Pai SSRN SANSE NO NME Ona je već u početku demonstracije shvatila previše tragično, pa se odmah sta- vila na posao, da reagira ne bi li ugušila vatru, što se činilo da će buknuti. Ali mjesto da guši, reakcija je još više raspirivala, a u narodu počelo je da sve više vri. Vlada je išla i dalje: stegnula je slobodu štampe, uvela oštre zakone o povredi vladara, okr- njila prava sveučilišta itd. 'Taj nesmiljeni pritisak mora da djeluje na narod. Ko zna koliko će uspjeti, da se takovim sredstvima uzdrži današnja vlada, ali po raspoloženju naroda čini se, da će Petkov i njegova dru- žina brzo u grob, ako se prije i sami ne dosjete, da se reakcijom ne da zatomiti vo- lja i svijest naroda, pak popuste. Međutim ustrojio se parlamentarni blok opozicijonalnih stranaka, kako će svi na- rodni elementi poraditi u skladu, da sruše današnju vladu. Već je dobar simptom u tome, da opozicija drži na sve strane u na- rodu skupštine i meetinge, neka narod izrazi svoje mišljenje. Pisma iz Zagreba. Zagreb, 12. februara 1907. Uzroci početka i završetka opstrukcije. Zloduh Hrvatske, kojemu je pošlo za ru- kom, podmetnuvši srpsko pitanje, da izazo- ve onakove škandale u hrv. saboru, ipak nije uspio da svoju zločinačku igru kraju privede. Sa zebnjom u srcu zabrinuti za naš na- rod — pratili su naši rodoljubi jopstrukciju u saboru. U zadnje vrijeme složili se mno- gi bili već sa idejom raspusta sabora, a u općoj trizavici nije se imalo mnogo vremena misliti na posljedice, pa bi hrv. narod uz nesređenost prilika i uz neslogu stranaka, a što je još gore uz spletkarenje i rovare- nje izvana, bio ponovno izvrgnut novim borbama u teškim kušnjama, a mogao je u svojoj borbi doživjeti svakojakih iznenađenja. Uz ovakovo stanje stvari razumljiva je korist iz postignutog sporazuma. Ne će biti sgorega promotriti malo život opstrukcije ko ju je porodio, a što ju je zakopalo. Utičući se ponovno stenograf. zapisnicima saborskih sjednica vidimo da je Dr. Frank još prije Božića izjavio, da oni (, čisti“) ne će raditi protiv adrese, već da će oni po- dastrijeti svoju. Da je Dr. Frank poslije Božića pronašao srpsko pitanje i započetom opstrukcijom samoga sebe pobio, nije ništa čudnovato. Ta poznamo mi Velikog Jozuu shajlećeg žifućeg“. Jeli na taj — za hrv. narod pogibeljan korak — naveo Dra Franka kakovi komandir sa sjevera ili je htio svoj pali ugled i među samim starčevi- čancima uslijed afera Argus i Strasnov da " podigne, izazvavši vješto i po svojoj maniri srpsko pitanje, to nije nam istraživat : tve- ba samo konstatirati u kakove trzavice vodi Dr. Frank sa svojom politikom naš narod. Da se nije digla provincija da prosvje- duje protiv zuluma D.ra Franka, danas bi stvar stajala sasma drugovačije, jer bi Dr. Frank uz njegove trabante okolo sebe i uz savjetnike nad sobom bio doveo Hrvatsku pod komisara. Ali marod je progovorio i Dr. Frank morao je popustiti i pokoriti se. A ipak ,Hrv. Pravo“ ima smjelosti trubiti — dakako svojim teli.ima, da je Dr. Frank _ neumornim radom pobijecio te da je Hrvat- ska spašena od Vlaha. A u čemu sastoji ta pobjeda? Da je u adresi mjesto: hrvatski i. srpski narod preinačeno sa: cijeli narod Hrvati i Srbi. Dakle srpsko ime nije brisano. I sam bečki kumpanjon a drug Frankovog orga- na ,Hrvatstvo“ piše da ,čisti“ slave pobje- du sofisterijem, a u stvari da su sašli sa konja na magarca. A Ro Je pobijedio ? Srbobran od 12. o. mj. piše pod naslo- vom ,,Nesklad među opstrukcionistama“ ovo: , Hrvatsko Pravo“ još uvijek likuje. Fran- kovci su pobijedili, što je u adresi mjesto ,hrvatski i srpski narod“ došlo koli Hrvati, toli i Srbi“! Ovo bi se moglo interpretirati i tako, da na narod imadu jednako pravo Hrvati i cio narod i Srbi. To vidi svak, ko ima zdrave oči, samo ne vide frankovci. Oni su pobijedili. Najprije su lagali, da je u adresu ušao samo hrvatski narod bez srpskoga. za prestilizaciju, A sada, kad već sav svijet zna da su Srbi ušli u ladresu u _ goroj formi, nego što je to bilo 1884. g ,srpskom plemenu“. govore oni, kad se govorilo samo o Da to dokažu, pozivaju se na držanje Srba, koji su glasali protiv prestilizacije. A zaboravljaju, da držanje Srba ne može biti mjerodavno za pitanje o uspjehu ili neu- spjehu njihova stanovišta. Srbi bi glasali