<05 d Strana 2. [= ———m——m——————m—m—— , pristupa Bosna i Hercegovina u njihovo. kolo. Hrvatskome narodu mora se već jed- nom dati da sam sobom upravlja. . To je u glavnome jezgra“ onoga što je knez Liechtenstein kazao o hrvatskim tež- njama. Knez Liechtenstein je jedan od vođa kršćansko socijalne stranke, koja je najjača u carevinskom vijeću, on je zemaljski mar- šal Donje Austrije i kandidat na ministar- sku stolicu poljodjelstva, a možda kako neke novine primjećuju, i ministar bez lisnice. Ova njegova izjava dakle imala bi da bude u isto doba izraz mišljenja kršćansko soci- jalne stranke a ne bi dosljedno tome smjela biti ni daleko od mišljenja vlade pa i naj- viših bečkih krugova. U kakvom obliku knez Liechtenstein i oni, koji iza njega stoje, zamišljaju riješenje ovog velikog problema jedinstvenosti i sa- mouprave hrvatskog naroda, to nijesu kazali, Stoji svakako, da su oni isti, koji su danas izbacili tu veliku riječ, prije malo vremena objeđivali hrvatske i srpske rodeljube radi veleizdaje a ovi nijesu ništa drugo tražili i ne traže nego ono što oni sada vele da mora da dođe. Ima li dakle između ovih. lijepih riječi kneza Liechtensteina i iskrenosti ka- kve sveze? A ako je zbilja štogod iskreno- sti u ovome što nam sada sirenski pjevaju hoće li to tako biti udešeno da koristi više njima, a da našu lakovjernost u ovome času visokih sanja i ideala izrabe? O tome će nas skora budućnost da poući. x Pri raspravi predloga zakona o anek- siji govorili su od strane Hrvata Dr. Matko Laginja i Perić. Osobito lijep, pun izražaja i sadržine bio je govor D.ra Laginje. Kad je na jednom mjestu govorio, na koji način u sklopu monarhije imaju Hrvati doći do svojih težnja, nije se uzdao jasno kazati, ali mu je knez Liechtenstein došao u pomoć povikom : T'rrijalizam ! Laginja je na to opa- zio da.se još ne uzda izreći tu riječ, koja bi mogla veliku buru podići. Prema tome pokliku ona prijašnja izjava Liechtensteina o jedinstvu i samoupravi hr- vatskog naroda dobiva jasniji kontur: au- strijski trializam. Da su gospoda kršćanski socijali ozbiljno mislili izad nešto tako važna u austrijskom parlamentu izjavljuju, bili bi najprvo pitali one koji su im po nacijonal- nom mišljenju i uvjerenju o shodnost i dosa- dašnje politike prema Slovenima u Au- striji najbliži, a to su ostali njemački za- stupnici u parlamentu, što misle o trija- lizmu. Bili bi onda čuli, da Nijemci ne će nikada dozvoliti, da Dalmacija, posjedu koje zahvaljuje monarhija svoj velevlasni položaj, otpane od Austrije i drugome dopane. Da- pače kažu, aneksija Bosne uslijedila je uglav- nome i najviše stoga, da Dalmacija dobije zaštite s ledja i da za Austriju bude sigurna, a sada bi je neki htjeli dati Hrvatima. Onda, kažu ovi njemački patrijote, mogli su je i prije pripojiti. Hrvatskoj: sjediniti hrvatski narod, zadovoljiti Hrvate i Madžare. To kažu Nijemci. a što kažu Cesi i | ostali Slaveni u parlamentu? Kako će oni svezati svoje interes u novome sklopu tria- lizma? Što kažu Madžari, a što najposlije kažu ... Nijemci iz Carstva? Zar će Nje- mačka begenisati tomo po Slavene, a napos. po Hrvate važnom pothvatu preustrojstva Monarhije, koje bi potpuno zapriječilo sve njemačke velesnove ? »CRVENA HRVATSKA“ 'To su sve pitanja, na koja ćemo uzalud očekivati odgovora od onih koji su izbacili veliku frazu trializma, a još manje od onih, koji se besvijesno podavaju i vjeruju u te sirenske glasove. * * * Osim što je nabačen taj veliki problem preustrojstva Monarhije prigodom rasprave o aneksiji Bosne u Austrijskom parlamentu, još je važan jedan puno zdraviji od ovoga izražaj riješenja austrijskog pitanja, a to je: ,Nneoslavizam“. Riječ je još u ljetu upotrebio vođa Čeha zastupnik Kramaš, a sada joj je dao jasnijeg izražaja zast. Hlibovicki, koji je bio zajedno sa Kramašom na prošlom sve- slavenskom kongresu u Petrogradu. Ideja je: dati narodima Austrije svakomu svoju autonomiju, odbit se od saveza sa Njemač- kom i stupiti u što čvršće veze sa Rusijom i s njom se složiti jedino glede riješenja balkanskog pitanja, koje baš sada tako vri, Ako je istinito da Austrija mora da po- stoji, onda bez sumje ta Austrija ne smije voditi protuslavensku politiku, dok ju veći- nom Slaveni sačinjavaju. Ideja neoslavizma ima u austrijskom parlamentu inteligentnih i mladih spobor- nika, koji će joj znati u zgodno doba priba: viti potrebite paske i uvaženja. * * * Nakon što je prihvaćen zakon o anek- siji, carevinsko vijeće na žeiju, ili bolje na pritisak vlade stalo je da pretresa zakon kojim se vlada opunomoćuje da uredi putem ugovora trgovačke odnošaje sa balkanskim državama. Vladi je bilo kod