jemo. Nije lako odrvati se svim onim
pogubnim  uplivima, koji kako je
syim poznato, učiniše od dosta
i dosta biskupa u monarhističkim
državama ni po miša ni po ti-
ce, ali htjeli bismo, da i presvi-
jetli biskup nešto razumije, a to je,
da ne'smije nas kriviti za posljedice
vlastite popustljivosti. Mi smo ga da-
pače često puta upozorivali na ono,
što se mora dogoditi, ustraje li na
putu, kojim je udario.

Nijesmo slijepi, da ne vidimo, ka-
*ko sve, ovo ne može koristiti vjeri,
ali je smiješna ipokrizija, kad ljudi,
koji su do ovoga doveli, jauču i po-
vrijeđeni u ,najsvetijim čuvstvima“
prosvjeduju i zovu žandare u pomoć

- + rr #
da ne dopuste..... što? Zandari,
mogu zagpriječiti, da puk — kojega
sada ,Prava“ nazivlje ulicom — ne

dođe pred biskupovu palaču, može
se poljana pred gospom orositi i kr-
vi, može dubrovačka mladost napu-
niti mjesne tamnice, ali tim se vjer-
sko čuvstvo ne jača. To bi bila sa-
mo zahvala vlade za usluge biskupa,
a kad bi htjeli presuditi, što je po-
gibeljnije čuvstvu vjerskomu, da li
ova zahvala ili ona usluga, ne zna-
mo, što bi odabrali. :

Naš glas teško dopire do uši na-
šega biskupa, a stigne li kojom stram-
puticom, on u njemu nazrijeva ne-
prijatelja. To je ona kobna pogrješ-
ka, uzrok svega zla. Ljudi, u kojim
vidi strasti nepomućeno oko najgore
neprijatelje vjere, zaposjeli su bi-
skupsku palaču, a on mješte da ih is-
tjera cijeni, da je ispunio sve svoje
pastirske dužnosti, kad svoje dohotke
troši u djela milosrđa. On je zami-
slio ,Pučku Kuhinju“ i darovao u
tu svrhu dosta veliku svotu novaca;
nije ni to još uređeno, a on već snuje
sirotinsko vijeće. U to troši naš bi-
skup svoje vrijeme, nu koliko god
takav rad bio pohvalan i silovao na
poštovanje, to nije dosta. Sto na je-
dnoj strani požrtvovnost gradi, to
na drugoj strani slabost razgrađuje.
Uz ,Pučku Kuhinju“ spominjati će
kasnija pokoljenja i drugo djelo bi-
skupovo: ,Dubrovačku Hrvatsku Ti-
skaru“.

»Prava“ nju spominje kao primjer
požrtvovnosti dubrovačkog svećen-
stva, ali ta požrtvovnost ima i crnu
stranu : povjest dubrovačke Hrvat-
ske Tiskare“ pokazuje, kako smo loš
račun činili, kad smo računali na
hrvatstvo nekih dubrovačkih sveće-
nika. Valjda ne će oni, koji su sada
na upravi tiskare, misliti, da je fa-
lilo požrtvovanja ljudima, koji su u
jedno večer skupili 20.000 K u sli-
čnu svrhu. Ako je dakle uspjelo Lie-
popili, Crnici i Mandolfu - zavladati
tiskarom, to je bilo samo za to, jer
se na žalost nije htjelo s naše stra-
ne činiti nikakve razlike među. Hr-
vatima pri plasiranju akcija. Nijeod
toga prošlo ni godinu i po dana, a
vidjelo se, što je značila žurba D.
Mata Pište.

I ti ljudi, kojima je jedino usli-
_ jed našeg slijepog vjerovanja uspjelo
zavladati nekim hrvatskim instituci-

jama u gradu, nama se usuđuju pred-
bacivati, da smo htjeli sve monopo-
lizirati. Kamo sreće, da je to bilo
tako. Ne bi oni imali sada ni Tis-
karu ni Zadrugu u svojim rukama.
Ne bi se sada dičili nazivom stranke
ljudi, kojima je samo mržnja zaje-
dnička.

Mea culpa i

ne služi više o

tomu govoriti. Ali kad se nama pred-

bacuje sebičnost, red je spomenuti,
da je razvikana požrtvovnost nekih
dubrovačkih svećenika najčišći izraz
sebičnosti. Oni je sami ne niječu, kad
kažu: ,Kako dakle zahtijevati od
,Hrvatske Tiskare“, da štampava
»CUrvenu“, koja će kler klevetati ?“
Ostavimo izraz ,klevetati“, koji ču-
dno zvuči, kad ga čitaš u ,Pravoj“
pa što ostaje, to drugim riječima
znači, da neki dubrovački svećenici
ne će kritike i da u tu svrhu znadu
biti tako požrtvovni, te i tiskaru ku-
piti, gdje se list njima nepoćudan
tiska.

