ramnmesf ru DORE. M li i A 2 masama. — ua. igda doći na pamet, da se natje- čemo za prvenstvo i vodstvo među dalmatinskim gradovima — i to nam se podmeće — ali za to ne čemo zatomiti nikomu za ljubav svoje mi- šljenje. Fulsifikovanje historije. Postavismo sebi za temelj io načelo, da je svaki narod sposoban i vozvan da sam sobom upravlja“. 'Tim smo se uzdigli nad sve prerasude o sposobnosti i nesposobnosti rase, o pozvanju nekih da vladaju, a dru- gih da služe. Tome načelu ne dadosmo ap- solutne vrijednosti : historija prošla, a oso- bito najnovija prisili nas, da mu primetnemo i ovo to načelo vrijedi samo u totiko u ko- liko se može ostvariti“. 'T& zanago nije dosta biti narod, da sam sobom upravljaš; nego znati, da si kao narod na to pozvan: raz- vijen nacijonalizam; treba to htjeti: rad za oslobođenje; te konačno moći: snaga do- statna za izvršenje oslobođenja. Ima li narod tu snagu u sebi, tad je blizu čas svanuća, nema li je, tad je dužan, da je upotpuni, ili posluživši se neprili- kama, koje slučaj, on sam, ili kogod drugi ukroji onome, te mu zapriječuje ropskih se negva riješiti, ili potraživši saveznika. Na- rav nas sama upućuje, da se rukujemo u savezništvu s onima, te ih je zlosud istim igom uprtio kao i nas; barem s onima, kojima je naše oslobođenje korisno. Dante, Giusti, Grossi, Pellico i Gio- berti, Humbold, Uhland, Vineke i Goethe, Homer, narodne pjesme i gusle probudiše u Talijana, Nijemaca, Grka, Bugara i Srba narodni osjećaj. Rasplamsaše u njima misao narodnog jedinstva i propale slave. Carbo- nari, mazziniste, pa i sanfediste, borbe za ustave i ustanci; Jermania i Arminija te Sprewitzov savez mladića, kao i carinske unija, ustanci za ustav u njemačkim drža- vama poslije — elektrizatornog srpanjskog francuskog prevrata; heterija filika i borba svete čete“ kod Dragačana, te sigetskog stila obrana Paleokestra; borbe za Beograd i čuvena junaštva Šumudinaca, kao što i osvete bugarskih uskoka: sve to bijaše stvarna pojava razbuktane narodne svijesti i sraslog vapaja naroda tih za slobodom i jedinstvom, ali sve to ne bi dosta: moć onih te su stiskali slobodu tih naroda, bi- jaše jača, opsežnija. Nedostatak snage u sebi za zbačenje sa leđa svojih tuđinskog jarma i osujećenje mrske protunarodne spletke trebalo je upot- puniti tuđom pomoći, a spletke trebalo je sa spletkama drobiti. Umni Cavour uvidje da sami Talijani ne dostajahu, da izbace Austriju iz Lombardo-Mletačke pa stoga sklapa u Plombieresu s Napoleonom ugovor: Udružene francusko-talijanske čete pročistiće austrijske orlove iz Lombardije i Mletačke, a te će se dvije pokrajine sajediniti se Sardinijom, Francuska će pak za svoj rad dobiti Savoju i Nizzu. Sa 150.000 vojske iskrca se u Genovi Napoleon, a pridruži mu se 70 hiljada Talijana. Prvi je glavniji sukob kod Magente, a s njime je i prvi odlučniji poraz Austrijanaca; drugi će sli-. jediti kod Solferina, gdje se ono po prvi puta car Franje i Napoleon sukobiše. Ovo sve dovešće do mira u Ziirichu, gdje se dosudi Napoleonu Lombardija, a on je po Plombierskom ugovoru predade Sardiniji. Oružanom rukom Priska je provela ujedinjenje Njemačke. Snovima