema jedinstvenosti i sa-
mouprave hrvatskog naroda, to nijesu kazali,
Stoji svakako, da su oni isti, koji su danas
izbacili tu veliku riječ, prije malo vremena
objeđivali hrvatske i srpske rodeljube radi
veleizdaje a ovi nijesu ništa drugo tražili i
ne traže nego ono što oni sada vele da mora
da dođe. Ima li dakle između ovih. lijepih
riječi kneza Liechtensteina i iskrenosti ka-
kve sveze? A ako je zbilja štogod iskreno-
sti u ovome što nam sada sirenski pjevaju
hoće li to tako biti udešeno da koristi više
njima, a da našu lakovjernost u ovome času
visokih sanja i ideala izrabe? O tome će
nas skora budućnost da poući.

x

Pri raspravi predloga zakona o anek-
siji govorili su od strane Hrvata Dr. Matko
Laginja i Perić. Osobito lijep, pun izražaja
i sadržine bio je govor D.ra Laginje. Kad
je na jednom mjestu govorio, na koji način
u sklopu monarhije imaju Hrvati doći do
svojih težnja, nije se uzdao jasno kazati, ali
mu je knez Liechtenstein došao u pomoć
povikom : T'rrijalizam ! Laginja je na to opa-
zio da.se još ne uzda izreći tu riječ, koja
bi mogla veliku buru podići.

Prema tome pokliku ona prijašnja izjava
Liechtensteina o jedinstvu i samoupravi hr-
vatskog naroda dobiva jasniji kontur: au-
strijski trializam. Da su gospoda kršćanski
socijali ozbiljno mislili izad nešto tako važna
u austrijskom parlamentu izjavljuju, bili bi
najprvo pitali one koji su im po nacijonal-
nom mišljenju i uvjerenju o shodnost i dosa-
dašnje politike prema Slovenima u  Au-
striji najbliži, a to su ostali njemački za-
stupnici u parlamentu, što misle o trija-
lizmu. Bili bi onda čuli, da Nijemci ne će
nikada dozvoliti, da Dalmacija, posjedu koje
zahvaljuje monarhija svoj velevlasni položaj,
otpane od Austrije i drugome dopane. Da-
pače kažu, aneksija Bosne uslijedila je uglav-
nome i najviše stoga, da Dalmacija dobije
zaštite s ledja i da za Austriju bude sigurna,
a sada bi je neki htjeli dati Hrvatima. Onda,
kažu ovi njemački patrijote, mogli su je i
prije pripojiti. Hrvatskoj: sjediniti hrvatski
narod, zadovoljiti Hrvate i Madžare.

To kažu Nijemci. a što kažu Cesi i

| ostali Slaveni u parlamentu? Kako će oni

 

svezati svoje interes u novome sklopu tria-
lizma? Što kažu Madžari, a što najposlije
kažu ... Nijemci iz Carstva? Zar će Nje-
mačka begenisati tomo po Slavene, a napos.
po Hrvate važnom pothvatu preustrojstva
Monarhije, koje bi potpuno zapriječilo sve
njemačke velesnove ?

»CRVENA HRVATSKA“

'To su sve pitanja, na koja ćemo uzalud
očekivati odgovora od onih koji su izbacili
veliku frazu trializma, a još manje od onih,
koji se besvijesno podavaju i vjeruju u te

sirenske glasove.

* *
*

Osim što je nabačen taj veliki problem
preustrojstva Monarhije prigodom rasprave o
aneksiji Bosne u Austrijskom parlamentu,
još je važan jedan puno zdraviji od ovoga
izražaj riješenja austrijskog pitanja, a to je:
,Nneoslavizam“. Riječ je još u ljetu upotrebio
vođa Čeha zastupnik Kramaš, a sada joj je
dao jasnijeg izražaja zast. Hlibovicki, koji je
bio zajedno sa Kramašom na prošlom sve-
slavenskom kongresu u Petrogradu. Ideja
je: dati narodima Austrije svakomu svoju
autonomiju, odbit se od saveza sa Njemač-
kom i stupiti u što čvršće veze sa Rusijom
i s njom se složiti jedino glede riješenja
balkanskog pitanja, koje baš sada tako vri,

Ako je istinito da Austrija mora da po-
stoji, onda bez sumje ta Austrija ne smije
voditi protuslavensku politiku, dok ju veći-
nom Slaveni sačinjavaju.

Ideja neoslavizma ima u austrijskom
parlamentu inteligentnih i mladih spobor-
nika, koji će joj znati u zgodno doba priba:
viti potrebite paske i uvaženja.

* *
*

Nakon što je prihvaćen zakon o anek-
siji, carevinsko vijeće na žeiju, ili bolje na
pritisak vlade stalo je da pretresa zakon
kojim se vlada opunomoćuje da uredi putem
ugovora trgovačke odnošaje sa balkanskim
državama. Vladi je bilo kod ovoga stalo, da
dobije parlamentarnu potvrdu, da sa bal-
kanskim državama sve prema potrebi i mo-
mentu uredi trgovačke odnošaje, a navla-
stito sa Srbijom. Ona se nada kad u pogledu
uvoza srpskog blaga dođe Srbiji u susret,
da će i u Srbiji nastati za Austriju malko
bolje raspoloženje, a tim svojim korakom
ima opravdanja pred vanjskim silama za
svoje neprestano naoružavanje, jer tobože
»gdje se trgovački ugovori sklapaju, nema
eminentne pogibelji rata“.

Agrarci su bili užasno protivni tom za-
konu, prema kojemu vlada ima pravo da
dopusti uvoz iz Srbija od 70.000 komada
svinja i 35.000 komada goveda u zaklatom
stanju. Oni su mnijenja da to puno štetuje
seljaštvu u Austriji, jer da upliva na cijene
austrijskog blaga. A kako je : poznato slo-
bodna agrarna organizacija ima većinu u
parlamentu. Trebalo je dakle puno muke i
truda, da se tu većinu rasprši i da ju se
predobije za predloženi zakon.

To je tim teže išlo, što su agrarni za-
stupnici stali pod uplivom agitacija, koje su
se vodile izvan parlamenta proti ovome za-
konu. Tako i oni, koji bi inače bili skloni
za ljubav. vlade, a te jamačno u interesu
gradskog pučanstva i industrije, zakon pri-
hvatiti, nijesu to mogli nego su se tvrdo-
korno protivili.

E
* *

To je bila u saraome parlameotu borba
u razmjerno vrlo kratko vrijeme, kakve par-
lamenat odavna ne pamti. Za prešnost pred-
loga hoće se većina od dvije trećine, a
agrarci protivni predlogu imadu svoju većinu.
Tu se moralo upotrebiti sve moguće, ako so
htjelo uspjeha imati. Same stranke nastojale
su da što moguće više djeluju na 'svoie
agrarne članove, e da napuste svoju tvrdo-
kornost. I pod tim pritiskom nešto vlade

 

 

Broj 103 i 104.
mmm —m——————

nešto stranačkih drugova agrarni stup počeo
je pućati. ,

Prvi znakovi da je tvrdokornost kod
nekih barem počela jenjati, osokolili su vladu
te je jučer pripustila da se u takovom ras-
položenju pristupi na glasovanje tog puno-
moćnog zakona. Dvorana je bila puna kad
se imalo preći na glasovanje, od 516 zastu-
pnika nije ih manjkalo više od 40;-a kad
se prešlo na glasovanje znatan broj agraraca
izišao je iz dvorane namjerno da se'uštegne |

+ od glasovanja. Uz najveću napetost i ner-

voznost vršilo se glasovanje poimenično a
uspjeh je bio: 281 glasa za a 139 proti. U
samome dakle jednome glasu visjela je sud-
bina zakona, a neki su govorili i vlade i |
parlamenta. Nakon svršena glasanja nastala
je|buka: agrarci viču a ostali zastupnici
plješću na pobjedi i čestitaju ministru pre-
sjedniku, koji je sa svim članovima vlade
činu prisustvovao.
Od dalmatinskih zastupnika svi su gla-
sovali za osim Ivaniševića i Baljaka, koji su
se prije glasovanja odalečili.

*
* *

Sinoć, ne tom je svršilo glasovanje
prešlo se na prešni predlog, kojim se pod-
naša zakon o osiguranju radnika u starosti
i iznemoglosti, kako ga je vlada predložila.
Socijalni demokrati htjeli su da se sjednice
do ponedjelnika produlje i da se o zakonu
raspravlja kako što se i s ostalim prijašnjim
raspravljalo. Nu ostale stranke bile su miš-
ljenja, da je bolje čim prije otići na praznike
iza ovako napornog djelovanja, te je podne-
sen predlog da se zakon o osiguranju bez
rasprave preda posebnomu odboru, što su
svi prihvatili osim socijalista. Iza toga iza- ;
bran je odbor od 52 lica, koji će zakon
proučiti, te je još zaključeno, da sjednice
tog odbora obzirom na opću važnost ove
zakonske osnove budu u svoje doba progla-
šene javnima. Rok buduće sjednice kazao je
predsjednik, da će pismeno objaviti zastup-
nicima i kuća se — 'razišla na praznike.

x *
* \

I dva zadnja odgovora, koja je austrij-
ski car očekivao na svoje poznato pismo,
kojim je ostalim vladarima navijestio enek-
siju Bosne prispjeli su u Beč. Pred. neko-
liko dana odgovor ruskoga cara, kojemu se
autentična sadržaja još ne zna, i ovih dana
kao zadnji odgovor talijanskog kralja. Oba
ova zadnja pisma vladarska ljuto su zabri-
nul+ austrijsku diplomaciju. Prema onome
što se u javnosti zna, ruski car hoće da se
o Bosni ima raspravljati i da se to nema
prema komandi i želji Austriji priznati jed-
nostavno kao gotova činjenica. On veli, to
jest gotova činjenica, ali koja još“ j
raspravljanja. Tako nekako biće
talijanskog kralja. Ne zna se
vlasti o aneksiji definitivno raspti
li na zajedničkoj konferenci ili d
putem nota. :

Nije za Austriju ugodna
prijestonom govoru Sultana, kojir
turski parlamenat, Sultan se tuži
zastupnicima svoga naroda na
Austrija i Bugarsks'* ičinila;''td
vlada dobila. napute da radi, e
bude, .dana. zadovoljština i da nj
budu :zaštićena, a to se nada .
Turskoj prijateljskih vlasti.

.. Međutim traju rasprave izm
ske diplomacije u Carigradu i