God. XVI. U DUBROVNIKU, 9. veljače 1907. Broj 12. CRVENA HRVATSKA Cijeng je listu unaprijeda: Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Ivo DeGiulli. Štamparija DeGiulli i dr. za Dubrovnik i za Austro-U garsku na godinu 10 K. Za ino- zemštvo 10 K i poštarski troškovi. Ko ne vrati list. kad mu pretplata mine. smatra se : predbrojen i za došasto polugodište. IZLAZ: SVAKE SRIJEDE I SUBOTE POJEDINI BROJ 10 PARA. Pretplata i oglasi šalju se upravi, & dopisi uredništvu lista. Za izjave, priopćena, zahvali plaća se 40 para po retku, a za oglase 30 para. Oglasi, koji se više puta štampaju, go po godbi uz razmjeran popust. Nefrankirana pisma ne primaju se. — jE I fo je taktika. Izvješćivanje ,Prave“ o prili- kama u Dubrovniku, dopisi, koji ugledaju svjetlo božje u , Našem Jedinstvu“, članci Antonijevi o tom, kako su pravaši poplavili nik, ,zgodne“ vijesti , Hrvastske Kru- ne“ i svi drugi, da naš grad prikažu, kao da je već Dubrov- koji uživaju u tomu za četiri dijela u rakama reakcije — u Dubrovniku izazivlju dakako smijeh. drugo ni ne mogu, kad je sva- komu poznato, da t. zv. pravaštvo i staro, Liepopilovo, i novo, Jelićevo i Crničino, ograničuje se na _ dosta uzak skup ljudi, koji u Dubrovniku nemadu niti ne mogu imati poli- tičkoga upliva. Tatica i mamica mo- gu se naprezati koliko hoće, da od Crnice stvore Bizmarka, a od Je- uvijek lića Garibaldi, ali će oni ostati samo Crnica i Jelić, isto kako Liepopili ne može nigda postati Richelieu, već će uvijek ostati čo- vjek, koji ne zna što hoće, a umišlja se, da je rođeni vođa, jer znade u skupštini govoriti u isti čas i pro i contra. Ne bi ostao dakle drugi, da spasi čistu“ situaciju do Dr. Sala- muna Levi Mandolfa, ali kolikogod bio istoga koljena kao Salamun, fakat je taj, da. ga u gradu ne drže za Salamuna. Ovim ljudima svojim tonom od ve- likih političara uspjelo je, da za čas uvedu neku pometnju u redove ,hr- vatske stranke“, ali se ,Prava“ sama pobrinula, da se atmosfera pro- čisti, kad je otkrila karte. , Prava“ je dakle svojim pisanjem učinila ropaosjtjivo uslugu stvari, za koju e borimo, jer dubrovački puk nema ' one sposobnosti Liepopilove, da da- nas zaboravi, što je jučer govorio, njega nije pamćenje izdalo, pa je mogao pratiti evoluciju ,Prave“, koja je od hrvatstva došla do au- strijanstva, od demokracije do đene- ralaštva. A sama pomisao na to, da bi Dubrovnik mogao postati đenera- laški, izliječilo je građanstvo od obi- čne apatije. Nama nije potreba agi- tovat, agituje za nas ,Prava“, kad nas napada; nama nije potreba tra- žiti pristaša, javljaju nam se sami. Sto nijesmo mogli učiniti mi upozo- * rujuć na pogibao, učinilo je pisanje »Prave“, te sad možemo kazati, da što je boljega i zdravijega u Dubro- vniku, sve je u jednom logoru, spravno da brani Dubrovnik od lja- ge, koju su mu bili pripravili. Kad je povorka od preko hiljadu duša prolazila gradom na dan sv. Vla- ha za udruženim glazbama, pjevajući kličući slozi, gledao iju je jedan stranac, koji je na- domoljubne pjesme i zad godina imao prilike, da se izbliže upozna sa gradskim prilikama. Njemu su u onaj čas sigurno proletjele gla- vom slike iz negdašnjih borba iz- među Srba i Hrvata, ondašnji is- kazi, ondašnje skupštine, gdje bi se na svu silu skupilo dviesta trista ljudi, pa mu se izmaklo: ,Ovo nije Dubrovnik“. Pisac je redaka stajao do njega pa ga je ispravio: ,Ovo je Dubrovnik“. I poveo ga je tada, gdje