željeznog kancelara na putu je Austrija. Pruska će za to sklopiti savez obrane i navale s lta- lijom, a zatim će navijestiti rat Austriji uz koju pristaju južno-njemačke države, da tim potvrde svoj patriotizam, koji bi bio do svega prije doveo, samo ne do njemačkog jedinstva, da je u sebi imao i onoliko snage koliko li kukavičluka. Pruske čete ubrzo obračunaše s tim ,novim 'Tirtejima“, a za- tim će kod Sadove Austriji . dati takav udarac, da će ju zauvijek proći želja pačat se u njemačke stvari. Prije nego se je ono Sadova u krvi okupala, nudi Austrija Na- poleonu Mletačku, e bi ovaj odgovorio 'Ta- lijane od rata, a ona mogla i ono 100 hi- ljada vojske, te + je. ležalo na talijanskoj granici, poslati protiv Prusa. Italija ni da čuje o tome, pa premda je bila poražena kod Custozze i Visa, ipak — rad prnskih pobjeda — dobije u bečkom miru od Napo- leona Mletačku. Pa i pravo je, jer da ne zadrža dolje ono 100 hiljada austrijske vojske i da prista na Napoleonovo posredovanje, na sadovskoj poljani bilo bi se našlo 305 mješte 205 hiljada Austrijanaca i 230 hi- ljada Prusa, a Sadova tad — mislimo — ne bi značila ono, što danas znači. Već tamo od 21. ustaju vrli Hele i da se otresu turskoga silništva. 1 uspije- vaju u janačkim podvigama, t& već i iz Moreje, pa i iz Helade protjeraše nezvanog nametnika. Al sve to u zao čas, jer se slo- boda opet pomrači, turska im sila preotme Moreju, a osvojenjem Akropole 27.* g. i Heladu bajoslovnu. A već se je i tursko- egipatska mornarica usidrila pred Navarinom I bila bi dosta muke rad bezdušnog klanja i palenja začala izmorenim Grcima, da ono ne doplovi trovlasno brodovlje Rusije, En- gleške i Francuske, te neočekivano izvo- jeva pobjedu nad turskom eskadrom. Oso- koljeni Grci opet će da gone Turke iz do- maje svoje, a i lako im je uspjeti, jer je eto Rusija Tursku sasvim zaokupila uda- rivši na nju sa dvije strane. Nebrojena su junaštva Paskievića i Diebića, a ovaj zadnji čak i do Drinopolja prodre, gdje posredo- vanjem Pruske: utanači mir, a u njem — zna s: — Grčka bi proglašena nasljednom monarhijom. Spomenusmo nešto unatrag Bugarsku i Sbiju. Prvi ono 76. g. latiše se oružja, ali ustanak njihov u krvi bi ugušen. Ni godina ne će od tog vremena proći, a Ru- sija će mavijestiti Turskoj rat. Osvojenje Šipke 1 Plevne lovorom okiti vrlu rusku vujsku, tako te se je knez Nikola mogao slobodno prošetati i utaboriti u Drinopolju, a zitim se još bliže Carigradu približiti, te sklopiti u San Stephanu mir _ s , Turskom. Uvjete toga mira doduše će zavidna Evropa stegnuti na korist Turske, ali će ipak oni donijeti Bugarskoj slobodu, a Srbiju pro- glasiti nezavisnom i proširiti je za četiri okružja. Ovako povijest. A ako se još nađe koji Diplomaticus, te napiše ,narod koji se povjerava u svoje duševne sile, u svoj na- rodni genij taj narod i bez tuđinske po- moći, mora slaviti svoje narodno uskrsnuće“ te ovo primijeni na Italiju, Njemačku, Grčku, Bugarsku i Srbiju, nek se ne uzvi- polji, ako mu ponovno rečemo, da tazopi- sati znači historiji ćuške davati, Mi se me- đutim ne čudimo, što se je Diplomaticusu prohtjelo rad prozirnih svrha izvrtati histo- riju, kad eto on i naše pisanje izvrće, kad hoće da smo mi ustvrdili, e ,malenu Hele- niju ne spasi razvijena narodna svijest, već milost Rusije i Evrope“. 