; na Dubrovnik i za Austro-U Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Ivo DeGiulli. Igarsku na godinu 10 K. Za iuo- troškavi. Ko ne vrati list. kad mu pretplata mine, smatra se pu tomu smo se | nadali! _ Pred nama je pismo jednog prijatelja. Molio nas da mi _ preki- nemo polemike, koje toliko štete imenu ovoga grada. Neka se ogra- mičimo na. prosto ispravljanje laži Prave Crvene Hrvatske“. valjda će se tada i oni osvijestiti i prestati ovo stanje, kojemu slično ne nalazi se. 1 mi smo ga poslušali! Donijeli smo jedan članak, gdje nije bilo ništa drugo - nego ispravljene tvrdnje koje je »Prava“ navela u samo je- dnom članku. Tih ispravaka bilo je puna dva stupca, & kad bismo bili ispravili sve ono, što je lažno i iz- vrnuto kazano u cijelom listu, tad nam sigurno ne bi bio dostajao prostor, koji imamo na raspolaganju. Pa što smo postigli. One iste činjenice, koje smo mi najodlučnije porekli, Prava Crvena Hrvatska“ do dva tri dana opet je iznijela. Mi smo n. pr. rekli, da Dr. Pero Čingrija nije imao nikakvih sveza sa bar. Chlumetzkyem st. pa da po tom nekakovo pismo, o kom se, ako se ne varamo, počelo govoriti, 4 _Prava“ prihvatila, ne može biti drugo, nego falsifikat. Na ovaj de- menti ,Prava“, ako joj je do istine, morala je iznijeti pismo, & inješte toga ona kaže, da će ga iznijeti — kad? — pred izbore. Tri mjeseca dakle oni će se- nekažnjeno bacati klevetom na Dr. Pera Čingriju, da poslije, kad dođu izbori, ne . iznesu ništa, jer ni ne mogu iznijeti nešto, što ne postoji. Mi smo rekli da Pje- rotić nije bio naš suradnik, a ,Prava“ mješte da dokaže, da je bio, po- navlja samo klevetu, pozivljuć se na klasična svjedoka — Antonija Stražičića. Naši ispravci imali su dakle samo taj uspjeh, da je , Prava“ još jednom ponovila one infamne klevete, koje idu za tim da uzdr- maju povjerenje puka u naše ljude. Mi smo predviđali i samo da udovoljimo prijatelju, iskali one ispravke. A i čemu smo #0 dru- gomu mogli nadati, kad u dušu po- znamo četovođe ovoga pokreta u Dubrovniku; njegova i mjihova po- vjest nije drugo nego povjest strasti, kojoj je treća ruka dala politički program. Jer ti ljudi program imadu, 0 tome nije dopušteno ni posumnjati, samo što taj program nije — njihov. Sadanji predsjednik pravaške stranke u Dubrovniku, dum Antun Liepo- pili, do nazad dvije godine potpuno se slagao u političkom pravcu s nama. Prvi koraci, da se dođe do sporazumna rada sa Srbima, uči- njeni su dapače uz njegovu privolu. Nu odmah iza toga započinje evo- lucija, koja je eto sada svršila. Nje- gov organ ispočetka je bio antisrpski, antifrankovski, resolucijonaški, a sa- da zagovara složan rad cijelog gra- đanstva, da se sruši općina, nami- guje Srbima, snubi autonomaše. 1 cijeli se taj preokret dogodio u ne pune dvije godine dana. Pa da ne pomisliš odmah na neku ruku ča- robnicu, koja hitrim prstima plete mrežu oko Dubrovnika, da u njemu stvori svoje uporište ! Što možeš kazati Liepopiliu, to možeš kazati i drugomu. Nema iz- među crne čete niti cigloga jednoga koji bi bio ostao vjeran sam sebi; pa kad nijesu poštovali sami sebe, zar mo- žeš očekivati, da će poštovati druge. Sama ih savjest sili, da se na druge nabacuju blatom. Ta to je jedini način da uzvise malo sami sebe u vlastitim očima : težina grijeha oblak- zala bi im, kad bi im i druge us spjelo povući k sebi. + Zato nam oni neprestano spo- minju naše“) grijehe, t. j. one