se okupila mladost i srp- ska i hrvatska, poveo ga je na pre- davanje ,Rada“, gdje je do 150 gra- đana bez razlike stališa pomno slušalo predavanje o Srbima i Hrvatima te klicalo svećeniku, koji se je znao uz- dići nad predrasude, koje na žalost još sapinju mnoge i mnoge njegove drugove, kada je riječ o značenju srpstva i hrvatstva. Pripovijedao mu je tada o zboru u kazalištu, kako Srbi i Hrvati živu u Dubrovniku u potpunoj slozi, uputio ga je u orga- nizaciju hrvatske i srpske stranke, pregovore i dogovore — i on je vje- rovao, jer je morao vjerovati, jer je svojim očima vidio plodove sloge. Da, ovo je Dubrovnik, komu se je s grudi okopnio | led, što mu se bio naslagao kroz decenija bratou- bilačke borbe. Rastopila ga ljubav i sloga, i Dubrovnik je progovorio, a njegova je riječ osuda onim, koji su zaboravili, da su Dubrovčani. A što će na ovo protivnici? — Oni lažu gore nego su prije lagali, htjeli bi da laž taj glas prekrije, neka se ne čuje, da im ne omete rabotu dru- govdje. Evo kako pišu: ovih Blažena smrt, koja će dić ovu grješnicu. Njena. sadanja borba je borba na samrtnoj a NO ROSO Pu e š njom se hrvala, kako je to za života nau- čila, (a što je za pravo i dovelo do današnjeg očaja). Bolest napredovala, borba desperat- nija. Sad je na umoru. Zadnji su joj trzaji. Laži i podvale ne mogoše je spasti od ne- minovne smrti, još manje će to moći uli- čarski napadaji i nelogična pisanija. U glibu je klika živjela, a smrad širila; u glibu i smradu će zaglavit za njom ne će niko ža- lit nego oni, te im je ropski služila. Hr- vatski narod će odahnut, jer mu je nestalo vještice, koja mu je srce jela. Mi odista moramo dijelit radost s na- rodom. Za nj živemo, radimo; napadaje po- dnosimo, ali iz borbe pobjedonosni istupamo. Takvi smo mi, pravaši. Premda stoje s nama široki slojevi, mi se terora ne prihvaćamo. Ne služi nam. Neka se š njim umoru gospodski političari, a mi mu se, pučani, samo Hrvati, radujemo, jer znamo, kako nam protivnici stoje. Bjelodano nam kažu, e izgubiše svaku nadu. kad nam naši prištaše uzrujano dohode javljajuć, da će na izazive odgovorit, mi ih mirimo znajući, što bi se u Dubrovniku moglo dogo- diti sa strane vojske bankrotovanoj firmi. Riječi su naše: ,Braćo! Neprijatelj Budite za to š njim veliko- Prava“ br. 99. poriose na Pa zato, naše je na umoru. dušni“! I to je taktika, i to jako pogi- beljna taktika zbog položaja, koji je Dubrovnik znao sebi stvoriti u no- vom političkom smjeru. Ako vidimo, da se u našem gradu događa stvari, kojih drugovdje nema, te da su ne- prijatelji uprli sve svoje sile, da Du- brovnik osvoje, to je za to, što Du- brovnik smatraju sijelom novoga kursa. Njihova je parola bila razbiti slogu Srba i Hrvata u Dubrovniku, a kad im to nije uspjelo, jer su se svi pokušaji razbili o narodnu svijest pučanstva, oni su započeli borbu proti Peru Čingriji: tada su imi Srbi i Autonomaši bili dobri, samo da preko Pera Čingrije zadadu uda- rac onomu, što je Pero Čingrija po- mogao stvoriti, riječkoj resoluciji. Ni to im nije pošlo za rukom, postigli su dapače baš protivno, a sada se eto laćaju trećega sredstva: oni ho- će, da sloga, što se ugnijezdila tvr- do u Dubrovniku, ostane koliko je moguće više steguuta sa gradskim zidinama, da ne bi ta sveta vatra zahvatila okolicu i još dalje. Zato treba na svaki način prekriti, što se u Dubrovniku događa, za to treba lagati. U Dubrovniku će se smijati, 24