protiv prestilizacije već zbog samog taktičkog momenta. Je li ovo jasno frankovcima? A, ako im je to jasno, zašto se onda pozivaju na Srbe i na nji- hovo držanje. Bolje će i pametnije biti, da se obazru na mišljenje svojih drugova opstrukcionista izvan sabora, koji su ih i tjerali u opstruk- ciju. "Ti su drugovi furtimaši, od kojih fran- kovci trebaju da dobiju ocjenu u pitanju uspjeha ili neuspjeha s opstrukcijom. A furtimaši su vrlo nezadovoljni s frankovcima zbog uvjeta, koji su služili za obustavu opstrukcije. Pa ne samo to, njihov organ ,Hrvatstvo“, koje je dizalo pravu krstašku vojnu na adresu, izjavljuje direktno, da su frankovci kapitulirali. Šta više ,Hr- vatstvo“ piše, da je nova stilizacija treće tačke adrese povoljnija za Srbe od stare. Šta će na ovo reći ,Hrvatsko Pravo“ i kako če teličima protumačiti ovaj nesklad među opstrukcijonistima ? Ako iko, a ono je bar ,Hrvatstvo“, kao glavni aranžer op- strukcionističke hajke, pozvano, da koju ka- že o uvjetima za obustavu opstrukcije. Furtimaški, je list upravo ogorčen na frankovce. A ovi se opet hvale sa svojom »pobjedom“. Vrlo zanimljiv sukob shvata- nja, koji zaslužaje pažnju najšire publike! Naši dopisi. Javljaju nam iz Biograda na Moru, da na 10. februara Jero Stipić, vijećnik ove općine, imao je pir svoje kćeri. Na gozbi bili su tri općinska vijećnika, financijski glavar“ lugar, financijski činovnik Milić i još neki, a među ovim g. general Va- rešaninin, a njemu kao u pratnji savjetnik namjesništva g. Golf. Pred sofrom Varešanin bavio se politikom na dugo i široko, te se oborio na reso- lucionaše i riječku rezoluciju, zago- varajuć pravac bečke kamarile. Iza ponoći Varešanin i Golf sa mladim parom odputovaše put Šibenika sa par. Almissa. Kad bi naš list, kao ,, Prava“, dopirao do dvorske kancelarije, do ministra pres. Becka i t. d. g. mi- nistar rata u ovom slučaju imao bi novi dokaz, kako vojska ne smije da politizira, ali pošto mi tamo ne dopiremo, vrijedilo bi da ,, Prava“ ovu vijest prenese. A mislimo da hoće, jer kao uredovni organ poznate go- spode to ne bi smjela da propusti. Kad ona ne bi htjela preporučamo r ,N. Jedinstvu“, da je prenese ureda radi. U Konavlima na poklade. Cijenjeni gospodine Uredniče! Molim Vas, da mi dopustite malo prostora u va- šem listu. Čitao sam u Spljetskom ,,N. Je- dinstvu“ u broju 16. članak ,Kanonik Cr- nica“. ,Naše Jedinstvo“, koga uređuje po- znati nam Antonije, kaže da Crnica ne mi- sli kandidirati za zastupnika, već kada bi se u Dubrovačkom kotaru htjelo njemu us- prkos kandidovati kojega od njegovih kle- vetniki: tada je drugi poso. Suviše kaže, da su svi Konavljani sa Crnicom. O Konavlima i o Crnici više sam puta čitao lažnih dopisa, ali sam uvijek premu- čavao, ali sada, kad Antonije kaže, da -su svi Konavljani sa Crnicom, ne mogu, da premučim, već da iznesem istinu na vidjelo da nije tako, jedino da bi moglo biti za Crnica što god Grudiana, i to ne svi. Zato da mu ne bi o tomu na pamet palo. Ako mu je jednom us- poručujemo kanoniku Crnici, pjelo dobit za sebe birane birače osim jednoga, kako je to bilo, on zna majbolje. 'To nije bila usluga njegova već pokojnoga Melje ali je- danas sve drugo. Konavljani se ne puštaju voditi za nos niti od kanonika Crnice niti od ni- Maguda, i ako nije bio živ, koga, već drže do svoga ponosa i rade po svom čeifu. *. Ovo poručujemo Antoniju, da šapne na uho svomu kanoniku, da se zna vladati na vrijeme. Konavljanin. Orašac, 11. veljače. U 11. broju vladine ,Smotre“ neznani ,moralni“ dopisnik opisuje teško stanje O- rašća, u koje su ga tobože bacile ovamošnje krčme. Čitatelj, koji ne pozna naše prilike i spletke stanovitih osoba, doista mora da u duši požali Orašane, koji će kroz malo vremena propasti, jer je zbilja danas alko- holizam uzeo toliko maha posvuda, da svak može lako povjerovati, da je upravo onako i ovdje. Ali ko pozna Orašac priznati će da mi zadnjih godina materijalno nevjerojatno napredujemo, a taj napredak nije Orašani- ma pijanstvo donijelo. Toga pijanstva ovdje nikako nema, jer težaci umorni od dnevno- ga rada vole poći spavati rano u večer, nego li u krčmu. Ovdje n. p. poslije 7 sati u večer nema na dvoru ni žive duše, osim u nedjelju u večer i to samo kroz pokla- dno vrijeme.