ovoga stalo, da dobije parlamentarnu potvrdu, da sa bal- kanskim državama sve prema potrebi i mo- mentu uredi trgovačke odnošaje, a navla- stito sa Srbijom. Ona se nada kad u pogledu uvoza srpskog blaga dođe Srbiji u susret, da će i u Srbiji nastati za Austriju malko bolje raspoloženje, a tim svojim korakom ima opravdanja pred vanjskim silama za svoje neprestano naoružavanje, jer tobože »gdje se trgovački ugovori sklapaju, nema eminentne pogibelji rata“. Agrarci su bili užasno protivni tom za- konu, prema kojemu vlada ima pravo da dopusti uvoz iz Srbija od 70.000 komada svinja i 35.000 komada goveda u zaklatom stanju. Oni su mnijenja da to puno štetuje seljaštvu u Austriji, jer da upliva na cijene austrijskog blaga. A kako je : poznato slo- bodna agrarna organizacija ima većinu u parlamentu. Trebalo je dakle puno muke i truda, da se tu većinu rasprši i da ju se predobije za predloženi zakon. To je tim teže išlo, što su agrarni za- stupnici stali pod uplivom agitacija, koje su se vodile izvan parlamenta proti ovome za- konu. Tako i oni, koji bi inače bili skloni za ljubav. vlade, a te jamačno u interesu gradskog pučanstva i industrije, zakon pri- hvatiti, nijesu to mogli nego su se tvrdo- korno protivili. E * * To je bila u saraome parlameotu borba u razmjerno vrlo kratko vrijeme, kakve par- lamenat odavna ne pamti. Za prešnost pred- loga hoće se većina od dvije trećine, a agrarci protivni predlogu imadu svoju većinu. Tu se moralo upotrebiti sve moguće, ako so htjelo uspjeha imati. Same stranke nastojale su da što moguće više djeluju na 'svoie agrarne članove, e da napuste svoju tvrdo- kornost. I pod tim pritiskom nešto vlade Broj 103 i 104. mmm —m—————— nešto stranačkih drugova agrarni stup počeo je pućati. , Prvi znakovi da je tvrdokornost kod nekih barem počela jenjati, osokolili su vladu te je jučer pripustila da se u takovom ras- položenju pristupi na glasovanje tog puno- moćnog zakona. Dvorana je bila puna kad se imalo preći na glasovanje, od 516 zastu- pnika nije ih manjkalo više od 40;-a kad se prešlo na glasovanje znatan broj agraraca izišao je iz dvorane namjerno da se'uštegne | + od glasovanja. Uz najveću napetost i ner- voznost vršilo se glasovanje poimenično a uspjeh je bio: 281 glasa za a 139 proti. U samome dakle jednome glasu visjela je sud- bina zakona, a neki su govorili i vlade i | parlamenta. Nakon svršena glasanja nastala je|buka: agrarci viču a ostali zastupnici plješću na pobjedi i čestitaju ministru pre- sjedniku, koji je sa svim članovima vlade činu prisustvovao. Od dalmatinskih zastupnika svi su gla- sovali za osim Ivaniševića i Baljaka, koji su se prije glasovanja odalečili. * * * Sinoć, ne tom je svršilo glasovanje prešlo se na prešni predlog, kojim se pod- naša zakon o osiguranju radnika u starosti i iznemoglosti, kako ga je vlada predložila. Socijalni demokrati htjeli su da se sjednice do ponedjelnika produlje i da se o zakonu raspravlja kako što se i s ostalim prijašnjim raspravljalo. Nu ostale stranke bile su miš- ljenja, da je bolje čim prije otići na praznike iza ovako napornog djelovanja, te je podne- sen predlog da se zakon o osiguranju bez rasprave preda posebnomu odboru, što su svi prihvatili osim socijalista. Iza toga iza- ; bran je odbor od 52 lica, koji će zakon proučiti, te je još zaključeno, da sjednice tog odbora obzirom na opću važnost ove zakonske osnove budu u svoje doba progla- šene javnima. Rok buduće sjednice kazao je predsjednik, da će pismeno objaviti zastup- nicima i kuća se — 'razišla na praznike. x * * \ I dva zadnja odgovora, koja je austrij- ski car očekivao na svoje poznato pismo, kojim je ostalim vladarima navijestio enek- siju Bosne prispjeli su u Beč. Pred. neko- liko dana odgovor ruskoga cara, kojemu se autentična sadržaja još ne zna, i ovih dana kao zadnji odgovor talijanskog kralja. Oba ova zadnja pisma vladarska ljuto su zabri- nul+ austrijsku diplomaciju. Prema onome što se u javnosti zna, ruski car hoće da se o Bosni ima raspravljati i da se to nema prema komandi i želji Austriji priznati jed- nostavno kao gotova činjenica. On veli, to jest gotova činjenica, ali koja još“ j raspravljanja. Tako nekako biće talijanskog kralja. Ne zna se vlasti o aneksiji definitivno raspti li na zajedničkoj konferenci ili d putem nota. : Nije za Austriju ugodna prijestonom govoru Sultana, kojir turski parlamenat, Sultan se tuži zastupnicima svoga naroda na Austrija i Bugarsks'* ičinila;''td vlada dobila. napute da radi, e bude, .dana. zadovoljština i da nj budu :zaštićena, a to se nada . Turskoj prijateljskih vlasti. .. Međutim traju rasprave izm ske diplomacije u Carigradu i