gri- jehe, koje je Crvena“ počinila, kad su na nju imali utjecaja Liepopili et comp. Za to oni izmišljaju klevetu za klevetom, lažu, a znadu da lažu; za to su oko sebe sakupili Crespi i Stražičića, da'im_svjetljaju obraze. Pa kad im ni to, nije bilo dosta, hoće da smo i mi kupljeni, a zabo- ravljaju da je u programu Chlu- metzkoga za osvojenje Dalmacije bila i ta tačka da iz Beča treba da u Dalmaciji pomognu štampu, koja će slaviti Austriju, isticati blagodati njezine uprave u ovoj ,sretnoj“ zemlji. Nego ne bismo htjeli zabasati od puta, što smo ga sebi danas označili. Nijesmo uzeli pero, da _sli- kamo te blagodati, niti da ocijenimo te pomoći, koje su od , Prave Crvene Hrvatske“ učinile list tako uvažen, da se po njegovu pisanju kroje de- nuncije, već da pitamo , Pravu“ nek nam protumači ove metamor- foze, po kojima je ona od resoluci- jonaške postala list, koji prenaša članke Jakićeve o pobijanju ugar- skih težnja. Ona nam je uvijek ostala dužna odgovora na to pitanje, a mi i j i ponavljat Za IZLAZI SVAKE SRIJEDE mm VEI - godbi uz razmjeran popust. N | SUBOTE POJEDINI BROJ 10 PARA. Pretplata i oglasi šalju se upravi, & dopisi uredništvu lista. Za izjave, priopćena, sah vali plaća se 40 para po retku, a za oglase 30 para. Oglasi, koji se više puta štampaju, po po efrankirana pisma ne primaju se. —— tobra 1905. na glas o riječkoj reso- luciji okrstila novo stanje riječima, koje se čitaju na prvom mjestu u listu; Počelo je svitati!* Bilo je, istina, i tada reserva s niezine strane ali da će ona proti ljudima, kojih je zaslugom počelo svitati, do po go- dine dana započeti ovu difamatornu vojnu, tu valja da bude jedan ta- kav uzrok, koji bi nam Prava“ u vlastitom interesu morala kazati, ako je ne priječe koji drugi obziri. A ona muči! Zašto? Sve one podvale i podmukli napadaji proti našim ljudima, one tužbe, koje su drugi i treći prikazali ili na državno odvjetništvo ili na vojnički časni sud, ili na sudbenu administra- tivnu vlast uslijed pisanja Prave“ samo nas uvjeravaju 0 onomu, što smo prije kazali biva da s Pravoj“ nije do pravde i istine, već jedino do uništenja protivnika. Sve kad bi takova politička borba i bila. dopu- štena, bila bi dopuštena, samo pod jednim uvjetom, a to je, da se nešto hoće postići: Mi pak vidimo, da pi- sanje ,Prave“ ide samo Za tim da uništi, a ako ima ko što postići, to su oni, koji su znali lične strasti tako uzbuniti, da su ljudi zaboravili i sami sebe. i To smo ovlašteni kazati poslije sastanka u prošlu subotu, gdje su htjelo udariti temelje nekakovoj novoj stranci u Dubrovniku. Nijedan od nazočnih nije znao, što hoće. Sva pitanja, koja pokreću i narod i po- krajinu i grad i čitav svijet bila se u taj tren iščezla, tako da su ,Hr- vati“ pristali, da se sa općine oda- leči hrvatska trobojnica, a ,autono- maši“ zaboravili i zašto su autono- nomaši. Te je ljude vezala dakle među sobom ista ona hidra, koja bljuva na nas svoj otrov svake subote kroz .Pravu Crvenu Hrvatsku“. Oni kao obmamljeni nijesu ni znali, da se pri tom radi o njima samima, jer da nama ta njihova urota ne može škoditi, isto kako nam, nijesu škodili ni oni bjesomučni napadaji, koje smo spomenuli. A uzrok je jasan: nas vodi ideja a njih mržnja. mm ———m———m—m—m<us———=—=—=—= Dubrovnik, 18. januara 1907. Može se svakomu dogoditi. — , Hrvatska Kruna“ odgo/ara nam na naše opaske , o Čingrija. Oni ni pogrješku, ona i 4