Egoizam je to, presvijetli biskupe,
i to grubi egoizam, jer je takovo za-
muknuće slobodnog glasa u interesu
ne vjere, nego svećenstva — to na-
ime ,Prava“ kaže — nemoralno. I
na taj nemoralan početak nadove-
zuje se još nemoralnije življenje. U
štampariji, gdje su po samoj izjavi
, Prave“ biskup i popovi gospodari, tiska
se pamflet ,Viva la morte“; u njoj
izlazi libel, čije je pisanje utisnulo u
ruke samokres jednomu oficiru; koji
je denuncirao Dr. Melka Cingriju, pa
postigao da na temelju te denuncije,
zaslugom Varešanina, proti njemu po-
stupa i državno odvjetništvo kao
proti građaninu i vojnički časni sud
kao proti reservnom oficiru; koji sva-
ke subote denuncira Dr. Milorada Me-
dini školskim vlastima, pa da ironija
bude veća, i u onomu članku, koji
bi imao da brani biskupa; koji je
pozivao puk, da protivnike kamenuje;
koji ne štedi ni mrtve ni bolesne i
t. d. i t. d.

A toj štampariji, po samoj izjavi
»Prave“, Vi ste presvijeli biskupe,
gospodar. 'To nijesmo mi rekli, nego
to. je rekla ,Prava“ u broju 94. od
29. decembra 1906., na drugoj stra-
nici u prvom stupcu, crt) 6. Pa kad
je to tako, tad ne preostaje drugo,
nego da i vi pomognete nastojanje
Vaših prijatelja i pozovete na ulicu
žandare, neka bodežima rastjeraju
narod, kad Vam drugi put dođe
pred dvore kazati, da tako ne ide.

političke vijesti.

Francuska.

U Francuskoj traje borba o zakonu za
rastavu. Po: vijestima, koje dolaze, vlada ne
nailazi na onaj otpor, koji su mnogi očeki-
vali. Raspuštena je najpoznatija i najbolja
kongregacija franceskijeh redovnica u An-

teillu.
Siska vlada, kojoj je na čelu poznati

 

Pašić ima da se bori sa mnogim 'neprijate- -

ljima  Najpogibeljnije su stranačke borbe u

Srbiji. Svaka stranka misli, da bi ona radila

bolje od one, što je na vladi, a kad se k to-
me ima neprijatelja, koji uvijek rovari, nije
čudo, da dođe do onakovih demonstracija,
kakove su nazad dana novine javljale. Da
sve to drma prijestoljem Karađorđevića, te
se razumije samo po 'sebi. Srbiji.bi u ovim
prilikama najviše trebali mira, a vidimo da
ga nema. |
Austrougarska. g.
Zast. Biankini otputovao je i Budim-
peštu.na zasjedanje delegacija, koje će tra-

jati do 9. e. mj. Na to se saštaje carevinsko

vijeće. Ovo će kako neke novine javljaju
biti raspušteno svršetkom o. mj. a za nove
izbore već sada fervet opus.

Naši dopisi.

Šibenik, 12. prosinca 1906.

Danas je bio pouzdani sastanak neko-
licine odličnih šibenskih građana, koji pri-
padaju hrvatskoj (a protivni su
stranci na općini) na kome se provela orga-
nizacija. Izabran je vodstveni odbor kao
upravni odbor za Sibenik, te je imenovan
predsjednikom odlični naš građanin Aleksa
Supuk, podpredsjednikom Daniel Baranović,
tajnikom Don Marko Vežić, blagajnikom
Ante 'Tikulin, a odbornicima Niko Marin-
ković, Pero Škarica i Vice Bujas.

 

stranci

 

Hvar, 26. prosinca 1906.
Rezolucijonaši su se složili s Talijanima
proti Družbi sv. Ćirila i Metoda. Ništa manje!
Ovako Hrv. Kruna“ nosi brzojav iz Hvara.
Kad bi jedan naš list donio proti frankov-
cima sličnu senzacijonalnu izmišljotinu, grak-
nuli bi sve u šesnaest. Zašto se ovakim na-
činom napada rezolucijonaše 2? Recimo da bi
ona vijest odgovarala istini, što nije, zašto
podmećati svim rezolucijonašima, da su se
složili sa Talijanima proti Družbi. Može se
nači koji naivan čitaoc u Istri i Banovini,
koji. će onoj vijesti donekle povjerovati i
tim Hrv. Kruna“ odnijeti pobjedu, bez
obzira, jesu li takove pobjede  dostvjne \pe-

štenih i ozbiljnih političara. —i6.

 

Iz Beča, 28. prosinca 1906.

Hrvatsko akademsko "društvo .,Zvo-
nimir“ i srpsko akad. društvo ,Zora“ pri
rediti će u veljači 1907. sjajan ples pod po-
kroviteljstvom  veleugledne: gospođe Olge
barunice Vraniczaniy.

Čist je prihod namijenjen fondu za spo-
menik  patriarhi sloge biskupu /.J. Stross-
maijeru.

——

Iz Skradina, dne 2. januara.

Brzojavljaju nam, da je općinska uprava
suspendirala općinskog tajnika Žilu te mu
nezakonito zaustavila cijelu platu, fer je na
obranu poštenja i pravice predbacio nekoliko
opravdanih opazaka. — U  protivnoj strani
zbog toga vlada veliko ogorčenje te se spre-
maju deputacije na obranu tajnikovu.

: I
Dnevnik hrv. stranke u Spljetu.
Naši prijatelji u Spljetu dobili su do-
zvolu za tiskaru, pa će doskora u Spljetu
početi da izlazi jedan dnevnik.
“ Suvišno je dokazivati kolika je potreba to

 

za Spljet i za cijelu Dalmaciju bila. U Spljetu

izlazi zloglasno ,N. Jedinstvo“. Čiji je organ
ono bilo, to nije niko znao, ali je svak vi-

tt