God. XVI. Cijena je listu unaprijeda: sa Dubrovnik i za Austro-U garsku na godinu 10 K. Za ino- zemstvo 10 K i poštarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, === predbrojen i za došasto polugodište. = Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Ivo DeGiulli. Dakle nijesmo sami. Prošloga puta nijesmo ni spome- nuli aferu makarskog Sokola. Bojali smo se, da ne bi, javljajući je na- prosto, oduzeli vijesti znamenitost, koju dobiva stoprva onda, kad je do- vedeš u svezu s onim, što se događa drugovdje po Dalmaciji, a napose ovdje u Dubrovniku i u cijelom iz- bornom kotaru dubrovačko-korčulan- skom. Može vremenima dogodit, da dođe gdjegod do sukoba između kojega društva i k. poglavarstva, nadasve se naime i u mirnim kojeg €. kad se nađe na čelu njima ljudi, koji još ne razumiju, da se često najbolje radi, kad se ne radi ništa, već ljubomorni na svoju vlast traže načina, kako će je iskazati. Ali sku- piš li sve što se u Dalmaciji događa, to pokazuje na već upućenu akciju, koja ide za tim, da vlada ne samo pokaže, kako su joj resolucijonaši neugodni, nego kako bi rada da ni jedan od njih, ili barem neki od njih ne budu birani kod nastajnih izbora za zastupnike na carevinskom vijeću. Dok u to ime iskazuje ostentativno zlovolju i prama općinama i prama pojedincima, u kojih iskreno hrvat- stvo nije moguće sumnjati, pridrža- vajući se možda da u potrebi otvo- renije istupi, ljudi koji su u svezi s visokom kapijom nemadu ni toga obzira. Njihova je drzovitost tolika, da zaboravili svaki oprez te telale na sve strane ono, što bi inače šaptali na uho. Danomice nam stižu o tom vijesti, i kad progovo- rimo, uvjerit će se neka prečasna uospoda, da je dobro biti oprezan i onda, kad si siguran. Sve ovo daje potpuno pravo nama, kad smo već od mnogo vremena upo- zorivali, da smo vladi svi resoluci- jonaši jednaki, pa da se ne smije mukom mimoilaziti neke sitne biljege, po kojima se već onda moglo na- slučivati, što će doći. Kad se ne bi radilo o aneksiji, već o kojem dru- gom pitanju nuzgredne znamenitosti za austrijske zemlje, onda bi možda imali pravo oni, koji su nam u svo- joj nutrašnjosti zamjerali oštar način su Štamparija DeGiulli i dr. = U DUBROVNIKU, 16. veljače 1907. CRVENA HRVATSKA smatra se IZLAZI SVAKE SRIJEDE I SUBOTE Broj 14. : POJEDINI BROJ 10 PARA. Pretplata i oglasi šalju se upravi, & dopisi uredništvu lista. Za izjave, priopćena, zahvali plaća se 40 para po retku, a za oglase 30 para. Oglasi, koji se više puta štampaju, po po pisanja, ali značila bi nue poznati znamenitost Dalmacije za cizlajtaniju i sama nada, da će se kojekakvim za- kulisnim diplomatizovanjem moći sklo- niti Beč, da ne upre sve svoje sile, eda bi kako aneksiju omeo. Od časa, kad su riječku resoluciju potpisali, naši zastupnici morali su znati, da su prelomili sa izbornom praksom od nazad dvaestak godina, i da narodne stranke čekaju veksacije poznate im iz Lapeninih vremena, u koliko ih novije doba trpi. To je nama bilo jasno i prama tomu upravili smo odmah u početku svoj rad. Posljedica je, da se u Du- brovniku barem ne bojimo nikako- vih iznenađenja. Naši su redovi ure- đeni, znamo, ko je s nama, a ko proti. Je li tako drugovdie? Ne znamo, ali ako nije, ima još vremena, da se ispravi, što se po- griješilo a nadoknadi, što se propu- stilo. Treba se samo ozbiljno latiti posla, neka Dalmacija ne doživi po- niženje, da poslije četrdeset godina borbe za aneksiju uspije vladi u odlučnom času