'To mi ne rekosmo, dok tvrdimo općenito, da je nemoguće pro- misliti narodno oslobođenje bez razvijenog nacijonalizma, kao što ni slobodu Helena bez tuđe pomoći; a onaj te htjede o nas gornju potvoru zavjesiti, zaista daje pre- slabu svjedodžbu svom poznavanju historije kad se već i varanjem — da ne rečemo što gore — služi. # * # Već smo zadnji put opazili, da Diplo- maticus izvrće historiju, e bi osovjen o nju dokazao, kako će Hrvatsku razvijeni naci- onalizam i bez tuđe pomoći osloboditi, pa da se zatim obori na riječku resoluciju. 'To i u odgovoru ponavlja. On nam baje, da se riječka: resolucija isključivo temelji na do- broj volji Franje Košuta. A umre li sutra Košut, madžarski narod mogao bi.nam pred- baciti; Franjo Košut nije madžarska država. Ako Dizplomaticus ima u sebi išta di- plomatskoga, mor&o bi znati da se riječka resolucija ne temelji na ničijoj volji nego na čistoj političkoj nuždi : Maažirima je do toga da im Hrvati ne prave zaprijeka; pe- go da ih pomažu u borbi za rastrgnućem realne sveze s Austrijom; Hrvatima zanago da im Madžari pomognu srušiti khuenov- štinu u zemlji i puste ih slobodno se raz- vijati. Podlog dakle riječkoj resoluciji s jedne strane nije Košut, nego program nje- gove stranke. Dok se god Madžari budu borili za taj program, dotle smo im mi po- trebiti : dotle je riječkoj resoluciji podlog čvrst. Hoće li se Madžari odreći svog pro- grama narodnog, ne treba odgovoriti, jer čak i Diplomaticus zna, da ne će. Dozvolimo “pak, da je ovaj mir između nas i Madžara privremen, dakle da smo u primirju, a zatim da će se opet stara borba zapodjenuti. Pitamo Diplomaticusa, da li bi se nama bilo lakše održati u borbi s Madžarima bez slobode izbora, bez porote, bez nezavisnosti sudaca, bez zakona 0 štampi, bez općeg izbornog prava itd. itd. ili s tim uzakonjenim zakonima, te su se za vrijeme primirja proveli? Je li nam se lakše uzdržati u borbi, imajući Srbe proti sebi ili za vrijeme primirja izjednačiti ih sebi, ili bolje došavši do stvarna uvjerenja da smo jedan te isti narod? Neka odgo- vori Diplomaticus na ovo, a u odgovoru će naći najbolju osuđu svojim tvrdnjama. * Glede pitanja ,koja je razlika između politike riječke resolucije i Nikole Crnko- vića“, odgovaramo : ista koja izmeđa Khu- enove i današnje Hrvatske, ista koja iz- među verbalizmom prikritih golotinja Di- plofaaticusa i naših tvrdnja historijom pot- krijepljenih. # “w * Diplomaticus nije načelno (?) proti sje- dinjenju. On je samo za dada protivan tome jer su ,popustljiviji okovi bečki od okova madžarskih“, a njegova diviza nije ,sjedinjenje ? nego : sjedinjenje i nezavisnost Hrvatske ;:“ Zaustavimo se na okove. Grdna je opsjena reći da sa bečki okovi popustlji- viji od madžarskih, jer ako mi Slaveni u Au- striji uživamo mnogo više slobode od ugar. skih narodnosti, nije za to jer je Beč po- pustljiviji, nego za to što smo od 80 godina unaprijed tako silno u sveniu napredovali, da smo znali i mogli, uz sva progonstva,