mnmRRRROOA AAA DIS ERU RISNSNREESRSRRSESNS — tako misle i oni — ali u okolici i gornjoj Dalmaciji, pa tamo u Hr- vatskoj treba širiti i uzdržavati vje- ru, da je Dubrovnik propao. Ovako se radi, .ali zaboravljaju, da+se ne bore proti ljudima, nego proti ideji sloge. Tu laži i izvrtanja ne koriste, već bi trebalo, da se i oni bore u ime koje ideje, a oni je nemađu: oni su samo slijepo ratilo tuđinskih aspiracija na slavenski jug. U eri demoralizacije. Prije — nego počnemo _ pripovijedati, moramo moliti za dozvolu kod naših čitalaca. A oni će nam je dati, sigurni smo, oni nam ne će zamjeriti da povlačimo u novinarsku raspravu stvari, koje bi inače najvoljeli prešutjeti zbog javnog morala. Vre- mena su sada takova, da što bismo prije mimoišli, moramo sada iznašati, ako ne ćemo da khuenovština i grđe, kod nas sa- sma prevlada. Valja u zametu ugušiti zlo, jer inače mogli bismo opet doživjeti kakav proces poput ,onoga, što se sada razvija pred dubrovačkim sudom, gdje se na de- + munciju vojničke vlasti preslušava do 70 svjedoka, da bi kako izašlo, da je zast. Dr. Melko Čingrija bunio proti vojsci i savjeto- vao da se ne ide u vojnike. Mogli bismo opet doživjeti da jedan pošten čovjek mora seliti iz Dalmacije zbog ženskih intrigua. G. Filip Lukas — ozbiljan i čestit čovjek — svećenik je, koji je morao osta- viti župnikovanje zbog toga, što se kao ka- pelan nije mogao slagati sa župnikom, koji je nalazio, da je u potpunom redu općina, gdje su njegovi prijatelji sjedili. To ga je nagnalo da se posveti profesuri i kad je svršio nauke, namjestili su ga kao suplenta pri gimnaziji u Dubrovniku. Tu započinje njegovo poznanstvo sa nadzornikom nau- tičkih škola i rođakom d. Joza Urnice, g. Gelcichem. Došlo je do toga ovako. U Juliju 1904. pozvao ga je upravitelj mjesne nautičke škole i ponudio mu mjesto suplenta na nau- tici. Lukas odgovorio, da bi primio uz uvjet da bude poslije ispita usposobljenja ime- novan pravim učiteljem. Gelcich, koji je na to stigao, pristao je na to riječima: ,,To se razumije.“ Nekoliko mjeseca iza toga Lukas polo- žio ispite pa će do g. Geleicha, da ga sjeti obećanja. Razgovarali su se o koječem, i o brošuri Viva la morte“, koju je primio g. nadzornik iz Dubrovnika, te se požurio da je dade zastupniku Ivčeviću. , Procuri di leggerla“, izrazio se presvijetli gospodin, a nije propustio ni to, da kandidata iskuša onako iz daleka i o riječkoj resoluciji. La- kas nije našao za shodno da reče g. nad- zorniku, što baš on misli, pa bit će za to da mu je naredio, neka u njegovo ime br- zojavi g. Didoliću, upravitelju nautičke škole, da mu za 11. semestar dade mjesto suplenta. Tako se je g. Lukas povratio u Dubrovnik s razlogom uvjeren da će zbilja biti imenovan u svoje doba pravim učite- ljem. — I Nastanio se — slučajno — kod jedne gđe udovice, obiteljske prijateljice ,pleme- nitog svećenika“ Dn. Joza vit. Crnice rođaka nadzornika Gelcicha. Gazdarica se toliko za nj zauzimala, da ča je napućivala da ide svakako do Crnice, jer da će njegovom pre- porukom sigurno dobiti stalno mjesto u Du- brovniku. Ali to zauzimanje gazdarice pre- stade i Lukas je imao doskora prigode da obazna, kako je ona izjavila, da on ne će u Dubrovnik, a da će se za to pobrinuti dum Bepo. Oprez je zahtijevao, da lukas sve ovo i još mnogo drugo priopći kao svećenik biskupu i on je zbilja to učinio. Tako se mi danas možemo pozivati na presvijetlog bi- skupa kao svjedoka, da je sve ovo ovako, i da je Lukas znao nekoliko mjeseca prije tačno unaprijed, što će se kad dogoditi. Ako se on ipak natjecao na mjesto pravog uči- telja znajući da ne će biti učinjen, jer go- spođa ne će, to je samo da se ispuni ono, što rekoše proroci. 1 zbilja! U oktobru stiglo - riješenje, da g. Lukas ne može biti imeno- van (ne navodi se razloga), ali da se nema ništa protivno, da ostane suplentom do konca semestra biva dok se nađe nasljednik. Lukas je tada pitao namještaj kod hrvatske vlade i dobio ga na gimnaziji na Sušaku. Ovake je stvar išla. Za istinitost pozi- vljemo se na samoga g. Lukasa, presvijetlog biskupa i sve one druge, kojim je g. Lukas ovo pripovjedio nekoliko mjeseca prije, nego se znalo, kako će ministarstvo stvar riješiti. Ovaj nečuveni škandal iznosimo danas na vidjelo, Nije dakle dosta da. živemo u atmosferi punoj infamija te da se kuju for- malne urote proti nama, nego se došlo i do toga, da i o prijateljicama gospodina kanonika ovisi davanje, dotično uskraćenje namještaja u javnu službu ! Veritas. Smrt li život? Nastali su za Dalmaciju dani teške kuš- nje. Mora, koja ju je do sada davila, ima da ubrzo Bude