skalupiti zastupstvo, koje će u ime Velike Hrvatske po- kopati Malu Hrvatsku. Lako je to zapriječiti, nema drugo nego znati upotrijebiti za sebe one pogrješke, koje čine protivnici u omaglici, koja ih je zahvatila, kad su ih iz ljudskih kaljuža podigli do visina zastupni- ka jedne tobož političke struje. Ai voli troppo alti e repentini soglion i precipizi esser vicini. Odviše su se zaletjeli ovi dalmatinski gavrani, a nijesu vični lijetu. Oni cijene, da po- litičkog vođu čine intrige i klevete, ali se u njih najposlije zapletu sami začetnici. Oni cijene, da se Dalma- cija može kupiti, da će ljudi prevje- riti za koji lukobran ili sud. Oni ci- jene, da se Dalmatinci dadu zastra- šiti sudbenim i političkim progon- stvima .,... Sve su to pogrješke, koje bi se mogle krvavo osvetiti, kako su se već osvetili u prošlim politič- kim borbama strankama, te su mi- slile, da se sličnim sredstvima mogu održati na vlasti. Makarska je već nekoliko, puta, bila. grob političkim NAUČNA BIBLIOTEKA, DibiO:RIK godbi uz razmjeran popust. Nefrankirana pisma ne primaju se. === m intrigantima ; neka se paze, da u pri- morju ne skrhaju vrat i dalmatinski gavrani. U Bugarskoj. Kroz kratak vijek svoga življenja ova mlada kneževina nevjerojatno je napredovala, koliko u ekonomskom, toliko još više u kul- turnom pogledu. Nego regbi, da će ove tr- zavice, o kojima se kroz neko doba osobito interesuje evropska javnost, mnogo šteto- vati napretku ove balkanske državice. Danas je svim balkanskim državama i narodima potrebit mir u svemu, “eda tako uznapreduju što više u kulturi i blagostanju, jer su u tome odavna na se ostali. Trebuje im mira među sobom, kao i kod svoje kuće. A ni jednoga ni drugoga nema. Ne ćemo sioga kazat: nemarodna vlada svemu je kriva; ili nerazborita opozicija sve prouzro- kuje — nego ćemo iskreno požaliti sukobe, ko jisu nastali, a koji ne će jamačno mnogo koristiti zemlji. Parlamentarizam u Bugarskoj je jako mlad. Možemo u Evropi naći dosta primjera, kako se parlamentarizam nije mogao niti može razvijati naglo do veće savršenosti, nego ide svojim prirodnim putem i prelazi sve moguće faze, dok se napokon u jednoj ne stagnira. Naravno da je život parlamen- ta vječita borba. Tako je moralo da bude i u Bugarskoj. Valja priznati, kako danas stvari tamo stoje, bilo bi nesmisleno govoriti, da je par- lamenat odraz volje naroda. To je malo gdje, pa najmanje u Bugarskoj. Većina u parla- mentu nije nego odraz volje vlade i kneza. Nu još se ne može reći, da je stanje bilo nesnosno niti da je zemlja bila lišena slo- bode. Dapače zemlja je napredovala, a to je dokaz dobrih i sređenih prilika. Istina borbe između vlade i opozicije bilo je dosta. Više puta se ta borba vodila žestoko izvan i u parlamentu, te je ne) je- danput došlo u Sobranju do jako nemilih prizora između desnice i ljevice. Zahtjevi ljevice nalazili su uvijek tvrda otpora kod većine koja je cijenila da samo vladu ima slušati i njezine želje vršiti, a ne one, koje bi s koje druge strane dolazile. Stega nije nas začudio onaj nenadani preokret, da su obične bezvrijedne demon- stracije u glavnom gradu prigodom otvora narodnog pozorišta našle odieka u gijeloi zemlji. Opozicija je baš u taj čas uhvatila priliku, da upre sve svoje sile, kako bi pred narodom omrazila vladu i kneza. U Sobra- nju - došlo. je do skandala, kakovih malo + pamti ikoji parlamenat. Stvari su se razvi- jale rapidno do neobične oštrine. A tome je baš najviše kriva vlada.