jemo. Nije lako odrvati se svim onim pogubnim uplivima, koji kako je syim poznato, učiniše od dosta i dosta biskupa u monarhističkim državama ni po miša ni po ti- ce, ali htjeli bismo, da i presvi- jetli biskup nešto razumije, a to je, da ne'smije nas kriviti za posljedice vlastite popustljivosti. Mi smo ga da- pače često puta upozorivali na ono, što se mora dogoditi, ustraje li na putu, kojim je udario. Nijesmo slijepi, da ne vidimo, ka- *ko sve, ovo ne može koristiti vjeri, ali je smiješna ipokrizija, kad ljudi, koji su do ovoga doveli, jauču i po- vrijeđeni u ,najsvetijim čuvstvima“ prosvjeduju i zovu žandare u pomoć - + rr # da ne dopuste..... što? Zandari, mogu zagpriječiti, da puk — kojega sada ,Prava“ nazivlje ulicom — ne dođe pred biskupovu palaču, može se poljana pred gospom orositi i kr- vi, može dubrovačka mladost napu- niti mjesne tamnice, ali tim se vjer- sko čuvstvo ne jača. To bi bila sa- mo zahvala vlade za usluge biskupa, a kad bi htjeli presuditi, što je po- gibeljnije čuvstvu vjerskomu, da li ova zahvala ili ona usluga, ne zna- mo, što bi odabrali. : Naš glas teško dopire do uši na- šega biskupa, a stigne li kojom stram- puticom, on u njemu nazrijeva ne- prijatelja. To je ona kobna pogrješ- ka, uzrok svega zla. Ljudi, u kojim vidi strasti nepomućeno oko najgore neprijatelje vjere, zaposjeli su bi- skupsku palaču, a on mješte da ih is- tjera cijeni, da je ispunio sve svoje pastirske dužnosti, kad svoje dohotke troši u djela milosrđa. On je zami- slio ,Pučku Kuhinju“ i darovao u tu svrhu dosta veliku svotu novaca; nije ni to još uređeno, a on već snuje sirotinsko vijeće. U to troši naš bi- skup svoje vrijeme, nu koliko god takav rad bio pohvalan i silovao na poštovanje, to nije dosta. Sto na je- dnoj strani požrtvovnost gradi, to na drugoj strani slabost razgrađuje. Uz ,Pučku Kuhinju“ spominjati će kasnija pokoljenja i drugo djelo bi- skupovo: ,Dubrovačku Hrvatsku Ti- skaru“. »Prava“ nju spominje kao primjer požrtvovnosti dubrovačkog svećen- stva, ali ta požrtvovnost ima i crnu stranu : povjest dubrovačke Hrvat- ske Tiskare“ pokazuje, kako smo loš račun činili, kad smo računali na hrvatstvo nekih dubrovačkih sveće- nika. Valjda ne će oni, koji su sada na upravi tiskare, misliti, da je fa- lilo požrtvovanja ljudima, koji su u jedno večer skupili 20.000 K u sli- čnu svrhu. Ako je dakle uspjelo Lie- popili, Crnici i Mandolfu - zavladati tiskarom, to je bilo samo za to, jer se na žalost nije htjelo s naše stra- ne činiti nikakve razlike među. Hr- vatima pri plasiranju akcija. Nijeod toga prošlo ni godinu i po dana, a vidjelo se, što je značila žurba D. Mata Pište. I ti ljudi, kojima je jedino usli- _ jed našeg slijepog vjerovanja uspjelo zavladati nekim hrvatskim instituci- jama u gradu, nama se usuđuju pred- bacivati, da smo htjeli sve monopo- lizirati. Kamo sreće, da je to bilo tako. Ne bi oni imali sada ni Tis- karu ni Zadrugu u svojim rukama. Ne bi se sada dičili nazivom stranke ljudi, kojima je samo mržnja zaje- dnička. Mea culpa i ne služi više o tomu govoriti. Ali kad se nama pred- bacuje sebičnost, red je spomenuti, da je razvikana požrtvovnost nekih dubrovačkih svećenika najčišći izraz sebičnosti. Oni je sami ne niječu, kad kažu: ,Kako dakle zahtijevati od ,Hrvatske Tiskare“, da štampava »CUrvenu“, koja će kler klevetati ?“ Ostavimo izraz ,klevetati“, koji ču- dno zvuči, kad ga čitaš u ,Pravoj“ pa što ostaje, to drugim riječima znači, da neki dubrovački svećenici ne će kritike i da u tu svrhu znadu biti tako požrtvovni, te i tiskaru ku- piti, gdje se list njima nepoćudan tiska. Egoizam je to, presvijetli biskupe, i to grubi egoizam, jer je takovo za- muknuće slobodnog glasa u interesu ne vjere, nego svećenstva — to na- ime ,Prava“ kaže — nemoralno. I na taj nemoralan početak nadove- zuje se još nemoralnije življenje. U štampariji, gdje su po samoj izjavi , Prave“ biskup i popovi gospodari, tiska se pamflet ,Viva la morte“; u njoj izlazi libel, čije je pisanje utisnulo u ruke samokres jednomu oficiru; koji je denuncirao Dr. Melka Cingriju, pa postigao da na temelju te denuncije, zaslugom Varešanina, proti njemu po- stupa i državno odvjetništvo kao proti građaninu i vojnički časni sud kao proti reservnom oficiru; koji sva- ke subote denuncira Dr. Milorada Me- dini školskim vlastima, pa da ironija bude veća, i u onomu članku, koji bi imao da brani biskupa; koji je pozivao puk, da protivnike kamenuje; koji ne štedi ni mrtve ni bolesne i t. d. i t. d. A toj štampariji, po samoj izjavi »Prave“, Vi ste presvijeli biskupe, gospodar. 'To nijesmo mi rekli, nego to. je rekla ,Prava“ u broju 94. od 29. decembra 1906., na drugoj stra- nici u prvom stupcu, crt) 6. Pa kad je to tako, tad ne preostaje drugo, nego da i vi pomognete nastojanje Vaših prijatelja i pozovete na ulicu žandare, neka bodežima rastjeraju narod, kad Vam drugi put dođe pred dvore kazati, da tako ne ide. političke vijesti. Francuska. U Francuskoj traje borba o zakonu za rastavu. Po: vijestima, koje dolaze, vlada ne nailazi na onaj otpor, koji su mnogi očeki- vali. Raspuštena je najpoznatija i najbolja kongregacija franceskijeh redovnica u An- teillu. Siska vlada, kojoj je na čelu poznati Pašić ima da se bori sa mnogim 'neprijate- - ljima Najpogibeljnije su stranačke borbe u Srbiji. Svaka stranka misli, da bi ona radila bolje od one, što je na vladi, a kad se k to- me ima neprijatelja, koji uvijek rovari, nije čudo, da dođe do onakovih demonstracija, kakove su nazad dana novine javljale. Da sve to drma prijestoljem Karađorđevića, te se razumije samo po 'sebi. Srbiji.bi u ovim prilikama najviše trebali mira, a vidimo da ga nema. | Austrougarska. g. Zast. Biankini otputovao je i Budim- peštu.na zasjedanje delegacija, koje će tra- jati do 9. e. mj. Na to se saštaje carevinsko vijeće. Ovo će kako neke novine javljaju biti raspušteno svršetkom o. mj. a za nove izbore već sada fervet opus. Naši dopisi. Šibenik, 12. prosinca 1906. Danas je bio pouzdani sastanak neko- licine odličnih šibenskih građana, koji pri- padaju hrvatskoj (a protivni su stranci na općini) na kome se provela orga- nizacija. Izabran je vodstveni odbor kao upravni odbor za Sibenik, te je imenovan predsjednikom odlični naš građanin Aleksa Supuk, podpredsjednikom Daniel Baranović, tajnikom Don Marko Vežić, blagajnikom Ante 'Tikulin, a odbornicima Niko Marin- ković, Pero Škarica i Vice Bujas. stranci Hvar, 26. prosinca 1906. Rezolucijonaši su se složili s Talijanima proti Družbi sv. Ćirila i Metoda. Ništa manje! Ovako Hrv. Kruna“ nosi brzojav iz Hvara. Kad bi jedan naš list donio proti frankov- cima sličnu senzacijonalnu izmišljotinu, grak- nuli bi sve u šesnaest. Zašto se ovakim na- činom napada rezolucijonaše 2? Recimo da bi ona vijest odgovarala istini, što nije, zašto podmećati svim rezolucijonašima, da su se složili sa Talijanima proti Družbi. Može se nači koji naivan čitaoc u Istri i Banovini, koji. će onoj vijesti donekle povjerovati i tim Hrv. Kruna“ odnijeti pobjedu, bez obzira, jesu li takove pobjede dostvjne \pe- štenih i ozbiljnih političara. —i6. Iz Beča, 28. prosinca 1906. Hrvatsko akademsko "društvo .,Zvo- nimir“ i srpsko akad. društvo ,Zora“ pri rediti će u veljači 1907. sjajan ples pod po- kroviteljstvom veleugledne: gospođe Olge barunice Vraniczaniy. Čist je prihod namijenjen fondu za spo- menik patriarhi sloge biskupu /.J. Stross- maijeru. —— Iz Skradina, dne 2. januara. Brzojavljaju nam, da je općinska uprava suspendirala općinskog tajnika Žilu te mu nezakonito zaustavila cijelu platu, fer je na obranu poštenja i pravice predbacio nekoliko opravdanih opazaka. — U protivnoj strani zbog toga vlada veliko ogorčenje te se spre- maju deputacije na obranu tajnikovu. : I Dnevnik hrv. stranke u Spljetu. Naši prijatelji u Spljetu dobili su do- zvolu za tiskaru, pa će doskora u Spljetu početi da izlazi jedan dnevnik. “ Suvišno je dokazivati kolika je potreba to za Spljet i za cijelu Dalmaciju bila. U Spljetu izlazi zloglasno ,N. Jedinstvo“. Čiji je organ ono bilo, to nije niko znao, ali je svak vi- tt