svaljena s njezinih prsa. Ali neman grčevito, uporno se hvata tijela Dalmacije, htjela bi i dalje da ga drži uko- vana, htjela bi i dalje da ga sisa. Ovo su njezini zadnji tvzaji, da se tako izdrži, Znamo svi, što nam _je austrijska uprava skrivila. Sada kada je nadošao zgodan čas da je od sebe odbijemo, hoće da nas siren- skim obećanjima umiri, šalje nam razne pro- roke, koji propovijedaju zlatne milijune i buduće blagostanje. Uzaludan posao! Ono što je od Dalmacije učinila kroz ovo 100 godišta, za nigda se popravit ne da. Ono što je iz nje isisala, ne mogu svi njezini milijuni nadoknaditi. - Dalmacija je imala da šezdesetih godi- na izdrži tešku narodnu borbu. Probuđena narodna svijest znala je da ju sretno dovrši, Ta borba bila je posljedica svega onoga zla, što su tuđe vlasti u Dalmaciji počinjale a najveći dio počinila je sama austrijska u- prava. 1 tu je pobjedu izvojštio narod eko- nomski :slab, shrvan: tolika je moć ideje, narodne svijesti. # Sada je nadošao čas, da se probuđena dalmatinska svijest i dalje bori. Ista ona ideja koraca sada čvrsto jedan korak naprijed. Narod se je toliko osvijestio, da uviđa, ka- ko mu sjedinjenje s materoinm zemljom, ne samo po pravu i kao narodu patri, nego da mu nosi i ekonomski napredak, da je pri- rodan put k napredku i slobodi. cjeloku- pnog naroda. | Taj korak idušmanin hoće da osujeti, jer mu je Dalmacija potrebna, za dalje 128i- savanje, za dalje njegove osvajačke namjere. I stao je, da se kaje? .. . . počeo da obe» ćaje silno blago, a gdjekoje mu se zrnce već prosiplje sa dna punih vreća, koje nam je tobož pripravio. I našlo se slabića, na koje je sjaj zlata počeo da djeluje. A nije čudo! Duge gladne godine izmorile su nevoljni ka, pak se prevario. Zaboravio je ma svoj po- nos, na svoje ideale, i stao da dušmaninu, koji mu zlato nosi, skute ljubi. Ali što? Zar su svi tako slabi, zar će svi putem,nji- hovim ? Nije moguće. Ponos i svijest Dalmatinaca i previše su jaki, da bi se dali zatomiti sa malo sjajna zlata. A zar ga i sam trijezan razum ne uči, da sve ono što mu dušmanin daje i obećaje nije za vazda nego samo za čas, da ga svrne s puta, kojim je udario. De- šmanin, kojega Dalmacija odavna trpi i pozna, ne može da joj dobro misli a još manje da donose sreću i slobodu narodu. Nego neprijatelj je mašao na žalost sebi dobra slugu kod kuće naše, koji ne bira srestava, kako bi srušio one, koji su pobornici najsvetijih ideala narodnih. Na- vijestio je neprijatelj preko tih izdajica njima borbu na smrt i život. Zar se oni mogu prestrašiti te borbe? Ne. Dapače sa još više snage u nju stupaju, jer tu istu borbu dušmanin je navijestio. cijelomu na- rodu našemu. A narod ne može mnijet, na- rod vječito žive. Ljudi u borbi gina, mogu se uništiti, pogubiti, ali ideje me! Dalmaciju dakle čekaju teške kušnje, velike borbe. Hoće li ona iz tih borba ,,na smrt ili život“ izaći pobjedonosna ? Naše je sveto uvjerenje, da hoće, jer Amor di patria in vani sogni il core No, non agita allor, ma di divina Potenza il nutre e lo sublima, quando Svolgesi in terra da stranieri oppressa. A. B. izbori u Cerni. Cernski nas je izbor neugodno iznena- dio. Mi smo znali da među resolucijonaškim strankama ne će uvijek sve glatko teći, ali nijesmo mogli vjerovati da će svojom svađom čak doprinijeti pobjedi Frankovaca u do jučer resolucijonaškom kotaru. Nadali smo se da će se barem u zadnji čas reso- lucijonaši sjetiti svojih pogrješaka, te tako osigurati pobjedu Kutuzoviću, jer da pravo rečemo ne čini nam se ozbiljno, da se u ovo doba svađaju međa sobom. Zar da se prebroje glasovi? pa doći će i za to vrijeme i to onda, kad preko resolucije, kao svrše- nog djela, moći će svaka stranka preći na svoj širi program. Bez temelja nema zgrađe, a temelj je izvršenje resolucije. 'To stranke koalicije do- bro znadu, pa za to i rekosmo da nas je cernski izbor neugodno iznenadio, jer eto nam on pokaza, da i oni, te se kunu na resoluciju, rad šireg svog stranačkog pro- grama, zapriječaju ma i neizravno sagradnju temelja, i onda, kad puštaju da se poveća broj onijeh, koji će kao ,načelna opozicija“ — kako zgodno opazi , Hrvatska Kruna*— pliotimice priječiti izvršenje ustavnih refo- rama“. Upravo rad toga željet je, da se koa- licija uspne opet na prvašnju svoju visinu i odlučnost, da ne bi eventualni raspust sa- bora i novi izbori još većih iznenađenja donijeli. Razumijemo da neke opreke nije uvijek lako poravnati, ali prijatelji iz Bano- vine biće uvijereni, da je mnogo lakše nji- ma zaboraviti na neke sitne te se skupno i čvrsto zahvatiti p stvore- ai anih aja ot AA. M SG: