God. xVI.
U DUBROVNIKU, 1. veljače 1907.
Broj 10.
CRVENA HRVATSKA
Gijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik i za Austro-Ugarsku na godinu 10 K. Za ino-
troškovi. Ko ne vrati list. kad mu pretplata mine, smatra se
predbrojen i za došašto polugodište. sa —
s«emstvo 10 K i poštarski
Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Ivo DeGiulli.
Štamparija DeGiulli i dr.
m m nm i
Malo razoovera o prilikama u Dubrovniku.
Ima jedna čitaonica u, Dalmaciji
koje nas je osobitom pažnjom poča-
Kada
da
stila svrhom godine. su se
njezini članovi sakupili, zbor
zbore, pozabavili su se i prilikama
u Dubrovniku, pa im se ino ne mo-
odalečiti
gaše iz čitaonice i
nas i ,Pravu Crvenu Hrvatsku“ —
nego
pravije bi bilo da su je ostavili! —
jer da je borba, koja se vodi u Du-
brovniku, osobna. To su nam imali
čast javiti na otvorenoj dopisnici.
Ova vrst auto da fč nije baš ne-
obična u nas, ali je naš slučaj ipak
simptomatičan i to ne za Dubrovnik,
jer će se ovdje dogođaji razvijati
onako, kako se imadu ražvijati, bez
obzira, hoće li to biti
vima koje čitaonice izvan Dnbrovnika
milo člano-
— nego za ljude, koji su se nama ovim
htjeli nametnuti za suce. Hoteći da
sude iz visina, pokazali su, da ne-
mađu ni toliko političkog odgoja,
da mogu prosuditi svoje vlastito
djelo. Ono bi naime imalo smisla
samo onda, kad
Hrvata, kakvu valjda ta čitaonica
tiraži, bila moguća, a da to bude,
trebalo bi, da se nije dogodilo sve
ono, što je između Hrvata zaoštrilo
one razlike, kojih je i prije bilo u
zametku.
bi sloga između
Što traži ,Prava“? Da ne bude
sloge sa Srbima, kako su uglavili
predstavnici stranaka. Ona hoće da
batalimo riječku resoluciju, koja je
hrvatsko pitanje pokrenula.
propovijeda, da ne smijemo tražiti
sjedinjenje Dalmacije na temelju po-
zitivnog zakona, koji nam ga jamiči,
već da će nam Velika Hrvatska
pasti u krilo iznenada, samo treba
htjeti. Ovo je nauka ,Prave“, na
ovo treba da pazi, ko hoće da se
upozna sa prilikama u Dubrovniku.
Mješte toga ima nekih, koji mimo-
ilazeći jezgru pitanja, hoće da stvore
sud o stanju u Dubrovniku po psov-
kama Prave“. Za njih je dakako
borba osobna, jer oni u nama i,
njima vide samo osobe, a ne će da
razumiju, da su te osobe predstav-
nici struja u političkom životu, koje
Ona .
jedna drugu pa je po
tom moralo doći do sukoba.
isključuju,
Taj sukob neugodan je najprije
nama samim, pa zato možemo razu-
mjeti, da je neugodan i drugim, ali
kako mi se nijesmo sustezali započeti
berbu, kad su nam se, nekadašnji
drugovi prometnuli preko noći u
protivnike, tako bi trebalo da se i
drugi snađu pa sude prilike u Du-
brovniku prama političkom
stanovištu. Mi ne tražimo, da nam
svom
odobravaju antiresolucijonaši i nepri-
jatelji sloge između Srba i Hrvata;
ali shvatiti, kako
može naći pristaša novoga smjera
politike, koji smatraju našu borbu
nepotrebnom, jer bismo tada morali
kazati, da je njihovo pristajanje uz
ne možemo se
riječku resoluciju neiskreno te da
se pod njihovim resolucijonaštvom
može
nikako složiti s našim otvorenim i
iskrenim zagovaranjem stanovišta,
na koje se stavila ,hrvatska stranka“.
Resolucija je akt, koji ima vri-
jednost, dok traju prilike, koje su
ju stvorile, Ona je nacrt jednoga
ugovora, koji veže nas, dokle veže
Madžare. Zato nije nemoguće, da isti
oni, koji su je stvorili, iednog dana
izjave, da se njom ne smatraju ve-
zani. S drugim riječima, udes re-
solucije ne zavisi o nama, nego o
Madžarima, a mi ćemo prvi biti, koji
ćemo, ako bude slučaj, javiti narodu
nevjeru Madžara, ali ne čemo i ne
možemo nigda dopustiti, da o tom
odlučuje policija austrijska. Ova
borba, koja plamsa u Dubrovniku,
nije ništa drugo nego reakcija na
jedan takav pokušaj, a kad izno-
simo čine i imena u potvrdu toga,
tada to nije lična borba nego tim
samo upozorujemo prijatelje izvan
Dubrovnika na nešto, što je u gradu
opće poznato, a što se ni ,Prava“
ne usuđuje sasvim poricati. Upozo-
rujemo ih s toga, što ima dosta no-
vina i ljudi, koji su zato, da istinu
zabašure.
Dotična je čitaonica — NB. u
tomu mjestu su skoro svi pristaše
,hrvatske stranke“ — odalečila naš
list, otkle će dakle crpsti vijesti za
NARODNA REPUBLIKA Hrtvax va
NAUČNA RIMLIOTEKA, |
krije nešto drugo, što se ne
voie
IZLAZI SVAKE SRIJEDE I
SUBOTE
POJEDINI BROJ 10 PARA.
Pretplata i oglasi šalju se upravi, & dopisi uredništvu lista. Za izjave, priopćena, zahvali
plaća se 40 para po retku, a za oglase 30 para. Oglasi, koji se više puta štampaju, po po
= — godbi uz razmjeran popust. Nefrar.girana pisma ne primaju se. — z
ono. što se u Dubrovniku događa?
Naći će se koji prijatelj, koji će pro-
furtimašiti ,Pravu“, i tu će oni či-
tati, kako je dvaestak ljudi istjeralo
resolucije.
sigurno je
iz kazališta 600 pristaša
Na Naše Jedinstvo“
sama čitaonica pretplaćena, da je
uči spoznavati plemenito srce »ple-
menitog svećenika“ dum Joza Cr-
nice. ,Hrvatska Kruna“ braniti
Varešanina, da je učinio pošteno,
što je denuncirao Dr. M. Čingriju.
I kad sve to pročitaju, tad će go-
spoda srkati kafu i ozbiljno rasprav-
ljati o sličnim borbama“ u Dubrov-
niku i zahtijevati od nas, da ozbilj-
no uzmemo njihovo pristajanje uz
hrvatsku stranku“. Sutra će im se
prikazati za kandidata kod izbora
kakav Crnica ili drugi sličan njemu,
oni će .dakako glasovati za nj, pa
će opet svečano naglasiti, da su
pristaše ,hrvatske stranke“.
Ovih komedija, ovih mentalnih
restrikcija u Dubrovniku nema. Što
ko komu ima da kaže, kaže mu. U nas
se ne može dogoditi, da se među
sobom glođu i nastoje da iz izbora
izađu kao zastupnici ljudi što mo-
guće manje resolucijonaši. Mi se ne
igramo politike, mi ne činimo kom-
promisa sa samim sobom, jex dobro
znamo, da se te igre i kompromisi
strašno osvete. Novi kurs mi smo
pomogli stvoriti, iskreno smo mu
odani i znat ćemo iz toga izvući
sve one posljedice, koje se bude
nama činilo, da ih treba izvući da
narodna stvar pobijedi, i to bez ob-
zira — ponavljamo — što o našem
radu drugi misle.
U početku narodnog preporoda,
Dubrovnik je prvi izvio barjak anek-
sije. Za nj su vojevali složno Srbi i
Hrvati, a ako smo se poslije zava-
dili, bilo je opet jedino zbog pitanja
aneksije. Sada nas je borba slična
onoj iz prvih vremena opet sjedi-
nila, a onim, kojima je možda to
žao, pa bi željeli, da se opet braća
pozavade, doviknut ćemo : Dubrovnik
se ne da izigrati. Kako drugi misle,
nama je svejedno, niti hoćemo da
drugom nametnemo svoje mišljenje.
Mi se ne natječemo, niti će nam
će