; na Dubrovnik i za Austro-U

 

Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Ivo DeGiulli.

Igarsku na godinu 10 K. Za iuo-
troškavi. Ko ne vrati list. kad mu pretplata mine, smatra se

     

 

  
 

pu tomu smo se | nadali! _

Pred nama je pismo jednog
prijatelja. Molio nas da mi _ preki-
nemo polemike, koje toliko štete
imenu ovoga grada. Neka se ogra-
mičimo na. prosto ispravljanje laži
Prave Crvene Hrvatske“. valjda će
se tada i oni osvijestiti i prestati
ovo stanje, kojemu slično ne nalazi se.

1 mi smo ga poslušali! Donijeli
smo jedan članak, gdje nije bilo
ništa drugo - nego ispravljene tvrdnje
koje je »Prava“ navela u samo je-
dnom članku. Tih ispravaka bilo je
puna dva stupca, & kad bismo bili
ispravili sve ono, što je lažno i iz-
vrnuto kazano u cijelom listu, tad
nam sigurno ne bi bio  dostajao
prostor, koji imamo na raspolaganju.

Pa što smo postigli. One iste
činjenice, koje smo mi najodlučnije
porekli, Prava Crvena Hrvatska“
do dva tri dana opet je iznijela.
Mi smo n. pr. rekli, da Dr. Pero
Čingrija nije imao nikakvih sveza
sa bar. Chlumetzkyem st. pa da po
tom nekakovo pismo, o kom se, ako
se ne varamo, počelo govoriti, 4
_Prava“ prihvatila, ne može biti
drugo, nego falsifikat. Na ovaj de-
menti ,Prava“, ako joj je do istine,
morala je iznijeti pismo, & inješte
toga ona kaže, da će ga iznijeti —
kad? — pred izbore. Tri mjeseca
dakle oni će se- nekažnjeno bacati
klevetom na Dr. Pera Čingriju, da
poslije, kad dođu izbori, ne . iznesu
ništa, jer ni ne mogu iznijeti nešto,
što ne postoji. Mi smo rekli da Pje-
rotić nije bio naš suradnik, a ,Prava“
mješte da dokaže, da je bio, po-
navlja samo klevetu, pozivljuć se
na klasična svjedoka — Antonija
Stražičića. Naši ispravci imali su
dakle samo taj uspjeh, da je , Prava“
još jednom ponovila one infamne
klevete, koje idu za tim da uzdr-
maju povjerenje puka u naše ljude.

Mi smo predviđali i samo da
udovoljimo prijatelju, iskali
one ispravke. A i čemu smo #0 dru-
gomu mogli nadati, kad u dušu po-
znamo četovođe ovoga pokreta u
Dubrovniku; njegova i mjihova  po-
vjest nije drugo nego povjest strasti,
kojoj je treća ruka dala politički
program.

Jer ti ljudi program imadu, 0
tome nije dopušteno ni posumnjati,
samo što taj program nije — njihov.
Sadanji predsjednik pravaške stranke
u Dubrovniku, dum Antun Liepo-
pili, do nazad dvije godine potpuno

 
 

se slagao u političkom pravcu s
nama. Prvi koraci, da se dođe do
sporazumna rada sa Srbima, uči-
njeni su dapače uz njegovu privolu.
Nu odmah iza toga započinje evo-
lucija, koja je eto sada svršila. Nje-
gov organ ispočetka je bio antisrpski,
antifrankovski, resolucijonaški, a sa-
da zagovara složan rad cijelog gra-
đanstva, da se sruši općina, nami-
guje Srbima, snubi autonomaše. 1
cijeli se taj preokret dogodio u ne
pune dvije godine dana. Pa da ne
pomisliš odmah na neku ruku ča-
robnicu, koja hitrim prstima plete
mrežu oko Dubrovnika, da u njemu
stvori svoje uporište !

Što možeš kazati Liepopiliu, to
možeš kazati i drugomu. Nema iz-
među crne čete niti cigloga jednoga
koji bi bio ostao vjeran sam sebi; pa
kad nijesu poštovali sami sebe, zar mo-
žeš očekivati, da će poštovati druge.
Sama ih savjest sili, da se na druge
nabacuju blatom. Ta to je jedini
način da uzvise malo sami sebe u
vlastitim očima : težina grijeha oblak-
zala bi im, kad bi im i druge us
spjelo povući k sebi. +

Zato nam oni neprestano  spo-
minju naše“) grijehe, t. j. one gri-
jehe, koje je Crvena“ počinila, kad
su na nju imali utjecaja Liepopili et
comp. Za to oni izmišljaju klevetu
za klevetom, lažu, a znadu da lažu;
za to su oko sebe sakupili Crespi i
Stražičića, da'im_svjetljaju obraze.
Pa kad im ni to, nije bilo dosta,
hoće da smo i mi kupljeni, a zabo-
ravljaju da je u programu Chlu-
metzkoga za osvojenje Dalmacije
bila i ta tačka da iz Beča treba da
u Dalmaciji pomognu štampu, koja
će slaviti Austriju, isticati blagodati
njezine uprave u ovoj ,sretnoj“ zemlji.

Nego ne bismo htjeli zabasati
od puta, što smo ga sebi danas
označili. Nijesmo uzeli pero, da _sli-
kamo te blagodati, niti da ocijenimo
te pomoći, koje su od , Prave Crvene
Hrvatske“ učinile list tako uvažen,
da se po njegovu pisanju kroje de-
nuncije, već da pitamo , Pravu“
nek nam protumači ove metamor-
foze, po kojima je ona od resoluci-
jonaške postala list, koji prenaša
članke Jakićeve o pobijanju ugar-
skih težnja. Ona nam je uvijek ostala
dužna odgovora na to pitanje, a mi

i j i ponavljat

Za

IZLAZI SVAKE SRIJEDE

mm
VEI

- godbi uz razmjeran popust. N

| SUBOTE
POJEDINI BROJ 10 PARA.

 

 

Pretplata i oglasi šalju se upravi, & dopisi uredništvu lista. Za izjave, priopćena, sah vali
plaća se 40 para po retku, a za oglase 30 para. Oglasi, koji se više puta štampaju, po po

efrankirana pisma ne primaju se. ——

 
       

 

 

tobra 1905. na glas o riječkoj reso-
luciji okrstila novo stanje riječima,
koje se čitaju na prvom mjestu u
listu; Počelo je svitati!* Bilo je,
istina, i tada reserva s niezine strane
ali da će ona proti ljudima, kojih
je zaslugom počelo svitati, do po go-
dine dana započeti ovu difamatornu
vojnu, tu valja da bude jedan ta-
kav uzrok, koji bi nam Prava“ u
vlastitom interesu morala kazati,
ako je ne priječe koji drugi obziri.

A ona muči! Zašto? Sve
one podvale i podmukli napadaji
proti našim ljudima, one tužbe, koje
su drugi i treći prikazali ili na
državno odvjetništvo ili na vojnički
časni sud, ili na sudbenu administra-
tivnu vlast uslijed pisanja Prave“

samo nas uvjeravaju 0 onomu, što
smo prije kazali biva da s Pravoj“

nije do pravde i istine, već jedino
do uništenja protivnika. Sve kad bi
takova politička borba i bila. dopu-
štena, bila bi dopuštena, samo pod
jednim uvjetom, a to je, da se nešto
hoće postići: Mi pak vidimo, da pi-
sanje ,Prave“ ide samo Za tim da
uništi, a ako ima ko što postići, to
su oni, koji su znali lične strasti
tako uzbuniti, da su ljudi zaboravili
i sami sebe. i

To smo ovlašteni kazati poslije
sastanka u prošlu subotu, gdje su
htjelo udariti temelje nekakovoj novoj
stranci u Dubrovniku. Nijedan od
nazočnih nije znao, što hoće. Sva
pitanja, koja pokreću i narod i po-
krajinu i grad i čitav svijet bila se
u taj tren iščezla, tako da su ,Hr-
vati“ pristali, da se sa općine oda-
leči hrvatska trobojnica, a ,autono-
maši“ zaboravili i zašto su autono-
nomaši. Te je ljude vezala dakle
među sobom ista ona hidra, koja
bljuva na nas svoj otrov svake subote
kroz .Pravu Crvenu Hrvatsku“. Oni
kao obmamljeni nijesu ni znali, da
se pri tom radi o njima samima,
jer da nama ta njihova urota ne
može škoditi, isto kako nam, nijesu
škodili ni oni bjesomučni napadaji,
koje smo spomenuli. A uzrok je
jasan: nas vodi ideja a njih mržnja.

mm ———m———m—m—m<us———=—=—=—=
Dubrovnik, 18. januara 1907.

Može se svakomu dogoditi. — , Hrvatska
Kruna“ odgo/ara nam na naše opaske , o
Čingrija. Oni ni
pogrješku, ona i

4